Ljupche, dok nešto čitaš, da li usput razmišljaš i koristiš ono što znaš ili se samo lepiš na reči?
Kad sam, pre nešto više od 40 godina otkrio "Zakon postojanja". prestao sam da čitam. Shvatio sam da znam više od svega što u svim svetskim knjigama piše, a što je mene najviše zanimalo. Znam. reći ćeš da je prepotentno ovo što sam rekao, ali tako je.
Evo, na primer, ti si gore rekao da je sloboda to kada si nezavisan. Znam da svi ljudi tako misle, ali to je potuno pogrešno. Upravo suprotno, sloboda je to kad si maksimalno zavisan. Objasniću to u skladu sa Zakonom postojanja. Koristići primer ljudskog organizma kao jedne od najsavršenijih visoko organizovanih, pravednih i i harmoničnih društvenih i ekonomskih zajednica u prirodi. Svaka ćelija u toj zajednici je maksimalno zavisna od rada svih drugih ćelija u telu, kao i od svih drugih delova i organa tela.
Pa se sada može postaviti pitanje, po čemu je ona slobodba, kad je njen opstanak maksimalo uslovljen radom celog tela i kad i sama mora da radi i služi celom twku?
U ljudskom organizmu kao savršenoj, pravednoj ekonomskoj zajednici, postoji i jedna drugačoja logika od logike da su sve ćelije, delovi i organi tela uzajamno maksimalno zavisni jedni od drugih. Po toj malo drugačijoj logici svaka ćelija ljudskog te, kao i svaki organ, su istovremeno i gispodar svih dtugih ćelija i orfana tela. Uzmimo za primer noge u ljudskom telu. One su gospodar celog tela. Svi drugi deloci tela rada za korist nogu. Mozak za njih misli gde treba da idu, oči za njih gledaju, ruke za njih rade, plića dišu, želudac vari hranu, srce nogama tu hranu krz krvne žile dostavlja itd. Isto je tako ako za primer umemo bilo koji drugi organ tela ili bilo koju ćeliju tela.
Zarr to nije san i svih ljudi sveta?. Svaki bi voleo da bude gospodar celog sveta i svi drugi ljudi da mu služe i svi svetski ratovi su se i vodili što je uvek neko hteo da zakosodari makr jednim delićem sveta i da mu u to delu sveta svi služe.
Naravno, kada je reč o ljudskom telu, u kojemu smo uzeli za primer noge da su gospodar celog tela, jer svi drgi delovi tela im služe, za uzvrat i noge služe celom telu, tako što celog života nose telo na sebi. Ali to ne znači da noge nisu slobodne. Slododne su, itekako, jer one ne nose relo na sebi zbog tela, već zbog sebe. Nogama telo treba i one ga zato uvek i nose na sebi, One su maksimalno zavisne od tela i bez tela ne bi mogle da žive. I upravo zbog toga što su maksimalno zavisne, one su istovremeni i maksimalno slobodne, jer služe teli zbo sebe, a ne zbog tela. To i jeste suština Hristove zapovesti; "Ljubi bližnjega kao samoga sebe". Zato što je u telu kao pravednom društvenom i ekonomskom poretku sve maksimalno zavisno jedno od drugog i što nko ne može da opstane u životi bez svega drugog. Zato u takvom pravednom poretku svako voli svakog drugog kao samoga sebe, jer svako svakome treba. I ako samo jedan strada, svi to osete i svi stradaju. Kad na primer, makas amo komarac sleti na telo čoveka i ubode samo jednu ćeliju tela, to celo telo oseti i odmah se celo aktivira da odbrani tu ubodenu ćeliju od komarca.
Dakle, u savršenoj i prahednoj društvenoj i ekonomskoj zakednici koja je evoluirala do kraja, svi su istovremeno i sluge i gospodari. Svi služe celom telu i celo telo služi svima.A istovremeno svi su maksimalno i zavisni jedni od drugij, a i slobodni, jer svi služe zajednici zbog sebe, jer bez zajednice niko ne može da živi. Tu je maksimalno ostvaren princip "svi za jednoga, jedan za sve" i to je suština Hristove zapovestu; "Ljubi bližnjega jao samoga sebe". To hrišćani ne razumeju. Oni nikada nisu zagovarali jedinstveni pravesni svetski društveni i ekonomski piredak, bez kojeg ljubavi među ljudima ne može da bude. Pa čak ni među hrišćanima.
Eto to su razlozi zbog kojih ja zagovaram jedinstveni svetski pravedni društveni i ekonomski poredak, tj. poredak u kojem nikakvih drugih podela, sem pravedne podele rada i rezultata rada, ne sme da bude.
Svi ljudi na svetu bi želeli da ostvare to isto, da budu gispodari celog sceta i svi drugi da im služe, ali to rade na pogrešan način. Prave pogrešne, političke, eksploatatorske društvene i ekonomske poretke, što uvek iznova uslovljava političke osvajačke ratove i stradanje ljudi. Iz istih razloga se dele i po nacijama, religijama i klasama, mrze se i ratuju i uvek iznova im bude gore, umesto bolje. Upravo zbog toga političke, verske, nacionalne i klasne svetske podele nemaju za život ljudi apsolutno nikakvu vrednost. Jer ono što ljudi žele da dostignu u životu, a to su sloboda u uslovima duhovnog i materijalnog blagostanja, to se ne može postići pomoću političkih, veskih, nacionalnij i klasnih podela, več samo bez njih, u uslovima jedinstva celog sveta, mira i pravednog društvenog i ekonomskog poretka.