Spletkarenja sa sopstvenom dušom.....

BELEŠKA O ODMORU SIVE PTICE

Ko smo mi da volimo
sa tako teškom
mirnoćom drhtavicom
i smehom.S toliko tame
u očima i na usnama
i na šakama. Ko smo
mi?
Biću postojan kao
kiša što sporo klizi
niz moju kožu. I ćutljiv
dok ne osetim pritisak
potrebe da te pogledam i dodirnem
i čak da se s tobom nasmejem,
i da ponešto
kažem.
Ili da to kažem samo sebi
dok nepomično gledam
kako uzleću ptice,
mičući se jedino
ne bih li hitnuo u jezero
sitne
skamenjene pomisli.
Od ove ljubavi nema boljeg
dokaza da se živi, i nema boljeg
mesta da se voli od ovog
sivog predela gde sasvim obične ptice
razmahuju krilima i svojom
pogani škrope stene
dok kiša
polako klizi.

Džems Kaningem
 
"Da, ja sam ta

čije ime ne izgovaraš glasno…

ja sam ona koju vidiš tek kad sklopiš oči

I mislima dozivaš sećanja da te ponesu…

ja sam onaj osmeh koji ti zatitra

na krajevima usana

kada tek u snovima dotaknem te čeznjom…"
Dream-Love-New-S.jpg
 
Evo sada nagovaram mesecinu da u tvoju sobu zaviri i da te umesto mene probudi i zagrli.

Neka te cuva i neka ti prica, neka te ona ljubi kad ne mogu ja.

Kad bih ljubav svoju suzama morao dokazati, ja plakao bih dan i noc,

ali suze svoje nikad isplakao ne bih jer te volim kao bolesnik svoj poslednji dan.

Kad bih opet sreo tebe, ponovo bih sreo srecu, jer zenu slicnu tebi,

vise nikad sresti necu!!!

Nemoguce je mrzeti nekog kome si srce dao,tesko je krenuti napred kada si jednom stao,

tesko je proci kraj nekog ko ti je bio sve, tesko je voleti, a reci ne.....

Zeni kao ti jedina i nikada ne prezaljena, LJUBAVI.
 
Grad je pust. Sjećat ćemo se ovakvih dana svi mi
Ne kiše ili zatvorenih vrata nego ovog srca u nama
Ono je imalo razloga među posustalima. Ono je bilo
najviše naše u pustome gradu
Spominju zemlje i gradove ali ne daj svojoj misli da ode
da se vara. Ovdje se sve rješava
Sjećat ćemo se. Ne zatvorenih vrata
nego ovog srca u nama koje će ostati tu
da ga nešto upitamo za deset ili petnaest godina
o danu kad je davno jednom grad bio pust
pusti grad bez ijednog imena
Nema izlaza u njemu, uopće nema izlaza
svi ćemo to pamtiti. Ovakve dane znat ćemo
(kad izgube svoju put i svoje nebo)
ne po vijestima u novinama ne po izložbama u izlozima
ne po ovoj kavani koja je gotovo prazna
niti po ovom sumraku koji je oprala fina ravnodušna kiša
što dolazi iz čiste daljine
Eto to se događalo jednoga dana
kojemu ćemo ime i broj zaboraviti
Srce nikamo ne može

Milivoj Slavicek
 
MOJA M.
Samo sam
ja smeo,
da je zovem:
moja M...
a da me, nije briga,
da li će to,
nekoga da ljuti,
ili će neko
nešto da sluti.
Ona je samo...
moja M...
Ne, neću Vam reći
njeno prezime il' ime
Moja M...
to i ništa više.
Vama je, dovoljno
a meni, mnogo,
mnogo...najviše.
ljubav je to
K'o mraz, što prekrije
k'o jesenje guste, kiše.
k'o kap rose
nevine
nasmejane,
pogleda smernog,
na listu,
za pad, spremnog.
Moja M...
spremna da ugodi
mome srcu,
telu,
duši.
Dodadoh,
njenom sjaju,
toplinu,
sigurnost,
zrelost
što zabrane ruši.
Oči Vaše,
ne kriju
zavist.
Žal za mladošću
što je zalud troši,
sa tol'kom strašću.
Podrugljiv osmeh
sa kraja usana vaših
oplakuje
ludog starca
što joj sve,
pred noge baca.
ljubav je to
moja M...
Koliko gube oni
koje ne može,
da pokrene
taj titraj,
božanskog dara ,
kada toplina lista
kuglicu, čistu, opi,
il' slasni plam,
lista starog,
kada se, sa njom, stopi.
Zna,
list stari.
Na travnjaku
će da svene.
Odlaziće
polako
sretan
jer, ljubio je oči njene.
Moja M...
suzama,
tugu će sprati.
Ispuniće zavet
koji mi je morala dati,
još one noći kad'
mladost njena,
nagost,
radoznalost,
žudnja
i nevinost
pred mene,
stade i ...
Moja M...
postade.
Kad ja odem
u nov život će da zakorači
vedri dani nek joj sviću.
Radost
nek' gledaju
oči joj snene.
Moja M...
Ima čega da se seća,
a nema ni za čim da žali...
jer, imao sam nju
i ona je, imala mene.

Dragan Džigurski
 
Ja nisam ja, a mozda i jesam, a to nikada nisam shvatao...Sta sam ja?

Ja sam taj zaljubljeni

sto hoda pored mene, a ne vidi nju,

koju, katkad, nazrem,

i koju, katkada, zaboravljam.

Ona koja ćuti kad govorim,

koja prasta, tiho uz neprimetan osmeh,

koja ide gde mene nema, nadajuci da ce me sresti,

koja će i pored toga ostati uspravna,

pa i ako i kada umrem.
 
Poslednja izmena:
POGLEDAJ PATKE DRAGA


Ti si me ostavila, bože,
kako je to smiješno.
Šta ćeš sada bez mene tako sama?
Svi idu u dvoje, ali ti i ja,
svako svojim putem.
Pogledaj patke, draga, nekamo lete.
Svugdje parovi, svugdje on i ona
i ptice kao i ljudi drže se za ruke,
samo ti i ja stojimo bez riječi
kao dva broda u magli, ispod tuđih zastava.
Ti si me ostavila, bože,
kako je to smiješno,
šta ću sada bez tebe u toj šumi?
Svi nekamo žure, ali ti i ja,
na koju ćemo stranu?
Teška si odviše, ne mogu da te nosim.
Nisam te volio, sada mogu reći.
Dok si kraj mene ležala, gdje sam tada bio?
sada ti i ja stojimo bez riječi
kao stablo i sjena koja mu više ne pripada.

Zvonimir Golob
 
DVA LISTA

Najdraža moja, jutros sam gledao treptaj svjetlosti
između crvenog i žutog lista.
Gledao sam između i iznad njih,
tražeći prostor u koji bih mogao pobjeći
i zaboraviti Tebe.

Gledao sam njih, crveni list i žuti list;
svaki je pripadao svom drvetu,
a našli su se tako blizu,
okruženi komadićima neba i
bljeskovima svjetlosti.
Kad bi ih pokrenuo vjetar,
zamahnuli bi snažno jedan prema drugom.

Vidio sam jasno - bili su previše blizu
a da ne bi osjetili čežnju.

Najdraža moja, gledao sam ih jutros,
žuti list i crveni list.
Kako je čudna njihova sudbina!
Toliko su snažno željeli taj dodir
da su sustali i divlje mahali nošeni vjetrom.
Širili su svoje nevidljive ruke i tražili zagrljaj.
Zatim bi se umirili i predahnuli.
U tim se trenucima nad njima sažalilo sunce -
bljesnulo bi neobično, a njihovi bi vrhovi nestali,
stapajući se u bijelom plamenu.

Najdraža moja, jutros sam vidio dvije čežnje.
Usprotivilo im se prostranstvo
kojeg nisu mogli prijeći.
Gledao sam crveni list i gledao sam žuti list,
a vidio sam more beskraja izmedju njih
- ne veće od širine mojega palca.
A ipak, to je more koje će ih
zauvijek razdvajati.

Adrijan Kezele
 
Ljubav nema drugih želja nego da se ispuni. Ali, ako volite, a morate još i da želite,
neka vam ovo budu želje: Da se istopite i budete kao potok razigrani što peva svoj milozvuk noći.
Da spoznate bol prevelike nežnosti. Da vas rani spostveno poimanje ljubavi; i da krvarite drage volje i radosno.
Da se probudite u praskozorje sa srcem krilatim i uputite zahvalnicu
za još jedan dan ljubavi; da otpočnete u poslepodnevnom času i razmišljate o ljubavnom zanosu;
da se s večeri vratite kući sa zahvalnošću,
a potom da usnite sa molitvom za voljeno u srcu i pesmom slavljeničkom na usnama...

Halil Džubran


5371936f-c1bc-437d-bd03-e9d52a3207cf_zpsb8a7f3c4.jpg
 
S NAJDUBLJIM POŠTOVANJEM

Gospođo draga
sa Lenjinovog bulevara,
šaljem Vam ovu pesmu
umesto pisma
da vas nađe u zdravlju
i u sreći
I šta još više reći?
Evo i ja sam dobro,
gospođo moja
iz ulice mrtvog revolucionara
i još sam onako isto
veselo blesav
i još po oblacima letim
I tek ponekad s proleća
kad prve jabuke stignu
ja se setim
one pijace na pola puta
između mog i Vašeg stana
malo ispod medicinskog fakulteta
na kojoj smo se sretali
toga leta svakoga dana
oko devet
I kako ste nosili svoje grudi
između pijačnih tezgi
dok sam ja kupovao jabuke
jer su zdrave
jer se od njih raste
i jer se mogu koristiti
umesto zubne paste
A u Vas su zurili
musavi pijačari
i vikali:
Sir iz Svrljiga, sir iz Svrljiga!
O Bože, i mladi i stari,
i ja među njima
šta da se krije
gledao sam Vas preko jabuka
kako hodate
kao po modnoj pisti
i pritom Vas baš briga
što svi razmišljaju samo o Vama
o Vašoj bisti
to jest o sisama
Ajmo kese, ajmo kese
dva dinara veće dinar manje!
vikala je brkata ciganka
kad Vam uhvatih pogled
kao slučajno
dok ste kupovali baklavske kore
one najtanje
i poslah Vam poruku kroz vazduh
kao iz najžešćih
ljubavnih pisama
al Vi gledaste kao kroz mene
I sutra lutah kao duh
između krompira i crnog luka
dođoste tek oko pola deset
I opet pogled i osmeh kao
ali tad nisam znao
a ne znam ni sada
da l beše upućen meni
il ženi s prvim šljivama
više zelenim nego plavim
al ipak reših da Vam se javim
ali tek sutra
jer imo sam stvarno još
svašta da kupim
a moro sam ipak i hrabrost da skupim
I sutra dođoh ranije
sad kao Vi da čekaste mene
i kupovaste neku jafu
narandže iz Izraela
Dobar dan rekoh
jesu li čvrste?
upitah smerno dok pipkah voćke
ko da su bile grudi Vaše
Baš mi je drago da sam Vas srela
i tu se ja zbunih
i od muke Vas pozvah na kafu
Ja kod Vas? Da li bih smela?
Ja pocrveneh kao rak,
i rekoh Izvinite ako…
O kako se on zbuni lako
rekoste Vi
Pa popićemo, zašto da ne?
Budimo prijatelji!
I krenusmo tako
pričajući o koječemu
dok su usput tandrkale jabuke i krompiri
a ja nikako nisam mogao
da se smirim,
i pravo da Vam kažem
šta sam Vam sve mislio
na onim stepenicama
evo i sad mi se koža ježi
čim se setim
i zacrvene mi se uši
Oho! rekoste Vi čim smo ušli
Mladi napaljenko
dok sam ja navaljivao na Vas
kao tenkom
kao da sam krenuo
da osvajam Jerusalim
Nije da se žalim
rekoste Vi naprotiv
ali mogli bi to ipak i sa malo manje žara
Haljina je naime
počela da mi se para
a u nečem moram i kući da se vratim
Zbunih se na to stadoh i pocrveneh
Ali ne sasvim za Boga miloga
rekoste smerno dok ste se svukli u tren oka
ko Bili Kid pištolje što je vuko
Nikada žene neću da shvatim
u sebi sam kuko
a zbilja
nikad brže nisam ušao
u samu srž problema
koji nestade kao rukom
a zatim…
o Bože,
sretasmo se toga leta
na onoj pijaci
na pola Bulevara svakoga dana
oko devet
Neću da budem prost
i svašta da pišem
ozbiljni smo ljudi
Evo meni već sinovi ko iz vode rastu,
a Vi verovatno
šetate unučiće po Čairu
Uglavnom ja sam dobro
što i Vama želim
I zdravlje me još služi
samo što izgledam starije
ali sam još onako isto
veselo blesav
i istim se glupostima veselim
i još po oblacima letim
I tek ponekad s proleća
kad prve jabuke stignu
ja se setim
one pijace na pola puta
između mog i Vašeg stana
malo ispod medicinskog fakulteta
i verujte
verujte zbilja
evo prvi put sad dok Vam pišem
setih se i onog dana
kad ste rekli da je šteta
da Vam muž nešto sumnja
i da se ne smemo viđati više

Branislav Dimitrijević
 
Posveta

Ponovo citam stihove koje si ti napisala
mojom rukom. Isti ih covjek cita
i razumije ih jos na isti nacin. Koliko
njeznosti u njima za tebe, koliko nade i nevolje
izmedju prvog i posljednjeg stiha.
Tako je htjela tvoja dusa, ali koja izmedju
mnogih, koja dusa, kojega dana
na kojem mjestu obiljezenom pored kojeg
zelenila srebrnog, dok su oblaci bili na
drugoj strani, a tvoje lice uz moje lice?
Ili ona druga jos nepoznata,
u kome je kamenu od mene skrivena,
gdje da je trazim, u kome jutru,
ispod koje planine pokrivene vatrom?
Vidim ono sto ne vidis
i cujem ono sto ne cujes
dok se udaljavam od sebe sama.

Zvonimir Golob
 
TREBA VIŠE MISLITI NA OSAMLJENE LJUDE

Dobro je kada more šumi posve u blizini.
Dobro je kada se brodovi dotiču okrupnjalih bokova.
Kada daždi i vjetar leti s kosom raspletenom –
tad i saman čovjek nasmije se nečem.
Uopće, treba više misliti na osamljene ljude.
Ne zvati ih po imenu – oni su toga lišeni –
nego im pružati utjehu svojom bezobzirnom
radošću –
ostavljati ih na cesti, ali rasvjetljavati
prozore.

Slavko Mihalić
 
ELEGIJA

Ludo veselje mojih mladih ljeta
Kao mamurluk, sad mi samo smeta.
Al' kao vino-tuga davnog plača
U mojoj duši biva sve to jača.
Moj put je tmuran. A dane sve gore
Nosi mi burno budućnosti more.

Al' mrijeti mi se neće. Još se nadam.
Ja živjet' hoću, da mislim i stradam.
Med nedaćama, jadima i zlima,
Ja znam da me i naslada ima.
Ponekad opet zanijet ću se skladom,
Nad svojom sanjom zaplakati kradom
I tko zna, neće l' posljednnji mi dani
Ljubavlju zadnjom biti obasjani.

A. Puškin
 
U prvom razredu osnovne škole, mi smo imali pismeni zadatak. Dobili smo slobodnu temu. Ali ja, koliko god sam i tada star bio, i dalje nisam shvatao koncept slobode. Pitao sam učiteljicu o čemu da pišem. Ona mi je rekla da mogu da pišem o čemu god želim. Ne sećam se o čemu sam pisao, ali znam da, kada je zvono zazvonilo, mi smo morali da predamo taj rad, a ja sam jedini bio tužan jer ga jedini nisam dovršio. Bio je on završen za današnje standarde, ali u glavi, nijedan rad nije završen, čak i kada se završi. Mislim da ja i dalje pišem taj rad, ali pošto se ne sećam o čemu je bio, nisam siguran.

Mislim da sam za taj rad dobio pet leptira, a samo par nas je dobilo leptire, a drugi su dobili pčele.
Zapravo, ja sam samo želeo da ti se pohvalim koliko sam bio ponosan što sam bio među onima koji su dobili pet leptira.


p.s Što je preko brda i dolina, tamo negdje iza duge, gdje postojiš ti, koji si sve to propustio. ....
 

Back
Top