Ovi jedan
Domaćin
- Poruka
- 3.540
Arheološki dokazi i tragovi su mi uvik nekako bili najzanimljiviji dio povijesnih istraživanja pa u to ime još nešto od Curte s naglskom na Benediktinske samostane koji se pojavljuju vrlo rano u Hrvatskoj, a svakako je lipo za primjetit kako su se rasporedili duž cile Jadranske obale:
"Materijalna kultura identificiranana grobljima takozvane "starohrvatske kulture" svjedočio iznenadnoj afirmaciji 800. godine moćne elite u političkom i vojnom kontekstu franačkog prodora u sjeverozapadni dio Balkana. Ova afirmacija vremenski se podudarala sa širenjem kršćanstva i postupnim obraćenjem hrvatske aristokracije. Vrlo malo se zna o okolnostima potonjeg, osim što, za razliku od svih drugih susjednih regija jugoistočne i srednje Europe, ne postoje dokazi o nasilnom nametanjunove religije. Najvjerojatnije je u Hrvatskoj kršćanstvo dragovoljnousvojeno kao dio kulturnog "paketa" koji je u regiju uveo karolinški prodor. Sudeći prema arheološkim dokazima, čini se da nije bilo značajnih razlikani u ritmu ni u rezultatima između različitih regija, vjerojatno podvlašću najranijih hrvatskih knezova. U svakom slučaju, čini se da je proces dovršen do sredine devetog stoljeća.
Benediktinski samostani pojavljuju se vrlo rano u Hrvatskoj, što pokazuje povelja kneza Trpimira iz 852. godine, kao i spominjanje izvjesnog opata Theudebertusa u Branimirovom natpisu iz Nina. Nin se također povezuje s počecima srednjovjekovne crkvene arhitekture u Hrvatskoj. Plan crkve Svetog Križa, izgrađene neposredno prije 800. godine, vrlo je sličan centralno planiranim zgradama u Ravenni i okolici, te drugim karolinškim građevinama, poput osmerokutne kapele palače u Aachenu. Crkva je morala biti izgrađena po nalogu lokalnog vladara, iako nije sačuvan posvetni natpis. Drugdje u suvremenoj Hrvatskoj natpisi svjedoče o ulozi lokalnih župnika kao zaštitnika. Često se sama crkva nalazila, kao u Pohanskom, usred već postojećeg naselja, možda i same rezidencije lokalnog vladara.
Sudeći prema postojećim dokazima, vjerskim životom u Hrvatskoj u desetom stoljeću dominirali su benediktinski redovnici. Opat benediktinskog samostana sv. Krševana u Zadru prvi se put spominje 918. godine, ali samostan je imao novi početak 986. godine, kada je za opata imenovan redovnik iz Monte Cassina. Benediktinska opatija sv. Bartolomeja osnovana je u desetom stoljeću na brdu Kapitul u blizini Knina. Iako se opatija u dokumentima pojavljuje tek nakon 1000. godine, nedavna arheološka iskapanja otkrila su crkvu iz desetog stoljeća i niz skulpturalnih elemenata iz najranije građevinske faze.
Deseto stoljeće također je svjedočilo osnivanju benediktinske opatije sv. Stjepana pod borovima u blizini Splita. Benediktinski utjecaj također je bio odgovoran za činjenicu da su najstariji latinski rukopisi nastali u Dalmaciji napisani beneventanskim pismom, pismom najtipičnijim za benediktinski samostan Monte Cassino (Italija). Biskupska knjiga rituala koja se sada nalazi u knjižnici Ruske akademije u Sankt Peterburgu, a poznata je kao Kotorski katedralni pontifikal, može se datirati u deseto stoljeće na temelju značajki beneventskog pisma kao što je "a" napisano kao "cc" ili visoko "i" na početku riječi ili u polukonsonantnom položaju. U isto razdoblje može se datirati i ulomak teksta koji sadrži poslanicu sv. Pavla Filipljanima, a pronađen je u Splitu. Isto vrijedi i za najraniji rukopis karolinskim pismom napisan u Hrvatskoj, kodeks iz franjevačkog samostana u Šibeniku koji sadrži zbirku liturgijskih knjiga u obliku koji je postojao prije nego što ih je reformni pokret s kraja jedanaestog stoljeća sažeo u Misal.
Reformu je dodatno podržavao sve veći broj monaških zajednica. Pod marljivom vlašću opatice Cike, samostan sv. Marije u Zadru postao je predvodnik reforme. U jedanaestom stoljeću osnovane su mnoge druge benediktinske opatije, posebno oko novoosnovanog grada Biograda: sv. Ivan iz Rogova (prije 1060.); samostan sv. Tome; i opatija Vrana (prije 1075.). Mnogo više opatija pojavilo se na dalmatinskoj obali: sv. Benedikt na otoku Lokrumu blizu Dubrovnika (1023.); sv. Petar u Osoru (1044.); sv. Petar u Supetarskoj Dragi na otoku Rabu (1059.); sv. Ivan Krstitelj u Trogiru (1064.); i sv. Petar u Selu blizu Splita (1069.)."
Jel ima možda članak o ovome na web stranici https://naukaikultura.com/
"Materijalna kultura identificiranana grobljima takozvane "starohrvatske kulture" svjedočio iznenadnoj afirmaciji 800. godine moćne elite u političkom i vojnom kontekstu franačkog prodora u sjeverozapadni dio Balkana. Ova afirmacija vremenski se podudarala sa širenjem kršćanstva i postupnim obraćenjem hrvatske aristokracije. Vrlo malo se zna o okolnostima potonjeg, osim što, za razliku od svih drugih susjednih regija jugoistočne i srednje Europe, ne postoje dokazi o nasilnom nametanjunove religije. Najvjerojatnije je u Hrvatskoj kršćanstvo dragovoljnousvojeno kao dio kulturnog "paketa" koji je u regiju uveo karolinški prodor. Sudeći prema arheološkim dokazima, čini se da nije bilo značajnih razlikani u ritmu ni u rezultatima između različitih regija, vjerojatno podvlašću najranijih hrvatskih knezova. U svakom slučaju, čini se da je proces dovršen do sredine devetog stoljeća.
Benediktinski samostani pojavljuju se vrlo rano u Hrvatskoj, što pokazuje povelja kneza Trpimira iz 852. godine, kao i spominjanje izvjesnog opata Theudebertusa u Branimirovom natpisu iz Nina. Nin se također povezuje s počecima srednjovjekovne crkvene arhitekture u Hrvatskoj. Plan crkve Svetog Križa, izgrađene neposredno prije 800. godine, vrlo je sličan centralno planiranim zgradama u Ravenni i okolici, te drugim karolinškim građevinama, poput osmerokutne kapele palače u Aachenu. Crkva je morala biti izgrađena po nalogu lokalnog vladara, iako nije sačuvan posvetni natpis. Drugdje u suvremenoj Hrvatskoj natpisi svjedoče o ulozi lokalnih župnika kao zaštitnika. Često se sama crkva nalazila, kao u Pohanskom, usred već postojećeg naselja, možda i same rezidencije lokalnog vladara.
Sudeći prema postojećim dokazima, vjerskim životom u Hrvatskoj u desetom stoljeću dominirali su benediktinski redovnici. Opat benediktinskog samostana sv. Krševana u Zadru prvi se put spominje 918. godine, ali samostan je imao novi početak 986. godine, kada je za opata imenovan redovnik iz Monte Cassina. Benediktinska opatija sv. Bartolomeja osnovana je u desetom stoljeću na brdu Kapitul u blizini Knina. Iako se opatija u dokumentima pojavljuje tek nakon 1000. godine, nedavna arheološka iskapanja otkrila su crkvu iz desetog stoljeća i niz skulpturalnih elemenata iz najranije građevinske faze.
Deseto stoljeće također je svjedočilo osnivanju benediktinske opatije sv. Stjepana pod borovima u blizini Splita. Benediktinski utjecaj također je bio odgovoran za činjenicu da su najstariji latinski rukopisi nastali u Dalmaciji napisani beneventanskim pismom, pismom najtipičnijim za benediktinski samostan Monte Cassino (Italija). Biskupska knjiga rituala koja se sada nalazi u knjižnici Ruske akademije u Sankt Peterburgu, a poznata je kao Kotorski katedralni pontifikal, može se datirati u deseto stoljeće na temelju značajki beneventskog pisma kao što je "a" napisano kao "cc" ili visoko "i" na početku riječi ili u polukonsonantnom položaju. U isto razdoblje može se datirati i ulomak teksta koji sadrži poslanicu sv. Pavla Filipljanima, a pronađen je u Splitu. Isto vrijedi i za najraniji rukopis karolinskim pismom napisan u Hrvatskoj, kodeks iz franjevačkog samostana u Šibeniku koji sadrži zbirku liturgijskih knjiga u obliku koji je postojao prije nego što ih je reformni pokret s kraja jedanaestog stoljeća sažeo u Misal.
Reformu je dodatno podržavao sve veći broj monaških zajednica. Pod marljivom vlašću opatice Cike, samostan sv. Marije u Zadru postao je predvodnik reforme. U jedanaestom stoljeću osnovane su mnoge druge benediktinske opatije, posebno oko novoosnovanog grada Biograda: sv. Ivan iz Rogova (prije 1060.); samostan sv. Tome; i opatija Vrana (prije 1075.). Mnogo više opatija pojavilo se na dalmatinskoj obali: sv. Benedikt na otoku Lokrumu blizu Dubrovnika (1023.); sv. Petar u Osoru (1044.); sv. Petar u Supetarskoj Dragi na otoku Rabu (1059.); sv. Ivan Krstitelj u Trogiru (1064.); i sv. Petar u Selu blizu Splita (1069.)."
Jel ima možda članak o ovome na web stranici https://naukaikultura.com/
