Srednjovekovna Hrvatska

[Ebisclaus]

https://www.doaks.org/resources/seals/byzantine-seals/BZS.1951.31.5.2000/view

Znam dragi, zato sam te i pitao.

 

[zakopinjo]

Znam dragi, zato sam te i pitao.

Ima li jos?

 

[Ebisclaus]

Ima li jos?

Pa što sad ni jedan ne valja?

 

[zakopinjo]

Pa što sad ni jedan ne valja?

Pa ima li ih ili ne?

 

[Ebisclaus]

Pa ima li ih ili ne?

Ne znam. Ne znam ni za “srpskog” osim jednog. Ti podijeli s nama

 

[ja sam to bre]

inace mene hrvatska privlaci jako k belboji su odlicni preporuka svaka

 

[Pumpaj Dinstanović]

Pa nije to jedini Strojimir u povjesti čovječanstva? Možda je to pečat nekog hrvatskog Strojimira? Ne znamo, ne piše na njemu ništa čiji je

Jeste, to je jedini Strojimir poznat u to vreme. Ili da budem i precizniji, jedini plemić Strojimir u Bugarskoj.

Ništa ne možemo znati van bilo kakve doze sumnje bez vremeplova, ali najizvesnije je da je to njegov pečat, zato što je reč o nekom visokom plemiću i zbog toga što je pronađen u Bugarskoj, gde je on i živeo.

Mislim da je bukvalno uverljivije očekivati da se možda jednog dana dokaže da se radi o krivotvorini, nego da pripada nekom drugom Strojimiru.

 

[Ebisclaus]

Jeste, to je jedini Strojimir poznat u to vreme.

Ništa ne možemo znati van bilo kakve doze sumnje bez vremeplova, ali najizvesnije je da je to njegov pečat, zato što je reč o nekom visokom plemiću i zbog toga što je pronađen u Bugarskoj, gde je on i živeo.

Zanimljivo kako je to ipak “izvjesno”. Da je pečat Trpimira spika bi bila “ne piše da je Hrvat” i “otkud znaš da je to onaj Trpimir?”. Ali slažem se

Ja sam ipak mislio da se ne zna gdje je pečat pronađen?

 

[Pumpaj Dinstanović]

Zanimljivo kako je to ipak “izvjesno”. Da je pečat Trpimira spika bi bila “ne piše da je Hrvat” i “otkud znaš da je to onaj Trpimir?”.

Naravno da ne bi bila ni kod koga ozbiljnog. To što ima ljudi koji bukvalno pate od kroatofobije kao stanja mentalne bolesti i onda se to manifestuje kroz samo prividnu skepsu za radnosrednjovekovne materijalne spomenike (a sa čime gotovo nikakve veze u stvarnosti nema, već isključivo sa predrasudama na nacionalnoj osnovi — to se baš da prepoznati po tome da niko ne izražava bukvalno ni trunku sumnje u to da je taj pečat autentičan ili da pripada Porfirogenitovom Strojimiru, ili slična situacija vezano za fragment pisma pape Jovana VIII „slovenskom“ knezu Mutimiru iz oko 873. godine) je nešto sasvim drugo i svakako je nebitno.

Ja sam ipak mislio da se ne zna gdje je pečat pronađen?

U pravu si. Izvini, ne znam zašto sam pomislio da je pronađen u Bugarskoj (pobrkao sam).

 

[Pumpaj Dinstanović]

Takvih nema gdje se spominje Hrvatska?

Ima, više njih.

Negde unazad sam napravio popis i izlistao sve pečate na kojima se pominje Hrvatska u ranom i razvijenom srednjem veku.

 

[zakopinjo]

Ne znam. Ne znam ni za “srpskog” osim jednog. Ti podijeli s nama

Znaci samo jedan. Zbunio si me, napisao si tako kao da ih ima vise od jednog.

Za koji pecat stratega Srbije znas?

 

[Ebisclaus]

Znaci samo jedan. Zbunio si me, napisao si tako kao da ih ima vise od jednog.

Za koji pecat stratega Srbije znas?

Mislim da je bio Konstantin Diogen.

 

[Ebisclaus]

Ima, više njih.

Negde unazad sam napravio popis i izlistao sve pečate na kojima se pominje Hrvatska u ranom i razvijenom srednjem veku.

Zanimljivo, potražio sam ali nisam našao.

 

[Ovi jedan]

Moram priznat kako nisam ima pojma da Hr. obiluje tolikim brojem napuštenih utvrda/gradova jer od ranije su mi bili poznati tek poneki čija se imena najčešće spominju u našem javnom prostoru. Tako da zahvaljujem pojedinim forumašima šta su mi otvorili oči i ukazali mi koje srednjovjekovno blago posjeduje moja država i to ne samo šta se tiče napuštenih gradova, dvoraca ili tvrđava već i nekih drugih stvari o kojima sam dosad ima malo ili nimalo saznanja. Ispada da je Krsta učinila više za mene nego svi nastavnici i profesori povijesti zajedno A Sad nastavljam dalje s par primjeraka napuštenih utvrda koje se redom nalaze u okolici slavnog grada Karlovca..

"Stari grad Dubovac je gradina u karlovačkom predjelu Dubovcu. Stilski je renesansni kaštel koji ima gotičke elemente. Dvorac Dubovac spada među najljepše i najbolje sačuvane spomenike feudalnog graditeljstva u Hrvatskoj. Ime nosi po hrastovoj šumi koje je okruživala ovaj dvorac, koji je svoje ime prenio na gradsku četvrt. Nalazi se na prapovijesnom humku povrh Kupe na 185 metara nadmorske visine.

Dvorac Dubovac datira od prije 13. stoljeća, a prvi pisani dokumenti koji ga spominju datiraju tek iz 1339 godine. To su crkveni spisi koji spominju kad je dobio prvog župnika. Brojni su pisani glagoljicom. Od 14. stoljeća Dubovcem upravljaju različite plemićke obitelji koje su se smjenjivale u vlasništvu. Za Dubovac najviše su pridonijeli Frankopani i dok su oni bili vlasnici dvorac je poprimio današnji izgled. Tada je od drvenog zdanja postao kamena građevina. Osim Frankopana Dubovcem su vladali Zrinski, (S)Zudari i zapovjedništvo karlovačke vojske odnosno Ratno vijeće koje je kupilo Dubovac koji su razorili Osmanlije tijekom pohoda 1578. na Veliki petak."

 

[Ovi jedan]

 

[Ovi jedan]

"Novigrad se izdiže iznad starog puta koji je povezivao unutrašnjost Hrvatske s obalom, neposredno uz stari most, a ne zna se točno kad je izgrađen. Novigradsko se područje prvi put spominje u 12. stoljeću pod imenomDobra, a i mjesto se zvalo Dobra. Pretpostavlja se da je tamo bila starohrvatska dobranska župa (teritorijalno-upravna jedinica) s utvrđenim sjedištem. U 14. stoljeću župa je došla u posjed obitelji Frankopan. Gradnju Novigrada vjerojatno je počeo Bernardin Frankopan na prijelazu 15. u 16. stoljeće. U početku je to bio veliki romanički burg jednostavnih oblika i namijenjen pasivnojo brani. Tlocrt je bio četverokutan i imao je kulu na svakom uglu. Zato vrijeme bio je impresivan, mogao se vidjeti sa svih strana, a pogled s burga i danas je veličanstven. Kasnije je dodana peta kulana sjeveroistoku, iznad strme litice.

 

[Ovi jedan]

 

[Ovi jedan]

 

[Ovi jedan]

A zaslužuje i ovaj stari most preko rijeke Dobre svojih pet sekundi slave..

 

[Ovi jedan]

"Srednjovjekovni grad Ozalj, smješten na klisuri iznad rijeke Kupe, pregrađen je u dvoracu 18.st. U grad se ulazi preko mosta koji je do 1821. bio je pomičan,a ispod kojega je stup sa strijelnicama za obranu gradskoga opkopa. Ulaznu kulu dao je podignuti 1599. Juraj IV. Zrinski. Grad se spominje od 1244 kada je u kraljevim rukama, potom u posjedu Babonića, od 1398. Frankopana, a od 1577. (nakon smrti Stjepana IV.Frankopana Ozaljskog, posljednjeg potomka ozaljskog ogranka svojeobitelji) u rukama Zrinskih.

Zbog mnogih pregradnja očuvan je tek manji dio starijega kompleksa u kojem se ističu kula četverokutne osnove, vjerojatno stara obrambena kula, gotička kapela, te pravokutna palača Nikole Zrinskoga (nazvana žitnica) s gotičkim detaljima (nad vratima je natpis iz 1556. ). U tome dijelu gradanađene su zidne slike i glagoljski natpisi, a mnogo brojne su dragocjenosti raznesene nakon smaknuća bana Petra Zrinskoga (1671.)"

 

[Ovi jedan]

 

[Ovi jedan]

 

[Ovi jedan]

"Stari grad Bosiljevo je srednjovjekovni utvrđeni grad pokraj Bosiljeva. Smješten je na uzvisini, uz povijesnu Karolinsku cestu. Tlocrtno je nepravilni peterokut s četverokutnom branič kulom i palasom pravokutnog tlocrta, te međusobno spojenim traktovima. Opasan je zidom s dvije cilindrične i jednom peterokutnom kulom. Sagradili su ga Frankopani u15. st. i držali ga do 1671., nakon čega prelazi uvlasništvo Nikole Erdoya do1710. Do 1825. godine u posjedu je obitelji Auersperg. Grof Laval Nugent kupuje ga 1825., a obitelj Cosulich početkom 20. st.. Radikalno je restauriran u duhu romantike u vrijeme Nugentai Cosulicha."

 

[Ovi jedan]

 

[Ovi jedan]