Ne samo na osnovu potpisa koji je ostavio pisar, već i na osnovu zapisa. Zapisi su na rukopisima pravo blago, jer nam svedoče o rukopisu kroz istoriju. Nekada sadrže tačnu godinu nastanka zapisa, a ponekad neke podatke na osnovu kojih možemo posredno datovati nastanak zapisa sa većom ili manjom preciznosti. Ili npr. da se po rukopisu prepozna identitet zapisivača. Proučavanje zapisa je sa aspekta palegrafskih studija prava mala nauka za sebe, zato što postoje pravopisna rešenja koja specifično odgovaraju određenoj epohi, pa je tako čitanje zapisa na rukopisu jedan put kroz vreme.
Postoji, kao što rekoh, na rukopisu jedan zapis iz 1098/9. godine. To je svedočanstvo da je rukopis nastao pre toga. Onda imamo razne zapise iz XIV stoleća, potom zapise nasstale u XVI stoleću,...itd. Tu se proučava i jezik kojim su zapisi pisani, naravno.
Zapisi na starim rukopisima imaju ulogu skoro kao godovi u deblu drveta, figurativno govoreći. Može se na osnovu njih rukopis provući kroz vekove, naslutiti kad je to bio konsultovan, kojom prilikom, itd...stari rukopisi baš zato što su toliko matori imaju koliko hoćeš zapisa, a to je slučaj i sa najstarijim prepisom DAI.