Spletkarenja sa sopstvenom dušom.....

imuz.jpg

 
Ti sve razumeš.
Konačno jedinstvo.
Patiš, uživaš, voliš, besniš, ljubiš, smeješ se.
Rođeni smo za isto. Puni želje za otkrićem
i ljubavi prema otkrivenom, skrivenom i boli
što ga uvek gubimo.
Lep si. Tvoju lepotu ja ti dajem. Naoružaj se protiv
svega što te ne oslobađa. Pobuni se protiv svega
što te okiva.
Ti voliš sebe. Voli me kao centar. Kao sebe.
Čuj me, miluj me onim što tražiš i onim što si našao.
Idem ka tebi i ka sebi....Kao svaka dobra pesma.


Frida Kalo


 
TUMAČENJE LJUBAVI



Postoji mesto gde ljubav počinje
i mesto gde ljubav prestaje.

Postoji dodir dve ruke
koji se opire svim rečnicima.

Postoji pogled što bukti ko veliko vitlejemsko ognjište
il` mala acetilenska lampa zelenog sjaja.

Postoje jednostavna i bezbrižna tepanja
čudesna ko velika okuka Misisipija.

Ruke, oči, tepanja -
pomoću njih se ljubav bori i gradi.

Postoje cipele koje ljubav nosi
i njen je dolazak tajna.

Postoji upozorenje koje ljubav šalje
i cena njegova zna se mnogo docnije.

Postoje tumačenja ljubavi na svim jezicima
i nije nađeno nijedno mudrije od ovog:

Postoji mesto gde ljubav počinje i mesto
gde ljubav prestaje - a ljubav ne traži ništa.

Karl Sandberg
 
Hteo bih jednu noć kad mesec kunja,
Plačevan, kržljav, bez sjaja i boje,
A zemlja ima setan miris dunja
Što mesecima u prozoru stoje;

I sve da bude tužno, sve da bude
Kao da svuda ječe bolna deca,
Rastapaju se čežnje kao grude,
I sve kroz suton prigušeno jeca;

Pa kad na mene padnu usne tvoje,
Da zajecamo i mi, obadvoje...

Hteo bih jednu noć venčano belu,
Providnu, svetlu, svu u mesečini,
Da nezemaljski izgled da tvom telu,
I svakoj stvari, i da mi se čini

Ko bajka da je, da to nije java,
Da s mesečinom sve se stapa sada,
I neosetno gubi se i pada,
I sve nestaje, i sve isčezava,

Pa kad na mene padnu usne tvoje
Da isčeznemo i mi, obadvoje...

Samarel-Erotic-Art-7.jpg
 
Poslednja izmena:
ШАПНИ

Оставићу росна поља, моју реку, шуму стазе,
преболећу све ливаде и шеваре, њиве, росу,
панораму у сутону, чак и Месец с мог балкона,

large.jpg


сунцокрете покрај пута, бумбаре у мојој коси,
ветар што ми лице мије, хоризонт што песму слути,
сојенице крај Дунава, рибаре што мреже плету,
барске птице, савске пловке и багремце све панонске,
струну стару на мом штапу, да се рибе запрепасте,
глуварење по мом риту, по стрњики дуге шетње,

large.jpg


под јабуком Дучићеве дозлабога тужне песме,
на тераси оне дивље руже, што сам орезала,
чуваркућу на мом крову, да ми сама кућу чува
и три мачке у дворишту и Кајсију с добрим хладом,
једну лозу- бело грожђе, цело село да се слади,
пола метра сувог Цера, три роштиља добра има,
ово небо изнад крова, добро парче за дангубе
и комшијски, онај Багрем, што мирише на сећања
и два Дуда накрај шора, од кад живим што постоје.

large.jpg


Оне лотре за у небо, где сам звезде дохватила...
Њих ћу само оставити,
да те дигнем у облаке,
да од људи побегнемо,
да нас само птице виде,
да нађемо наше јато...

Само шапни да ме волиш.

202197_218074424873802_10476_o_large.jpg


Шикић Јасмина
 
tumblr_mqn6tsYX7r1rk5tmao1_500.jpg


Što znači život... Mi hitamo žurno;
Nejasno nebo nad nama se svodi,
Pod nama more nemirno i burno.
I zaman hita naše slabo oko
Kule tog mora da pozna i spazi;
Istina mora da leži duboko -
Mi nad njom gremo po neznanoj stazi.
Pitanja naša šum nejasni sreta,
I žudnom duhu odgovara nije;
Gde je početak? Gde li čudna meta?
U neprovidnim maglama se krije.
Jovan Ducic

tumblr_mmocfgjI8J1s7trkwo1_1280.jpg
 
ЧУДО НАЈКРАЋЕ ТАЈНЕ

Знаш, било је много добро.
Било је, боље него било шта.

Било је, као нешто,
што можемо да подигнемо,
држимо, гледамо и
онда се смејемо,
због тога.

Били смо на Месецу.
Били смо у Месецу,
имали смо га.

Били смо у врту,
били смо у бескрајном понору.
Нигде нема таквог места.

Било је дубоко,
и светло,
и високо.

Примакло се тако близу лудила,
смејали смо се безумно.

Твој смех и мој.

Памтим кад су твоје очи,
гласно рекле волим,
сада, док се ови зидови,
тако нечујно љуљају.

ЧАРЛС БУКОВСКИ

large.jpg
 
BUNCANJE KONSTANTINOVO

Jovana je kiša
koja polazi od mora i ide ka večeri.
Magla s korenjem ispod zemlje.
Jovana je reka.
Ona je oblak iza nekog glasa.
Ona je dim od trave što sagoreva.
Ona je sekunda ekstaze između dve opasnosti.
Jovana je reka.
Jovana je prozor otvoren ka Jugu.
Ona - deca koja su otišla sa pustog trga.
Jovana je lik ispod neba.
Ona je reka.
Svetlost zemlje i tama joj ocrtava smeh.
Kada se kuća sruši Jovana napušta svoje telo i peva
drugde u noći.
Jovana je reka.
Jovana je prekjučer juče danas. (Danas ponovljeno do
beskraja.)
Lagana je kao pospana glava cveta.
Teška je kao zatvorena knjiga.
Ona je stalna najava noći.
Sa Jovanom gubiš samoga sebe a ponovo se stičeš
u snu.
Jovana je reka.
Jovana je obala reke.
Ona je trska na obali reke.
Ona je sen iznad te reke.
Ona je reka.
Jovana je drvo sa očima
san sa ustima
zvuk sa ušima
oblak sa nogama.
Reka zlatnih kosa čija svežina smiruje more.
Reka.
Jovana je mesto koje smo videli pa nikad više.
Stanica gde ćemo se jednom sresti ubadajući jauk u
prah putovanja.
Jovana je granica koja se stalno miče.
Ona je paperje koje odnosi vetar.
Ona je krilo u vremenu. Krilo
na praznom proleću.
Jovana je reka.
Neka reka.
Ne znam određeno da vam kažem šta je Jovana.

Taki Sinopulo
 
BEGUNICA

Zadrhtaću bez sumnje
ako se ikad budemo sreli
u drugome životu,
u svetlosti udaljenog sveta.
Zaustavljajući se,
prepoznaću tvoje oči,
tamne kao jutarnje zvezde,
i znaću da su pripadale
zaboravljenom sumraku
predjašnjeg života.
Reći ću:
čar tvog lica nije samo u njemu,
u nju se utkala žarka svetlost
moga pogleda pri susretu
koji se ne pamti,
i moja ljubav joj je dala
tajnu koja se izgubila.

Tagore
 
Upravo u Zagrebu iz jedne ulice nazvanoj po meni
u podrumu malo je nedostajalo
da ti pošaljem najgoru poruku
soo long
jako sam umoran a gore sa zida posmatra me Cohen
hoce da mu dam sansu da mi procita dlan
uostalom svi hoce isto..
oko ociju nabubreli svi studentski dani nespavanja
i sva ona krv iz minulih ljeta
što ju je neka žena
brisala s obicnom krpom, ne vidim otipkati
ni OK. bilo bi dobro
da konobar zavuče ruke pod šank,
izvadi sve tvoje opuške
i poeziju, moju
sadomazo lopticu (svašta se može samo
perući čaše biti uspješan
znači imati posao, dvoje djece i ne pisati
ništa osim čestitki i nagradnih
kupona – gotovo da kažem
naglas, ali nisi tu
to su samo neki pijancii za susjednim stolom slučajno
zalutali u moju pricu..

video_kako_pijanac_prelazi_cestu_d_tabfull.jpg

N.A
 

Back
Top