Pa šta si mislio?Da sam nezavisni sudija koji je tu došao da "sudi ni po babu..."?Mogao bih sad da lažem,da se krivotvorim... Nemam potrebe,Jednostavno sam realista i da sam se rodio kao A.Šopenhauer-Oziju ne bih bio ni za pod nokat jer univerzalnu svemirsku volju koja rađa i prostor i materiju i svet oko nas pa i nas,on svakako ne bi prihvatio JER JE VAN NJEGA! Ozi i taj "tabor" su introverti,a Patak i ostali(uključujući i Covija) su extroverti-dva u osnovi različita osnovna psihološka tipa,ne samo filozofa,več i ljudi...Arhimed je, recimo,realista,ali i Muzjak(ha) i kad je reč o Bergsonu ili Kantu ili Berkliju-kratko opletu kako je to izmišljotina,pokažu da i jeste i ende...Međutim i jedni i drugi se služe "odelima"(rečima) koja ne pristaju sasvim mislima koje su loš odraz spoljnih nesavršenih senzacija...Gađanje rečima-himerama nesavršenih misli kao s cigljama...
Da li si nezavisni ili zavisni sudija sve jedno. Svi smo mi sudije.
Što se mene tiče po stručnoj proceni ja sam i introverta i ekstoverta.
Upravo sam istog ili sličnog mišljenja.
Samo... Sve senzacije su u nama (gledano apsolutno). Ali u svetu pojmova mi ih razgraničavamo na unutrašnje i spoljašnje.
Jasno je i šta filozofija hoće da kaže i to isto i ja govorim. Ali prosto u našem umutrašnjem svetu i doživljaju mi po određenim kriterijumima neke senzacije razgraničavamo kao unutrašnje a neke kao spoljašnje. I to tako funkcioniše. I to ima praktične razloge. Alooo, OZIMANE!!! PREKTIČNE RAZLOGE!!!
Sama suština je nešto drugo. Svi mi živimo u svom subjektivnom svetu, ali ne možemo, niti bilo ko može, niti bilo koji ozbiljan filozof osporava mogućnost spoljašnjeg sveta (sveta van nas, ako uopšte znamo da postavimo te granice).
Na kraju, šta je stvar po sebi? Ništa.
Kako je definisati? Nikako.
Stvar je ono što mi vidimo, percipiramo bilo kako, ili zamišljamo-shvatamo. Dakle ona je naš kompletan doživljaj sa nejasnim i promenljivim granicama.
Ali nije slučajna podela na spoljni i unutrašnji svet. Kada bih verovao jedino u unutrašnji svet (u šta ni oziman ne veruje), onda bih ovu komunikaciju smatrao komunikacijom sa samim sobom. Mada u neku ruku to i jeste.
Mislim da ima dovoljno elemenata da se shvati šta sam hteo reći jer ne mogu ovde da pišem knjige.
Savremene filozofske misli o kojima se govori jesu ispravne i
NEOSPORNE, ali tu nije kraj sveta i misli. More je toga što na ovome svetu funkcioniše (i to veoma dobro) samo na osnovu pretpostavki (gledajući filozofski) koje nisu baš proizvoljne. Naprotiv. I hoćemo li ceo svet da srušimo i uništimo samo zato što se ne uklapa u strogo filozofske zaključke i istine.
Istina je da svo ovo funkcionisanje se ne gradi na filozofskim istinama, ALI TO FUNKCIONIŠE. Onda ispada, ako hoćemo tako, da je sve ovo prevazišlo filozofiju jer je prešlo granice filozofske istine, napravilo prodor i ovladalo i delom sveta koji prevazilazi granice filozofskog shvatanja. I to nije za nipodaštavanje.
Ali se ne može osporavati ni filozofsko mišljenje (istine) koje omeđavaju i govore gde su granice istine i pretpostavke (ljudske inventivnosti da uđe u zonu nepoznatog i ovlada - ovladavanje sopstvenim svetom).
Da li sam bio jasan ili da pređem sa reči na batine?
Ili na butine? Zavisi o kome se radi
