Spletkarenja sa sopstvenom dušom.....

1176337_291126584361869_1691111976_n.jpg
 
NAŠI LJUBAVNI SASTANCI KOD LAVA

Kako smo ti i ja,
da nije bilo ovog južnoslovenskog nacionalističkog ludila,
mogli divno stariti.
A evo,
od čitavog našeg života
ostali su nam jedino
ovi naši tužni ljubavni sastanci na groblju kod Lava.
Reći ću ti
i kad sam u svojoj nesreći najsretniji:
kad me na groblju uhvati kiša.
Užasno volim da kisnemo zajedno!

Izet Sarajlić
 
ШАПНИ

Оставићу росна поља, моју реку, шуму стазе,
преболећу све ливаде и шеваре, њиве, росу,
панораму у сутону, чак и Месец с мог балкона,

large.jpg


сунцокрете покрај пута, бумбаре у мојој коси,
ветар што ми лице мије, хоризонт што песму слути,
сојенице крај Дунава, рибаре што мреже плету,
барске птице, савске пловке и багремце све панонске,
струну стару на мом штапу, да се рибе запрепасте,
глуварење по мом риту, по стрњики дуге шетње,

large.jpg


под јабуком Дучићеве дозлабога тужне песме,
на тераси оне дивље руже, што сам орезала,
чуваркућу на мом крову, да ми сама кућу чува
и три мачке у дворишту и Кајсију с добрим хладом,
једну лозу- бело грожђе, цело село да се слади,
пола метра сувог Цера, три роштиља добра има,
ово небо изнад крова, добро парче за дангубе
и комшијски, онај Багрем, што мирише на сећања
и два Дуда накрај шора, од кад живим што постоје.

large.jpg


Оне лотре за у небо, где сам звезде дохватила...
Њих ћу само оставити,
да те дигнем у облаке,
да од људи побегнемо,
да нас само птице виде,
да нађемо наше јато...

Само шапни да ме волиш.

202197_218074424873802_10476_o_large.jpg


Шикић Јасмина
...sve ti je lijepo i kvalifikovano Karenli...alles...
aber,-Dučić je perfekcionista i samosvoj nacionalista tj. neko ko zna samo da svoje ima na dlanu i nije to voljenje nego odabir i procjena koja 'prolazi'...njegove su pjesme katedarske , kabinetske, jektirske , priručničke...u njima nema,-'sagorelog niko ne zapali-...nema,- 'mala velika moja'... nema,- 'da li će sloboda znati da pjeva , kao što su sužnji pjevali o njoj'...
...nemoj Karen _S...mila mi Karen...nemoj pominjati nikad ,-" do zla boga"...Bog nikad nije zao i sve što se nama desi zlobno,-nije to od boga,to je od ljudi i njihovog izbora dejstvovanja i zlobovanja...i,- ne ljuti se Su,-jer cijenim tvoje i pisanje i odnos prema muzici koju ima' u venama i pokretima tj. koracima...ali,-mani se Dučića i ako je mnogima ikona jer neko je tako rekao,-Dučić ima 100 vrsnih pjesama a 20. ih je genijalnih...neka je tako ali,- za tamo njih...pozdravljam te i molim,-ne ljuti se na faraonn Tumnopoteh_a...
P.S.
...ovdje bih ti ostavio smajlić srca ili neki drugi ali su postavljeni blagdansko-prigodni koji me n e r v i r a j u ...t a k o ...
 
OVO JE PJESMA KOJA ĆE TE ČEKATI

Ovo je pjesma koja će te čekati
iza svakog kuta
iza svakog osmijeha
pjesma koja ne zna prestati biti draga
i samo će te ona prenijeti
preko zvjezdanog praga
i kad mene ne bude
i kad ti oči nekako posive
kad na usne padne list jeseni
kad se raduješ recimo nečem
a u stvari misliš o meni
ova pjesma ima stotinu zadaća
stotinu razloga da se od tebe ne odvaja
ona je tvoj stražar u noći
ja sam joj naredio da te čuva
kad se miris marelica spusti niz ramena
jer znam da je najteže
kad nekoga nema
a znaš da bi morao biti
i kad mene ne bude
tamo gdje me tražiš
a bit ću tamo gdje ne možeš do mene
ova pjesma će ti biti moje ime
jer ne želim da ti u očima stanuju zime
i da te hladno nešto uvijek boli
ovoj pjesmi
ja sam naredio da te samo voli.

Željko Krznarić
 
BALADA O NAMA

Ako odeš, široko sivo stopalo gradskog neba zgaziće moju tršavu glavu i razliti pločnicima. Razbiću čelo o bandere i sva ću pluća izjecati i izjaukati. Pokidaću košulju i kožu sa grudi noktima, koji su sada crni i zapušteni kao lišće koje po ivicama polako počinje da truli.

Jer sve na tebe liči. Ukus tvoje krvi prodavaće dečaci, sa kupinama, pred mrak, po uglovima ovih ulica.

Razlivenu toplinu tvoje postelje vezaće u čvorove sestre u bolnici. Dezinfikovaće smisao tvoga osmeha na čaši iz koje si pila lekove. Obrisaće novinama reči koje si mi govorila kroz prozorsko staklo. I sve će svesti na brutalno.

Ako odeš, ponećeš mene, a sebe ćeš ostaviti u oblicima moga sna i jave, koje će sažaljevati ili nepoznavati ljudi u prolazu.

Sve ću kuće ocrniti katranom i tući one koji ne umeju da nariču kad se spomene tvoje ime. Jer laž su priče o novim sastancima, laž sve uspomene i posete rodbine nedeljom po podne. Nikada se više nećemo naći.

Ostaću sam pod svrdlom svetiljke sa tavanice iz koje će mi se stvarnost godina uvrtati u potiljak. I sve lepo će s tobom umreti.

I svakog proleća krovovi će dugo plakati suzama okopnelog snega.

Miroslav Antić
 
...sve ti je lijepo i kvalifikovano Karenli...alles...
aber,-Dučić je perfekcionista i samosvoj nacionalista tj. neko ko zna samo da svoje ima na dlanu i nije to voljenje nego odabir i procjena koja 'prolazi'...njegove su pjesme katedarske , kabinetske, jektirske , priručničke...u njima nema,-'sagorelog niko ne zapali-...nema,- 'mala velika moja'... nema,- 'da li će sloboda znati da pjeva , kao što su sužnji pjevali o njoj'...
...nemoj Karen _S...mila mi Karen...nemoj pominjati nikad ,-" do zla boga"...Bog nikad nije zao i sve što se nama desi zlobno,-nije to od boga,to je od ljudi i njihovog izbora dejstvovanja i zlobovanja...i,- ne ljuti se Su,-jer cijenim tvoje i pisanje i odnos prema muzici koju ima' u venama i pokretima tj. koracima...ali,-mani se Dučića i ako je mnogima ikona jer neko je tako rekao,-Dučić ima 100 vrsnih pjesama a 20. ih je genijalnih...neka je tako ali,- za tamo njih...pozdravljam te i molim,-ne ljuti se na faraonn Tumnopoteh_a...
P.S.
...ovdje bih ti ostavio smajlić srca ili neki drugi ali su postavljeni blagdansko-prigodni koji me n e r v i r a j u ...t a k o ...
A kako bih na tebe mogla da se naljutim? :cmok2: Bar ti znaš da kritike i sugestije uvek rado prihvatam, posebno kada mi ih ti upućuješ. Hvala ti, mili moj. :heart:

Od tebe sam toliko srca već dobila, ne brini za to. :zag:

A sada da odgovorim na temu:

Neka mene u tvom jutru

Jesam li
Prividna tišina
nakupljenog krika
Jesam li
Čaša rose
skupljana jutrima
Jesam li
Nemir u tvom nemiru,
dotaknuta zora
noćima prosutog dodira
Jesam li
Prašina zaostala iz
nekog drugog vremena
Skrivena u jednom
dijelu tvog svemira
Jesam li
Ne pitaj se
Obriši rosom svaki
nataloženi nemir
Neka mene u tvom jutru
Čistom
svjetlucavom
Ljubavlju obogaćenom
Ne pitaj više
Jesam li
JESAM


large.jpg
 
Најбоље се осећам међу једноставним људима, пред којима могу да одбацим своје оклопе, да заборавим комплексе и опрезност, са којима могу да се смејем, да кажем све што мислим, не плашећи се да ће ме погрешно схватити. Срећом, има таквих људи, и ја им се увек необично радујем.

301017159L3N4WIM.jpg
 

FATALIZAM

Blago stablu, jer mu je život pritajen i siv,
još bolje je ne osjećati ništa poput tvrda stijenja,
jer nema veće boli što je bol biti živ
nit ima većeg tereta od svjesna življenja.

tumblr_myp86eBqPL1sbg0tro1_1280.jpg


Biti i ne znati ništa, ići bez sigurna cilja,
bez straha za ono što bi i budućeg udesa zlog,
bez bojazni da te jutro neće zateći živa,
bez uzdisanja zbog života, zbog sjene i zbog

tumblr_myp86eBqPL1sbg0tro2_1280.jpg


onog što ne znamo i u što tek sumnjamo,
i zbog svježeg grožđa, kojim nas kuša put,
zbog groba što nas čeka sa svojim posmrtnim granama
i ne znati odakle smo
ni kud nam je određen put.

Rubén Darío

tumblr_myp86eBqPL1sbg0tro3_1280.jpg


“Sve sam ubeđeniji da je čovek nesrećna životinja: napušten, sam na svetu, prisiljen da pronađe sopstveni način života, nepoznat prirodi pre njega. Zbog takozvane slobode pati više nego pod najnemilosrdnijim jarmom prirode. Zbog toga se i ne čudim da je čovek došao dotle da zavidi cvetu ili biljci.”

E.Sioran

tumblr_myp86eBqPL1sbg0tro4_1280.jpg


PONOĆ PERIFERIJA KIŠA
RAZGOVOR S PRIJATELJEM


Teško ti je što si čovek bi l voleo da si pčela
bi l voleo da si glista ludi ljiljan konj bez oka
bi l voleo da si more grob bez krsta ptica bela
bi l voleo da si vatra bi l voleo da si foka

tumblr_myp86eBqPL1sbg0tro5_1280.jpg


Teško ti je tako kažeš bi l voleo da si kvaka
bi l voleo da si doba kad cvetaju nar i lipe
bi l voleo da si kuga bi l voleo san ludaka
bi l voleo da si jastog srce krabe razum sipe

tumblr_myp86eBqPL1sbg0tro6_500.jpg


Jadaš mi se e pa dobro bi l voleo da si šuma
bi l voleo bi l voleo bi l voleo kiša da si
bi l voleo da si novac bi l popio čašu ruma
bi l voleo da si da si . . .

Branislav Petrović

tumblr_myp86eBqPL1sbg0tro7_400.jpg
 
А не волим ову таму, овај мрак, ове ноћи.
Сувише је хладно и тихо.
Превише је у њим кајања. Превише је у њима и маштања о немогућем. Превише суза, а премало позитивних мисли.
Како рекох, не волим овакве ноћи. А чини ми се, ни оне мене не воле.

5312_496833003740338_5164753_n.jpg
 
Desi se svakom da pogresi…
desi se svakome da omane u izboru onoga sto mu dobro stoji…
tako i ja…ucinilo mi se da si krojen,bas po mojoj meri …
da mi savrseno prijanjas…
da se detalji tvog i mog osmeha ,upotpunjiju…
da mi dugmad od tvojih poljubaca, dovoljno jako sijaju…
da skrenu pogled sa zakrpe na dushi,koja se rasparala…
mislila sam da cu je koncem tvojih neznosti zakrpiti…
ali eto ,nije se dalo…samo se mojim pogresnim izborom(tebe)
jos vise rasparala…
nisam ti ja izgleda za tako komplikovane modele
(one koji ne znaju sta hoce…i gde ce)…
da li im vise odgovara sezona nove ljubavi?
(treba imati hrabrosti za to)…ili da se vrate u staru?
(sto je sigurno,sigurno je)…
meni se to tvoje dvoumljenje ne dopada…
imam ja pametnija posla nego da cekam da se odlucis
(treba pod hitno da zakrpim onu poderotinu na dushi,postaje vidljiva)…dragi moj…neka te neka druga proseta ,
po modnoj pisti svog srca…j
a sam se saplela o predugacku haljinu tvoje sujete…
i bas,posteno izblamirala…
Meseceva kci

865_434450973295303_1615943069_n.jpg
 
TI SI MOJ ŽIVOT VIDELA IZ BLIZA

Ti si moj život videla iz bliza:
Primiso, pokret, reč što nisam reko.
Znala si grč moj i kad stojiš iza.
Slutila moju bolest na daleko.

Ti si u mome oku dok još gasne
Videla prva novog smeha klicu.
A kad se vratim domu ure kasne
Znala svu priču samo po mom licu.

Sedim za stolom i ne znam svog lika.
Pred ogledalom zalud mi je stati:
U tvome oku bila mi je slika.

Već pola mojih stvari s tobom trule.
Niko me sada ne zna, nit će znati:
Iz mene zjapi rana mesto nule.

Stevan Raičković
 


tumblr_mwbpcvWzH11rk1cbbo1_400.jpg


"Njeno pamćenje se sastojalo iz delića života, nepomičnih i neprolaznih:
vreme izmedju njih zapravo ne prolazi, a stvari koje su se dogodile u davna vremena
povezane su ili objedinjene čudnim simpatijama i antipati...jama.
Ili možda izbijaju na površinu svesti sjedinjene apsurdnim ali snažnim vezama,
kao što je neka pesma, šala ili mržnja. Kao što i sada, za nju,
nit koja ih povezuje i utiče da se javljaju jedna za drugom,
predstavlja nešto divlje u traženju nečega apsolutnog..."
Ernesto Sabato
 
Pesma o kraju sveta

Na dan kraja sveta
Pčela kruži oko cveta dragoljuba,
Ribar blistavu mrežu popravlja,
U moru skaču blistavi delfini,
vrapci čavrljaju u detelini
i zmija ima zlatnu kožu, kao što valja.
Na dan kraja sveta
Poljem idu žene pod suncobranima,
Na rubu travnjaka pijanac spava,
Na ulici viče prodavac variva,
I čamac sa žutim jedrom ostrvu se približava.
U vazduhu traju zvuci violine
I noć se zvezdana otvara.
A oni što čekali su munje i gromove,
Razočarani su.
A oni što čekali su anđeoske trube i horove
Ne veruju da to već počinje.
Dok sunce i mesec na nebu stoje,
Dok bumbari posećuju ruže svoje,
Dok se rađaju rumena deca,
Niko ne zna da to već počinje.
Samo sedi starac što bio bi prorok,
Ali prorok nije jer brižljivo mora raditi,
Paradajz privezujući govori:
Drugog kraja sveta neće biti,

Česlav Miloš
 
PJESMA O TIŠINI

Ona se uvijek javi kad zanoća.
U večernjici svako veče sija.
U tami bdije, u lišću ćarlija,
A njena sestra zove se Samoća.

Ne laže nikad. Ne osvaja zvukom.
Blagoću ima stare mame.
Ko dobar drug je; zagrli te rukom
I punim smisla govori ti mukom,

Ili ti ruku položi na rame.
Ako ti srce sija od vedrine,
Milinom svojom ona je uveća,

Ako je tamno, teret s njega skine,
I otvara mu vidik u dubine.
I katkad u njem zatreperi sreća.

Dobriša Cesarić
 
KAFANA I TI S NOVINAMA

Kafana i ti sediš s novinama
Ne, nisi sam. Pola čaše ti je prazno
A drugu polovinu sunce ispunjava...
Kroz staklo vidiš prolaznike kako žure
A tebe ne vide (to je osobina odsustva:
Ti vidiš dok tebe ne vide)
Kako si slobodan, ti, zaboravljeni u kafani!
Niko ne vidi u tebi trag violine
Niko ne zuri u tvoje prisustvo ili odsustvo
Niko ne ispituje tvoju maglu ako pogledaš
Devojku pred kojom si se slomio
Kako si slobodan da obavljaš svoje lične stvari
U ovoj gužvi bez uhode svog
I čitaočevog!
Radi sa sobom šta hoćeš, skini
Košulju ili cipele ako ti je volja
Jer si zaboravljen i slobodan u svojoj mašti
Nema, zbog tvog imena ili lica, neodložnog posla
To si što si, ni prijatelj ni neprijatelj
Ovde ne promatra tvoje uspomene
Tráži da se izvini ona što te ostavila u kafani
Jer nisi primetio novu frizuru
I leptire što su na njenim rupicama igrali
I tráži da se izvini onaj što je tvoj atentat naložio
Toga dana, ni zbog čega... samo što nisi
Umro u onaj dan kad si se sa zvezdom obrušio
I napisao prve pesme njenim mastilom...
Kafana i ti sediš s novinama
U uglu, zaboravljen i niko ne vređa
Tvoje čisto raspoloženje
I niko ne razmišlja da te ugrabi
Kako si zaboravljen i slobodan u svojoj mašti!

Mahmud Darviš
 

Back
Top