Olga Lukovic i delo "Srbi narod najstariji"- stepen relevantnosti?

Ja inače ne mogu da poverujem da su one u nekoliko godina postale javno znanje. Znači, imamo ljude iz bukvalno svih krajeva Srpstva, niko nikad ni od koga, ni od kog starca nije čuo ne samo te reči, nego u pola krajeva i nemamo reč za čukundedovog oca i niko ni da posumnja da je neko to prosto izmislio. Jedan vrhunski trol, sa rečju "kurajber" iz šatrovačkog urbanog slenga 20. veka i ljudi to pojeli kao pas s maslom, bez ikakvog dodatnog pitanja, kao cincilator ili gefufna.

Odakle sklonost ljudi da iz prve poveruju nekom nepotpisanom tekstu, a da toliko tvrdoglavo ne veruju ljudima sa imenom i prezimenom koji objašnjavaju kako to nije tačno? Eno, pre nekoliko godina se pojavio kult ljudi koji veruju da je pesma Đurđevdan nastala u vozu za Jasenovac i da ju je Bregović "ukrao" od preživelih logoraša... I svake godine pred Đurđevdan, neko negde to iskopa i pejstuje i Jovo nanovo.

Ovo sa surgaćicama, naklepačama i kurajberima traje već toliko dugo da će na kraju zaista postati deo srpske tradicije
 
Ja inače ne mogu da poverujem da su one u nekoliko godina postale javno znanje. Znači, imamo ljude iz bukvalno svih krajeva Srpstva, niko nikad ni od koga, ni od kog starca nije čuo ne samo te reči, nego u pola krajeva i nemamo reč za čukundedovog oca i niko ni da posumnja da je neko to prosto izmislio. Jedan vrhunski trol, sa rečju "kurajber" iz šatrovačkog urbanog slenga 20. veka i ljudi to pojeli kao pas s maslom, bez ikakvog dodatnog pitanja, kao cincilator ili gefufna.

Odakle sklonost ljudi da iz prve poveruju nekom nepotpisanom tekstu, a da toliko tvrdoglavo ne veruju ljudima sa imenom i prezimenom koji objašnjavaju kako to nije tačno? Eno, pre nekoliko godina se pojavio kult ljudi koji veruju da je pesma Đurđevdan nastala u vozu za Jasenovac i da ju je Bregović "ukrao" od preživelih logoraša... I svake godine pred Đurđevdan, neko negde to iskopa i pejstuje i Jovo nanovo.

Ovo sa surgaćicama, naklepačama i kurajberima traje već toliko dugo da će na kraju zaista postati deo srpske tradicije
Tad nije bilo Krstarice :)
 
Вара те савремени језик. На старосрпском то већ не може - льв, слава, ни на старословенском львъ, слава, нити на било ком другом словенском језику, нпр. рус. лев - слава.

Реч слава је у вези с речју слово 'реч', тј. славан је онај о коме се говори, о ком кружи слово, реч. Упореди нпр. сличан семантички развој у чути - чувен.
Упоран си да неписменим старославенима намећеш правила писања,
без икаквих доказа о начину изговора одређених речи.
Такође форсираш руски језик као извориште славенских изговора иако
су намицатељи славенске писмености језик покупили на Хуму.
Руси немају чак ни изведенице попут слављен, славан, прослављен, већ
им се све врти око празника. На крају крајева немају ни славу.
Лавља глава се стављала на главу пре круне и венца, зато и имамо
изразе 'окруњен славом' и 'овенчан славом'.
Тебе вара напабирчено знање, које се заснива на претпоставкама.
Могао би се потрудити да објасниш зашто глас 'о' из речи слово прелази
у 'а' у речи слава.
 
Упоран си да неписменим старославенима намећеш правила писања,
без икаквих доказа о начину изговора одређених речи.
Такође форсираш руски језик као извориште славенских изговора иако
су намицатељи славенске писмености језик покупили на Хуму.
Руси немају чак ни изведенице попут слављен, славан, прослављен, већ
им се све врти око празника. На крају крајева немају ни славу.
Лавља глава се стављала на главу пре круне и венца, зато и имамо
изразе 'окруњен славом' и 'овенчан славом'.
Тебе вара напабирчено знање, које се заснива на претпоставкама.
Могао би се потрудити да објасниш зашто глас 'о' из речи слово прелази
у 'а' у речи слава.
Zbog ovakvih stvari je lingvistika ozbiljna nauka, inače ne bi trebalo ni da postoji jer svako ko govori neki jezik može da poveže reči koje slično zvuče i napravi asocijaciju po značenju. Igor ne nameće starim Slovenima pravila pisanja, nego se radi o tome što jezik naših predaka nije bio isti kao i ovaj danas, ali je srećom zapisan pa znamo da su se određene reči drugačije izgovarale nego danas, a dalju potvrdu toga imamo u uporednoj lingvistici savremenih slovenskih jezika (pošto nije samo srpski jezik nastao iz zajedničke praslovenske baze, nastali su i ostali slovenski jezici).

Evo primera: reči svet i svet; svet kao u svetac, sveti Sava i svet kao vaseljena. I tu postoje pojmovne asocijacije, svemir, svetlost itd. Međutim, već kada zakoračimo u ijekavsko područje, vidimo da tu već to nije ista reč, imamo svet i svijet, a u ostalim slovenskim jezicima takođe. Jednostavno su reči sličnih korena koje slično zvuče i koje pukim slučajem u novosadsko-beogradskom standardu srpskog jezika zvuče i pišu se isto. Svečano i venčati se isto na prvi pogled deluju istog porekla, a asocijativno ih povezujemo jer je venčanje svečano, međutim venčanje je od venac, kruna, dok je svečanost od svetosti (ne svetlosti), gde je istog korena reč "svečar" za krsnu slavu itd. Svetost i svetlost takođe deluju isto, a slava sa lavom ima izgleda isto toliko veze koliko i smučarski slalom sa vojvođanskim Lalom. Igrice sa jezikom imaju po nekoliko nivoa, gde je savremen maternji jezik samo prvi nivo - kad se on pređe, ne znači da se prešla cela igrica, na narednim nivoima može da se ispostavi da je sve ono sa prvog nivoa bila varka i zabluda ili san.
 
@Slaven777 Ima li negde nedvosmislena referenca da su one reči Pavićevo delo?

Same reči delo nisu plod njegove mašte (uglavnom?), kao što rekoh, ali nema nigde potvrde o tome da su se za to što je napisao, tačno, koristile. On je to popularizovao i bukvalno sve reference koje pominju tolika kolena, dolaze posle 1980-ih godina, dakle posle njegovih romana.

Doduše, oko jedne stvari mora da se ispravim. Na prošloj stranici sam naveo da je Pavić baš izmislio to za kurajbera, ali evo jedne malene fusnotice sa simpozijuma jezičkih istraživanja na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu održanog decembra 1979. godine:

content


U napomeni stoji da se javio neki inženjer iz Novog Sada po imenu D. Krgin, koji je naveo kurajbera. Ovde će biti značajno baciti pogled na čitavi zbornik, koji nije dostupan preko Google Books. :think:
 
Zbog ovakvih stvari je lingvistika ozbiljna nauka, inače ne bi trebalo ni da postoji jer svako ko govori neki jezik može da poveže reči koje slično zvuče i napravi asocijaciju po značenju. Igor ne nameće starim Slovenima pravila pisanja, nego se radi o tome što jezik naših predaka nije bio isti kao i ovaj danas, ali je srećom zapisan pa znamo da su se određene reči drugačije izgovarale nego danas, a dalju potvrdu toga imamo u uporednoj lingvistici savremenih slovenskih jezika (pošto nije samo srpski jezik nastao iz zajedničke praslovenske baze, nastali su i ostali slovenski jezici).

Evo primera: reči svet i svet; svet kao u svetac, sveti Sava i svet kao vaseljena. I tu postoje pojmovne asocijacije, svemir, svetlost itd. Međutim, već kada zakoračimo u ijekavsko područje, vidimo da tu već to nije ista reč, imamo svet i svijet, a u ostalim slovenskim jezicima takođe. Jednostavno su reči sličnih korena koje slično zvuče i koje pukim slučajem u novosadsko-beogradskom standardu srpskog jezika zvuče i pišu se isto. Svečano i venčati se isto na prvi pogled deluju istog porekla, a asocijativno ih povezujemo jer je venčanje svečano, međutim venčanje je od venac, kruna, dok je svečanost od svetosti (ne svetlosti), gde je istog korena reč "svečar" za krsnu slavu itd. Svetost i svetlost takođe deluju isto, a slava sa lavom ima izgleda isto toliko veze koliko i smučarski slalom sa vojvođanskim Lalom. Igrice sa jezikom imaju po nekoliko nivoa, gde je savremen maternji jezik samo prvi nivo - kad se on pređe, ne znači da se prešla cela igrica, na narednim nivoima može da se ispostavi da je sve ono sa prvog nivoa bila varka i zabluda ili san.
Наравно да није био исти, у међувремену у њега је ушло безброј туђица.
Међутим творба речи остала је иста, по неком природном кључу који се
разликује од рецимо енглеског пабирчења речи по целокупном опусу из
краљевске библиотеке. Откуд ти идеја да ми данас знамо како се нешто
изговарало ако немамо звучни запис. Шта ако је заједничка база баш из
околине Солуна одакле су браћа и пошла у просветитељску мисију?
Свет у смислу свеца односи се на светлост којим је дотични прожет
и прави израз за solunsku браћу је просветЛитељи. Свет или свијет у смислу
човечанства има другачију етимологију садржану у речи за целокупно
тј. све или сви и новијег је датума, после преласка все у све.
До тада се викало мир, као што је још увек у Руском.
Свечано и венчати ти је веома лош пример, очигледно
је да немају везе али погрешно закључујеш јер сама светост, као што
сам објаснио произилази из светлости.
Узимати руски језик за пример изговора је тотално погрешно, они ни
Хитлера нису у стању прочитати како треба, такође ни самогласно 'р'
им баш не иде од руке. Све су побркали, слово им је реч,реч говор,
буква слово, живот стомак, столица главни град, дављење притисак,
брег обала... Слично као што је 'запада' снег у румунском.
Некад ми се чини да су им солунска браћа донели језик одавде и будући
да ни сами нису добро владали њиме погрешно им пренели.
 
Наравно да није био исти, у међувремену у њега је ушло безброј туђица.
Међутим творба речи остала је иста, по неком природном кључу који се
разликује од рецимо енглеског пабирчења речи по целокупном опусу из
краљевске библиотеке. Откуд ти идеја да ми данас знамо како се нешто
изговарало ако немамо звучни запис. Шта ако је заједничка база баш из
околине Солуна одакле су браћа и пошла у просветитељску мисију?
Свет у смислу свеца односи се на светлост којим је дотични прожет
и прави израз за solunsku браћу је просветЛитељи. Свет или свијет у смислу
човечанства има другачију етимологију садржану у речи за целокупно
тј. све или сви и новијег је датума, после преласка все у све.
U Slovenskom se taj oblik zadržao:
Imamo VSI pravico VSE svoje
Včeraj je bilo...
Vsakokrat ko vprašam...

Jezik koji krije mnoge tajne
 
Могао би се потрудити да објасниш зашто глас 'о' из речи слово прелази
у 'а' у речи слава.
Превој самогласника, дужење o > a, као данас у нпр. родити-рађати.

Као што рекох, тебе вара савремени језик, а одмаже ти то што очито ништа не знаш о историји словенских језика. Старословенски нам показује да су лав и слава гласили львъ и слава. У западнојужнословенским говорима полугласи (ь,ъ) су се стопили у један (упореди старословенско дьнь и сънъ са старосрпским дьн и сьн) од XIV века посведочена је штокавска промена ь > а (дан и сан); тако старосрпско льв данас гласи лав.


Ево још примера како те вара савремени језик и непознавање историје словенских језика:
Свет у смислу свеца односи се на светлост којим је дотични прожет
светост, као што сам објаснио произилази из светлости
Не, што је јасно већ нпр. из ијекавског светост, свјетлост и икавског светост-свитлост.
Свет или свијет у смислу човечанства има другачију етимологију садржану у речи за целокупно тј. све или сви и новијег је датума, после преласка все у све.
Не, реч је већ у старословенском посведочена као свѣтъ.
 
Poslednja izmena:
Превој самогласника, дужење o > a, као данас у нпр. родити-рађати.
Дајеш ми пример промене самогласника при промени глаголског облика
а причамо о именици 'слово'? Зашто би правили нову именицу по
твом тумачењу(славан је онај о коме се слови), кад је једноставније
назвати га 'словљеним'?
У западнојужнословенским говорима полугласи (ь,ъ) су се стопили у један (упореди старословенско дьнь и сънъ са старосрпским дьн и сьн) од XIV века посведочена је штокавска промена ь > а (дан и сан); тако старосрпско льв данас гласи лав.
DeepinScreenshot_select-area_20210707053149.png

Теби кад треба свакакве језичке вратоломије су могуће само полуглас никако не може
прећи у пуни при творби нове речи. Новаковић тврди да се изговарао као чисто 'а'.
Ослањати се на правила писања из времена њихове флуидности је глупост.
И шта да радимо са бугарским и македонским 'деном' или руским 'левом'.
Шта ако су се полугласови писали управо због различитог изговора код других Славена,
као што је случај са јатом?
Не, што је јасно већ нпр. из ијекавског светост, свјетлост и икавског светост-свитлост.
Пример ти је катастрофа, очигледно је опстао екавски изговор за свеца да
се не уђе у проблем рогобатности, па чак и комичних ситуација где би светац
могао постати свитац. Такође разлог може бити и одвајање од изворног појма
ради засебности, као што ијекавско становништво даје екавски назив граду Зеници,
да би јасно раздвојили име града од именице 'зијеница'. Такође имамо пример
личних имена Северин и Северина са истим разлогом.
Тврдити да реч 'светац' нема везе са светлошћу може само неко ко није у стању
размишљати својом главом. Хришћанству је основа светлост, свеци се осликавају са
сјајним ореолом светлости, обраћање црквеним великодостојницима обично почиње са
'ваша светлости', при преображењу Христа на маслинској гори ученици нису могли гледати
у њега од силине светлости, апостол Павле често саветује ученике да се обуку у светлост....

Не, реч је већ у старословенском посведочена као свѣтъ.
Твоји уписи се увек своде на овакве негације, никада нисам приметио
твоју конструктивност, зашто не би то своје знање упослио па нам дао
решење ове загонетке. Изгледа да се то твоје знање своди на имање
старословенског фонта и курчења њим. Размишљаш ли икад о овим
стварима, зар ти то није занимање? Ево ја после целодневног дрндања
којекакве електронике нађем времена да се играм српским језиком,
јер је просто фантастичан, довели смо га до савршенства.
 
Наравно да није био исти, у међувремену у њега је ушло безброј туђица.
Међутим творба речи остала је иста, по неком природном кључу који се
разликује од рецимо енглеског пабирчења речи по целокупном опусу из
краљевске библиотеке. Откуд ти идеја да ми данас знамо како се нешто
изговарало ако немамо звучни запис. Шта ако је заједничка база баш из
околине Солуна одакле су браћа и пошла у просветитељску мисију?
Свет у смислу свеца односи се на светлост којим је дотични прожет
и прави израз за solunsku браћу је просветЛитељи. Свет или свијет у смислу
човечанства има другачију етимологију садржану у речи за целокупно
тј. све или сви и новијег је датума, после преласка все у све.
До тада се викало мир, као што је још увек у Руском.
Свечано и венчати ти је веома лош пример, очигледно
је да немају везе али погрешно закључујеш јер сама светост, као што
сам објаснио произилази из светлости.
Узимати руски језик за пример изговора је тотално погрешно, они ни
Хитлера нису у стању прочитати како треба, такође ни самогласно 'р'
им баш не иде од руке. Све су побркали, слово им је реч,реч говор,
буква слово, живот стомак, столица главни град, дављење притисак,
брег обала... Слично као што је 'запада' снег у румунском.
Некад ми се чини да су им солунска браћа донели језик одавде и будући
да ни сами нису добро владали њиме погрешно им пренели.
Nije nam jezik različit samo zbog novih reči, nebitno da li su tuđice ili nove reči koje su same nastale ili ih mi sklepali, nego je upravo različit i zbog različite rečničke baze, različitih značenja reči, različite tvorbe, različitog izgovora itd.

Ruski se ne uzima kao primer izgovora u smislu kako treba izgovarati nešto, nego se uzima kao primer uporedne slovenske lingvistike u totalu, dakle zajedno sa srpskim, bugarskim, češkim, poljskim itd. i zajedno sa crkvenoslovenskim i staroslovenskim.

Ja drugačije ne umem da objasnim osim onoga što sam rekao, da je lingvistika nauka i da zahteva mnogo vremena, mnogo znanja, mnogo dobar analitički i deduktivni logički aparat. Da je stvar tako prosta - tipa, znam jezik pa mi je sve jasno - ne bi bilo potrebe za naukom o jeziku, kao što nema potrebe za naukom za pravilno navlačenje čarapa, već se to jednom nauči i znaš za čitav život.

Ovde imaš, čini mi se, jedinstvenu priliku u vidu Igora, da se iz prve ruke o nekim stvarima informišeš, a umesto toga ti polemišeš koristeći pogrešne postavke.
 
Da, i još mu se obraćaš kao prosjaku na vratima, gledam sad i kasnije poruke. Nije to u redu, posle kukamo kako nam se narod više interesuje za "zadruge" i kako ne poštuje školovane ljude. Nije sramota ne biti u pravu i nije zbog toga niko izgubio u nekom ratu jer ovde (bar se nadam) ne vodimo verbalne ratove nego razmenjujemo informacije. Razumem da Igorovi odgovori deluju frustrirajuće, jer za neke stvari pretpostavlja da su opštepoznate pa ih ne objašnjava i jeste da deluje nezgodno da gubiš po par sati vremena da bi dobio neke kratke odgovore, ali ovde deluje da je Igor na ovakve stvari potrošio/izgubio više od nekoliko godina.
 
Da, i još mu se obraćaš kao prosjaku na vratima, gledam sad i kasnije poruke. Nije to u redu, posle kukamo kako nam se narod više interesuje za "zadruge" i kako ne poštuje školovane ljude. Nije sramota ne biti u pravu i nije zbog toga niko izgubio u nekom ratu jer ovde (bar se nadam) ne vodimo verbalne ratove nego razmenjujemo informacije. Razumem da Igorovi odgovori deluju frustrirajuće, jer za neke stvari pretpostavlja da su opštepoznate pa ih ne objašnjava i jeste da deluje nezgodno da gubiš po par sati vremena da bi dobio neke kratke odgovore, ali ovde deluje da je Igor na ovakve stvari potrošio/izgubio više od nekoliko godina.

Nažalost, a mislim da si se imao uveriti, neki itekako deluje da vode. I to prave, krstaške.
 
Razumem da Igorovi odgovori deluju frustrirajuće, jer za neke stvari pretpostavlja da su opštepoznate pa ih ne objašnjava i jeste da deluje nezgodno da gubiš po par sati vremena da bi dobio neke kratke odgovore, ali ovde deluje da je Igor na ovakve stvari potrošio/izgubio više od nekoliko godina.
Раније сам писао подробна објашњења и све поткрепљивао прилозима из литературе, али то више не чиним, јер се дословно све неосновано одбацивало те неретко само игнорисало. Сада сам се потрудио, пре него што се разговор усложнио, ствари објаснити тако да буду јасне без икаквога предзнања. Сви даљи одговори psmaniac-a у суштини су belief perseverance.
 
Poslednja izmena:
Раније сам писао подробна објашњења и све поткрепљивао прилозима из литературе, али то више не чиним, јер се дословно све неосновано одбацивало те неретко само игнорисало. Сада сам се потрудио, пре него што се разговор усложнио, ствари објаснити тако да буду јасне без икаквога предзнања. Сви даљи одговори psmaniac-a у суштини су belief perseverance.

Ima nas koji čitamo i pratimo, Igore. Ne dozvoli da te oni koji ionako ne učestvuju konstruktivno u diskusiji obeshrabre (ovde ne mislim na psmaniaca, da se razumemo; on ima svojevremeno neke vrlo čudne i kontroverzne stavove, ali je ipak elementarno pristojan i zna da razgovara, za razliku od pojedinih).
 
И ја претпостављам да је ово са Зеницом општепознато али ето деси се да и
стручњаци попут Игара не знају ништа о томе.
И ово ти је промашај, Зеница потиче од старијег Бзеница.
Пуцао си у оној објави на све стране, све омашио, и не знам одакле те почети исправљати, а ништа од тога нема везе с темом.
 
Poslednja izmena:
И ово ти је промашај, Зеница потиче од старијег Бзеница.
Пуцао си у оној објави на све стране, све омашио, и не знам одакле те почети исправљати, а ништа од тога нема везе с темом.
Сад уместо у Русију идемо мало у Словачку и Чешку по етимологију?
U kasnom srednjem vijeku imamo i prvo spominjanje Zenice pod ovim imenom u jednom dokumentu Dubrovačke republike od 20. marta 1436. godine, a koja je vezana za provalu turskog vojvode Baraka oko Podvisokog i Zenice. Za ovaj period vezana je legenda o bijegu posljednje bosanske kraljice Katarine Kotromanić – Kosače iz Vranduka, kojom prilikom je ona navodno rekla "Osta moja Zenica", što predstavlja još jednu legendu o porijeklu imena grada Zenice.

Старије од 1436?
 
Ajd ja sad da ne branim Psmaniaca, al jbg nije ni ovo akademski forum, ovo što on priča je nešto što na prvu loptu zaista zvuči sasvim logično, i sa takvih stanovišta je i krenula da se gradi lingvistika i naprednija objašnjenja zaista nisu intuitivna i ne zavise od nečije sposobnosti da shvati nešto, već isključivo od toga koliko se poslužio decenijama istraživačkog rada drugih ljudi umesto da ispočetka otkriva toplu vodu i ponovo utvrđuje temelje lingvistike.

Da sad daš Psmaniacu fond, finansije, novčanu stimulaciju i zadatak da se ovom temom bavi svakog dana po nekoliko sati, vrlo brzo bi sam video u koliko se ozbiljnu materiju upleo, a za par godina bi i on do istih ovih zaključaka došao. Ovde se samo radi o društvenom poverenju, a ono postaje ogroman problem u savremenom svetu, jer više nije dovoljno, kao pre 100 godina, pročitati nekoliko knjiga iz neke materije i steći sliku dokle je stigla svetska nauka, danas je neophodno izdvojiti nekoliko godina predanog rada, toliko je znanje odmaklo, a nema se vremena. Svaki čovek u našoj državi je svestan da svakog jutra kada ustane, pored svoje struke mora da bude i pravnik i ekonomista da ga neko ne bi prevario ili zakinuo, poznavalac sporta i političke i estradne scene da bi uopšte mogao da čita novine, a uz to mu se još nameće da bude i medicinar, arheolog itd.

Ako nema društvenog poverenja da ljudi koji se time bave imaju pojma o čemu govore, a sami nemamo vremena da tu materiju izučavamo nego se oslanjamo isključivo na zdrav razum i intuiciju, tu nastaje problem. Pojavi se čovek koji se time bavi, ali mu niko ne veruje, ispada da se za džabe time bavio, iznervira se i uvredi on i njegov rad, iznervira se i uvredi onaj koji mu ne veruje jer to doživi kao napad na sopstveni integritet i intelektualni kapacitet, a uopšte se ne radi o tome, ne radi se o tome da se nešto shvati na prvu loptu.
 
Baš oko ovakvih stvari kao ovo oko Zenice, na osnovu ekavskog/ijekavskog izgovora možemo takođe zaključiti da li je negde stajao jat. Zenica oka je sa jatom i po ijekavskom izgovoru je zjenica.

Kao i deva - na ekavskom srpskom, ova reč označava devicu i homonim je sa turcizmom za kamilu (deva). Dok na ijekavskom dileme nema, devica (djevica) je djeva, a kamila je deva. Zato se i u ekavskom srpskom, kada se govori o Bogorodici, češće govori o "djevi" ili "prisnodjevi", kako bi se izbegla ta nezgodna asocijacija sa kamilom.

Dalje, koliko je jezik fluidan, u Crnoj Gori, koja je ne puko ijekavska, nego hiper-ijekavska, imamo krajeve gde se ne govori "čovjek" nego "čovEk". Logikom i na prvu loptu, neko bi rekao - eto ga ekavizam i uticaj govora iz ekavskog dela Srbije i standardnog jezika u Srbiji. Međutim, radi se o nečem sasvim drugom, od skraćivanja "čovjek" na "čojek" i "čoek" (akcenat u toj reči to dopušta) došlo se do "čovek", spontanim umetanjem glasa V koje se već događalo npr. u spojevima U sa A i O, kao u "bua", "mua" ili "uo", od čega je nastalo savremeno "buva, muva, uvo", a prethodnim gubljenjem H u buha, muha, uho.
 
I onda meni, koji se gnušam svakog oblika pseudoistorije, vrlo dosledno i bez obzira na to odakle dolazi (za razliku od nekih, kojima npr. smeta samo hrvatska mitomanija, odnosno kojima problem uopšte nije u toj sintagmi u reči mitomanija, već to što je hrvatska
;)
) pokušavaš da imputiraš nekakvo, tobože, licemerje?
:hahaha1:
Znaš šta je licemerje? Licemerje je kad Radivoj Radić i ti Halkokondila tumačite kao da je rekao da su "Srbi i Bugari a ne Srbi" "narod najstariji", kao da dolazak Tatarobugara nije dobro istorijski posvedočen i da je još u vizantijsko Halkokondilovo doba opšte mesto te da i tada vrapci znaju da su na prostoru Trakije pre Bugara bili Južni Sloveni koje Halkokondil smatra Tribalima tj. Srbima. E, to je licemerje.
 

Back
Top