Srednjovekovna Hrvatska

[Ovi jedan]

Kako sam na temi o nacionalnoj arheologiji i obeća evo linkovi na neke od najpoznatijih i najznačajnijih arheoloških nalazišta koji se tiču rane srednjovjekovne Hrvatske i njenih tadašnjih žitelja(uglavnom period od 8.do 9. st.)

Svako nalazište je priča za sebe i svako samo za sebe možda ne govori previše toga, al kad se ima uzorak od nekoliko desetaka takvih lokaliteta čiji se nalazi isprepliču i podudaraju diljem RH(pa i šire) onda se već može dobit nekakva jasnija slika tog dijela povijesti. Nalazišta ću poredat kronološki i razvrstat ih po regijama čisto radi preglednosti i lakšeg snalaženja, a uz svako ću nastojat priložit i kakvi (stručni) rad s opisima lokaliteta i onoga šta je tamo pronađeno(od ruševina i temelja crkava/naselja do grobova i predmeta koji se dovode u vezu s ondašnjim Hrvatima).


DALMACIJA - ova još od davnina značajna regija daje daleko najveći broj srednjovjekovnih nalaza šta i ne čudi obzirom da je tamo bila koljevka Hrvatske države i područje na kojem su obitavali naši vladari.

1. Biskupija kod Knina
ARHITEKTURA I SKULPTURA S LOKALITETA CRKVINA U BISKUPIJI KOD KNINA
Kamena ikona iz Crkvine u Biskupiji kod Knina
Groblje na Crkvini u Biskupiji – rezultati revizijskih istraživanja Stjepana Gunjače

2. Ždrijac (nekropola)
ZAŠTITNO ISTRAŽIVANJE NA LOKALITETU ŽDRIJAC KRAJ NINA
KRŠĆANSKI ELEMENTI NA RANOSREDNJOVJEKOVNIM GROBLJIMA OD 7. DO 9. STOLJEĆA NA PODRUČJU SJEVERNE I SREDNJE DALMACIJE

3. Bribirska glavica
Iz armatorija srednjovjekovnog Bribira
Još o bribirskom stremenu
MEĐUNARODNI ZNANSTVENI SKUP KOLOKVIJ O BRIBIRU II.
Arheološki projekt Varvaria / Breberium / Bribir u 2015. godini

4. Rižinice (Solin)
Latinski nadgrobni natpis s arheološkog nalazišta Rižinice
Antropološka analiza kostura iz sarkofaga s lokaliteta Rižinice
AKTUALNO STANJE I IZAZOVI RAZVOJA KULTURNOG TURIZMA U GRADU SOLINU

5. Kapitul (Knin)
Kapitui kraj Knina - Rekonstrukcija
Kapitul – povijest arheoloških istraživanja i preliminarni rezultati najnovijih revizijskih iskopavanja u razdoblju od 2011. do 2017. godine

6. Crkva sv. Križa - Nin
BENEDIKTINSKO MONAŠTVO I SAKRALNA ARHITEKTURA U NINU I BIOGRADU TIJEKOM SREDNJEGA VIJEKA
Arheološka istraživanja okoliša crkve sv. Križa u Ninu
Crkva sv. Križa

7. BIJAĆI - SV.MARTA (Kaštela)
Bijaći – stombrate rezultati arheoloških istraživanja starohrvatskoga groblja
Bijaći u svjetlu proučavanja ranosrednjovjekovnih vladarskih rezidencija

8.Tugare(Poljica)
Poljica u srednjem vijeku
O POLJIČKIM TUGARIMA U TRPIMIROVOJ DAROVNICI I SÜPETARSKOM KARTULARU
Glavice, Konjsko, Tugare : starohrvatska groblja

9. Crkva sv. Ivana u Starom Gradu(Hvar)
Groblja razvijenog i kasnog srednjeg vijeka u sjevernoj Dalmaciji
Bibliografija o otocima Braču, Hvaru i Šolti

10. Gornji Koljani(Vrlika)
Groblje na Crkvini u Gornjim Koljanima – istraživanja godine 2007.
Arheološka topografija Cetine

11. Crkva sv. Jure (Kaštela)
Crkve sv. Jurja na području Kaštela
predromanika u kastelima ‒ odnos arhitekture i skulpture
Sv. Juraj od Putlja - istraživanja 1988 - 1990. godine

12. Gospin otok (Solin)
Arheološki ostaci na gospinom otoku
EPITAF KRALJICE JELENE-STANJE DOSADAŠNJE ISTRAŽENOSTI

13. Sv. Petar (Gornji Muć)
Hrvatska u vrijeme kneza Branimira - pisana svjedočanstva o knezu Branimiru i arheološka istraživanja Gornjeg Muć
Pisani Izvori Kneza Branimira

14. Pelješac

Za danas sam stiga pripremit samo Dalmaciju i to neke najbitnije lokacije šta se tiče Hrvata u 8. i 9. st. na tom području. U linkovima s rednim brojem je stavljen kratki(osnovni) opis svakog nalazišta, a u linkovima ispod su neki radovi s detaljnijim osvtima za svako od tih nalazišta(bar šta sam uspia pronać na netu). Ima toga još po Dalmaciji pa se možda ponovo vratim na nju, al mislim da je i ovo više nego dovoljno da se dobije neki utisak o životu i običajima Hrvata u tom razdoblju.

 

[Ovi jedan]

Područje Istre i Kvarnera također obiluje brojnim nalazištima iz ranog srednjeg vijeka i svjedoče o dolasku slavenskih plemena na te prostore kroz 8. stoljeće. Neka nalazišta nemaju toliko čvrst "hrvatski identitet" poput već ranije spomenutih u Dalmaciji pa ću ih zasad stavit sa strane i bazirat se samo na ona koja nam pružaju jasniju sliku o "hrvatskoj svjesti" koja se pomalo stvara među tadašnjim narodom.

1. Baška (otok Krk)
Otok Krk u srednjem vijeku
Kulturna baština na otoku Krku

2. Osor (otok Lošinj-Cres)
Ranosrednjovjekovne nekropole na području Istre i Kvarnera
Benediktinska opatija sv. Petra u Osoru – arheološka istraživanja 2006-2013.

3. Ilovik
Kaštel Sv. Petar kraj Lošinja

4. Drivenik (Vinodol)
Arheološki krajolik Vinodolske doline i Crikveničko-vinodolskoga priobalnog prostora
SAKRALNA ARHITEKTURA SREDNJOVJEKOVNOG VINODOLA

5. Nezakcij/Vizače (Pula)
Vizače - Nezakcij

6. Guran (Vodnjan)
RANOSREDNJOVJEKOVNO NASELJE GURAN
Guran – trobrodna bazilika, crkva sv. Šimuna, staro naselje Guran, crkva sv. Cecilije
Srednjovjekovno fortificirano naselje Guran

7. Dvigrad
Kulturno-povijesno nasljeđe Dvigrada
Povijest Dvigrada


Nakon Jadranske obale i otoka selim u Gorski Kotar i Liku koja je zbog svog položaja(veza između južne i sjeverne Hrvatske) igrala važnu ulogu u srednjem vijeku, a nakon toga idem put središnje Hrvatske i Zagreba..

1. Smiljan
SMILJAN – ČOVINI, Crikvine 2004. – 2014.
REZULTATI NOVIH ISTRAŽIVANJA U SMILJANU

2. Prozor (Otočac)
NOVI NALAZI STAROHRVATSKOG ORUŽJA U LICI

3. Križevci
Ranosrednjovjekovni arheološki lokaliteti na području Koprivničko-križevačke županije
Plemstvo Križevačke županije u srednjem vijeku

4. Torčec (Koprivnica)
ARHEOLOŠKO NALAZIŠTE TORĆEC - CIRKVIŠĆE
Pregled dosadašnjih arheoloških istraživanja na lokalitetu Torčec - Cirkvišče
Ranosrednjovjekovni koštani propletači s nalazišta Torčec − Prečno pole
Izvješće o arheološkom istraživanju nalazišta Torčec

5. Brezovljani (Bjelovar)
BREZOVLJANI

6. Ckva sv. Martina (Prozorje)
MARTIN-BREG IZMEĐU POGANSTVA I KRŠĆANSTVA
Arheološka istraživanja crkve Sv. Martina u Prozorju 2006. godine
Arheološka istraživanja crkve Sv. Martina u Prozorju 2017. godine

7. Zagreb
Zagreb u srednjem vijeku
Zagreb i okolica u ranom srednjem vijeku
Ranosrednjovjekovni arheološki nalazi u Zagrebu i u njegovoj okolici
ZAGREBAČKO PODRUČJE U KASNOJ ANTICI I RANOM SREDNJOVJEKOVLJU

Toliko zasad(bar šta se tiče prostora današnje RH), a ako naletim na još neko zanimljivo štivo vezano za ovu temu stavim lako naknadno. Ne znam oće li ovo zadovoljit dio publike na ovom forumu, al ako ništa drugo virujem da može bit polazišna točka za to razdoblje kad su Hrvati(i ostali Slaveni) stigli na ova područja. Nastavit ću s predstavljanjem sličnih arheoloških lokaliteta iz ovog perioda koje možemo pronaći van granica Hrvatske, a koji se po nekim pokazateljima(nalazima) mogu dovesti u istu korelaciju s navedenima iz moja dva zadnja upisa.

A sad se odoh odmorit malo jer se osjećam ka da sam kopa cili dan na jednom od njih

 

[Ovi jedan]

Nastavno na temu i vezano za raspravu o video uratku "Istorija Srba - dolazak Srba" koji je radia vaš povjesničar Tibor Živković koji je virujem na cijeni kod vas. Znači on je jednom tako delikatnom pitanju pristupia na način da je sve svoje informacije crpia iz samo jednog izvora i onda na osnovu toga sagradia priču o dolasku Srba na ovi prostor.

Čisto za usporedbu ovo je samo jedan "ulomak" iz enciklopedije o Hr. povijesti naslova Istra i Kvarner u srednjem vijeku i pazite sad popis izvora i literature koji su autori koristili za tu prigodu i usporedite to sa Živkovićem(a i dobrim dijelom ostalih vaših povjesničara) koji ste doslovno cilu svoju povijest sveli na samo jedan jedini izvor odbacujući i ignorirajući sve one koji vam ne idu u prilog. Lako je tako



Izvori CD 1 = Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae / Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, sv. 1, priredili Jakov Stipišić i Miljen Šamšalović, Zagreb 1967., 54–58. CDI = Codice diplomatico istriano, I, uredio Pietro Kandler, Trst 1986. (pretisak) Conciliorum oecumenicorum decreta, curantibus Josepho Alberigo, Josepho A. Dossetti, Perikle P. Joannou, Claudio Leonardi, Paulo Prodi, consultante Huberto Jedin, Bologna 1973. Corpus iuris civilis, editio stereotypa tertia, volumen tertium, Novellae, recognovit Rudolfus Schoell, opus Schoelli morte interceptum, absolvit Guilelmus Kroll, Berlin 1904. DAI = Konstantin Porfirogenet: O upravljanju carstvom (prijevod i ko- mentari Nikola pl. Tomašić /hrvatski/, Gyula Moravcsik, Romilly James Heald Jenkins /engleski/), Zagreb 2003. Documenta = Rački, Franjo: Documenta historiae chroaticae periodum antiquam, Monumenta spectantia historiam Slavorum Meri- dionalium, sv. 7, Zagreb 1877. Duchesne, Louis: Le »Liber pontificalis«, Texte, introduction et commentaire, I, Pariz 1886. Einhard: Život Karla Velikog, prevela Zvjezdana Sikirić, uredio Ivo Gol- dstein, Zagreb 1992. Ivan Đakon = Giovanni Diacono: Istoria Veneticorum, edizione e tra- duzione di Luigi Andrea Berto, Istituto storico italiano per il Me- dioevo, Bologna 1999. Križman, Mate: Antička svjedočanstva o Istri, drugo prerađeno i dopu- njeno izdanje, Pula 1997. L’Italia descritta nel »Libro del Re Ruggero« compilato da Edrisi, testo arabo pubblicato con versione e note da M. Amari e C. Schia- parelli, Atti della Reale accademia dei lincei, anno CCLXXIV, 1876–1877, serie seconda – volume VIII., Rim 1883. Marcelin, Prejasni muž Komes: Kronika, uvodna studija, povijesni komentar i prilozi Hrvoje Gračanin, priredila i prevela Bruna Kuntić-Makvić, Zagreb 2006. MGH = Monumenta Germaniae historica, Legum sectio II., Capitula- ria regum Francorum, tomus I., Hannover 1883.; Epistolarum tomus II., Berlin 1957.; Epistolarum tomus III, Epistolae Me- rowingici et Karolini aevi, tomus I, Berlin 1892.; Epistolarum tomus IV, Berlin 1895. MGH, SS. rer. Lang., Agnelli liber pontificalis = Monumenta Germaniae historica, Scriptores rerum Langobardicarum et Italicarum saec. VI–IX (SS rer. Lang.), Agnelli qui et Andreas liber pontificalis ecclesiae Ravennatis, Hannover 1878., 265–391. MGH, SS rer. Germ., Annales = Monumenta Germaniae historica, Scriptores rerum Germanicarum in usum scholarum separatim editi, Annales Regni Francorum inde ab a. 741 usque ad a. 829 qui dicuntur Annales Laurissenses maiores et Einhardi, post editi- onem G. H. Pertzii recognovit Fridericus Kurze, Hannover 1895. Pavao Đakon = Pavao Đakon / Paulus Diaconus: Povijest Langobarda / Historia Langobardorum, preveli Robert Šćerbe i Hrvoje Šugar, komentari i studije Tomislav Galović, Ivo Goldstein, Hrvoje Gra- čanin, Zagreb 2010. Rižanski placit = Margetić, Lujo: O nekim pitanjima Rižanskog placi- ta, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, sv. 43/4, Zagreb 1993., 407–438. Sacrorum conciliorum nova et amplissima collectio, edidit Joannes Do- minicus Mansi, tomus undecimus, Firenca 1765. Literatura Ančić, Mladen: Hrvatska u karolinško doba, Katalozi i monografije 9, Split 2001. Antoljak, Stjepan: Doseljenje Slavena (Hrvata) u Istru, Susreti na dra- gom kamenu, sv. 4, Pula 1972., 178–190. Badurina, Anđelko: Bizantski plovni put po vanjskom rubu sjevernih jadranskih otoka, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, sv. 16, Zagreb 1992., 7–9. Bartulović, Željko: Neka pitanja iz povijesti Senja, Senjski zbornik, sv. 34, Senj 2007., 265–296. Belošević, Janko: Materijalna kultura Hrvata od VII do IX stoljeća, Za- greb 1980. Benussi, Bernardo: Tarsatica, Atti e memorie della Società istriana di archeologia e storia patria, sv. XXXIII, Poreč 1921., 145–188. Benussi, B.: Nel medio evo. Pagine di storia istriana, Poreč 1897. 1 , Ro- vinj – Trst 2 2004. (edizione anastatica). Bertoša, Miroslav: Istra od 6. do 10. stoljeća, Povijest Hrvata, knj. I (Srednji vijek), uredio Franjo Šanjek, Zagreb 2003., 115–134. Beuc, Ivan: Etnički odnosi u Istri u svijetlu povjesnih vrela, Arhivist, god. IV, sv. 1, Beograd 1954., 38–51. Boltin-Tome, Elica: Skeletno grobišče v Predloki in začetki notranje migracije v slovenski Istri, Acta Histriae, god. 13, br. 1, Kopar 2005., 237–252. Bratož, Rajko: Vpliv oglejske cerkve na vzhodnoalpski in predalpski prostor od 4. do 8. stoletja, Zgodovinski časopis, god. 44, br. 3, Lju- bljana 1990., 331–362 (1. del), god. 44, br. 4, Ljubljana 1990., 489–520 (2. del). Bratož, R.: Istrska cerkev v 7. in 8. stoletju (od smrti Gregorija Velikega do Rižanskega placita), Acta Histriae, sv. II, Kopar 1994., 53–78.

 

[Ovi jedan]

Toliko toga da ne stane u jedan post

Maurizio Levak / Istra i Kvarner u ranom srednjem vijeku 413 Brusić, Zdenko: Kasnoantička utvrđenja na otocima Rabu i Krku, Izdanja Hrvatskog arheološkog društva, 13, Zagreb 1988. (izd. 1989), 111–119. Budak, Neven: Prva stoljeća Hrvatske, Zagreb 1994. Cambi, Nenad: L’âge de Justinien en Dalmatie et en Istrie, Radovi XIII. međunarodnog kongresa za starokršćansku arheologiju, Split – Poreč (25. 9. – 1. 10. 1994), II, uredili Nenad Cambi i Emilio Marin, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, supl. vol. 87–89, Split 1998., 933–958. Cammarata, Maria Linda: Scultura altomedievale della Dioce- si di Trieste, Atti dei Civici musei di storia ed arte di Trieste, 10, 1978/1979., Trst 1980., 73–102. Carile, Antonio: L’Istria tra Bisanzio e Venezia, Istria e Dalmazia. Un viaggio nella memoria, Atti del Convegno di Studi, Bologna, 10 marzo 1995, Bologna 1996., 37–52. Cetinić, Željka: Stranče – Vinodol. Starohrvatsko groblje na Gorici, Mo- nografije i katalozi 26, Rijeka 2011. Cunja, Radovan: Poznorimski in zgodnjesrednjeveški Koper. Arheološ- ko izkopavanje na bivšem Kapucinskem vrtu v letih 1986–1987 v luči drobnih najdb 5. do 9. stoletja, Kopar 1996. Curta, Florin: Te early Slavs in the northern and eastern Adriatic region. A critical approach, Archeologia medievale, XXXVII, Fi- renca 2010., 307–329. Cuscito, Giuseppe: Aquileia e Bisanzio nella controversia dei Tre Capi- toli, Antichità altoadriatiche, XII, 1, Udine 1977., 231–262. Cuscito, G.: Aquileia e la cristianizzazione degli Slavi nei secoli VIII– IX. Un problema storiografico, Atti e memorie della Società istria- na di archeologia e storia patria, 88 (n. s. 36), Trst 1988., 37–75. Cuscito, G.: Il medioevo, Istria. Storia di una regione di frontiera, a cura di Fulvio Salimbeni, Istituto regionale per la cultura istriana, Brescia 1994., 61–86. Cuscito, G.: La fede calcedonese e i concili di Grado (579) e di Marano (591), Antichità altoadriatiche, XVII, Udine 1980., 207–230. Čaušević, Morana: Les cités antiques des îles du Kvarner dans l’antiquité tardive: Curicum, Fulfinum et Apsorus, Hortus artium medievalium, sv. 12, Motovun – Zagreb 2006., 19–41. Ćus-Rukonić, Jasminka: Predromanička, protoromanička i ranoroma- nička skulptura na otocima Cresu i Lošinju, Cres 1991. Darovec, Darko: Kratka zgodovina Istre, dopolnjena izdaja, Kopar 2009. De Franceschi, Carlo: L’Istria. Note storiche, Poreč 1879. De Vergottini, Giovanni: Lineamenti storici della costituzione politica dell’Istria durante il medio evo, seconda edizione, Trst 1974. Diehl, Charles: Études sur l’administration byzantine dans l’exarchat de Ravenne (568–751), Pariz 1888. Esders, Stefan: Regionale Selbstbehauptung zwischen Byzanz und dem Frankenreich. Die inquisitio der Rechtsgewohnheiten Istriens durch die Sendboten Karls des Großen und Pippins von Italien, Eid und Wahrheitssuche. Studien zu rechtlichen Befra- gungspraktiken in Mittelalter und frühen Neuzeit, uredili Stefan Esders i Tomas Scharff, Mediävistische Beiträge 7, Frankfurt am Main 1999., 49–112. Ferluga, Jadran: Vizantiska uprava u Dalmaciji, Beograd 1957. Ferluga, J.: L’Istria tra Giustiniano e Carlo Magno, Arheološki vestnik, sv. 43, Ljubljana 1992., 175–190. Filipović, Milenko: Tragovi Perunova kulta kod Južnih Slovena, Gla- snik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, n. s., III, Sarajevo 1948., 63–80. Girardi-Jurkić, Vesna: Kontinuitet utvrđivanja u Istri, Histria antiqua, sv. 6, Pula – Brijuni – Medulin 2000., 9–20. Goldstein, Ivo: Bizant na Jadranu, Zagreb 1992. Goldstein, I.: Hrvatski rani srednji vijek, Zagreb 1995. Grafenauer, Bogo: Proces doseljavanja Slovena na zapadni Balkan i u istočne Alpe, Posebna izdanja ANUBiH, XII (Centar za balkano- loška ispitivanja, knj. 4), Sarajevo 1969., 29–55. Grafenauer, B.: Naselitev Slovanov v Vzhodnih Alpah in vprašanje kontinuitete, Arheološki vestnik, sv. XXI–XXII, Ljubljana 1970– 1971., 17–32. Guillou, André: Régionalisme et indépendance dans l’empire byzantin au VII e siècle. L’exemple de l’Exarchat et de la Pentapole d’Italie, Istituto storico italiano per il Medio Evo. Studi storici, fasc. 75– 76, Rim 1969. Guillou, A.: La presenza bizantina nell’arco adriatico, Antichità altoa- driatiche, sv. XXVIII, Udine 1986., 407–421. Hrvati i Karolinzi (I: Rasprave i vrela, II: Katalog), uredio Ante Milo- šević, Split 2000. Istria nel tempo. Manuale di storia regionale dell’Istria con riferimenti alla città di Fiume, a cura di Egidio Ivetic, I: Dalle origini al Sette- cento, Rovigno: Unione italiana, Fiume / Università popolare di Trieste, 2006. (Hrvatski prijevod: Istra kroz vrijeme. Pregled povijesti Istre sa osvrtom na grad Rijeku, uredio Egidio Ivetic, Rovinj-Rovigno 2009) Jurković, Miljenko: Le »Maître des chapiteaux de Bale«, Hortus artium medievalium, sv. 8, Motovun – Zagreb 2002., 349–360. Jurković, M.: Prilog istraživanju predromanike na otocima gornjeg Ja- drana, Izdanja Hrvatskog arheološkog društva, 13, Zagreb 1988. (izd. 1989), 121–128. Jurković, M. – Terrier, Jean – Marić, Iva: Guran – ranosrednjovjekov- no naselje i njegove crkve (Istraživanja 2002.–2006. godine), I. porečki susret arheologa – rezultati arheoloških istraživanja na po- dručju Istre, uredio M. Jurković, Poreč 2008., 111–123. Klaić, Nada: Vinodol od antičkih vremena do Knezova krčkih i Vinodo- lskog zakona, Pazin – Rijeka 1988. Komšo, Darko: Pećine Istre – mjesta življenja od prapovijesti do sred- njeg vijeka, Histria antiqua, sv. 11, Pula – Brijuni – Medulin 2003., 41–54. Kos, Milko: O starejši slovanski kolonizaciji v Istri, Razprave SAZU, Razred za zgodovino in društvene vede, I, Ljubljana 1950., 55–82.


414 Nova zraka u europskom svjetlu Krahwinkler, Harald: ...in loco qui dicitur Riziano... Zbor v Rižani pri Kopru leta 804, prevod v slovenščino Doris Debenjak, Kopar 2004. Levak, Maurizio: Tragovi društvenog ustroja istarskih Slavena u ra- nom srednjem vijeku, Raukarov zbornik. Zbornik u čast Tomisla- va Raukara, uredio Neven Budak, Zagreb 2005., 55–73. Levak, M.: Slaveni vojvode Ivana, Zagreb – Pula 2007. Margetić, Lujo: Creske općine u svjetlu isprave od 5. listopada 1283. i pitanje kontinuiteta dalmatinskih gradskih općina, Radovi Insti- tuta za hrvatsku povijest, sv. 7, Zagreb 1975., 5–80. Margetić, L.: Histrica et Adriatica, Trst 1983. Margetić, L.: Istra 751–791., Croatica christiana periodica, 30, god. XVI, Zagreb 1992., 1–10. Margetić, L.: L’Istria bizantina ed alcuni problemi del Placito di Risano, Slovenija in sosednje dežele med antiko in karolinško dobo. Začetki slovenske etnogeneze / Slowenien und die Nachbarländer zwischen Antike und karolingischer Epoche. Anfänge der slowenischen Ethno- genese I, uredio Rajko Bratož (Situla 39), Ljubljana 2000., 81–95. Margetić, L.: Neka pitanja prijelaza vlasti nad Istrom od Bizanta na Franke, Acta Histriae, sv. II, Kopar 1994., 5–14. Margetić, L.: Odnosi Liburnije i Istre u antici i ranom srednjem vijeku, Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, sv. 35, Za- dar 1993., 37–61. Margetić, L.: Pravni i povijesni aspekti pohoda mletačkog dužda Petra II Orseola u Dalmaciju u 1000. god., Zbornik Pravnog fakulteta u Rijeci, sv. 5, Rijeka 1984., 145–156. Margetić, L.: Quelques aspects du Plaid de Rižana, Revue des Études byzantines, sv. 46, Pariz 1988., 125–134. Margetić, L.: Rijeka, Vinodol, Istra. Studije, Rijeka 1990. Marušić, Branko: Kratak doprinos proučavanju kontinuiteta između kasne antike i ranog srednjeg vijeka te poznavanju ravenske ar- hitekture i ranosrednjovjekovnih grobova u južnoj Istri, Jadranski zbornik, sv. III, Pula – Rijeka 1958., 331–351. Marušić, B.: Istra i sjevernojadranski prostor u ranom srednjem vijeku (materijalna kultura od 7. do 11. stoljeća), Monografije i katalozi 4, Pula 1995. Marušić, B.: Kratak prilog poznavanju ranosrednjovjekovnih bar- bariziranih nekropola Istre, Situla, sv. 20/21, Ljubljana 1980., 467–471. Marušić, B.: Materijalna kultura Istre od 5. do 9. stoljeća, Arheološka istraživanja u Istri i Hrvatskom primorju, Izdanja Hrvatskog ar- heološkog društva, 11/1, Zagreb 1986. (izd. 1987), 81–105. Marušić, B.: Nekropole VII. i VIII. stoljeća u Istri, Arheološki vestnik, sv. XVIII, Ljubljana 1967., 333–347. Matijašić, Robert: Alcune considerazioni sulle forme di insediamento rustico in Istria dal III al VI sec., Atti dei Civici musei di storia ed arte di Trieste, quaderno XIII, II, Trst 1983–1984., 231–243. Matijašić, R.: Kasiodorova pisma kao izvor za poznavanje kasnoan- tičke povijesti Istre, Zgodovinski časopis, god. 42, br. 3, Ljubljana 1988., 363–371. Matijašić, R.: Povijest hrvatskih zemalja u kasnoj antici od Dioklecijana do Justinijana, Zagreb 2012. Mayer, Ernesto: La costituzione municipale dalmato-istriana nel me- dio evo e le sue basi romane, Atti e memorie della Società istriana di archeologia e storia patria, XXII, Poreč 1907., 347–450 (i ko- mentari prevoditelja Camilla De Franceschija, 459–462). Miclaus, Lapo: I borghi d’altura istriani: dinamiche insediative tra tardoantico e altomedioevo, I borghi d’altura nel Caput Adriae. Il perdurare degli insediamenti dall’età del ferro al medioevo, Atti del convegno internazionale di Trieste, 5–6 dicembre 2003, a cura di Giuseppe Cuscito e Franca Maselli Scotti, Antichità altoadriatic- he, LVI, Trst 2004., 225–238. Muljačić, Žarko: Dalmatski, Fluminensia, god. 11, br. 1–2, Rijeka 1999., 1–30. Novak, Andrej: L’Istria nella prima età bizantina, Rovigno 2007. Novak, Nino, Omišalj. Tragovi kršćanskog identiteta. Arheološka i povi- jesna svjedočanstva o kršćanstvu Omišlja do 12. stoljeća, Zagreb – Omišalj 2011. Rapanić, Željko: Istočna obala Jadrana u ranom srednjem vijeku, Sta- rohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 15, Split 1985., 7–30. Ruffieux, Philippe: La céramique de l’agglomération de Guran en Istrie (Croatie). Essai de classification, Genava, (n. s.) LV, Genève 2007., 301–321. Suić, Mate: Libvrnia Tarsaticensis, Adriatica praehistorica et antiqua, zbornik radova posvećen Grgi Novaku, uredili V. Mirosavljević, D. Rendić-Miočević i M. Suić, Zagreb 1970., 705–716. Šašel, Jaroslav: Koper, Arheološki vestnik, sv. XXV, Ljubljana 1974. (izd. 1976), 446–461. Šonje, Ante: Bizant i crkveno graditeljstvo u Istri, Rijeka 1981. Štih, Peter: Istra na začetku frankovske oblasti in v kontekstu razmer med severnim Jadranom in srednjo Donavo, Acta Histriae, god. 13, br. 1, Kopar 2005., 1–20. Tagliaferri, Amelio: Il Friuli e l’Istria nell’Altomedioevo, Antichità al- toadriatiche, god. II, br. 2, Udine 1972., 273–294. Tomičić, Željko: Arheološka svjedočanstva o ranobizantskom vojnom graditeljstvu na sjevernojadranskim otocima, Prilozi Instituta za povijesne znanosti Sveučilišta u Zagrebu, sv. 5–6, 1988/1989., Za- greb 1990., 29–53. Udina, Ramiro: Il Placito del Risano. Istituzioni giuridiche e sociali dell’Istria durante il dominio bizantino, Archeografo triestino, ser. III, vol. XVII, Trst 1932., 1–84. Vicelja Matijašić, Marina: Istra i Bizant, Rijeka 2007. Viličić, Melita: Povijesna topografija Senja (I): urbanistički odnos rim- ske Senie i srednjovjekovnog grada Senja, Rad JAZU, knj. 381, Zagreb 1978. (izd. 1980), 17–33. Žitko, Salvator: Politični in upravni razvoj Kopra od pozne antike do konca 13. stoletja, Koper med Rimom in Benetkami: Prispevki k zgodovini Kopra, uredil Mitja Guštin, Ljubljana 1989., 29–56.

 

[Лекизан]

Nastavno na temu i vezano za raspravu o video uratku "Istorija Srba - dolazak Srba" koji je radia vaš povjesničar Tibor Živković koji je virujem na cijeni kod vas. Znači on je jednom tako delikatnom pitanju pristupia na način da je sve svoje informacije crpia iz samo jednog izvora i onda na osnovu toga sagradia priču o dolasku Srba na ovi prostor.

Čisto za usporedbu ovo je samo jedan "ulomak" iz enciklopedije o Hr. povijesti naslova Istra i Kvarner u srednjem vijeku i pazite sad popis izvora i literature koji su autori koristili za tu prigodu i usporedite to sa Živkovićem(a i dobrim dijelom ostalih vaših povjesničara) koji ste doslovno cilu svoju povijest sveli na samo jedan jedini izvor odbacujući i ignorirajući sve one koji vam ne idu u prilog. Lako je tako



Izvori CD 1 = Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae / Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, sv. 1, priredili Jakov Stipišić i Miljen Šamšalović, Zagreb 1967., 54–58. CDI = Codice diplomatico istriano, I, uredio Pietro Kandler, Trst 1986. (pretisak) Conciliorum oecumenicorum decreta, curantibus Josepho Alberigo, Josepho A. Dossetti, Perikle P. Joannou, Claudio Leonardi, Paulo Prodi, consultante Huberto Jedin, Bologna 1973. Corpus iuris civilis, editio stereotypa tertia, volumen tertium, Novellae, recognovit Rudolfus Schoell, opus Schoelli morte interceptum, absolvit Guilelmus Kroll, Berlin 1904. DAI = Konstantin Porfirogenet: O upravljanju carstvom (prijevod i ko- mentari Nikola pl. Tomašić /hrvatski/, Gyula Moravcsik, Romilly James Heald Jenkins /engleski/), Zagreb 2003. Documenta = Rački, Franjo: Documenta historiae chroaticae periodum antiquam, Monumenta spectantia historiam Slavorum Meri- dionalium, sv. 7, Zagreb 1877. Duchesne, Louis: Le »Liber pontificalis«, Texte, introduction et commentaire, I, Pariz 1886. Einhard: Život Karla Velikog, prevela Zvjezdana Sikirić, uredio Ivo Gol- dstein, Zagreb 1992. Ivan Đakon = Giovanni Diacono: Istoria Veneticorum, edizione e tra- duzione di Luigi Andrea Berto, Istituto storico italiano per il Me- dioevo, Bologna 1999. Križman, Mate: Antička svjedočanstva o Istri, drugo prerađeno i dopu- njeno izdanje, Pula 1997. L’Italia descritta nel »Libro del Re Ruggero« compilato da Edrisi, testo arabo pubblicato con versione e note da M. Amari e C. Schia- parelli, Atti della Reale accademia dei lincei, anno CCLXXIV, 1876–1877, serie seconda – volume VIII., Rim 1883. Marcelin, Prejasni muž Komes: Kronika, uvodna studija, povijesni komentar i prilozi Hrvoje Gračanin, priredila i prevela Bruna Kuntić-Makvić, Zagreb 2006. MGH = Monumenta Germaniae historica, Legum sectio II., Capitula- ria regum Francorum, tomus I., Hannover 1883.; Epistolarum tomus II., Berlin 1957.; Epistolarum tomus III, Epistolae Me- rowingici et Karolini aevi, tomus I, Berlin 1892.; Epistolarum tomus IV, Berlin 1895. MGH, SS. rer. Lang., Agnelli liber pontificalis = Monumenta Germaniae historica, Scriptores rerum Langobardicarum et Italicarum saec. VI–IX (SS rer. Lang.), Agnelli qui et Andreas liber pontificalis ecclesiae Ravennatis, Hannover 1878., 265–391. MGH, SS rer. Germ., Annales = Monumenta Germaniae historica, Scriptores rerum Germanicarum in usum scholarum separatim editi, Annales Regni Francorum inde ab a. 741 usque ad a. 829 qui dicuntur Annales Laurissenses maiores et Einhardi, post editi- onem G. H. Pertzii recognovit Fridericus Kurze, Hannover 1895. Pavao Đakon = Pavao Đakon / Paulus Diaconus: Povijest Langobarda / Historia Langobardorum, preveli Robert Šćerbe i Hrvoje Šugar, komentari i studije Tomislav Galović, Ivo Goldstein, Hrvoje Gra- čanin, Zagreb 2010. Rižanski placit = Margetić, Lujo: O nekim pitanjima Rižanskog placi- ta, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, sv. 43/4, Zagreb 1993., 407–438. Sacrorum conciliorum nova et amplissima collectio, edidit Joannes Do- minicus Mansi, tomus undecimus, Firenca 1765. Literatura Ančić, Mladen: Hrvatska u karolinško doba, Katalozi i monografije 9, Split 2001. Antoljak, Stjepan: Doseljenje Slavena (Hrvata) u Istru, Susreti na dra- gom kamenu, sv. 4, Pula 1972., 178–190. Badurina, Anđelko: Bizantski plovni put po vanjskom rubu sjevernih jadranskih otoka, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, sv. 16, Zagreb 1992., 7–9. Bartulović, Željko: Neka pitanja iz povijesti Senja, Senjski zbornik, sv. 34, Senj 2007., 265–296. Belošević, Janko: Materijalna kultura Hrvata od VII do IX stoljeća, Za- greb 1980. Benussi, Bernardo: Tarsatica, Atti e memorie della Società istriana di archeologia e storia patria, sv. XXXIII, Poreč 1921., 145–188. Benussi, B.: Nel medio evo. Pagine di storia istriana, Poreč 1897. 1 , Ro- vinj – Trst 2 2004. (edizione anastatica). Bertoša, Miroslav: Istra od 6. do 10. stoljeća, Povijest Hrvata, knj. I (Srednji vijek), uredio Franjo Šanjek, Zagreb 2003., 115–134. Beuc, Ivan: Etnički odnosi u Istri u svijetlu povjesnih vrela, Arhivist, god. IV, sv. 1, Beograd 1954., 38–51. Boltin-Tome, Elica: Skeletno grobišče v Predloki in začetki notranje migracije v slovenski Istri, Acta Histriae, god. 13, br. 1, Kopar 2005., 237–252. Bratož, Rajko: Vpliv oglejske cerkve na vzhodnoalpski in predalpski prostor od 4. do 8. stoletja, Zgodovinski časopis, god. 44, br. 3, Lju- bljana 1990., 331–362 (1. del), god. 44, br. 4, Ljubljana 1990., 489–520 (2. del). Bratož, R.: Istrska cerkev v 7. in 8. stoletju (od smrti Gregorija Velikega do Rižanskega placita), Acta Histriae, sv. II, Kopar 1994., 53–78.

Шта писац хоће да каже?

 

[Kotromanicev sin]

Nastavno na temu i vezano za raspravu o video uratku "Istorija Srba - dolazak Srba" koji je radia vaš povjesničar Tibor Živković koji je virujem na cijeni kod vas. Znači on je jednom tako delikatnom pitanju pristupia na način da je sve svoje informacije crpia iz samo jednog izvora i onda na osnovu toga sagradia priču o dolasku Srba na ovi prostor.

Ниси ни проговорио, а већ је нетачно.

На самом почетку клипа (1:30) спомиње византијске писце који словенске земље називају Склавинијама. Ти византијски писци 6-7 вијека су детаљно описивали словенско насељавање балканског полуострва.

 

[Ovi jedan]

Шта писац хоће да каже?

Da su sarajevski čevapi bolji od banjalučkih

Ниси ни проговорио, а већ је нетачно.

На самом почетку клипа (1:30) спомиње византијске писце који словенске земље називају Склавинијама. Ти византијски писци 6-7 вијека су детаљно описивали словенско насељавање балканског полуострва.

Koji bizantski pisci i koja djela govore o dolasku Slavena? Znam da Skilicu često spominjete i njegove zapise, al on nije 6.-7.st.

I ono nabitnije, šta je od njih iskorišteno/preuzeto kad je Živković plavom bojom označia područje na koje su doselili Srbi?

 

[Kotromanicev sin]

Da su sarajevski čevapi bolji od banjalučkih


Koji bizantski pisci i koja djela govore o dolasku Slavena? Znam da Skilicu često spominjete i njegove zapise, al on nije 6.-7.st.

I ono nabitnije, šta je od njih iskorišteno/preuzeto kad je Živković plavom bojom označia područje na koje su doselili Srbi?

Писида, Агатија, Теофил Симоката, Јорданес, Менандар, Димитрије Солунски, Исидор Севиљски, Прокопије, Јован Ефески, итд. Тих извора има поприлично велик број.

Такођер од 11:00 говори о другим изворима. Од 18:26 спомиње и франачке писце.

Тако да, ето, немам појма како си закључуо да се ради само о DAI -u у овом видеу.

 

[FDDD]

I ono nabitnije, šta je od njih iskorišteno/preuzeto kad je Živković plavom bojom označia područje na koje su doselili Srbi?

Tebi će srce da stane zbog te plave boje hahahaha
Jadan propade u ova tri dana

 

[Frontiersman]

i pazite sad popis izvora i literature koji su autori koristili za tu prigodu i usporedite to sa Živkovićem(a i dobrim dijelom ostalih vaših povjesničara) koji ste doslovno cilu svoju povijest sveli na samo jedan jedini izvor odbacujući i ignorirajući sve one koji vam ne idu u prilog. Lako je tako

Ovo uopšte nije tačno. Ne znam oklen ova opsesija oko Tibora Živkovića i želja da se podcijeni, kada je on već visoko valorizovan u svom polju, i to ne samo u Srbiji.

 

[Ovi jedan]

Писида, Агатија, Теофил Симоката, Јорданес, Менандар, Димитрије Солунски, Исидор Севиљски, Прокопије, Јован Ефески, итд. Тих извора има поприлично велик број.

Такођер од 11:00 говори о другим изворима. Од 18:26 спомиње и франачке писце.

Тако да, ето, немам појма како си закључуо да се ради само о DAI -u у овом видеу.

I koji od tih izvora spominje naseljavanje Srba(ne Slavena) na onaj prostor koji je Živković označia plavom bojom?

Šta se tiče Einharda on je dakle jedini još izvor za Živkovića i to mislim jedna rečenica iz njegove kronike o borbi Franaka i Hrvata koja govori kako su Srbi naselili velik dio Dalmacije. A to je vaš cijenjeni povjesničar prikaza na način da ste živili u okolici Splita i Knina iako je Dalmacija onda bila površinom znatno veća i granice su sezale do Dunava i Makedonije. Tako da velik dio Dalmacije može bit upravo onaj dio di ste prvotno i naselili(Raška, Kosovo, C-G), al njemu to očito nije bilo u interesu tako svatit jer to se onda ne uklapa u DAI.

I tako ostalo na jednom-ipo izvoru koji mu(vama) donekle idu u korist s tim da su i DAI i Einhard proizvoljno svaćeni i odbačeno je iz njih šta se ne uklapa u priču o Srbima koji su naselili ovu današnju Dalmaciju i skoro cilu BiH. Živkoviću sjedi jedan.

 

[Kotromanicev sin]

I koji od tih izvora spominje naseljavanje Srba(ne Slavena) na onaj prostor koji je Živković označia plavom bojom?

Ја вјерујем да ти уопште ниси ни погледао видео до краја, зато јер се током читавог клипа нешто означава плавом бојом, зависности од пнога шта наратор говори.

На који дио мислиш?

 

[Ovi jedan]

A i ekipa koja je radila ovaj video može na popravni jer stavit Salonu 200km južnije tj. na misto Dubrovnika je komedia svoje vrste

PS na 18:10 u videu

 

[Kotromanicev sin]

Šta se tiče Einharda on je dakle jedini još izvor za Živkovića i to mislim jedna rečenica iz njegove kronike o borbi Franaka i Hrvata

Каквих Хрвата код Ајнхарда?

 

[Ovi jedan]

Каквих Хрвата код Ајнхарда?

Isprike jer spominje Bornu kneza Dalmacije i Liburnije i Ljudevita kneza donje Panonije(Slavonije). Sam izraz Hrvati se tad nije koristia šta ne znači da ne misli na njih kad se sve ostalo uzme u kontekst šta znamo o tom vrimenu. Ili neki drugi narod odgovora tom opisu iz Einhardove kronike?

 

[Kotromanicev sin]

Isprike jer spominje Bornu kneza Dalmacije i Liburnije i Ljudevita kneza donje Panonije(Slavonije). Sam izraz Hrvati se tad nije koristia šta ne znači da ne misli na njih kad se sve ostalo uzme u kontekst šta znamo o tom vrimenu. Ili neki drugi narod odgovora tom opisu iz Einhardove kronike?

Па ето, котистио се или не, нема термин Хрват.

Такођер Борна је био кнез Тимочана и Гудушчана (ducis Guduscanorum et Timocianorum). А ваљда знамо гдје је Тимок.

 

[Pumpaj Dinstanović]

Па ето, котистио се или не, нема термин Хрват.

Такођер Босна је био кнез Тимочана и Гудушчана (ducis Guduscanorum et Timocianorum). А ваљда знамо гдје је Тимок.

Takvo čitanje je vrlo problematično. Ne može se dokazati da je Borna bio u isto vreme i knez i Timočana (nema ni preterano mnogo smisla takvo tumačenje).

 

[Kotromanicev sin]

Takvo čitanje je vrlo problematično. Ne može se dokazati da je Borna bio u isto vreme i knez i Timočana (nema ni preterano mnogo smisla takvo tumačenje).

Нисам ни рекао да је у исто вријеме био, али се наводи да је био.

Још мање смисла има да је био кнез Хрвата.

 

[Ovi jedan]

Па ето, котистио се или не, нема термин Хрват.

Такођер Босна је био кнез Тимочана и Гудушчана (ducis Guduscanorum et Timocianorum). А ваљда знамо гдје је Тимок.

Najmanji problem šta Einhard ili Franci tad nisu koristili naziv Hrvat, al su itekako radili razliku među slavenskim plemenima ili ono šta je najbitnije radili su razliku među nama


Stoji da je spomenuto kako je Borna knez Timoćana(pa i Guduščana), al u više navrata i šta je indikativno prilikom objave njegove smrti oslovia ga je knezom Dalmacije i Liburnije. A valjda znamo di je Liburnija

 

[Kotromanicev sin]

Najmanji problem šta Einhard ili Franci tad nisu koristili naziv Hrvat, al su itekako radili razliku među slavenskim plemenima ili ono šta je najbitnije radili su razliku među nama


Stoji da je spomenuto kako je Borna knez Timoćana(pa i Guduščana), al u više navrata i šta je indikativno prilikom objave njegove smrti oslovia ga je knezom Dalmacije i Liburnije. A valjda znamo di je Liburnija

То није спорно. Кажем ти само одакле је Борна поријеклом.

Доста хрватских историографа је понудила ту ријешење да се Хрвати насељавају тек почетком деветог вијека.
Није да се ја слажем с тим, али има и таква претпоставка.

 

[Ovi jedan]

Takvo čitanje je vrlo problematično. Ne može se dokazati da je Borna bio u isto vreme i knez i Timočana (nema ni preterano mnogo smisla takvo tumačenje).

Moje skrommo mišljenje je da ga se oslovilo knezom Timoćana i Guduščana u trenutku kad su došli na nekakve pregovore i Borna je bia njihov izaslanik u tom međusobnom savezu. A inače je bia knez Dalmacije i mislim da mu je to bila nekakva službena titula s tim šta je za života očito proširia svoju vlast i nad Liburnijom kad je tako oslovljen prilikom smrti.

Inače Liburni su jedno od ilirskih plemena koje živilo na prostoru od rijeke Krke do Istre, a taj dio se onda po njima i prozva Liburnija. I sad se mislim ako je Borna bia knez Dalmacije i Liburnije šta se onda misli pod Dalmacija? Jel to onda dio od Krke do Cetine ili možda još južnije?

 

[Ovi jedan]

То није спорно. Кажем ти само одакле је Борна поријеклом.

Доста хрватских историографа је понудила ту ријешење да се Хрвати насељавају тек почетком деветог вијека.
Није да се ја слажем с тим, али има и таква претпоставка.

Možda mi promaklo, al po čemu to znamo odakle Borna dolazi?

 

[Kotromanicev sin]

Možda mi promaklo, al po čemu to znamo odakle Borna dolazi?

Зато јер је хронолошки прије био кнез Тимишчана и Гудушчана, па тек кнез Далмације и Либурније.

Тако пише. А пише шта пише.

 

[SeverZapad]

Etničko poreklo srednjovekovne Bosne i Hercegovine: Istorijski, genetički i istoriografski aspekti
1. Genetski podaci: Haplogrupa I2a-PH908 među Srbima i Hrvatima
- Haplogrupa I2a, naročito podgrana PH908, dominantna je i najraznovrsnija među savremenim Srbima, sa zastupljenošću i do 40-50% u pojedinim populacijama Srbije i istočne Bosne.
- Raznovrsnost haplogrupe PH908 (broj različitih mutacija i podgrana) kod Srba je značajno veća nego kod Hrvata, što ukazuje na dužu prisutnost i evoluciju te grupe u srpskoj populaciji.
- Kod Hrvata, iako je haplogrupa I2a prisutna, PH908 se javlja u manjoj meri (oko 10-15%) i sa manjom genetskom raznovrsnošću, što sugeriše da je ova haplogrupa kod Hrvata u velikoj meri rezultat asimilacije ili genetskog prenosa sa srpskih teritorija.
- Najveća genetska raznovrsnost PH908 nalazi se u oblastima koje su u istorijskim izvorima identifikovane kao srpske teritorije — istočna i centralna Bosna, Hercegovina, Raška, Duklja i Zahumlje.
2. Istorijski izvori: Porfirogenit i njegovo svedočenje
- Konstantin VII Porfirogenit, u delu De Administrando Imperio (10. vek), jasno navodi da su stanovnici Zahumlja, Travunije, Duklje i drugih jadranskih oblasti Srbi po poreklu.
- Ovo je direktan etnički identitet, a ne samo politički ili regionalni pojam, što potvrđuje tradiciju postojanja srpskih plemena na ovim prostorima od ranog srednjeg veka.
- Porfirogenitova informacija ima visok istorijski značaj jer potiče iz vizantijskog carskog izvora koji je prikupljao podatke od neposrednih svedoka i tadašnjih upravljača.
3. Srednjovekovne bosanske povelje i terminologija
- Povelje bosanske vlastele (npr. Kotromanići i Kosače) iz 14. i 15. veka koriste izraze kao što su „srpski narod“, „srpski jezik“ i „srpska zemlja“ kada govore o stanovništvu i teritorijama Bosne i Hercegovine.
- U ovim dokumentima, koji su službeni i politički akti, ne pominje se etnonim „Hrvat“ u kontekstu naroda koji živi u srednjovekovnoj Bosni ili Hercegovini.
- Osim toga, Kosače u svojim poveljama eksplicitno pominju Srbe kao žitelje Hercegovine, što potvrđuje kontinuitet srpskog etničkog identiteta u tim krajevima.
4. Etnički sastav i geografska raspodela
- Iz kombinacije istorijskih i genetskih podataka može se zaključiti da je srpski etnički faktor bio dominantan u Bosni (do reke Vrbas) i celoj Hercegovini tokom ranog i srednjeg veka.
- Populacije kao što su Zahumljani, Travunjani, Dukljani, Rašani i Bosanci koje su u izvorima povezane sa Srbima, imale su jasno izražen zajednički genetski i kulturni identitet.
- Hrvati su u tim krajevima bili brojčano manji ili su nastanjivali područja zapadnije od onih koje karakteriše većinska zastupljenost srpskih haplogrupa.
5. Zašto neki zapadni istoričari osporavaju srpsko poreklo
- Negiranje srpskog kontinuiteta u Bosni i Hercegovini od strane određenih zapadnih istoričara najčešće ima političke i ideološke korene:
- Geopolitički interesi tokom Austro-Ugarske vladavine, kao i kasnije u periodu hladnog rata i 1990-ih, uticali su na stvaranje narativa koji želi da oslabi srpski identitet na tim prostorima.
- Postratni zahtevi za „neutralnom“ i „multietničkom“ interpretacijom istorije često ignorišu jasne istorijske i genetske dokaze.
- Tradicionalni istoriografski pristupi ponekad ne uzimaju u obzir nove genetičke nalaze i arheološke podatke, pa ostaju zaostali u tumačenju istorijskih činjenica.
6. Zaključak
- Na osnovu integracije istorijskih izvora (kao što je Konstantin Porfirogenit), srednjovekovnih dokumenata (povelje vlastele), i savremenih genetičkih istraživanja haplogrupe I2a-PH908 može se nedvosmisleno potvrditi da su Srbi bili autohtoni narod Bosne i Hercegovine u ranom i srednjem veku.
- Haplogrupa PH908, koja dominira u srpskoj populaciji, ima svoje najstarije i najraznovrsnije forme upravo u ovim krajevima, što ukazuje da su Srbi i njihova genetska baština duboko ukorenjeni u tom prostoru.
- Srpsko ime i identitet nisu tu veštački nametnuti ili novijeg datuma, već predstavljaju kontinuitet od ranog srednjeg veka.
- Osporavanja srpskog porekla u Bosni i Hercegovini često nisu utemeljena na naučnim dokazima, već su motivisana spoljnim političkim i ideološkim razlozima.

 

[SeverZapad]

Parametar Srbi Hrvati
Zastupljenost haplogrupe I2a ~40-50% u nekim populacijama (Srbija, istočna Bosna) ~10-15% (varira zavisno od regije)
Zastupljenost PH908 podgrupe Visoka (dominantna podgrana I2a) Niska do umerena
Genetska raznovrsnost (ukupna I2a) Vrlo visoka – prisutne brojne grane i podgrane širom Balkana, najveća raznovrsnost u regionu Umerena – prisutna ali znatno manja raznovrsnost nego kod Srba
Genetska raznovrsnost (samo PH908) Ekstremno visoka – mnogobrojni haplotipovi, mutacije i regionalne varijacije unutar srpske populacije Niska – manji broj haplotipova, slabija unutrašnja diferencijacija
Geografska koncentracija raznovrsnosti Istočna i centralna Bosna, Hercegovina, Raška, Duklja, Zahumlje Zapadnije regije, manja pokrivenost nekada srpskih teritorija
Interpretacija Duga prisutnost i autohtonost potvrđena genetikom i istorijom Verovatna akulturacija i prenos preko kontakta sa srpskim zajednicama
Povezanost sa istorijskim izvorima Porfirogenit i drugi izvori vezuju ove oblasti i ljude za Srbe Manje izražena povezanost sa ranosrednjovekovnim hrvatskim plemenima u Bosni i Hercegovini