Ma ti si meni smesan zato sto u tvojim postovima ides u najopstije apstrakcije udaljavajajuci se od konkretnih stvari.
Ovo Sopenhaurovo izvodjenje o slobodi volje je jasno da jasnije ne moze biti, a posto ti i dalje mislis da imas slobodu volje znaci da ili nisi pazljivo citao, ili nisi razumeo, ili nisi hteo da razumes.
Tako da te podsetim jos jednom:
Nije potrebno nikakvo svodjenje nekih apstrakcija jednih na druge vec osvrtanje na neposredno iskustvo svoje volje i definitivno uveravanje da li je ona slobodna ili ne.
Eto, ti vidim tvrdis da imas slobodu volje i da mozes da radis sta hoces. U redu, ali to treba i da dokazes.. zato se stavi u poziciju onog deliberirajuceg coveka:
Predpostavljam da ti poput ovog coveka imas slobodu volje da uradis bilo sta od ponudjenih radnji, ali STETA JE sto neces uraditi nista od toga ako nemas dovoljno jak motiv za to, bas kao sto bilijarska kugla nece uraditi nista od onoga sto moze ako ne pridodje odgovarajuci uzrok. Pa gde ti tu vidis tvoju slobodu ?
I kao zakljucak o temi nema nista ispravnije od ovih Sopenhaurovih reci. Prosto je greh parafrazirati ih...
Kada si ovaj zakljucak procitao, predpostavljam da ces reci : "Ja mogu da radim sta hocu!" Pa reci to .... tako da ce svima posle toga "biti im ocigledno" kome se ovde ne moze nesto dokazati, i svi ce videti da ako neko nesto ne zeli da razume (jer to rusi njegova dotadasnja uverenja) taj to ne moze videti cak i kada mu se iznese pravo ispred ociju, servirano na tanjiru
.
.
.
oziman,
prvo što bi smo morali objasniti onima kojima želimo da objasnimo čovjekovu nemoć da vlada nad slobodnom voljom i njeno ne-postojanje na nivou čovjeka kao postojanja jeste:
Postoji li volja i ako postoji da li je ona slobodna i kada?
Šta to znači imati IZBOR a šta znači imati slobodan izbor?
Ako govorimo o čovjeku prvo što moramo da osvijetlimo jeste:
‘Šta je čovjek?’ To nije ono ‘Ko je čovjek?’
"Šta je dakle, čovjek?"
Čovjek je iskustvo Bića KOJE JESI-JESAM.
*Stoga, čovjek nije onaj koji bira već je čovjek izbor-već načinjen.
Kako onda uopšte govoriti o čovjekovoj slobodi izbora, o čovjekovoj slobodnoj volji ili čovjekovoj volji uopšte?
Dakle, Biće koje čovjeka čini čovjekom ima ili nema slobodu. U tom iskustvu, poistovjećenju sa čovjekom, Biće je za toliko izgubilo slobodu te stoga, za toliko je izgubilo i moć slobodnog izbora. Iako je Biće u tom trajanju poistovjećenja za iskustvom Sebe izgubilo moć slobodnog izbora ono još uvijek ima moć da bira, ali pošto se poistovijetilo sa iskustvom (sa čovjekom) ono sada bira iz mogućnosti koje su tom iskustvu kao pojavi dostupne, znači iz projekcije, iz svijeta (iz projekcije u kojoj je i samo njegovo iskustvo projekcija). Dakle, Biće se odvojilo od SVIJESTI te je postalo učaureno u jednom, nižem aspektu Svjesnosti o Sebi. Njegova sloboda da bira je svedena na izbor koji mu je njegovom Svjesnošću dostupan, dakle opsegom čaure kojom se ograđuje od Svijesti, te stoga i zbog toga taj IZBOR više nije slobodan. Volja je dakle usmjerenje svoje pažnje na ispunjenje želje za iskustvom Sebe kroz ono što izabereš kao motiv pokretanja. U svakom kretanju ka iskustvu prisutan je Motiv. Motiv je uvijek ISTI: Iskustvo Sebe.
U izolaciji uzrok mog pokretanja ka manifestaciji iskustva se uvijek doživljava kao nešto što mi dolazi spolja.
To nas navodi da razjasnimo ko sam ‘JA’ i šta je to što bi onda bilo iskustvo mene?
JA sam uvijek onaj KOJI JESAM.
JA sam Biće, Svjesnost o Sebi koje kao kruna hijerarhije Svjesnosti o Sebi (JENINA u JEDNOM) JESAM SVIJEST-apsolut.
JA imam moć da simultano doživljavam Sebe kao apsolut i Sebe kao sve postajuće mogućnosti, kao projekcije nižih nivoa Svjesnosti o Sebi izvan apsoluta.
JA pokrećem Znanje o Sebi u projekciju iskustva Sebe biranjem drugih Znanja o Sebi u odnosu na koja moja iskustva postaju uvjerljiva. Taj skup Znanja koji pokrećem u iskustva Sebe jeste duša. Ukoliko se projekcija iskustva manifestuje onako kako moje namjere (Znanje o Sebi +drugo izabrano Znanje o Sebi) zahtijevaju JA doživljavam Sebe kao manifestaciju Slobodne volje.
Ukoliko, u drugu ruku, moja duša ne bude manifestovana po Sebi već bude manifestovana po iskrivljenju Sebe (dakle kroz stvorena ubjeđenja) moja slobodna volja nije reakizovana iako je samnom ostala moć da manifestujem ono što se još uvijek nameće kao ‘moj izbor’. Taj izbor i jeste zabluda jer se dešava iz ubjeđenja u koje sam upao te ne mogu da vidim da je moja sloboda uistinu nestala. Ne mogu to da vidim jer sam poistovijećen sa onim što postajem, dakle, poistovijećen sam sa iskustvom Sebe.
Da bih Sebi vratio slobodnu volju moram da se potsjetim na ono što JESAM:
“JA JESAM BIĆE KOJE JESAM a doživljavam Sebe kroz iskustva, dakle ja nisam iskustvo Sebe. Ja JESAM onaj koji iskustva Sebe, dakle SVE što postaje, činim mogućim. Ja sam onaj koji može da izmijeni bilo koji aspekt svog iskustva...JA mogu, ako hoću.”...
A onda, opet i još uvijek u zabludi u koju je Biće upalo svojim izborom, iako zna da je ono kreator iskustva, ono kaže:
“JA znam da mogu ako hoću i evo, Ja hoću, ali kako!”
Dok Biće uvjerava Sebe u svoju moć SLOBODNE volje ono uistinu ukazuje na pravu istinu a to je da je Biće još uvijek na nivou iskustva Sebe ali sa sjećanjem na apsolutnu istinu o Sebi. Samo pitanje ‘kako?’ predstavlja stanje volje da ostane na nivou na kojem jeste, na nivou iskustva, jer ukoliko bi Biće i htjelo ono bi svojom Slobnom voljom promijenilo svoj domen spoznaja te bi se uzdiglo na apsolutni nivo istine o Sebi odakle se sve vraća inicijalnom izboru, duši. Da bi Biće htjelo da vrati svoju slobodnu volju Sebi ono mora da se vrati apsolutnom Sebi. Za to je potreban motiv, opet. Motiv je ŽELJA za spoznajom apsolutne istine o Sebi. Da bi se Biće uzdiglo na taj nivo Znanja o Sebi ono prvo mora da se identifikuje sa Željom, dakle da to iskreno poželi. Ali želja, to ne može da učini sama po Sebi. Želja JESTE Motiv koji gura Biće da se koncenriše na Sebe (motiv) te da kao takvo pokrene akciju koja će da prenese Biće (da transendira) sa jednog na drugi aspekt Sebe kao postojanja. Tek odatle, dakle kada manifestacija iskustva zavibrira u skladu sa namjerama (dušom, motivima), Biće je transendiralo u poziciju prema iskustvu gdje postavlja svoju slobodnu volju na kormilo doživljaja.
Primjer:
Recimo da si ti kanarinac koji je čitav život zatvoren u kavezu.
Kao takav, ti ćeš umisliti (ubijedit’ ćeš Sebe da si uistinu slobodan), jer drugo iskustvo Sebe kao kanarinca nisi mogao da osjetiš.
Reći ćeš: “Vidiš, ja sam slobodan, ja ima slobodu izbora...kad god hoću ja pjevam!”
Tvoje ubjeđenje o slobodi je izraslo iz tvojih shvatanja slobode kroz proživljeno.
Međutim, apsolutna istina o tebi jeste da si ti Biće koje je namjerilo da se doživi kroz tebe-pricu koja leti kroz ‘nebo’ preko šuma i planina i da uz to i lijepo pjevaš (to je tvoja duša).
U tvom ubjeđenju (iskrivljenju namjera, duše) ne vidiš da je apsolutna istina u ovom momentu da si ti uistinu zatvorenik, koji je povjerovao da mu je sudbina da bude u kavezu, te stoga prihvataš uslove i svoju slobodu vidiš u jednoj radnji koja ti je ostala da činiš po IZBORU; da pjevaš.
A i to što misliš da pjevanje predstavlja slobodan izbor jeste zabluda, varka, jer ti pjevaš zato da bi nekome (onom koji te je postavio u kavez, zarobio te), uljepšao dan svojim glasom.
Da li je to uistinu u skladu sa tvojom inicijalnom namjerom?
NIJE.
Ali dakako da jeste u skladu sa iskrivljenjem tvoje namjere da Sebe kao Znanje o Sebi doživiš po Sebi.
Slobodna volja je nestala jer si se predao ubjeđenju kroz koje se doživljavaš misleći da ono što doživljavaš tako treba da bude.
Da bi u potpunosti shvatio zabludu, da bi svoju slobodnu volju ponovo postavio na kormilar broda, da bi se tvoja duša realizovala, moraš da se vratiš na IZVOR, apsolutu. Jedino odatle možeš da ispraviš iskrivljeno postajući istinska manifestacija svoje Želje.
.
