Zašto se toliko trudiš da robotizuješ ljude vodeći se tuđim filozofijama? - ne omaložavam ih jer su odličan putokaz
Zašto ne pokušaš da pređeš te granice koje su drugi podmetnuli, već ih samo podebljavaš?
Ти си заправо затворена у границе а филозофија је та која их разбија . Ти, ето вервотно одувек верујеш да имаш слободу воље тј да можеш начинити немотивисан избор. И сада, када ти је указано да не можеш, тај твој утврђени склоп мишљења реагује и покушава сачувати своје границе на које је навикао, и у којим се осећа удобно.
To što me ti vidiš takvom, da li to nužno mora da znači da je apsolutna istina?
Ili je to tvoje viđenje - iluzija izazvana :
- letimičnim pregledom mog posta i nezainteresovanošću za ulaženje u dubinu i suštinu istog
- tvojim odbrambenim sistemom - jer ti takvo etiketiranje olakšava odbranu teorije pod imenom "ljudi roboti"
- nedovoljnim znanjem iz drugih oblasti, a koje se bave čovekom
Da si malo upućeniji u psihologiju čoveka, a sigurna sam da nisi...shvatio bi da:
- ta mreža u kojju misliš da su ljudi porobljeni, nije mreža, već plašt koji čoveku olakšava ili otežava (
u zavisnosti od njegovih pređašnjih postupaka i izbora koje je donosio i njihovim rezultatima) njegovo kretanje kroz život.
- čoveka čini njegovo životno iskustvo (sveukupne akcije i reakcije u odnosu na okolinu)....i na osnovu tog naučenog iskustva dalje raguje i donosi odluke. To životno iskustvo ga čini unikatnim (isto koliko i njegov otisak prsta-ne postoje 2 ista na planeti). Dakle brzinom i količinom sticanja iskustva može manipulisati....i posle svakog stečenog iskustva će ponovo biti drugačiji, jer će drugačije reagovati na okolinu. Dakle radi se o upijenim informacijama i vaganjem istima --->
i na osnovu tog vaganja, donošenjem "drugačijih" odluka za sledeće postupke. ---->
Znači njegovo sveukupno stečeno iskustvo je njegova kontrolna tabla (čiji broj tastera zavisi od količine stečenog iskustva) uz pomoć koje donosi odluke
Kako nazivaš ovu radnju (činom slobodne volje ili robovanjem motivima):
Sada, u ovom trenutku, ne misleći ninašta, bez ikakvog razloga ustaneš sa stolice i izađeš napolje..
Наравно да је то робовање мотивима.
На самом почтеку немогућа ситуација јер свака радња мора имати свој узрок. Ако видиш да се камен померио, тражићеш узрок томе. Исто тако, ако видиш да је неки човек изашао напоље, такође ту мора бити неки узрок , кога у том случају зовемо "мотив".
Мотив за излазак напоље може бити радња "ин апстракто" тј. радња уопше. Изашла си напоље да би нешто радила иако не знаш шта ћеш радити. то је у том случају мотив који те поренуо. Мисао о радњи уопште.
Zar ti ovo boldovano (što si sam napisao) ne liči na odluku koju je čovek doneo, a kao okidač za pokretanje te radnje odabrao da to bude taj motiv? Gde u tome vidiš "robovanje"?
[Onako bez mnogo premišljanja odabereš broj 6 kao 6 opcija i navedeš ih (naravno, one koje ti u tom trenutku dozvoljavaju mogućnosti i okolnosti):
1. viknućeš iz sve glasa pred svim prolaznicima "AAAAAAAAAAAA JA SAM OZIMAAAAANNN"
2. skinućeš levu patiku i gađati 4. prolaznika koji prođe ispred tvoje kuće/zgrade
3. otićićeš do trafike i tražiti da ti daju čašu limunade i porciju prebranca
4. uradićeš 3 čučnja, udariti se po kažiprstu desne ruke, kao da ti na njemu stoji komarac i uveliko pije krv i potom se vratiti unutra
5. izbrojaćeš do 10 000 i vratićeš se unutra
6. izvadićeš 5 dinara iz džepa, zaželećeš želju i ubaciti u bilo čijem sandučetu
....i nakon ovih osmišljenih opcija, ODLUČIŠ da nećeš TI odabrati nijednu od tih opcija, već ćeš pokucati na prva vrata u komšiluku i pitati komšiju da on odabere broj od 1 do 6.
У свим тим ситуацијама је најачи мотив одлазак код комшије са циљем да он одабере број од 1 до 6. Он је у том збору мотива најачи за тебе зато си га и изабрала у том примеру.Док рецимо оно о гађању пролазника патиком је нешто што такође можеш урадити, али је отићи код комшије много безбедније и лакше. А за гађање патиком мораш сачекати довољно јак мотив који би те натерао на то. Овако, то је за тебе немогуће.
Kakva katastrofalna greška. Zar ne vidiš da od svega napisanog, ti si se uhvatio baš za 2.opciju i komšiju, samo da bi po svaku cenu odbranio teoriju "ljudi roboti"? Umesto te opcije sam mogla napisati bilo koju drugu (mnogo manje ekstremnu), međutim namerno sam je ostavila, samo da bi videla da li ćeš sve ispreskakati i uhvatiti se samo za nju. Što si očekivano i učinio. + jedan motiv, od malo pre, si sada pretvorio u 2 (a ima ih daleko više). I neverovatno je koliko je uočljivo
da čovek ovde ne "robuje", već donosi odluke, a motive upotrebljava kao trigere za svoja delovanje....ali s druge strane, eto, ti na osnovu 2. opcije i komšije uspeš nekako sve da izokreneš.
Zašto ne pokušaš da eksperimentišeš tako nečim (naravno, malo manje ekstremnim)....totalno spontano, neočekivano, bez ikakvog razloga ....
Зато што је то немогуће ето зашто. И за мене и за тебе
Probaj pa ćeš videti, da li si rob svojih motiva,
ili su oni samo sredstva kojima se koristiš da bi sproveo svoje odluke u dela.
Не мислим него знам. У ситуацији где имамо више мотива пред собом победиће онај најачи и никада онај најслабији. НА ТО НЕМАМО никаквог утицаја. Не могу да бирам. НЕМАМО ТУ СЛОБОДУ.
neće POBEDITI ONAJ NAJJAČI, već onaj koga ti uz pomoć svog analiziranja (
skup merila pokupljenih iz dosadašnjeg iskustva) OKARAKTERIŠEŠ KAO TAKVIM, zarad tvoje veće dobrobiti.
Већ сам ти показао експеримент.
Устати са столице и изаћи на улицу дубити на глави.
Ово друго је, иако просто да простије не може бити, урадити немогуће, све док не наиђе довољно јак мотив за то. Без њега то је за мене, тебе,. било кога...немогуће!
Nije nemoguće zato što ti se samo od sebe tako nameće....već zato što TI svojom dedukcijom i rezonovanjem, dođeš do zaključka da je to, bez nekog jačeg motiva, beznačajno uraditi. Jer, do tada, tu nema nikakve dobrobiti za tebe.
Tako je: prizvaće - znači odlučiće da pozove motiv i protiv motiva na vaganje.... i ako mu Megan Fox nije dovoljno vredna, naravno da će se voditi ovim drugim...međutim, ako mu se učini vrednom...motiv nadvladava protiv motiv i poslužiće se svim mogućim sredstvima da ostvari tu zamisao (želju).
Kako ne vaga, kada si malo pre sam govorio o prizivanju i "vaganju" motiva i protiv motiva?
Неће вагати мотиве које призове севсти, него ће их поређати један до другог и омогућити оном који је најачи да га покрене ..нужно. Нема ту никаквог вагања.
Рецимо. Шеташ улицом и и пролазиш поред банке. У тој банци има новца.
Тај новац делује као веома привлачан мотив зар не? Замисли шта би све могла урадити са овим на слици?
Међутим, на мисао о присвајању тог новца.. одједном асоцијативном методом, појављује се у твојој свести оваква слика која делује као противмотив
И то делује нужно. Јер ма како је имати новац јак мотив, ту испред тебе, који делује у свој својој опажајној садашњости, мисао на бити у затвору је много јачи мотив који га потире.
И призивала сада поред њега у својој свести гомилу других мотива, о одласку на ХАВАЈЕ рецимо, ИСПУЊЕЊУ многих СНОВА итд. победиће онај најачи и ти ћеш наставити својим путем ...остваљајући банку иза себе.
A ne navodiš primer gde čovek ipak opljačka banku i:
- zapali na Havaje i živi srećno
- završi u zatvor
Kako nazivaš ljude koji u jednom trenutku
preokrenuše svoj život za 180 stepeni, a dotle su živeli jednolično pokretani jednim te istim motivima?
Vidiš li u ovom boldovanom "gazdovanje" ili "robovanje"? Da nije možda jer im je
dojadilo da se koriste baš tim jednim te istim motivima, pa se
odlučiše na drastične promene, bez obrzira na rizike i posledice koje isti donosi?
U istu fijoku trpaš dedukciju, rezonovanje, motive, delanje i posledice (rezultate delanja)...pritom nigde ne spominjući ova prva 2...a vidiš, baš ta prva 2 nas čine onim što jesmo (gazde svojih postupaka, a ne robovi)
Неће вагати мотиве које призове севсти, него ће их поређати један до другог и омогућити оном који је најачи да га покрене ..нужно. Нема ту никаквог вагања.
Još jedna greška iliti "Nije šija nego vrat"
Zašto moju imaginarnu vagu podcenjuješ i potireš svojim imaginarnim ringom gde se motivi "tepaju" međusobno?
Odakle ti potreba za time?
Zar nisu oba sistema dedukovanja podjednako merodavna za donošenje odluka?
Na kraju krajeva, za odbranu i iznošenje ovakvih teorija, moraš jednako poznavati psihologiju i biologiju čoveka koliko filozofiju....tvoje znanje je suviše nepotpuno i zato samo podebljavaš granice koje su drugi postavili, bez dodatnog (sa)znanja kako da je pređeš
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------