Smrt

Јел дотични спомиње милостивог бога, господара вашега на небесима? Ако спомиње, немам живаца то гледати тј. није вредно губљења времена.

Samo još jedan koji je jok...Ovog puta demagogija na akademskom nivou...:manikir:
On ne zna da je život organizovana aktivnost složenih DNK molekula,a smrt prestanak te aktivnosti...
Ne zna da vreme ne postoji,da postoji samo sada,a da su algoritmi sledova skupovi novih pozicija itd...
Jadan je to naučnik...
Bolji je čak i tvoj Šopi...:mrgreen:
 
"Aktivnost molekula" zvuči kao posledica a ne kao uzrok.
Aktivnost je uvek u vremenu.

A i ti složeni molekuli su prvo morali biti složeni, zar ne?

Nasumce se nisu složili...Usmerene i determinirajuće sile su ih uređivale i dalje ih uređuju...
Jedna od tih sila je gravitacija,druga magnetno polje...Dalje ne znamo,ali ih ima! Ne znamo kako deluju
jaka sila i slaba sila na aktivnost molekula DNK kao unutrašnje sile,a još ima termodinamičkih,osmotskih i sličnih...
Daleko je to od osmišljenosti nekog bića!
Kako reče Hoking-spontanost nam izgleda normalna,a ustvari i nije!
 
Nisam znao da je Hoking to rekao. Eto, priznao boga pod stare dane.

Gravitacija i magnetno polje nemaju potencijal za stvaranje tako složene informacije zvane DNK.
Da bi nuklearne sile stvorile toliko složenu informaciju moraju posedovati onih sedam ljubinih.

Usmerene i determinirajuće sile postoje i stvaraju. Neko ih je i usmerio i determinisao.
 
Nisam znao da je Hoking to rekao. Eto, priznao boga pod stare dane.

Gravitacija i magnetno polje nemaju potencijal za stvaranje tako složene informacije zvane DNK.
Da bi nuklearne sile stvorile toliko složenu informaciju moraju posedovati onih sedam ljubinih.

Usmerene i determinirajuće sile postoje i stvaraju. Neko ih je i usmerio i determinisao.

A taj неко је милостиви господар на небесима ! Јел тако?

Ту дакле имамо објективан свет. Тај свет постоји изван нечије сазнајуће свести. У том свету имамо једног чичу на небесима који објекте "ређа". То је метафизика коју сте смислили.

Нема истине докле год полазите од реализма. Докле год је ово темељ ваших размишљања како га је описао Бергсон у ових пар реченица:
Jako bi se začudio svaki onaj čovek kome su strane filozofske spekulacije kada bi mu se reklo da predmet koji on ima pred sobom, koji vidi i pipa postoji samo u njegovoj svesti i za njegovu svest.
On bi uvek tvrdio da predmet postoji nezavisno od svesti u kojoj se ogleda.
Ali bismo ga takođe, iznenadili i kada bismo mu rekli da je objekt sasvim različit od onoga kako ga mi vidimo, da on nema u sebi boju koju mu daje oko , niti otpornost koju ruka nalazi na njemu. Ova boja i ova otpornost su po njemu u samom objektu; to ne bi bilo stanje naše svesti , po njegovom shvatanju, već konstitutivni elementi jedne egzistencije nezavisne od naše. Za običnu svest dakle objekt postoji sam po sebi a sa druge strane on je sam po sebi živopisan kako ga vidimo.

Бергсон

Докле год мислите да постоји објективна егзистенција изван нечије сазнајуће свести, сва ваша размишања су градња на погрешном темељу. Тек када промените тај темељ. Тек тада можете се запитати одакле ред у природи а да не заглибите у инфатилно наивне конструкције.
 
Neko od vas, ne znam ko, mozda Ljubo, je onomad rekao da objekti postoje mnogo bogatiji i slozeniji nego sto ih mi vidimo.
Mi prepoznajemo jedva tri dimenzije i par boja. Svet je mnogo slozeniji od onoga sto mozemo naslutiti.

Zid je za naš ograniceni spektar spoznaje cvrsta neprobojna prepreka. Ali za radio talas on je potpuno proziran.

- - - - - - - - - -

Mi ne mozemo posmatrati sagledavati razumeti svet u talasnim duzinama radio talasa.
Spektar naše spoznaje je jako uzan.

Ali to ne znaci da ne postoji mnogo toga van naseg saznanja. Možda ja nisam video Pariz, ali to ne znači da Pariz ne postoji.
 
Poslednja izmena:
Ali to ne znaci da ne postoji mnogo toga van naseg saznanja. Možda ja nisam video Pariz, ali to ne znači da Pariz ne postoji.

Не постоји као објективна егзистенција. О томе се ради.

Париз кога нико не опажа, који није ни у чијој свести, није скуп објеката поређаних један до другог. Он тада јесте нешто. Егзистенција изван било чијег опажања, јесте нешто али нешто трансцендентно.
Шта би та егзистенција могла бити сама по себи изван опажања друго је питање. Али то питање следи тек пошто је неко дошао до увида у ту апсолутну чињеницу да објекат који није наспрам субјекта као његова представа ..... није објекат.

Тај увид мења поглед на свет. Мења читаву парадигму. Наравно да многи на то нису спремни и многи ће живети и умрети а да до тог увида никада не дођу. Иако је испред свачијег носа . Нешто наједноставније.
 
Nisam znao da je Hoking to rekao. Eto, priznao boga pod stare dane.

Gravitacija i magnetno polje nemaju potencijal za stvaranje tako složene informacije zvane DNK.
Da bi nuklearne sile stvorile toliko složenu informaciju moraju posedovati onih sedam ljubinih.

Usmerene i determinirajuće sile postoje i stvaraju. Neko ih je i usmerio i determinisao.
Malo si pratio Hokingove intervjue...
Zašto bi to morao biti "neko"?
Jer je čovek stvaraoc smislenih stvari koje determinira?
Da li je to dovoljan razlog i dokaz da postoji "neko",a ne "nešto"?
O ovom je baš Hoking izneo jednostavne i teško oborive zaključke:nepotreban je prvi pokretač i Bog!
Samo iz ljudskog rakursa -straha da smo jedini u Univerzumu ,je potreban Tvorac Univerzuma!
Zašto,na primer,ne bi bilo opšte svojstvo sadržaja Univerzuma baš njegove težnje determinaciji i haosu?
U samoj osnovi nastajanja?
 
.

Тај увид мења поглед на свет. Мења читаву парадигму. Наравно да многи на то нису спремни и многи ће живети и умрети а да до тог увида никада не дођу. Иако је испред свачијег носа . Нешто наједноставније.
Hajde više s tom refleksijom stvarnosti...Ko pijan plota...Mnogi ne mogu shvatiti...Svašta! Ama ,Ozi,nije to enti izvod funkcije x na -156 ti ,već najobičnija konstatacija da se misli nalaze u glavi,a ne na drumu ybg...Velika medicina bledolikog moš misliti...
 
Hajde više s tom refleksijom stvarnosti...Ko pijan plota...Mnogi ne mogu shvatiti...Svašta! Ama ,Ozi,nije to enti izvod funkcije x na -156 ti ,već najobičnija konstatacija da se misli nalaze u glavi,a ne na drumu ybg...Velika medicina bledolikog moš misliti...

Јесте за чуђење како многи то не могу схватити. Једноставно износим констатацију. Ево рецимо твој пример. Ти си као схватио да су објекти у глави, али ниси схватио да је и ГЛАВА објекат. Ти проглашаваш главу за ствар по себи. Као да она није објекат међу објектима , слика међу сликама.

Како каже Бергсон:
Наше тело је само део наше представе . И само слика, ово тело не може да садржи слике, јер је део слика.

Као што рекох, тешко је многима то схватити, јер тај увид мења из корена дотадашњи поглед на свет.

Све што сaзнaјемо јесте наша представа, продукт наше свести, и на тај начин, пратећи сaзнање, не можемо доћи до суштине.
Наша представа је зид наше тамнице.

Celokupno naše saznavanje i shvatanje povezani su sa formama intelekta; prema tome, mi moramo sve da shvatamo u vremenu, dakle: kao pre i posle, a zatim kao uzrok i učinak, i takođe kao gore, dole, celina i deo, itd., i nikako ne možemo da izađemo iz te sfere, u kojoj leži svaka mogućnost našeg saznavanja. Ali te forme uopšte nisu prikladne ovde postavljenim problemima, i čak ako bi njihovo rešenje bilo dato, ono ne bi bio takvo da ga možemo shvatiti. Zato se mi sa svojim intelektom, tim pukim oruđem volje, svuda sudaramo sa nerešivim problemima kao sa zidovima svoje tamnice.

Sopenhauer

А интересантно је да смрт носи перспективу рушења те тамнице. Иако не можемо бити сигурни велика је вероватноћа да са нестанком слике у нашој свести коју зовемо "мозак" нестаје и целокупна наша представа. Нестаје форма у којој смо субјекти наспрам кога су објекти. Нестају зидови тамнице.

Велико је питање шта нас тада чека. Како каже Шопенхауер.

" Koje su to fatalnosti koje leze sa one strane svakog iskustva , a koje su volju stavile u tu krajnje nezgodnu alternativu da se javlja kao svet u kome vladaju patnja i smrt, to jest kako je mogla volja izvan saznanja zapasti u ovako jadno stanje u kome je sada?"

Да ли нешто што се објектиивше у нашој свести као овај јад и мизерија у којој смо, само по себи може бити нешто боље.
То је питање без одговора.
Али, шта год то било. То је наша реална егзистенција, а не ове слике које ви зовете реалност.
 
Ti shvataš da je sav pojavni svet slike među slikama. I Ljubo pominje slike, informacije, ali ide i dalje, tvrdeći da informacija može stvarati materiju, pri čemu je (iako je mi prepoznajemo kao materiju) to još uvek informacija.
Slika.
 
Ali neverovatna podudarnost tih informacija s informacijama o informacijama drugih ljudi koji opet imaju takve podudarne informacije...
Nekad za tu reč "informacija" se nija znalo...Ljudi su i bez te reči znali da su im misli u glavi (čak i misli o sopstvenoj glavi:hahaha:) i
da nisu u komšiluku...
Sviranje *****:lol:
No Hegel je to ipak blaže okarakterisao...:manikir:
 
Samo 5% razgovora sluzi za pribavljanje informacija.
Ostalih 95% sluzi za trazenje potvrde za unapred usvojena uverenja.
Iz ovoga sledi: Ljudi se ne menjaju.
Kao mali prihvate neki sistem vrednosti, pod uticajem skole, kuce, medija... i drze ga se dozivotno.
Zive u koordinatnom sistemu koji su sami stvorili. Bolje vrabac u ruci...
 
Malo si pratio Hokingove intervjue...
Zašto bi to morao biti "neko"?
Jer je čovek stvaraoc smislenih stvari koje determinira?
Da li je to dovoljan razlog i dokaz da postoji "neko",a ne "nešto"?
O ovom je baš Hoking izneo jednostavne i teško oborive zaključke:nepotreban je prvi pokretač i Bog!
Samo iz ljudskog rakursa -straha da smo jedini u Univerzumu ,je potreban Tvorac Univerzuma!
Zašto,na primer,ne bi bilo opšte svojstvo sadržaja Univerzuma baš njegove težnje determinaciji i haosu?
U samoj osnovi nastajanja?

Može, tada ćemo, kao Spinoza, boga zvati univerzum. Time ne negiramo njegovo postojanje, samo mu menjamo ime i poziciju. :ok:
Ako je univerzum stvorio sebe, tada je univerzum stvaralac.
 
BREINE:

Čekaj malo. Ti tvrdiš da koka može da se raspadne, malo odmori, seti se da je nekad bila, i ponovo nastane?
Onda ništa ne vredi onaj tvoj grafički prikaz koka-jaje-pile. To bi značilo da koki jaje nije ni potrebno. Koka nestaje, pa opet nastaje samo na osnovu pamćenja, a može da pamti samo posle odmora. Tako ispada, ako te dobro pratim?

Ti sve bukvalno shvaraš. Ina tu još toga što sam rabije objasnio što loghički treba da povežeš sa onim grafičkim prikazom "koka-jaje-pile". A to je da istinska koka koja snese jaje i u njemu ostavi informaciju o koki, nije ona telesna koka koju ti možeš da opaziš, već ono svesno elektromagnetno polje koje obavija i pržima koku, koje vrši ulogu kolektivne svesti koke, tj. informatičkog sistema u telu koke koji informatički povezuje sve ćelije i delove tela koke i koje vrši ulogu kokinog JASTVA. Kad koka ostari, umre i raspadne se, to kokino JA se odvaja od tela koke i nastavlja da živi bez tela koke, potpuno svesno sebe i svoje okoline. I kad u jajetu koje je koka za života snela, počne da se razvija pile, to kokino JASTVO, tj. kokino svesno elektromagnetno polje, će ponovo da se inkarnira u to pile koje se razvija i rađa. I na taj način umrla koka ima šansu da se ponovo, pomoću jajeta koje je za života snela, ponovo rodi i ponovo postane koka. Koja će da snese nova jaja, da bi, kada umre, ponovo se inkarnirala u neko od tih jaja i ponovo postala koka.

To je princip po kojem se u svemiru sve ponavlja, što važi i za ljude, kao i sam svemir kao celinu, koji se uvek iznova materijalizuje po informaciji o svemiru koju je u svom ranijem postojanju stekao i sačuvao. Naravno, kada se koka reinkarnira, nije nužno da to bude njeno jaje koje je ona snela, već bilo koje, koje će bilo koja koka da snese. Isto tako je i sa ljudima. Čovekova svest može da se inkarnira u bilo koje dete koje bilo koja majka na planeti Zemlji rađa. Čak kasnije u promenjenom stanju svesti može i da se seti nekogo od svojih ranijih života. Na primer, moja ćerka je psiholog i doktor za kinesku medicinu i poznaje tehniku regresije, pomoću koje se ljudi, menjajući talasnu dužinu svoje svesti, u polubudnom stanju sećaju nekog od svojih ranijih života i u tihom razgovoru sa mojom ćerkom pričaju o tome poluglasno. Moja ćerka to sve snima video kamerom i kasnije, kada se ovi probude iz polusna mogu da vide i čuju šta su pričali. Mnogi opisuju mesta koja uistinu postoje ili događaje iz svojih ranijih života za koje postoji mogućnost da su se desili. Kada čovek umre, talasna dužina njegove svesti se menja, a takođe i kad se ponovo inkarnira u novo telo. Kojom prikikom se nužno sve zaboravlja što se znalo pre inkarnacije, zbog toga što od trenutka inkarniranja u telo deteta, čovekova svest počinje da koristi telo i mozak deteta koji je prazan, u kojem nikakvog zapamćenog životnog iskustva nema. Pa čovek kad se ponovo rodi uvek mora sve ponovo da ući. Tek ako putem meditacije ili regresije uspe da promeni talasnu dužinu svoje svesti i tako se za malo odvoji od mozga i tela, njegova sećanja na ranije živote mogu delimično da se povrate. A za sebe sam već rekao da raspolažem mnogobrojnim, potpuno slobodni, svesnim i svojevoljnim izlascima iz tela i ponovnog vraćanja u telo. Za mene život i smrt nisu nikakva tajna. Za večno postojanje života i materije sam dao i logičko i naučno objašnjenje, a sve to sam i putem ličnog iskustva izlaženja iz tela i viđenja duhovnog sveta lično proverio. Moja vantelesna iskustva nisu ništa posebno i neobično. Sve svetske religije temelje na takvim iskustvima pojedinaca. Mnoga svetska poznata ezoterična dela su tome posvećena. Kao na primer, poznata dela američkog antropologa Karlosa Kastanede. Sa mojim otkrićem Zakona po kojem postoje materija, život i priroda, sve to sada može da se postavi i na naučnu osnovu.

 
BREINE:

I šta od onih sedam sposobnosti zadržava koka, u onoj fazi odmora između dva spontana nastanka?

Zadržava svih sedam sposobnosti i može da ih koristi i bez tela, kao što ih je koristila i u telui tokom života, kao što zadržava i sva sećanja na život u telu.

Kako materija, koja se odmara, zadržava onih tvojih sedam? Ako se odmara, znači nije aktivna, nema praktično ni jednu od navedenih sposobnosti.

I kad se odmara i spava, materija i dalje raspolaže sa svih sedam sposobnosti, potpuno isto kao i ti kad spavaš. Razlika je samo što kad spavaš nisi ničega svesna, jer svesnost je moguća samo u vreme korištenja tih sedam sposobnosti. Svest i tih njenih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti imaju značenje istinskog i apsolutnog postojanja. To je nešto što nikada ne može ni da nastane ni nestane. A fizičke i psihičke radnje i svesnost koja se pomoću njih postiže su nešto što se večito ponavlja, tj. nešto što iz stanja mirovanja uvek iznova nastaje i u stanju mirovanja uvek nestaje. Kao disanje naših pluća ili rad srca ili rad našeg želuca koji se uvek iznova puni i prazni ili to kad mi svakoga jutra se iz sna budimo i tokom dana se krećemo i radimo, a naveće ponovo ležemo u tonemo u san. Ili kao kad uvek iznova se rađamo, razvijamo se i živimo, pa na kraju umiremo, odmaramo se posle smtri, pa se ponovo rađamo. Sve što postoji, postoji po načinu večitog ponavljanja. To je ono što se u nauci zove imenom "vibracija" ili "bioritam".

I koliko dugo traje taj odmor?

Večito ritmično ponavljanje svega je TRODELNO. To su TRI faze ili stanja postojanja ("jaje-pile-koka"). Sve tri faze ili stanja vremenski traju približno isto. Na primer, kad pluća dišu, radnje uzdisaja, izdisaja i mala pauza između udisaja i izdisaja, vremeniski traju isto. Tako radi i srce u grudima. Tako i čovek, osam sati spava, osam sati napreže se, kreće se, radi i umara se, zatim posle radnog vremena se osam sati opušta, odmara i relaksira, pa noću ponovo osam sati spava. To tako mora jer Svest je jedina koja postoji, a ona nije materijalna. A ne može da postoji ako nije materijalna, zato što je osnovna karakteristika svesti njena svesnost. Koje ne može da bude bez opažanja, osećanja i pamćenja. Kojeg ne može da bude ako ne postji ništa objektivno i materijalno koje može da se opazi, oseti i zapamti. A pošto ničega objektivnog, materialnog, opažljivog i zapamtljivog nema, to Svesti ne preostaje drugo, nego da se sama napregne i pokrene i pomoću naprezanja i kretanja dobije objektivna, fizička svojstva sile i mase i tako sama sebi postane opažljiva, upamtljiva i sama sebe svesna. A pošto se Svest naprezanjem i kretanjem umara, to je razlog što uvek iznova i večito mora da se opušta, zaustavlja i odmara. To važi i za svemir kao celinu. I on uvek iznova iz mirovanja i ništavila (kvantnog vakuuma) nastaje i na kraju u mirovanju i ništavilu nestaje.

Preteruješ sa pridavanjem svojstva životnosti jednoj običnoj prašini.

Sve je prašina i od prašine je sve napravljeno. Od prašine sve počinje. I ona najmanja čestica prašine može da bude svesna isto koliko i čovek, kad se nađe u sastavu tela čoveka u kojem je informatički svaka čestica povezana sa ljudskom svešću. A kad izađe iz ljudskog tela, tada je i ona najsitnija čestica svesna isto onoliko koliko i planeta Zemlja, jer prilikom izlaska iz ljudskog tela ulazi u svesno elektromagnetno polje planete zemlje, koje informatički povezuje sve atome koji se nalaze u sastavu planete Zemlje. A pošto se planeta Zemlja nalazi u informatičkom polju naše galaksije, a zatim i celog svemira i pošto je Zemlja svesna isto onoliko koliko i naš Sunčev sistem, zatim galaksija i ceo svemir, to podrazumeva da i svaka čestica tela planete Zemlje može da bude svesna isto onoliko koliko i ceo svemir. Putem samoorganizovanja prašine nastaju sve materijane forme i svemir.

Naravno, to što ti zoveš imenom "prašina" je sam živoot. To je ono temeljno koje raspolaže sa sedam životnih fizičkih i psihičkih sposobnosti koje život znače. Ta prašina se uvek fizički i objektivno manifestuje kao elektromagnetno polje, kao energija, kao svetlost i kao svest. Te čestice prašine kao elektromagnetna polja mogu prostorno da se šire ili skupljaju na tačku. Po Ajnštajnu, "materija je energija koncentrisana do tačke vidljivosti". Dakle, materija je nešto što može da se manifestuje i kao čestica i kao polje, tj. kao talas. Kad se širi, tada sporije vibrira i ima manju gustinu. Kad se skuplja, vibrira brže i ima manju gustinu. Što stvara mogućnost da manja elektromagnetna polja sa većom brzinom i gustinom mogu da se emeštaju i borave ubutar većuh elektromagnetnih polja sa manjom talasnom dužinom i gustinom. Kao na primer kad se elementarne čestice sa bržom vibracijom i većom gustinom smeštaju unutar atoma kao jednog šireg elektromagnetnog polja sa sporojom vibracijom i manjom gustinom. Kada elementarne čestice u atomu vrše ulogu tela atoima, a to šire polje atoma igra ulogu informatičkog sistema i kolektivne svesti, tj. duše tela atoma. Pa se tako dalje i sve ostale mateijalne forme stvaraju, koje sve imaju svoja i tela i duše. Telo planete Zemlje su razni atomi i molekuli, a ulogu njihove kolektivne svesti vrši elektromagnetno polje planete Zemlje. I ćelije ljudskog tela su posebna elektromagnetna polja, čija tela su sagrađena od atoma i molekula. Svaka ćelija u telu čoveka je posebno živo biće koje ima svoju individualnu svest, koja kao takva može da se presadi i živi i u nekom drugom ljudskom telu. I čovekova svest je jedno posebno elektromagnetno polje čije telo je napravljeno od ćelija. I svi ljudi sveta, kad se putem samoorganizovanja razviju do potrebnog nivooa, će da budu obuhvaćeni i prožeti jednim posebnim svesnim elektomagnetnim poljem planetarnih razmera. Pa ćemo mi ljudi tada da vršimo ulogu tela tog svesnog polja, a to polje će da bude naša zajedničaka, kolektivna svest, koja će informatički da poveže sve ljude sveta i sva druga živa bića u jedno celovito živo i svesno biće. Koa što ljudska svest informatički i telepatski povezuje sve ćelije i organe ljudskog tela u celovito , živo i svesno biće.

Sve ovo sam ja lepo objasnio u mom videu. A na kraju videa imaš i link za knjigu.

 
DRAGOLJUB:

On ne zna da je život organizovana aktivnost složenih DNK molekula,a smrt prestanak te aktivnosti..

Ne, nego ti ne znaš da život nije organizovana složena aktivnost DNK, a smrt prestanak te aktivnosti, već da je život ono što raspolaže sa sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti, koje pomoću njih omogućuje, ne samo organizovanu i složenu aktivnost DNK, već i sve moguće organizovane i neorganizovane aktivnosti u svemiru. I da život i te njegove sposobnosti ne nestaju čak ni kad sve organizovane ili neorganizovane aktivnosti prestanu. Da nije tako, svemira i života u njemu nikad ne bi ni bilo, imajući na umu da su sve svemirske organizovane i neorganizovane aktivnosti počele upravo iz onoga što zovemo imenom "smrt", odnosno, imenom "mirovanje", "ništavilo" , "neživot" i "neaktivnost." Jer da je to ništavilo, mirovanje i neaktvnost, zvano "kvantni vakuum" zaista ono što mi nazivamo i zamišljamo da je "smrt", iz "kvantnog vakuuma" nikada ne bi mogla da nastane i razvije se nikava, ni nerganizovana, ni organizovana aktivnost.

Dakle, život je nešto mnogo šire i fantastičnije, a uz to i mnogo jednostavnije, nego ono što zamišljaju oni koji su tek otkrili DNK i sda bulje u njega kao u nekakvo izuzetno božansko životno čudo.
 

Back
Top