BREINE:
I šta od onih sedam sposobnosti zadržava koka, u onoj fazi odmora između dva spontana nastanka?
Zadržava svih sedam sposobnosti i može da ih koristi i bez tela, kao što ih je koristila i u telui tokom života, kao što zadržava i sva sećanja na život u telu.
Kako materija, koja se odmara, zadržava onih tvojih sedam? Ako se odmara, znači nije aktivna, nema praktično ni jednu od navedenih sposobnosti.
I kad se odmara i spava, materija i dalje raspolaže sa svih sedam sposobnosti, potpuno isto kao i ti kad spavaš. Razlika je samo što kad spavaš nisi ničega svesna, jer svesnost je moguća samo u vreme korištenja tih sedam sposobnosti. Svest i tih njenih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti imaju značenje istinskog i apsolutnog postojanja. To je nešto što nikada ne može ni da nastane ni nestane. A fizičke i psihičke radnje i svesnost koja se pomoću njih postiže su nešto što se večito ponavlja, tj. nešto što iz stanja mirovanja uvek iznova nastaje i u stanju mirovanja uvek nestaje. Kao disanje naših pluća ili rad srca ili rad našeg želuca koji se uvek iznova puni i prazni ili to kad mi svakoga jutra se iz sna budimo i tokom dana se krećemo i radimo, a naveće ponovo ležemo u tonemo u san. Ili kao kad uvek iznova se rađamo, razvijamo se i živimo, pa na kraju umiremo, odmaramo se posle smtri, pa se ponovo rađamo. Sve što postoji, postoji po načinu večitog ponavljanja. To je ono što se u nauci zove imenom "vibracija" ili "bioritam".
I koliko dugo traje taj odmor?
Večito ritmično ponavljanje svega je TRODELNO. To su TRI faze ili stanja postojanja ("jaje-pile-koka"). Sve tri faze ili stanja vremenski traju približno isto. Na primer, kad pluća dišu, radnje uzdisaja, izdisaja i mala pauza između udisaja i izdisaja, vremeniski traju isto. Tako radi i srce u grudima. Tako i čovek, osam sati spava, osam sati napreže se, kreće se, radi i umara se, zatim posle radnog vremena se osam sati opušta, odmara i relaksira, pa noću ponovo osam sati spava. To tako mora jer Svest je jedina koja postoji, a ona nije materijalna. A ne može da postoji ako nije materijalna, zato što je osnovna karakteristika svesti njena svesnost. Koje ne može da bude bez opažanja, osećanja i pamćenja. Kojeg ne može da bude ako ne postji ništa objektivno i materijalno koje može da se opazi, oseti i zapamti. A pošto ničega objektivnog, materialnog, opažljivog i zapamtljivog nema, to Svesti ne preostaje drugo, nego da se sama napregne i pokrene i pomoću naprezanja i kretanja dobije objektivna, fizička svojstva sile i mase i tako sama sebi postane opažljiva, upamtljiva i sama sebe svesna. A pošto se Svest naprezanjem i kretanjem umara, to je razlog što uvek iznova i večito mora da se opušta, zaustavlja i odmara. To važi i za svemir kao celinu. I on uvek iznova iz mirovanja i ništavila (kvantnog vakuuma) nastaje i na kraju u mirovanju i ništavilu nestaje.
Preteruješ sa pridavanjem svojstva životnosti jednoj običnoj prašini.
Sve je prašina i od prašine je sve napravljeno. Od prašine sve počinje. I ona najmanja čestica prašine može da bude svesna isto koliko i čovek, kad se nađe u sastavu tela čoveka u kojem je informatički svaka čestica povezana sa ljudskom svešću. A kad izađe iz ljudskog tela, tada je i ona najsitnija čestica svesna isto onoliko koliko i planeta Zemlja, jer prilikom izlaska iz ljudskog tela ulazi u svesno elektromagnetno polje planete zemlje, koje informatički povezuje sve atome koji se nalaze u sastavu planete Zemlje. A pošto se planeta Zemlja nalazi u informatičkom polju naše galaksije, a zatim i celog svemira i pošto je Zemlja svesna isto onoliko koliko i naš Sunčev sistem, zatim galaksija i ceo svemir, to podrazumeva da i svaka čestica tela planete Zemlje može da bude svesna isto onoliko koliko i ceo svemir. Putem samoorganizovanja prašine nastaju sve materijane forme i svemir.
Naravno, to što ti zoveš imenom "prašina" je sam živoot. To je ono temeljno koje raspolaže sa sedam životnih fizičkih i psihičkih sposobnosti koje život znače. Ta prašina se uvek fizički i objektivno manifestuje kao elektromagnetno polje, kao energija, kao svetlost i kao svest. Te čestice prašine kao elektromagnetna polja mogu prostorno da se šire ili skupljaju na tačku. Po Ajnštajnu, "materija je energija koncentrisana do tačke vidljivosti". Dakle, materija je nešto što može da se manifestuje i kao čestica i kao polje, tj. kao talas. Kad se širi, tada sporije vibrira i ima manju gustinu. Kad se skuplja, vibrira brže i ima manju gustinu. Što stvara mogućnost da manja elektromagnetna polja sa većom brzinom i gustinom mogu da se emeštaju i borave ubutar većuh elektromagnetnih polja sa manjom talasnom dužinom i gustinom. Kao na primer kad se elementarne čestice sa bržom vibracijom i većom gustinom smeštaju unutar atoma kao jednog šireg elektromagnetnog polja sa sporojom vibracijom i manjom gustinom. Kada elementarne čestice u atomu vrše ulogu tela atoima, a to šire polje atoma igra ulogu informatičkog sistema i kolektivne svesti, tj. duše tela atoma. Pa se tako dalje i sve ostale mateijalne forme stvaraju, koje sve imaju svoja i tela i duše. Telo planete Zemlje su razni atomi i molekuli, a ulogu njihove kolektivne svesti vrši elektromagnetno polje planete Zemlje. I ćelije ljudskog tela su posebna elektromagnetna polja, čija tela su sagrađena od atoma i molekula. Svaka ćelija u telu čoveka je posebno živo biće koje ima svoju individualnu svest, koja kao takva može da se presadi i živi i u nekom drugom ljudskom telu. I čovekova svest je jedno posebno elektromagnetno polje čije telo je napravljeno od ćelija. I svi ljudi sveta, kad se putem samoorganizovanja razviju do potrebnog nivooa, će da budu obuhvaćeni i prožeti jednim posebnim svesnim elektomagnetnim poljem planetarnih razmera. Pa ćemo mi ljudi tada da vršimo ulogu tela tog svesnog polja, a to polje će da bude naša zajedničaka, kolektivna svest, koja će informatički da poveže sve ljude sveta i sva druga živa bića u jedno celovito živo i svesno biće. Koa što ljudska svest informatički i telepatski povezuje sve ćelije i organe ljudskog tela u celovito , živo i svesno biće.
Sve ovo sam ja lepo objasnio u mom videu. A na kraju videa imaš i link za knjigu.