Blago kneza Trpimira na korak od Splita napokon ugledalo svjetlo dana, pogledajte kamene temeljce hrvatske države
Kad bi se ostvarili snovi arheologa i povjesničara, arheološko nalazište Rižinice i Ilijin potok u solinskoj Rupotini postali bi nezamislivo ugodan spoj prirodnog ambijenta i baštine antičke i srednovjekovne kulture, a što je važnije – konačne spoznaje kako je riječ o prevažnom lokalitetu za nacionalnu povijest Hrvata.
Koji se godinama "šutao" po strani, premda je još don
Frani Buliću krajem 19. stoljeća bilo jasno o čemu je ondje riječ.
Povijesna nesreća i ljudska nemarnost htjele su da upravo preko nalazišta prođe asfalt stare ceste Solin – Klis, a drenažne cijevi desetljećima su ispirale "stare stine" samostana u koji je sredinom devetog stoljeća hrvatski knez
Trpimir doveo benediktince da mole i obrađuju ubavu dolinu i brežuljke.
Ne može se reći, u šest godina otkad se digla buka oko Rižinica napravilo se mnogo, od potpuno zapuštenog lokaliteta bez prilaza, sada na arheologiju gledamo s visine. Iz sredstava EU-ova projekta "Heritage Revived" od 364 tisuće eura, Grad Solin dodao je za opremu 90 tisuća eura, a radove su izvele Županijske ceste, nedavno su uređeni i otvoreni vidikovac i odmorište s ugibalištem za autobuse i manja vozila.
Ugrađena je ambijentalna rasvjeta, postavljene klupe, sanitarni čvor, digitalna infoploča, kante koje ti kažu "hvala" kad ubaciš smeće. Načinjena su monumentalna kamena stubišta, ostaje još samo u kamen "obući" betonsku fasadu prema nalazištu. Reklo bi se, logistika je postavljena, a sada treba još urediti i prezentirati ono najbitnije: arheologiju.
Za one koji ne znaju, nekoliko rečenica iz povijesti: uz rimsku cestu koja je vodila od Salone prema Klisu i dalje na Trilj, u plodnoj uvali na istočnim obroncima Kozjaka, knez
Trpimir (oko 845. – 864.), koji je stolovao na Klisu, dao je podignuti crkvu i samostan i ondje je smjestio redovnike benediktince.
Odmah pod samostanom teče Ilijin potok, koji nikad ne presušuje – izvire nešto više, pod Crkvinom, gdje su također ostaci crkvice i samostana – a ušće mu je u vodama Jadra kod Šuplje crkve.
U povelji iz 852. godine stoji kako je Trpimir opremio samostan svim potrebnim za život redovnika i, još važnije, prvi put se u povijesti spominje ime Hrvata.
To je onaj Trpimir poznat svim đacima s trokutastog ulomka zabata koji je 1891. godine jedan rupotinski težak pronašao u vinogradu na Rižinicama i donio ga don Frani Buliću koji ga je pročitao: "Pro duce Trepim(ero)" i rekonstruirao: "Za kneza Trpimira prikažite Kristu molitvu u strahopoštovanju prignuvši glavu." Poduzetan kakav je bio, don Frane započinje iskapanja i 1895. otkriva crkvu i samostan.
Kasnije arheološke kampanje otkrile su još puno toga, o čemu nam govori dvostruki domaćin, dr.
Miroslav Katić, ravnatelj Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, koji skrbi o lokalitetu, ali i prvi susjed Rižinica; rođen je i djetinjstvo je proveo tek nekoliko stotina metara više, u naselju Rupotina.
– Mi danas znamo da nije riječ samo o starohrvatskom arheološkom lokalitetu, već o puno složenijem kompleksu. Između dva kamena kuka u najranijem sloju sada je vidljiva rimska villa rustica, odnosno gospodarske zgrade iz otprilike 2. stoljeća poslije Krista, oko kojeg se formiraju sve ostale kasnije gradnje.
Zapadno od ville nalazimo savršeno očuvan objekt do visine vijenca koji je vjerojatno bio religijske namjene, ali je do nastavka istraživanja konzerviran i nanovo pokriven zemljom. Donedavno je preko njega prolazila prometnica, koja je sada izmaknuta nekoliko metara zapadnije.
Pronađena je i gustirna za vodu mozaičkog poda, nekoliko poganskih i ranokršćanskih antičkih sarkofaga s latinskim natpisima, ranokršćanski pilastar, ulomci ranosrednjovjekovnog crkvenog namještaja, nakit, dijelovi staklenih i keramičkih posuda, metalni predmeti – navodi dr. Katić, dodavši kako su u 9. stoljeću, u Trpimirovo doba, ostaci rimske "farme" poslužili kao materijal za gradnju benediktinskog samostana i crkvice, a u vrtu vile pronađeno je ranosrednjovjekovno groblje nastalo između 9. i 15. stoljeća.
– Benediktinci su se bavili poljoprivredom, dapače, to im je bio glavni izvor održavanja, pa je cijela ova udolina i brežuljak s istoka – kad biste ga sad mogli vidjeti dok se obrađivao prije pedesetak godina – bio prošaran terasama, kamenim gomilama i podzidima koji su pratili konfiguraciju tla. Upravo ovdje na Rižinicama, na ovom malom komadiću tla, do našeg je vremena sačuvan "komadić benediktinskog krajobraza", što bismo trebali prepoznati kao jedinstvenu vrijednost lokaliteta.
Upravo je ovaj brežuljak s kliške strane Ilijina potoka još uvijek neistražena arheološka riznica čiji je manji dio do sada otkriven. Tuda je prolazila važna cesta od salonitanskih sjeverostočnih vrata tzv. Porte Andetrije preko Klisa do Trilja, i uz nju je bujao život
Tijekom 19. i 20. stoljeća nađeno je mnošto nalaza, spomenuo bih rimski torkular – tijesak za grožđe i desetak žrtvenika – otkriva ravnatelj Katić, dodavši kako već ove godine predstoje istraživanja zapadnog dijela lokaliteta i kvalitetnija prezentacija nalazišta, na koje sada prvi put mogu pristupiti posjetitelji.
Vodi nas preko Trpimirove zadužbine do gotovo jednako tako važnog predjela Rižinica, Ilijina potoka. Na Rižinicama smo bili puno puta, ali do potoka, udaljenog tridesetak metara, nikad, jer mu je bilo nemoguće prići koliko je bio zapušten.
Sada je stotinjak metara obale uz lokalitet očišćeno, što od podivljalog raslinja, što od škovaca, a u brijestovu šumarku postavljeni su stol i klupe, netko je već gradelavao...
– Ovaj potok je nevjerojatan, koliko je simpatičan, toliko je i povijesno važan. Naime, uz njega je u kontinuitetu nastajao život ljudi. Još od srednjeg vijeka, a možda i ranije, pa sve do naših dana izgrađen je na njemu niz mlinica, napajala se polja i stoka, nastajale građevine, zbog toga je građena i antička villa rustica i srednovjekovni benediktinski samostan. Mi rupotinska dica učila smo plivati u Ilijinu potoku, bilo je pastrva, potočnih rakova...
E sad najvažnije: kad bi bilo razumijevanja i volje, uz Ilijin potok, koji je dug oko dva kilometra, mogla bi se urediti šetnica koja bi bila od nacionalne važnosti. Zbog čega? Ako ćemo gledati od ušća potoka u Jadro, taj put kreće od Šuplje crkve, Zvonimirove krunidbene bazilike, prolazi pokraj ilirske Salone, srednjovjekovnih mlinica, kompleksa Rižinica, pa do Crkvine i tamošnjeg arheološkog nalazišta.
Područje je to od iznimne važnosti za hrvatsku nacionalnu povijest i u isto vrijeme obdareno izuzetnom prirodnom ljepotom. Nažalost i ugroženo, jer je baš na brijegu uz Rižinice predviđena građevinska zona. Pitam se možemo li napraviti taj važan korak i zanemariti parktikularne interese i donijeti ispravnu odluku o našoj baštini o kojoj toliko pričamo, a tako malo joj posvećujemo truda – zaključuje ravnatelj Miroslav Katić.
https://slobodnadalmacija.hr/dalmac...dajte-kamene-temeljce-hrvatske-drzave-1262650
) pokušavaš da imputiraš nekakvo, tobože, licemerje? 
