Slovenske reči u nemačkom jeziku

Реч работа (< прсл. *orbota) изведена је од речи роб (< прсл. *orbъ), настале од праиндоевропскога корена који је широко распрострањен.
Од тога корена потичу и германски когнати.

У словенским наследним облицима видимо спроведену ликвидну метатезу, док се у когнатима других ие. језика чува старије стање.


J. P. Mallory, ‎Douglas Q. Adams - Encyclopedia of Indo-European Culture, 1997



Likvidna metateza jeste teza.



Писах о том превише пута, до метатезе и пуногласја дошло је због закона отворенога слога, у прасловенском језику на разне начине уклоњени су сви затворени слогови.

Isto pitanje.

Zašto je došlo do raznih načina uklanjanja zatvorenih slogova? Razlog?
Zašto je do toga došlo kod svih Slovena?
Kako je moguće da je u tako kratkom vremenu došlo do toga?

Ima bezbroj slovenskih reči koje uključuju koren poput LAZ, LAV, VAL, RAB, ROB, RAS, LED, LAD, LAB, LUB....znači da ne nabrajam.

Ja tvrdim da je došlo do meteteze kod Latina, Grka, Germana (što se tiče slovenski ili praslovenskih reči), a razlog bi bio zbog težine izgovora tih reči. Stranci se i danas "lome" kada pokušavaju da izgovore slovenske reči. Evo recimo Nemci nikako da izgovore slovo R, kako je to tek moralo biti težko kada se početno slovo u nekoj reči nalazilo na prvom mestu - zato je verovatno došlo do metateze, da su početno R prebacili na drugo RAS-ARS, ROB-ORB,...


Na ovo pitanje nikako da mi odgovoriš:

Znači praslovenski je prvo imao pune vokale između suglasnika, da bi kasnije ti vokali prešli u poluglasove, i da bi nakon toga ponovo se vratio u pune vokale? Da li sam te dobro shvatio, i molim obrazloženje. Hvala.
 
Likvidna metateza jeste teza.

Tačnije, hipoteza. Ali, i to smo rešili (ključna reč: "www.amin" :hahaha:)

METATEZA LIKVIDA

quote_icon.png
Original postavio Mrkalj
...




Razrešenje konstrukcije leži u (svesno?) pogrešnoj radnoj (početnoj) hipotezi. Najprostije rečeno:

Sve reči koje podležu navodnoj slovenskoj metatezi likvida u 8. veku praslovenske su reči, sa poluglasima, koje su beležene od neslovena dodavanjem samoglasnika (po sluhu) ispred navodno "metatezne" grupe. Prosto, praslovenski nije bio Rab nego *Rъb, koji je stranac zapisao kao Arb. Gotova priča - www. amin.

Isto tako za rabotu, koja je bila rъbota, pa od stranaca beležena kao arbota (Arbeit), orbota i sl. Mi i danas imamo glagol rmbati, rmbačiti od starijeg rbati, što dolazi od tegliti, nositi na grbi, grbači, hrbtu.

- - - - - - - - - -

Реч работа (< прсл. *orbota) изведена је од речи роб (< прсл. *orbъ), настале од праиндоевропскога корена који је широко распрострањен.
Од тога корена потичу и германски когнати.

У словенским наследним облицима видимо спроведену ликвидну метатезу, док се у когнатима других ие. језика чува старије стање.

9HjB9JQ.png


J. P. Mallory, ‎Douglas Q. Adams - Encyclopedia of Indo-European Culture, 1997

Isto, rob od *rъb, a ne od *orb.

- - - - - - - - - -

И ово ти је антологијско:
quote_icon.png
Original postavio vučko
Znači praslovenski je prvo imao pune vokale između suglasnika, da bi kasnije ti vokali prešli u poluglasove, i da bi nakon toga ponovo se vratio u pune vokale? Da li sam te dobro shvatio, i molim obrazloženje. Hvala.
- - - - - - - - - -
 
Распрострањеност и облици германских когната указују да су наслеђени из прагерманскога; словенска реч није могла бити позајмљена у прагермански јер је до првих контаката између Словена и Германа дошло после распада германскога језичкога јединства.

neUpNsi.png

Guus Kroonen - Etymological dictionary of Proto-Germanic, 2013

Мркаљу, надам се да ти је јасно да на твоја питања и потпитања не одговарам зато што ћеш их "оповргавати" својим епохалним открићима која везе с науком немају, тј. немам времена за спрдњу и незналице.

Твоја квазиетимологија словенске речи за роба није изводљива. За гласовне облике које прелажеш нема доказа, даље се имплицира некаква вокализација за коју доказа такође нема нити се могла догодити. Немогућа је јер се положаји полугласова које предлажеш ни по чем не би разликовали од других, те се не би ни могли друкчије развијати. Били би сачувани и посведочени у старословенском и, касније, у другим словенским језицима. Од 11. столећа би нестајали у слабом положају, али би се чували те касније и вокализирали у јаком. У старословенском, пак, посведочени су облици рабъ и робъ, а тада се полугласови, као и столећима касније, чувају. Да је постојало некакво **rъbъ (упорно заборављаш падежне наставке) данас би у српском било одражено као **rb, (ген. **rba) (упоредити rъtъ > рт), у пољском као **reb, у бугарском као **rъb, у источнословенским језицима настао би облик роб (упоредити rъtъ > рот), али коси падежи гласили би нпр. **rba, **rbu, **rbom (упоредити рот - рта, рту, ртом) итд. Даље, када би твоја квазихипотеза била тачна, данашњи словенски језици били би потпуно друкчији.
 
Poslednja izmena:
Lingvistika sa poziva na istoriografiju, a istoriografija na lingvistiku - sve u svemu izvodi se vrednost nepoznate veličine pomoću druge nepoznate veličine. Ili uz potkrepu:
Sedi Mrkalj celu noc u kadi, uziva u sapunu i toploj vodi. Zabavlja se plasticnim brodicima i zamislja kako bi bilo da je on Kristofor Kolumbo. Kad podigne koleno iz vode --brodić ide buć-- otkrio je novi kontinent.
 
...

Evo recimo Nemci nikako da izgovore slovo R, kako je to tek moralo biti težko kada se početno slovo u nekoj reči nalazilo na prvom mestu - zato je verovatno došlo do metateze, da su početno R prebacili na drugo RAS-ARS, ROB-ORB,...


Na ovo pitanje nikako da mi odgovoriš:


Ovo nije sasvim tačno - Nemačko meko izgovaranje slova "r" je sasvim novog datuma, i omekšavanje izgovora tvrdo "r" --> meko "r" se desilo u poslednjih 40-60 godina, uglavnom posle drugog svetskog rata. Zato današnji nemački jezik, onako kako ga govori većina Nemaca, nije ni približno onaj "tvrdi" nemački jezik koji se govorio do nekih 50tih, 60tih možda 70tih godina prošlog veka. Otuda dolazi i legenda da je nemački jezik "tvrd" i "nemilozvučan" - do pre 50ak godina, to je umnogome i bio slučaj, danas je to sasvim drugačije.

Razlika se najbolje vidi kada se pogledaju (tj. poslušaju) nemački filmski žurnali ili filmovi iz 1920tih, 1930tih i 1940tih godina (od običnih vesti nevezanih za politiku, pa sve raznih ratnih žurnala, propagande i govora raznih nacista, uključujući i dr. Goebbelsa, Hitlera i drugih). Tada je svako "r" bilo ne samo jako čisto i tvrdo izgovoreno (mi bi rekli, "tačno izgovoreno"), nego je to "r" bilo, kod većine Nemaca još i poprilično tvrđe izgovarano nego što je to kod nas ikada bio slučaj, čak sa ekstra "rolanjem" (izgovor tipa "...Ferrrrreterrr" za Verreter, izdajnik, i slično).

Takvog izgovora više nema, i u Nemačkoj i Austriji se u poslednjih 50 godina odomaćilo "meko", skoro grleno r, kao i "gutanje" kraja reči. Recimo, "Messer" se pre 70 godina izgovarao kao "Messserrrr" (malo preterujem sa "s" i "r", to je da dočara da je svako slovo bilo jako čisto i tvrdo izgovarano, "r" često i "rolano"), danas je taj izgovor više "Messa", čak sasvim bez "r" na kraju). Švajcarci su ovde poseban slučaj, njihovo "r" se čuje otprilike kao grleno "hr", sasvim drugačije od izgovora u Nemačkoj i Austriji.

Ponegde je ovakav stari, tvrdi izgovor "r" (i drugih slova) preostao, i posebno se izgleda neguje kod pripadnika nekadašnjeg nemačkog plemstva. Najbolji primer je recimo Fritz von Thurn und Taxis, (siromašni) pripadnik ogranka jedne od najuticajnijih i najbogatijih porodica starog plemstva (Thurn und Taxis). Elem, Fritz je fudbalski komentator za Sky u Nemačkoj, i prenosi utakmice Bundeslige. Njegovi prenosi umnogome zvuče kao da ih izgovara neko ko se prebacio vremeplovom ovde iz nemačkog filmskog žurnala cirka 1923. :mrgreen: Ali, to su, naravno, veliki izuzeci.

Dakle, ljudi kojima je nemački jezik maternji itekako umeju da izgovore "r", čak i mnogo tvrđe nego mi Srbi, to jest, umeli su, pre nego što su u poslednjih 50ak godina omekšali izgovor, pa i izgovor slova "r". Ali pre toga, tvrd i čist izgovor slova "r" je bio apsolutni standard u govornom nemačkom jeziku.
 
Poslednja izmena:
Ovo nije sasvim tačno - Nemačko meko izgovaranje slova "r" je sasvim novog datuma, i omekšavanje izgovora tvrdo "r" --> meko "r" se desilo u poslednjih 40-60 godina, uglavnom posle drugog svetskog rata. Zato današnji nemački jezik, onako kako ga govori većina Nemaca, nije ni približno onaj "tvrdi" nemački jezik koji se govorio do nekih 50tih, 60tih možda 70tih godina prošlog veka. Otuda dolazi i legenda da je nemački jezik "tvrd" i "nemilozvučan" - do pre 50ak godina, to je umnogome i bio slučaj, danas je to sasvim drugačije.

Imaš li neku referncu za ovu tvrdnju, jer ja živim u zabludi da se izgovor razlikuje po dijalektima. Na primer, da Prusi imaju kotrljejuće r, a Bavarci potpuno grleno, slično kako izgovara Schwarzenegger.

Dakle, ljudi kojima je nemački jezik maternji itekako umeju da izgovore "r", čak i mnogo tvrđe nego mi Srbi, to jest, umeli su, pre nego što su u poslednjih 50ak godina omekšali izgovor, pa i izgovor slova "r". Ali pre toga, tvrd i čist izgovor slova "r" je bio apsolutni standard u govornom nemačkom jeziku.

Dakle, mislim da ti je ova konstatacija - aber lächelich. ;)
 
Imaš li neku referncu za ovu tvrdnju, jer ja živim u zabludi da se izgovor razlikuje po dijalektima. Na primer, da Prusi imaju kotrljejuće r, a Bavarci potpuno grleno, slično kako izgovara Schwarzenegger.

Dakle, mislim da ti je ova konstatacija - aber lächelich. ;)


Iskreno govoreći, da nemam pojma o čemu pričam, kao što je očigledno slučaj sa tobom i nemačkim jezikom, ja bih radije mudro ćutao i pokušavao nešto da naučim. Znaš, da ne ispadnem lächerlich (piše se, inače, sa r).

Grleno, meko R je u nemački jezik počelo da se probija uglavnom tokom Baroka (grubo 17./18. vek). Da li zato što je predominantni i popularni jezik u to vreme bio francuski (varijante iz 17. i 18. veka), gde se R izgovaralo vrlo meko, grleno, a ne tvrdo, kako je to do tada bio slučaj u većini dijalekata nemačkog jezika, ili zato što je uticaj popularnosti francuskog jezika ovu promenu "tvrdo R ---> meko R" samo pospešio i ubrzao, ili iz mešavine drugih razloga, za ovu priču nije bitno.

Poenta je, u većini dijalekata nemačkog jezika (uključujući ono što se od 18. veka zove Standarddeutsch), izgovor R je, do 18. veka bio skoro isključivo tvrd (Zungen-R ili Alveolare-R). Od tada, "meko R" se širi (i to od severa ka jugu i od zapada ka istoku, tj. od Prusije ka Austriji i od Francuske ka Poljskoj), i danas je "meko R" predominantni oblik izgovora R.


Zungen-R, apical-R ili Alveolare-R je "tvrdo R" koje su Nemci koristili ranije (a ponegde, recimo u zabačenijim delovima Austrije i Bavarske i danas), Uvulare-R ili Zäpfchen-R je "meko", grleno R koje je danas postalo dominantno u modernom nemačkom jeziku.

Literature o ovome ima dovoljno (videti pod Theodor Siebs, Konrad Duden, itd.), evo par izvoda:

Deutsche Sprachgeschichte vom Spätmittelalter bis zur Gegenwart: 19. und 20. Jahrhundert (Peter von Polenz):
"Schon der Phonetiker Trautmann hatte 1886 die These aufgestellt, das Zäpfchen-r sei nur eine zu bekäpfende Modegewohnheit der alten französisch sprechenden Oberschicht seit dem 17. Jh; ebenso beklagte Friedrich Theodor Vischer 1882 die Verstümmelung des "Trommeltons der Sprache" (des Zungen-r) durch "unbefugten, unwissenden" Gebrauch des "weiblichen" Zäpfchen-r der "Majorität"."

"According to the definition of sound change established by Haag (1929), the change from apical to uvular r should be classified as the older one; it was a conscious adoption of uvular r, first by speakers in towns and their immediate surroundings, which then became incorporated into regional dialects."

"Nach Siebs 1957: 61 hat sich das Zäpfchen-R schon seit dem 17. Jahrhundert „neben dem alten deutschen Zungen-r“ verbreitet. ." (Realisierungen von -r- im alemannischen Sprachraum, R. Schrambke, DiG 18 (2010), 52-72


Širenje mekog R nauštrb tvrdog R se čak može konstatovati u više evropskih jezika, ne samo u nemačkom:

"Die Entstehung des uvularen r ist in der Forschung schon des öfteren diskutiert worden. Aus diachronischer Sicht handelt es sich hierbei sicherlich um ein erst verhältnismäßig spät eingetretenes Substitut für eines der Zungenspitzes-r - eine Entwicklung, die sich in mehreren Sprachen beobachten läßt"
Zur Entstehung und Wertung des uvularen r unter besonderer Berücksichtigung der Situation in England, W. Viereck, Phonetica 13:189-200 (1965)


...i tako dalje.

Ima čak i u Wikipediji:

"Noch zu Beginn des 20. Jahrhunderts herrschte das alveolare R in den meisten Teilen Deutschlands vor. Heute überwiegt es vielerorts in der Sprache der ältesten Generation ländlicher Sprecher, während jüngere Sprecher das uvulare R verwenden. Dies gilt unter anderem für weite Teile Norddeutschlands, Hessens und Westfalens."


Dakle, ja i dalje stojim iza ovoga što sam napisao:

Dakle, ljudi kojima je nemački jezik maternji itekako umeju da izgovore "r", čak i mnogo tvrđe nego mi Srbi, to jest, umeli su, pre nego što su u poslednjih 50ak godina omekšali izgovor, pa i izgovor slova "r". Ali pre toga, tvrd i čist izgovor slova "r" je bio apsolutni standard u govornom nemačkom jeziku.
 
Poslednja izmena:
Распрострањеност и облици германских когната указују да су наслеђени из прагерманскога; словенска реч није могла бити позајмљена у прагермански јер је до првих контаката између Словена и Германа дошло после распада германскога језичкога јединства.


"Narodnosna teritorija Slovenaca, po nemačko nazvana i Wenden..."

"U Fredegarovoj hronici dux naziva se i već prvi po imenu poznati knez preca Slovenaca, to jeste knez Valuk (Wallucus dux Vinedorum), koji je vladao slovensko-karantanski kneževini (marca Vinedorum) u vreme oko 630. godine (Kos, 1985)".

"U Fredegarovoj hronici za prece Slovenaca upotrebljava se i ime Winedi i Vinedi. A u biografiji svetog Kolumbana, koja je nastala oko 618. godine, preci Slovenaca nazivaju se Venetii qui et Sclavi".

"Procopius i Jordanes poručuju da su Slovani bili (Venetharum natio) podeljeni na brojna plemena, ali su sebe uglavnom nazivali Sloveni (Sclaueni) i Anti, koji su navodno imali zajednički jezik (gledajte još Zupanič, 1928; Županik, 1961; Volpi Lisjak, 2004)".

"Jordanes, koji je bio gotskog porekla, tako u svome radu iz 6. veka deli Slovene u tri narode: Venete, Sclauene i Ante (Dvornik, 1956)".

"Niko Županič jeste mnjenja, da su Slovani pod imenom Venedi ili Venethi poznati u pisanim izvorima već u prva dva veka naše ere, kada ih je C. Plinius Secundus umestio u bližinu Visle, kao zapadne granice evropske Sarmatije, a Cornelius Tacitus piše o njima kao o istočnim susedima germanskih Sveba (Županič, 1961). A u spisima aleksandrijskoga geografa Klavdija Ptolomeja (89-167) pominju se kao jedno od največih ljudstava u evropskoj Sarmatiji (gledaj još Županič, 1961).

"Po objašnjenju grmanista Mucha (Much, 1937) ime Venedi (Venethi) od strane Germana ime bi imalo značenje "rođaka" ili "prijatelja. Ime se je kod Nemaca u obliku Wenden i Windische očuvalo do danas (slika 1). I u Mađarskoj Slovence i danas nazivju Vendi. Imena Winedi, Winidi i Venedi kao što su se upotrebljavala za prece Slovenaca, tako isto su se upotrebljavala za češke, polabske, turinške i neke druge Slovane (Kos, 1985; Bezlaj, 1967), kao što prikazuje i finski naziv Venäyä za Rusiju (iz Venadä), kojeg su Finci navodno prema Županiču preuzeli od Germana (Županič, 1961). U vezi sa mestom življenja Veneda na obali Baltskog mora (Vernadsky, 1969) i teritorija reke Visle (C. Plinius Secundus), jeste zanimljivo da se i finski za zaliv još u 16. veku na karti O. Magnusa naziva i Sinus Venedicus, znači Venedski zaliv (gledajte još Volpi Lisjak, 2004). Zanimljivo je i to, da su danski kraljevi od 14. veka pa do 1972. godine nosili naziv "kralj Venda", što upučuje na veliku naseljenost terena Veneda kraj Baltskog mora".


Slovenačkom istoričaru Pleterskom čini se verovatna hipoteza J. Okulicza, po kojoj su bili Veneti prvobitno starosedeoci na teritoriji Baltičkog mora (Pomorjanske), koji su se pod pritiskom selidbene navale Germana delimično premestili prema istoku, sve do Dnjepra, gde su se kulturno i lingvistički slili/ujedinili sa tamošnjim balto-slovenskim stanovništvom. Premeštanje dela Veneta (Veneda) prema istoku objašnjavao bi i zapise gore navedenih pisaca (Plinija, Tacita i Ptolemeja), koji pišu o dvema skupinama Veneta, prvi bi bili negde na teritoriji od Visle do Dnjepra i drugi kraj Baltičkog mora (Pomorjanska). Tu dvojnost (znači ove dve skupine Veneta - moja primedba) podupirala bi "Tabula Peutingeriana" sa opisom Veneta i Veneto-Sarmata (Dvornik, 1956) ali i hipoteza lingviste F. Bezlaja, da je praslovanščina venetizirana baltščina (Pleterski, 1995).

http://physics.fe.uni-lj.si/members/iglic/history/Severoslovanske korenine.pdf
 
Poslednja izmena:
današnji nemački
brdo je Hügel, brdo je berg,ali i planina je berg itd http://recnik.krstarica.com/?text=Hügel&text=Hügel&conversion=&src=de&dst=sr&do=1
grobna humka je Hügelgrab ili Grabhügel https://de.wikipedia.org/wiki/Hügelgrab
Plemeniti ti potomci "Kelta" i ostalih, stvore reč samo da bi je poklonili pra-Slovenima, a onda je više ne koriste:whistling:

Ista verovatnoća je da su narodi slovenske grupe preuzeli reč oed Filipinaca, još u starom slovenskom. Na filipinskom *hulma znači "hollow form used for molding, mold, molding, mould, shape made in a mold"
http://www.wordhippo.com/what-is/th...51be820627683982333505caa1fbf05af7b1e730.html
a stari Englezi, po Igorovom (stengl. holm), uspeli su da u novom engleskom značenje gomile zemlje iznad površine zamene značenjem malog rečnog ostrva
holm adica
holm ostrvo u reci
holm-oak česmina
holm-oak česvina
http://recnik.krstarica.com/?text=hulm&text=holm&conversion=&src=en&dst=sr&do=1
Oni su bili malo škrtiji , ti potomci Brita,Kelta i ostalih, hteli i da poklone mutavim pa-Slovenima reč za brdo (koja neće biti i reč za planinu) a hteli i da je zadrže, kao komadić zemlje opšiven rečnom vodom.
:whistling:

Da se vratim na "slovensku reč" GROB (nem. das Grab). Znači sve što uključuje slova GRB (ovim redom, između se nalaze različiti samoglasnici) može da se poveže sa glagolom GREBSTI/GREBATI. Ako sa grabuljama grebeš pesak dobiješ naprimer oblik grebena - znači neravan teren. Ali ako to radiš duže vreme onda već počneš da kopaš, odnosno iskopavaš:

grabežljiv (srp. gramziv, nem. habgierig)
grablje (srp. grabulje, nem. der Rechen)
grb (srp. grb, nem. das Wappen)
grba/grbavina/grbina (srp. grba, nem. der Höcker/der Buckel)
grbast (nem. buckelig)
greben (srp. greben, nem. der Kamm/der Grat)
grbača/hrbet (srp. leđa, nem.der Rücken)


Kao što se mogli da vidite u nemačkom jeziku sve ove slovenačke reči nemaju istog korena.

Sloveni imaju veoma jaku potvrdu da su reči poput hrib, grob,...slovenskog porekla
.
Evo ti samo na osnovu slovenačkog jezika, reči koje imaju taj koren - znači koren grb, hrb (o tome sam već pisao kako u nekim delovima Slovenije, u Češkoj i Slovačkoj umesto G govore/pišu H i da je najezdom Huna, Avara i ostalih neSlovena koji su nadirali došlo do podele Slovenaca sa jedne strane i Čeha i Slovaka sa druge; a to znači da su i jedni i drugi govorili H umesto G već pre te podele, pre 6. veka):

Evo ovako. Prošao sam kroz Rečnik slovenačkih reči:
- reči koje imaju koren grb i koje imaju naravno sve značenje/osnovu u obliku grebena - znači neravnog terena. Tih reči je 137. http://bos.zrc-sazu.si/cgi/a03.exe?name=sskj_testa&expression=gr&hs=1
- reči koje imaju koren hrb i koje imaju naravno sve značenje/osnovu u obliku grebena - znači neravnog terena.Tih reči je 44. http://bos.zrc-sazu.si/cgi/a03.exe?name=sskj_testa&expression=hr&hs=1


Da ponovim: sve reči kod kojih je koren grb, odnosno hrb imaju značenje/osnovu u obliku grebena - znači neravnog terena.

U nemačkom - kao što smo mogli da vidimo - to definitivno nije tako, a verovatno je tako i sa ostalim neslovenskim jezicima.
 
Poslednja izmena:
Selektivno se alterniraju lingvistički i istoriografski argumenti, a sve u cilju postizanja zacrtane političke ideje. Lingvistika sa poziva na istoriografiju, a istoriografija na lingvistiku - sve u svemu izvodi se vrednost nepoznate veličine pomoću druge nepoznate veličine.
uporno se držiš zakonitosti koje su izvedene na pogrešnoj osnovi. Odbijaš čak takvu mogućnost.
Uporediti *hrbt > rъtъ > rt ili rat, takođe, uporediti *hrbt > *hrъdъ > hrid
Аутор је уверен да његов опис обећава решење гласовних промена у словенским језицима, али, заправо, његов покушај пун је слободних и производних конструкција и нема додирне тачке с било којом лингвистичком методом, ништа што је до сада понудио не може издржати критику.
 
Poslednja izmena:
Аутор је уверен да његов опис обећава решење гласовних промена у словенским језицима, али, заправо, његов покушај пун је слободних и производних конструкција и нема додирне тачке с било којом лингвистичком методом, ништа што је до сада понудио не може издржати критику.

S kim pričaš?
 
Iskreno govoreći, da nemam pojma o čemu pričam, kao što je očigledno slučaj sa tobom i nemačkim jezikom, ja bih radije mudro ćutao i pokušavao nešto da naučim. Znaš, da ne ispadnem lächerlich (piše se, inače, sa r).

Grleno, meko R je u nemački jezik počelo da se probija uglavnom tokom Baroka (grubo 17./18. vek). Da li zato što je predominantni i popularni jezik u to vreme bio francuski (varijante iz 17. i 18. veka), gde se R izgovaralo vrlo meko, grleno, a ne tvrdo, kako je to do tada bio slučaj u većini dijalekata nemačkog jezika, ili zato što je uticaj popularnosti francuskog jezika ovu promenu "tvrdo R ---> meko R" samo pospešio i ubrzao, ili iz mešavine drugih razloga, za ovu priču nije bitno.

Poenta je, u većini dijalekata nemačkog jezika (uključujući ono što se od 18. veka zove Standarddeutsch), izgovor R je, do 18. veka bio skoro isključivo tvrd (Zungen-R ili Alveolare-R). Od tada, "meko R" se širi (i to od severa ka jugu i od zapada ka istoku, tj. od Prusije ka Austriji i od Francuske ka Poljskoj), i danas je "meko R" predominantni oblik izgovora R.


Zungen-R, apical-R ili Alveolare-R je "tvrdo R" koje su Nemci koristili ranije (a ponegde, recimo u zabačenijim delovima Austrije i Bavarske i danas), Uvulare-R ili Zäpfchen-R je "meko", grleno R koje je danas postalo dominantno u modernom nemačkom jeziku.

Literature o ovome ima dovoljno (videti pod Theodor Siebs, Konrad Duden, itd.), evo par izvoda:

Deutsche Sprachgeschichte vom Spätmittelalter bis zur Gegenwart: 19. und 20. Jahrhundert (Peter von Polenz):
"Schon der Phonetiker Trautmann hatte 1886 die These aufgestellt, das Zäpfchen-r sei nur eine zu bekäpfende Modegewohnheit der alten französisch sprechenden Oberschicht seit dem 17. Jh; ebenso beklagte Friedrich Theodor Vischer 1882 die Verstümmelung des "Trommeltons der Sprache" (des Zungen-r) durch "unbefugten, unwissenden" Gebrauch des "weiblichen" Zäpfchen-r der "Majorität"."

"According to the definition of sound change established by Haag (1929), the change from apical to uvular r should be classified as the older one; it was a conscious adoption of uvular r, first by speakers in towns and their immediate surroundings, which then became incorporated into regional dialects."

"Nach Siebs 1957: 61 hat sich das Zäpfchen-R schon seit dem 17. Jahrhundert „neben dem alten deutschen Zungen-r“ verbreitet. ." (Realisierungen von -r- im alemannischen Sprachraum, R. Schrambke, DiG 18 (2010), 52-72


Širenje mekog R nauštrb tvrdog R se čak može konstatovati u više evropskih jezika, ne samo u nemačkom:

"Die Entstehung des uvularen r ist in der Forschung schon des öfteren diskutiert worden. Aus diachronischer Sicht handelt es sich hierbei sicherlich um ein erst verhältnismäßig spät eingetretenes Substitut für eines der Zungenspitzes-r - eine Entwicklung, die sich in mehreren Sprachen beobachten läßt"
Zur Entstehung und Wertung des uvularen r unter besonderer Berücksichtigung der Situation in England, W. Viereck, Phonetica 13:189-200 (1965)


...i tako dalje.

Ima čak i u Wikipediji:

"Noch zu Beginn des 20. Jahrhunderts herrschte das alveolare R in den meisten Teilen Deutschlands vor. Heute überwiegt es vielerorts in der Sprache der ältesten Generation ländlicher Sprecher, während jüngere Sprecher das uvulare R verwenden. Dies gilt unter anderem für weite Teile Norddeutschlands, Hessens und Westfalens."


Dakle, ja i dalje stojim iza ovoga što sam napisao:

Dakle, ljudi kojima je nemački jezik maternji itekako umeju da izgovore "r", čak i mnogo tvrđe nego mi Srbi, to jest, umeli su, pre nego što su u poslednjih 50ak godina omekšali izgovor, pa i izgovor slova "r". Ali pre toga, tvrd i čist izgovor slova "r" je bio apsolutni standard u govornom nemačkom jeziku.


Odlično. Sa ovim se u suštini slažem, zato i otvaram temu "Istočnogermanska ili zapadnoslovenska plemena?". Ovome ćemo nadam se objasniti međuostalom i ovu problematiku.
 
.Grleno, meko R je u nemački jezik počelo da se probija uglavnom tokom Baroka (grubo 17./18. vek). Da li zato što je predominantni i popularni jezik u to vreme bio francuski (varijante iz 17. i 18. veka), gde se R izgovaralo vrlo meko, grleno, a ne tvrdo, kako je to do tada bio slučaj u većini dijalekata nemačkog jezika, ili zato što je uticaj popularnosti francuskog jezika ovu promenu "tvrdo R ---> meko R" samo pospešio i ubrzao, ili iz mešavine drugih razloga, za ovu priču nije bitno.

I te kako je bitno.


Poenta je, u većini dijalekata nemačkog jezika (uključujući ono što se od 18. veka zove Standarddeutsch), izgovor R je, do 18. veka bio skoro isključivo tvrd (Zungen-R ili Alveolare-R). Od tada, "meko R" se širi (i to od severa ka jugu i od zapada ka istoku, tj. od Prusije ka Austriji i od Francuske ka Poljskoj), i danas je "meko R" predominantni oblik izgovora R.

Šta ovo potvrđuje? Dokazano je da su nekada u istočnoj Nemačkoj živela slovenska plemena, neka žive i danas, naprimer Lužički Srbi. Germanizacija slovenskih plemena jeste išla od zapada prema istoku i od severa prema jugu. Germanizacijom tih slovenskih plemena, nestaje i slovenski jezik. Ali kada slovenska plemena usvajaju germanski/nemački jezik oni polako pretvaraju tvrdo R u meko/grlato R - proces koji traje. Taj proces "tvrdog R" koji nestaje, jeste proces koji traje, i "meko R se širi (i to od severa ka jugu i od zapada ka istoku, tj. od Prusije ka Austriji i od Francuske ka Poljskoj)" kako ti kažeš.
To ti je taj razlog širenja od severa ka jugu i od zapada ka istoku. Evo naprimer širenje od severa ka jugu - to se odnosi presvega na Austriju. Današnja Koroška, koja se nalazi delom u Austriji a delom u Sloveniji jeste teritorija u kojoj su nekada živeli Sloveni, odnosno Slovenci; danas ih tamo živi veoma malo. Ti koji još pričaju slovenački - pošto žive u okruženju nemačkog jezika - izgubili su "tvrdi R" pa nemogu nikako da ga izgovore. Znači pričaju nemački, ali kada pričaju slovenački, pričaju ga sa "mekim/grlatim R".
 
Poslednja izmena:
Detaljnijom obradom zadarskog primjerka Mercatorove karte hrvatskoga
povijesnog prostora omogućuje se uvid u Mercatorovo poznavanje prostora Triplex
Confiniuma. Geografski se taj prikaz oslanja na grad Knin kojega
Mercator imenuje talijaniziranim romanskim nazivom Tina. U proslovu daje i
geografske koordinate Knina (44 34' N i 40 34' E), koje su približno točne,
uzimajući u obzir računanje geografske dužine (točan smještaj Knina: 44 02' N
i 16 11' E po Greenwichu /40 41' E po Sao Miguelu). Opći dojam o prostoru
daje prikaz fizičko-geografskih elemenata. Tok rijeke Zrmanje (nije
imenovana) točno je prikazan. Rijeka je premoštena u Obrovcu (Obroazo), a
razmjerno je dobro predočeno i ušće u Novigradsko more. Tok rijeke Krke
(Cherca fl.)
širinom je prenaglašen. Na Visovačkom jezeru ucrtan je i samostan
Visovac (Vissouoaz). Pritoke Krke razmjerno su dobro ucrtane (Butišnica,
Čikola i Krčić) a izričito imenuje tek Butišnicu (Butisin fl.). Porječje je Une sa
samom rijekom (Wana fl.) preuveličano. Ličke i krbavske ponornice potpuno
su pogrešno kartografirane. Krbava nije ucrtana, već je u području Krbavskog
polja ucrtan gornji tok rijeke Mrežnice ( Maresnitza fl.). Otuča, Lika i Gacka
spojene su u jedan riječni sustav s odvodnjom prema Podvelebitskom kanalu.
Mercator ponavlja Ptolemejevu grešku imenujući taj tok latinskim nazivom
Tedanius flu.(men), što je zapravo latinski naziv za Zrmanju (Kozličić, 1990.).
Prikaz orografije terena svodi se na predodžbu Plješivice, slabi prikaz Velebita,
te prikaz Poštaka i Dinare u kninskom zaleđu. Sjeverno od Knina te u prostoru
Bukovice i južnog Velebita Mercator je ucrtao šumski pokrov.

Igora ću zamoliti da nam da objašnjenje glasovnih promena Krka > Kerka, Mrežnica > Maresnica, Butišn(ica) > Butisin te objašnjenje zašto su nastale.

- - - - - - - - - -

I te kako je bitno.




Šta ovo potvrđuje? Dokazano je da su nekada u istočnoj Nemačkoj živela slovenska plemena, neka žive i danas, naprimer Lužički Srbi. Germanizacija slovenskih plemena jeste išla od zapada prema istoku i od severa prema jugu. Germanizacijom tih slovenskih plemena, nestaje i slovenski jezik. Ali kada slovenska plemena usvajaju germanski/nemački jezik oni polako pretvaraju tvrdo R u meko/grlato R - proces koji traje. Taj proces "tvrdog R" koji nestaje, jeste proces koji traje, i "meko R se širi (i to od severa ka jugu i od zapada ka istoku, tj. od Prusije ka Austriji i od Francuske ka Poljskoj)" kako ti kažeš.
To ti je taj razlog širenja od severa ka jugu i od zapada ka istoku. Evo naprimer širenje od severa ka jugu - to se odnosi presvega na Austriju. Današnja Koroška, koja se nalazi delom u Austriji a delom u Sloveniji jeste teritorija u kojoj su nekada živeli Sloveni, odnosno Slovenci; danas ih tamo živi veoma malo. Ti koji još pričaju slovenački - pošto žive u okruženju nemačkog jezika - izgubili su "tvrdi R" pa nemogu nikako da ga izgovore. Znači pričaju nemački, ali kada pričaju slovenački, pričaju ga sa "mekim/grlatim R".

Bilo bi dobro da Midi nađe dokaz o tvrdom r kod Bavaraca.
 
I te kako je bitno.

Prelaz se desio, dokumentovano, zbog uticaja francuskog jezika. Koplja se, među lingvistima i istoričarima, lome samo oko toga da li je ovaj proces prevashodno išao preko plemstva (pošto su oni prvi usvojili i forsirali "fancy" francuski, ponajviše u ranizm nemačkim državama i državicama, ali i inače u celoj Evropi tog doba), ili je uticaj iz francuskog govornog područja išao i paralelno sa plemstvom, ali na "nižem" nivou, dakle na nivou "prostog" naroda.

Veze to nema sa Slovenima.


Šta ovo potvrđuje? Dokazano je da su nekada u istočnoj Nemačkoj živela slovenska plemena, neka žive i danas, naprimer Lužički Srbi. Germanizacija slovenskih plemena jeste išla od zapada prema istoku i od severa prema jugu. Germanizacijom tih slovenskih plemena, nestaje i slovenski jezik. Ali kada slovenska plemena usvajaju germanski/nemački jezik oni polako pretvaraju tvrdo R u meko/grlato R - proces koji traje. Taj proces "tvrdog R" koji nestaje, jeste proces koji traje, i "meko R se širi (i to od severa ka jugu i od zapada ka istoku, tj. od Prusije ka Austriji i od Francuske ka Poljskoj)" kako ti kažeš.
To ti je taj razlog širenja od severa ka jugu i od zapada ka istoku. Evo naprimer širenje od severa ka jugu - to se odnosi presvega na Austriju. Današnja Koroška, koja se nalazi delom u Austriji a delom u Sloveniji jeste teritorija u kojoj su nekada živeli Sloveni, odnosno Slovenci; danas ih tamo živi veoma malo. Ti koji još pričaju slovenački - pošto žive u okruženju nemačkog jezika - izgubili su "tvrdi R" pa nemogu nikako da ga izgovore. Znači pričaju nemački, ali kada pričaju slovenački, pričaju ga sa "mekim/grlatim R".

Kakve ovo veze ima sa onim što sam ja napisao? Ti mešaš činjenice, totalno - ako se nešto širilo iz pravca Pariza, dakle, sa severozapada, gledano iz nemačkog govornog područja, to nema nikakve veze sa Slovenima, koji su živeli i još žive na istoku i jugu, opet gledano iz nemačkog govornog područja.

Ne, Nemci nisu izmenili svoje tvrdo "r" u meko "r" zbog Slovena.

Poenta je da su Nemci (dakle ne Sloveni u bilo kom obliku, nego baš Nemci) slovo "r" oduvek izgovarali tvrdo, a da se to, uglavnom pod uticajem tada popularnog francuskog jezika, sve više i više menjali u "meko r", u poslednjih 100-200 godina. To su radili i rade i drugi narodi u Evropi u različitom stepenu, pod tim istim uticajem francuskog jezika, recimo Englezi, Holanđani, delimično i Danci. Naravno, ovaj francuski uticaj je na kraju došao i na istok i na jug, dakle na područja naseljena Slovenima, pa su i neki od njih, pod tim uticajem izmenili svoj izgovor. Slično kao što su prvi susedi Nemaca, Slovenci ili Česi, od njih preuzeli izgovor brojki od 21 do 99 "naopako".

Ovde je, opet, glavna jedna druga stvar - Mrkalj, a i drugi su ovde pisali o tome kako su Germani, kao, slovo "r" oduvek izgovarali meko, pa su zato, kao, "prasrpske-praslovenske" reči morali da prilagode svom mekom izgovoru slova "r".

Ovo, naravno, nema veze sa činjenicama, radi se, jednostavno o tome da je Mrkalj mislio da ako Nemci sad izgovaraju slovo "r" meko, da su to oduvek činili, samo nije znao da se to izmenilo, i da je promena novijeg datuma. I na tome je izgradio još jednu od svojih "teorija" koje grčevito pokušavaju da dokažu je sve i svja nastalo od Srba i srpskog. Naravno, činjenice i dokumentaciju koja govori suprotno je, po običaju, potpuno ignorisao. Ništa novo pod neonom ;)

E vidiš, ovo nije slučaj, naprotiv - Nemci su, zapravo, oduvek izgovarli "r" tvrdo, čak i tvrđe od Srba i ostalih Slovena. Njihov prelaz u "meko r" je skorašnji (17.-18. do 20. vek), i vrlo dobro dokumentovan. Tako da je i ta bajka, koja treba da potvrdi razne "Srbi i srpski jezik stariji od ameba" teorije, završila kao i ostale - samo bajka i "wishful thinking".
 
Poslednja izmena:
Prelaz se desio, dokumentovano, zbog uticaja francuskog jezika. Koplja se, među lingvistima i istoričarima, lome samo oko toga da li je ovaj proces prevashodno išao preko plemstva (pošto su oni prvi usvojili i forsirali "fancy" francuski, ponajviše u ranizm nemačkim državama i državicama, ali i inače u celoj Evropi tog doba), ili je uticaj iz francuskog govornog područja išao i paralelno sa plemstvom, ali na "nižem" nivou, dakle na nivou "prostog" naroda.

Veze to nema sa Slovenima.

I te kako ima.


Kakve ovo veze ima sa onim što sam ja napisao? Ti mešaš činjenice, totalno - ako se nešto širilo iz pravca Pariza, dakle, sa severozapada, gledano iz nemačkog govornog područja, to nema nikakve veze sa Slovenima, koji su živeli i još žive na istoku i jugu, opet gledano iz nemačkog govornog područja.

Ne, Nemci nisu izmenili svoje tvrdo "r" u meko "r" zbog Slovena.

Poenta je da su Nemci (dakle ne Sloveni u bilo kom obliku, nego baš Nemci) slovo "r" oduvek izgovarali tvrdo, a da se to, uglavnom pod uticajem tada popularnog francuskog jezika, sve više i više menjali u "meko r", u poslednjih 100-200 godina. To su radili i rade i drugi narodi u Evropi u različitom stepenu, pod tim istim uticajem francuskog jezika, recimo Englezi, Holanđani, delimično i Danci. Naravno, ovaj francuski uticaj je na kraju došao i na istok i na jug, dakle na područja naseljena Slovenima, pa su i neki od njih, pod tim uticajem izmenili svoj izgovor. Slično kao što su prvi susedi Nemaca, Slovenci ili Česi, od njih preuzeli izgovor brojki od 21 do 99 "naopako".

Ovde je, opet, glavna jedna druga stvar - Mrkalj, a i drugi su ovde pisali o tome kako su Germani, kao, slovo "r" oduvek izgovarali meko, pa su zato, kao, "prasrpske-praslovenske" reči morali da prilagode svom mekom izgovoru slova "r".

Ovo, naravno, nema veze sa činjenicama, radi se, jednostavno o tome da je Mrkalj mislio da ako Nemci sad izgovaraju slovo "r" meko, da su to oduvek činili, samo nije znao da se to izmenilo, i da je promena novijeg datuma. I na tome je izgradio još jednu od svojih "teorija" koje grčevito pokušavaju da dokažu je sve i svja nastalo od Srba i srpskog. Naravno, činjenice i dokumentaciju koja govori suprotno je, po običaju, potpuno ignorisao. Ništa novo pod neonom ;)

E vidiš, ovo nije slučaj, naprotiv - Nemci su, zapravo, oduvek izgovarli "r" tvrdo, čak i tvrđe od Srba i ostalih Slovena. Njihov prelaz u "meko r" je skorašnji (17.-18. do 20. vek), i vrlo dobro dokumentovan. Tako da je i ta bajka, koja treba da potvrdi razne "Srbi i srpski jezik stariji od ameba" teorije, završila kao i ostale - samo bajka i "wishful thinking".

Današnji Germani večim delom i jesu potomci Slovena - pre svega na istoku - nekada zvanih Vendi, Vindi, Vinidi, Vinedi, Veneti,...http://forum.krstarica.com/showthread.php/737002-Istočnogermanska-ili-zapadnoslovenska-plemena

Ovde se ne priča o amebama, nego o činjenicama.
 
Kada smo već kod Veneta, da pogledamo malo i venetski jezik.

Navodno venetsko ime je Tŕst,kojeg smo kao Tьrzьst preuzeli iz romanskoga Tergeste. Ime sadrži venetski koren terg-»trgovati«, koji je poznat još u reči sa nadgrobnoga natpisa u gornjoj Panoniji Tergitio, prevedeni u lat. kao negotiator »trgovec«, i priponom -esteza tvorbom nazivanjem krajeva. Ime je u venetščini dakle značilo »trg, tržišče«:
http://www.centerslo.net/files/file/ssjlk/46 SSJLK/Snoj.pdf (str. 40).
 
I te kako ima.




Današnji Germani večim delom i jesu potomci Slovena - pre svega na istoku - nekada zvanih Vendi, Vindi, Vinidi, Vinedi, Veneti,...http://forum.krstarica.com/showthread.php/737002-Istočnogermanska-ili-zapadnoslovenska-plemena

Ovde se ne priča o amebama, nego o činjenicama.

:hahaha:

Nemamo mi više šta da diskutujemo ovde, jer ovo nije diskusija, ovo je forum i tema za samoreklamu verskih i nacionalnih fanatika bez ikakvog dodira sa stvarnošću. Frakcija zastupnika bulažnjenja na temu "svi su narodi i jezici nastali od Srba i srpskog" (:rotf:) plus "činjenice i dokaze suprotnog ignorišemo jer LALALALANIJETAKOLALALASRBINARODNAJSTARIJILALALA" koja je u ovom forumu očigledno našla utočište, može nadalje da priča sama sa sobom, što se mene tiče.

Zastupnicima ovakvih "teorija", za koje bi i uredniku "Trećeg Oka" trebalo bar tri rakije da ih svari, ostaje samo činjenica da njihove nebuloze neće nikada prihvatiti čak ni najogreziliji novokomponovani TurboMegaSrbi sa IQ na nivou sobne temperature i obrazovanjem na nivou prelistavanja porno časopisa u wc-u u trećem osnovne, a o naučnoj javnosti (mislim na pravu nauku, ne pseudonauku ovih baljezgarija koje ovde šire) i da ne pričamo - tu čak i kreacionizam, astrologija i potraga za Atlantidom stoje višlje na naučnoj lestvici.

Žao mi je samo što se takvi ovde prodaju za nekakve "super-Srbe", a mene je, kao Srbina i zastupnika nauke i naučnog metoda, zaista sramota da budem stavljen u isti koš sa njima. U to ime, zbogom :bye:
 

Back
Top