Sloboda volje

Kako sam komentarisao na blogu i ođe ću:

Komentar je da je dalje dokazivanje nepostojanja slobodne volje volje potpuno nepotrebno iole inteligentnim ljudima.
Za ove druge evo moja malenkost da napiše neki primjer.
Uzmimo da si ti koji ovo čitaš u nekoj vrsti karantina ili jednostavno u zatvoru. Pozove te upravnik i kaže nabroj tri jela koja najviše voliš. Ti ćeš nabrojati sve po želji.
Ajde sad koja najviše mrziš koja su ti najneukusnija, nabrojiš i ta. E sad, za svaki obrok daju ti po jedno jelo koje najviše voliš i drugo koje ne voliš.
U 100% slučajeva izabraćeš ona koja najviše voliš.
Možda će ti jednog dana dojaditi i ova tri najukusnija pa ćeš doći na ideju ajd da probam jedno od onih najneukusnijih dako budem sad mogao jer se mnogo jednolično hranim.
E tu je motiv jednolične ishrane koju oćeš da promijeniš ali kako okusiš omraženu hranu opet ćeš se vratiti na staro.
Ili uzmemo okorelog pušača kakav sam i sam.
Poslije ručka svakome se dijeli kutija cigareta ili sočna jabuka.
Pušači će bez izuzetka uzimati cigarete a nepušači jabuke, možda ponekad i oni cigarete ali kako bi dali najboljem cimeru, pušaču, kome je malo jedna. u svakom slučaju motiv se mijenja.
Da su sami uvijek bi se "slobodnom voljom" opredijelili za jabuku. ;)

Da, vazno je primetiti i iz ove tvoje price i uopste, da je volja koju nalazimo u sebi takodje mehanizam, takodje vrsta ucvrscene "stvari" kojom manipulisemo i koja se moze pokrenuti motivima kao sto se predmeti mogu pokrenuti uzrocima ali ne i menjati.

Mogu pokrenuti kamen drugim kamenom koji ce biti uzrok njegovog pokretanja, isto tako mogu pokrenuti svoju volju motivom koji ce biti uzrok njenog akta. U oba slucaja imao sam posla sa preprekom..sa inertnoscu.
Dok ono sto pokrece , sto ima slobode , nije volja koju nalazimo u sebi, a koja je bar delimicno usla u forme nuznosti, vec je ono sto se probija kroz prepreke, pa i sto dotura individualnoj volji motive, sloboda sama ili VOLJA PO SEBI. A to je nepojmljivo nasem saznanju.

Ova slika je idealan simbol toga:
365000191_831d1ff819.jpg

Sta su predmeti oko nas nego zid koji treba da uklonimo , da napravimo prolaz. Sta je telo nego zid u koje je duh slobode zatvoren.
Ali najinteresantinije od svega..sta je volja koju nalazimo u sebi, nego ZID takodje, mehanizam vezan za motive kao sto su predmeti vezani za uzroke.

Ja sam onaj ko saznaje, ali ja sam i onaj ko hoce. Identitet subjekta saznanja i subjekta htenja jeste fakt.. ali iznad svega toga JA sam i (paradoksalno) ono sto nije JA , sto je izvan praosnovne podele na ja i objekat, vec sustina sama ....transcendentno Sopstvo .
 
Poslednja izmena:
Covek nema slobodu volje kojom bi mogao da nacini nemotivisan izbor. Njegova delatnost pokretana je motivima. Ako nema motiva nema ni delatnosti.
Ako negde ima nekog delovanja to delovanje moralo je biti podstaknuto jednim od ova tri pokretaca.

1) uzrok (neorganska priroda)
2) nadrazaj ( biljke)
3) motiv (zivotinje)
Da zakljucimo da ono sto dospe u nase opazanje kao volja nije u nasoj vlasti. Sloboda je na taj nacin stavljena tamo gde i pripada, u inteligibilni svet stvari po sebi . A nuznost je ostala tamo gde je uvek i bila, u empiriskom svetu pojava.
Sa druge strane ono sto dozivljavamo kao volja jeste nasa najunutrasnjija sustina ..ali transcendentna sustina.
Tako da sto vise uspevamo da se okrenemo svojoj unutrasnjoj sustini izvan pojave, sto vise uspemo da transcendiramo opazajni svet , to cemo se vise pribliziti inteligibilnoj slobodi koju u opazajnom svetu nikako ne mozemo naci. A jedini nacin da se inteligibilna sloboda pokaze u ovom svetu jeste put koji vodi negaciji volje ali to je druga tema.

Sloboda i nezavisnost su još uvek čovečje težnje koje ga odvajaju od
Božanstva. Deo smo njega, njegova deca i treba da poštujemo to i
živimo sa njim i u njemu. Dao nam je slobodnu volju, svest, mogućnost
odluke, a kakve su one i kakav je taj naš unutrašnji svet, koliko smo
sposobni za delanje kroz njega, ljubav, spoj našeg bića i Božanstva,
govore dela i prikaze i nakaze kojih ima. Što više težimo nezavisnosti
unutrašnjoj, slobodnom odlučivanju više se udaljujemo od Njega jer su
naša svest i pobude još uvek tako niske da bismo mogli da postignemo
kroz slobodu savršeni sklad sa svemirskim beskrajem.
 
Da. No mislim da bi bolje argumente iznijeli kad bi govorili o tome kakav bi život bio kad bi postojala slobodna volja.

Evo da probam ovako.

Život bi bio čudesno lak kad bi postojala slobodna volja. Vratiću se u dječaštvo, u 8-mi osnovne škole. U odeljenju je bila jedna Tanja u koju su bili zaljubljeni skoro svi muški u odeljenju. Šta se desilo.
Niko se nije usudio da joj priđe. Em je bila prelijepa em je bila najbolji đak i ćerka jednog uvaženog doktora. Neko je mislio da nema šanse a neko se bojao da će ga odbiti, među ovim drugim bio sam i ja ;)
Đe je tu slobodna volja? Da nijesam bio uslovljen strahom od odbijanja prišao bih joj.
Ne kažem da bi prihvatila ali ja nijesam a ni drugi, smio da priđem jer ja strah bio jači motiv od želje da joj priđem. Inače ja sam stariji čiča ne čudite se vi mlađi tako je bilo u moje vrijeme.
Danas nešto slično ne može da mi se desi zato jer momenat straha više ne postoji, zreo sam čovjek i okolnosti su se promijenile. Mislim da je ovo baš jasno.

Aj' drugi primjer. Da ima slobodne volje velika većina pušača, narkomana bi u nekom dobu ostavili drogu. Svjesni su da ih ubija ali džaba, zavisnost je jača jači motiv od straha od bolesti i smrti.

Još jedan. Mnogi bi ili svi završavali upisane škole i fakultete jer su svjesni da se treba i korisnije je, malo pomučiti i učiti nago ljenčariti i gubiti vrijeme na razne gluposti.
Međutim momenat ljenosti je jači od želje da se uči i od napora koji treba uložiti tako da ne mali broj njuh odustaje, ko prije ko kasnije.

Za kraj jedan fudbalski primjer.
Da ima slobodne volje klučni (najbolji) fudbaler jedne ekipe koja bez njega nema šanse da pobijedi protivnika, izabrao bi da prećuti nepravednu sudijsku odluku. Međutim bijes u njemu proradi opsuje sudiju i bude isključen.
Tim narafno izgubi utakmicu. Poslije utakmice se kaje no kasno. Znači njegov impulsivni karakter nije hajao nizašta, proradio je, fudbaler nije mogao da se suprotstavi tako jakom afektu i bilo je šta je bilo.

Nadam se da sam bio jasan :D
 
Sloboda i nezavisnost su još uvek čovečje težnje koje ga odvajaju od
Božanstva. Deo smo njega, njegova deca i treba da poštujemo to i
živimo sa njim i u njemu. Dao nam je slobodnu volju, svest, mogućnost
odluke, a kakve su one i kakav je taj naš unutrašnji svet, koliko smo
sposobni za delanje kroz njega, ljubav, spoj našeg bića i Božanstva,
govore dela i prikaze i nakaze kojih ima. Što više težimo nezavisnosti
unutrašnjoj, slobodnom odlučivanju više se udaljujemo od Njega jer su
naša svest i pobude još uvek tako niske da bismo mogli da postignemo
kroz slobodu savršeni sklad sa svemirskim beskrajem.

Violet, poštujem, uvažavam razumijem, ....... tvoje mišljenje i tvoju vjeru no pretpostavljam kao i ti sa mnom, ni ja se s tobom ne mogu složiti što nije razlog da ne možemo diskutovati.
I sam sam nekad davno temeljno proučavao Sveto pismo. Dobro se sjećam riječi Sv. Pavla u nekoj od njegovih poslanica, ipak ću parafrazirati, Radimo ono što mrzimo a ono što želimo to ne radimo.
Otprilike ovako, uglavnom suštinu sam pogodio, e još vjernici i rani hrišćani i rade ovako. Mora postojati debeo razlog. Ja mislim da je to nepostojanje slobode volje. Teolozi će sigurno tumačiti suprotno. OK.
Znam da se cjelokupna Biblija, sva vjera u Hristosa zasniva na tome da je čovjeku data sloboda volje ali ja to ne mogu da prihvatim kao i ti ovo moje.
Zašto ti onda ovo pišem, iz istog razloga iz koga i ti ozimanu.
Razgovaramo.
Prošli put na jednoj temi nijesam opširnije obrazložio svoj stav i prekinula si dalju diskusiju što mi je žao. :bye:
U svakom slučaju oboje pevamo, ti u potpisu a ja tamo ;)
 
Poslednja izmena:
Violet, poštujem, uvažavam razumijem, ....... tvoje mišljenje i tvoju vjeru no pretpostavljam kao i ti sa mnom, ni ja se s tobom ne mogu složiti što nije razlog da ne možemo diskutovati.
I sam sam nekad davno temeljno proučavao Sveto pismo. Dobro se sjećam riječi Sv. Pavla u nekoj od njegovih poslanica, ipak ću parafrazirati, Radimo ono što mrzimo a ono što želimo to ne radimo.
Otprilike ovako, uglavnom suštinu sam pogodio, e još vjernici i rani hrišćani i rade ovako. Mora postojati debeo razlog. Ja mislim da je to nepostojanje slobode volje. Teolozi će sigurno tumačiti suprotno. OK.
Znam da se cjelokupna Biblija, sva vjera u Hristosa zasniva na tome da je čovjeku data sloboda volje ali ja to ne mogu da prihvatim kao i ti ovo moje.
Zašto ti onda ovo pišem, iz istog razloga iz koga i ti ozimanu.
Razgovaramo.
Prošli put na jednoj temi nijesam opširnije obrazložio svoj stav i prekinula si dalju diskusiju što mi je žao. :bye:
U svakom slučaju oboje pevamo, ti u potpisu a ja tamo ;)

Ako radimo ono što mrzimo, debelo smo zaglibili u nepoznavanju samih
sebe. Pri tome ne mislim kada smo u procesu traženja ili postizanja
nekog cilja, pa nam je teško da uradimo nešto što je ustvari neophodno
i potrebno za dalji razvoj.
Sloboda volje nam je data, ali ona treba da bude u skladu sa Božjom
ljubavlju, a čovek se uvek nekako okrene nalevo, nedesno u rikverc i
eto ti onda nezadovoljstva, a okriviti se neko mora. Ne radi se o religiji,
samo o poznavanju sebe, potencijala i rađenja u skladu sa božanskom
ljubavlju. Odatle sklad, sve ostalo je raspad.
Dakle, sloboda volje nam je data i nema ograničenja iaoko je riskantno,
tim postupkom nam je dato do znanja kolika je Njegova ljubav i poverenje
prema nama ogomno,
i naravno dato nam je saznanje da je za nas bolje da je odluka u skladu
sa Božjom ljubavlju.
 
Sloboda i nezavisnost su još uvek čovečje težnje koje ga odvajaju od
Božanstva. Deo smo njega, njegova deca i treba da poštujemo to i
živimo sa njim i u njemu. Dao nam je slobodnu volju, svest, mogućnost
odluke, a kakve su one i kakav je taj naš unutrašnji svet, koliko smo
sposobni za delanje kroz njega, ljubav, spoj našeg bića i Božanstva,
govore dela i prikaze i nakaze kojih ima. Što više težimo nezavisnosti
unutrašnjoj, slobodnom odlučivanju više se udaljujemo od Njega jer su
naša svest i pobude još uvek tako niske da bismo mogli da postignemo
kroz slobodu savršeni sklad sa svemirskim beskrajem.

Od koga njega? Ako kazes "Bog" pod tim pojmom moras nesto i misliti inace to su samo reci bez znacenja.
Ko je dakle po tebi Bog? Neki antromomorfan entitet..neki dedica na nebu koji nam je kako ti kazes "nesto dao" i koji nas nagradjuje i kaznjava.
Mogu potpuno da razumem onu Frojdovu frustraciju koju je izneo u Buducnosti jedne iluzije jer je potpuno jasno da je ono sto masa vernika zove Bog infantilna projekcija autoriteta roditelja.
Hijadama godina je Bog bio centralni subjekat prucavanja , ali od kada je Kant dokazao nemogucnost dokazivanja egzistencije Boga kao apsolutno nuznog bica ... od tada je ta rec proterana iz filozofije.

Sa druge strane filozofija nas je priblizila samoj sustini naseg duha...VOLJI i pokazala iluzornost objektivnog sveta cime nas je stavila ako ne u dodir, ono na korak od transcendente volje ili sustine svega, koja je u isto vreme i nasa sustina...DUH.

Ali sve je to daleko od naivnog tretiranja Boga kao nekog autoriteta na nebu koji nam nesto daje i uzima a mi smo kao mala decica pred njim koji treba da ga slusamo.
Veruj ti sta hoces ali nemoj filozofske ideje da izjednacavas sa time.
To se ne moze porediti.
Filozofija nije verovanje vec znanje.

A Bog nije na nebu neko ko nam nesto daje, vec boga ili transcendentnu volju ,tacnije receno, mozemo pronaci jedino u sebi.... objektivni svet slika je iluzija . Nema tamo tvog Boga. Na pogresnom mestu trazis.
 
Od koga njega? Ako kazes "Bog" pod tim pojmom moras nesto i misliti inace to su samo reci bez znacenja.
Ko je dakle po tebi Bog? Neki antromomorfan entitet..neki dedica na nebu koji nam je kako ti kazes "nesto dao" i koji nas nagradjuje i kaznjava.
Mogu potpuno da razumem onu Frojdovu frustraciju koju je izneo u Buducnosti jedne iluzije jer je potpuno jasno da je ono sto masa vernika zove Bog infantilna projekcija autoriteta roditelja.
Hijadama godina je Bog bio centralni subjekat prucavanja , ali od kada je Kant dokazao nemogucnost dokazivanja egzistencije Boga kao apsolutno nuznog bica ... od tada je ta rec proterana iz filozofije.

Sa druge strane filozofija nas je priblizila samoj sustini naseg duha...VOLJI i pokazala iluzornost objektivnog sveta cime nas je stavila ako ne u dodir, ono na korak od transcendente volje ili sustine svega, koja je u isto vreme i nasa sustina...DUH.

Ali sve je to daleko od naivnog tretiranja Boga kao nekog autoriteta na nebu koji nam nesto daje i uzima a mi smo kao mala decica pred njim koji treba da ga slusamo.
Veruj ti sta hoces ali nemoj filozofske ideje da izjednacavas sa time.
To se ne moze porediti.
Filozofija nije verovanje vec znanje.

A Bog nije na nebu neko ko nam nesto daje, vec boga ili transcendentnu volju ,tacnije receno, mozemo pronaci jedino u sebi.... objektivni svet slika je iluzija . Nema tamo tvog Boga. Na pogresnom mestu trazis.

Ti si baš ubeđen u svoje saznanje.
Moje znanje je zasnovano što na činjenicama, ličnim iskustvima, što
na osećajima i veri.
Svaki diskriminatorski pristup
jednostavno puštam da prođe pored mene. Zato ne želim da se mešam
u tvoja verovanja i viđenje sebe kao malog Boga, jednostavno mi se to
ne dopada i ne vidim sebe kroz egoistički pristup stvarnosti, što ne znači
da ne volim i ne poštujem i ne poznajem sebe i svoje talente kao što
pojedini koji razmišljaju slično tebi žele da mi nametnu. Boga nisam
videla, da odgovorim na tvoje visokointelektualno pitanje i ne zamišljam
ga kao materijalno niti amorfno biće što si želeo da nametneš ne bi li
omalovažio još jednog koji samo razmišlja drugačije. Sam stav: Na
pogrešnom mestu tražiš, govori o uspehu tvog pronalasku Boga u sebi.
Da li treba možda u tebi da ga tražim?
 
"Царство Божије не долази на видљив начин, нити ће се рећи : ево га овде, или: ено га онде; јер гле, Царство Божије унутра је у вама".

Luka 17,20,21
 
Slažem se da je u nama, nije sporno, ali je i oko nas. Nisam želela
da kažem da u nama nije istina, samim tim što postojimo, mi smo
istina.
Namerno sam naglasila da nije sve u slobodi volje jer je potencirana
moć volje,
ali se zaboravlja da to ne treba da bude SAMOVOLJA, već u skladu.
Želim da istaknem da smo mi daleko od savršenstva, da njemu samo
težimo i da nam je omogućeno da biramo, donosimo odluke kao Bog,
da maštamo i stvaramo kao Bog, mnogo nam je sa ljubavlju u poverenjem
pruženo, a ja pitam kako je to ispoštovano? Šta nam je doneo taj
talenat slobode volje, zar ga ne trebamalo više korigovati, a to se postiže
dostizanjem harmonije sa Božanstvom i poznavanjem sebe, tj. njega u
sebi i time spoznajom i saznanjem celokupne slike i verovanja.
 
Slažem se da je u nama, nije sporno, ali je i oko nas. Nisam želela
da kažem da u nama nije istina, samim tim što postojimo, mi smo
istina.
Namerno sam naglasila da nije sve u slobodi volje jer je potencirana
moć volje,
ali se zaboravlja da to ne treba da bude SAMOVOLJA, već u skladu.
Želim da istaknem da smo mi daleko od savršenstva, da njemu samo
težimo i da nam je omogućeno da biramo, donosimo odluke kao Bog,
da maštamo i stvaramo kao Bog, mnogo nam je sa ljubavlju u poverenjem
pruženo, a ja pitam kako je to ispoštovano? Šta nam je doneo taj
talenat slobode volje, zar ga ne trebamalo više korigovati, a to se postiže
dostizanjem harmonije sa Božanstvom i poznavanjem sebe, tj. njega u
sebi i time spoznajom i saznanjem celokupne slike i verovanja.

To je tvoje misljenje ali ja pred onim sto je za tebe Bog a sto ja nalazim u sebi kao transcendnentu volju, ne mogu da klecim , molim mu se ,ili uskladjujem sa njim. Jer TO cija je objektivacija ceo ovaj svet , ova mocvarana kaljuga jada, ne trazi nase usaglasavanje vec nase negiranje.

Sopenhaurova negacije volje podrazumeva stapanje sa tvojim Bogom i negiranje istog u samoj njegovoj srzi.

Kakvo savrsenstvo molim te?

Pogledaj oko sebe. Pogledaj toliko hvaljenu prirodu gde svako svakog jede, gde je svako zivo bice grobnica drugih zivih bica . Pogledaj patnju svih.. rodjenje odrastanje, starost i smrt. Pogledaj pakao u kome zivimo.
Zar sa tim gospodarem sveta ti bi da se "usaglasavas" ?.

Djavo je gospodar ovoga sveta mila... ne bog ..djavo.

"Natura daemonia est, non divina"
Aristotel
(Priroda je demonska ne bozanska)
 
Niko se nije usudio da joj priđe. Em je bila prelijepa em je bila najbolji đak i ćerka jednog uvaženog doktora. Neko je mislio da nema šanse a neko se bojao da će ga odbiti, među ovim drugim bio sam i ja ;)
Đe je tu slobodna volja? Da nijesam bio uslovljen strahom od odbijanja prišao bih joj.
Ne kažem da bi prihvatila ali ja nijesam a ni drugi, smio da priđem jer ja strah bio jači motiv od želje da joj priđem. Inače ja sam stariji čiča ne čudite se vi mlađi tako je bilo u moje vrijeme.
Danas nešto slično ne može da mi se desi zato jer momenat straha više ne postoji, zreo sam čovjek i okolnosti su se promijenile. Mislim da je ovo baš jasno.

Aj' drugi primjer. Da ima slobodne volje velika većina pušača, narkomana bi u nekom dobu ostavili drogu. Svjesni su da ih ubija ali džaba, zavisnost je jača jači motiv od straha od bolesti i smrti.

Nadam se da sam bio jasan :D

Ovaj primer u osnovnoj školi, strah je bio jači od tebe, samo je
pitanje čime je uslovljen i da li je motiv bio dovoljno jak? Da jeste,
možda bi prešao barijeru njega i ipak prišao devojci.
Isto za pušače, narkomane važi, koliki je njihov motiv, želja i ljubav
prema životu?
Ili vi razmišljate da su nam sva ta stanja i razmišljanja nametnuta i
da ne možemo da ih menjamo?
 
To je tvoje misljenje ali ja pred onim sto je za tebe Bog a sto ja nalazim u sebi kao transcendnentu volju, ne mogu da klecim , molim mu se ,ili uskladjujem sa njim. Jer TO cija je objektivacija ceo ovaj svet , ova mocvarana kaljuga jada, ne trazi nase usaglasavanje vec nase negiranje.

Sopenhaurova negacije volje podrazumeva stapanje sa tvojim Bogom i negiranje istog u samoj njegovoj srzi.

Kakvo savrsenstvo molim te?

Pogledaj oko sebe. Pogledaj toliko hvaljenu prirodu gde svako svakog jede, gde je svako zivo bice grobnica drugih zivih bica . Pogledaj patnju svih.. rodjenje odrastanje, starost i smrt. Pogledaj pakao u kome zivimo.
Zar sa tim gospodarem sveta ti bi da se "usaglasavas" ?.

Djavo je gospodar ovoga sveta mila... ne bog ..djavo.

"Natura daemonia est, non divina"
Aristotel
(Priroda je demonska ne bozanska)


Kad bih tako razmišljala, samoubila bih se:lol:.
 
Ovaj primer u osnovnoj školi, strah je bio jači od tebe, samo je
pitanje čime je uslovljen i da li je motiv bio dovoljno jak? Da jeste,
možda bi prešao barijeru njega i ipak prišao devojci.
Isto za pušače, narkomane važi, koliki je njihov motiv, želja i ljubav
prema životu?
Ili vi razmišljate da su nam sva ta stanja i razmišljanja nametnuta i
da ne možemo da ih menjamo?

Neko može a neko ne, zavisi od jačine motiva i "kontramotiva". U tom trenutku nijesam ni ja ni pola odeljenja (muških, dali svi;) a možda i neka ženska:) Tada nijesmo ni znali tačno šta su ili ko su homosi):D
Vjerujem da si vidjela da neki ne mogu ni lopatom protiv droge.;)
Nijedan motiv nije vječan osim nagona izazvanih osnovnim potrebama.
Mogu da se mijenjaju ali neki i kod nekih ne mogu samo svojom voljom.
 
Poslednja izmena:
Kompatibilizam libertijanizma i determinizma = sloboda se moze ostvariti samo u saglasju sa svescu o nuznostima. Ovde su to prirodni preduslovi, ali se svakako moze navesti gomila primera drustvenog determinizma koji ogranicava da se slobodna volja shvati pezorativno kao neobuzdano pravo coveka bez obzira na moralni zakon (to je opet pitanje za sebe da li mu je imanentan ili nametnut).

A ovo stanoviste: sloboda u okviru nuznosti jeste najcesce stanoviste u filozofiji, sociologiji, psihologiji, tako da je kompatibilizam najpriblizniji i mom shvatanju slobodne volje, ali svakako u drugacijem smislu od onoga kako ga shvata moderna prirodna nauka i njena ispitivanja. Ona ne moze da pokaze zeljeni rezultat jer ne racuna sa psiholoskim eksperimentom, a ovaj pak takodje ne racuna sa naslaganim svetskim iskustvom volje za moc (koliko je ovo sloboda je n-to pitanje). Dakle nasledje (socijalno-psiholoskog) determinizma je mnogo sire od price o urodjenim ili stecenim predstavama koje su osnov covekove sputanosti. Ono je, ja bih rekao, "metafizicki kod", pojam univerzalniji od bilo koje price izmastanih modaliteta normalnosti slobode za jedan epohalni trenutak. Sa-pripadnost, prilagodjavanje, uslovljenost obicajnoscu...moze biti cak i vanvremensko, dakle arhetip jedne civilizacije ili pak njenih delova rasutih kroz vreme. Gde je tacka pocetka odredjenja slobodne volje, moze da bude pitanje samo u okviru ovog determinizma, pri cemu su razlike i drugosti karakteristike ljudske adaptibilnosti za koje treba pronadji simbole i znakove odredjenog vremena.

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Gradjansko pravo je naravno sire i u bilo kojem konkretnom sudskom sporu nadredjeno krivicnom ili bilo kom drugom. To je nama nasa borba dala, istorija od hriscanstva do prosvetiteljstva. Totalitarni i zatvoreni sistemi mogu imati "pravni sistem" u kojem zakoni ne racunaju uopste sa idejom slobode, mada je i to redje... Naravno postoji i milion podvarijanti ustava koje u manjoj ili vecoj meri sadrze u sebi slobode. Ali mi (na papiru) ne zivimo to vreme i zato se ne moze reci da nasi zakoni mogu da se posmatraju izdvojeno od ideje slobode. Pa valjda je volja zakonodavca slobodna volja, a samim tim i gradjanina koji ucestvuje u izbornom procesu i bira parlament kao zakonodavno telo. Meni se cini da u bilo kojem aktu koji uredjuje (kreira) drzavu postoji slobodna volja, pa u slucaju autokratije volja jednog, a u oligarhiji slobodna volja grupe, tj manjine.

Cak, po bilo kojoj filozofiji prava, svaki akt koji uredjuje ili tvori drzavu jeste akt slobodne volje.


Mi smo svakako svedoci da bez obzira na gradjanski princip, paralelno a cak i najcesce jace od njega, funkcionisu konzervativizam oslonjen na patrijarhalnost ili ostaci ideoloske drzave. Koliko je u okviru (ili nasuprot) ovoga moguce ostvariti licnu slobodnu volju je pitanje za sebe. Jer je vezanost za ove matrice cesto jaca od nase svesti koliko im zapravo pripadamo. Racionalizacija (u bilo kom smeru) je mocna odbrana i stiti nas da sagledamo koliko nas drustvo cini autoritarnim, a koliko je oslobadjanje zapravo do nase licne nadgradnje. Najcesca je , po meni, projekcija licnosti u drustvenu okolnost, pravilo u kojem je zlonamernost "iskakanja" iz ideje gradjanskih sloboda samo slucajnost, a pri tome u najvecem broju slucaja funkcionise i stalno ostajanje u proslosti, boljka toliko karakteristicna za neurozu. Ako je drustvena klima ovako sazdana, postavlja se pitanje koliko je oslobadjanje moguce na licnoj ravni, pa se na taj nacin politicka artikulacija shvata kao jedina mogucnost i za individualni izlazak iz kosmara kolektivizama, sto je opet delom pogresan zakljucak. U sustini se ceka kriticna masa jednog etnosa, a zapravo je pravi odgovor mikrorevolucija sopstvenog okruzenja. Ako je ona nemoguca, dovoljan je dokaz za pesimizam, jer znamo da palanka ne trpi subjektivnost koja je prezire. Ali...sloboda licnosti je cak i tada moguca, ona koja okolini lici na utopijsku glupost, ludost pajaca ili bolesnika, otvorenost po sebi za sebe koja ne haje za duh plemena u agoniji. Ili mozda poneka (virtuelna?) komuna slobodnih ili u najvecem broju slucaja sloboda umetnickog izraza ili esnafska sloboda kao jedina moguca.
 
Ovde se neki pitaju da li mogu izabrati neslobodu pri cemu zamisllaju klasicnu situaciju gde imamo Buridanovog magarca izmedju dva plasta sena i ostaje jedino da on izabere svojom slobodnom voljom sta zeli.
Greska. Jos jedna zabluda pored bezbroj drugih. Kada razmsiljam o tome shvatam da je skoro svako fundamentalno pitanje pogresno shvaceno od strane tkz. "zdravog razuma".
Covek nema slobodu da izabere izmedju dve mogucnosti. Situacija u kojoj imamo coveka i dve putanje pripada proslosti i kao takva ona je zacrtan film, ne moze se menjati kao sto ne mozes promeniti snimak na filmskoj traci. Onaj ko odlucuje jesmo mi ali ne kao individue vec kao celina svega kao inteligibilna sloboda kako kaze Kant..
Individua je vec usla u zonu nuznosti gde imamo nju i motiv koji je pokrece. Jedno bez drugoga ne mogu. Intuicija te inteligibilne slobode nazire se intelektom i covek misli da je slobodan a kada bolje razmisli shvatice da je slobodan kao sto je slobodan kamen na ulici. Kamen moze da poleti uvis ali samo ako pridodje odgvorajuci uzrok . Isto tako covek moze nesto uraditi samo ako pridodje dovoljno jak motiv. Uostalom, necu da se ponavljam. Pogledajte uvodni post.
Zakljucak je da mi kao individue nismo slobodni ali imamo iskru slobode koja potice iz transcendentnog. Sloboda je u esse (sustini) a nuznost je u operari(delovanju) pri cemu imamo stepene slobode. Neko je slobodniji od drugog. Covek je slobodniji o zivotinje, a zivotinja od biljke. Samo pokretanje na motive predstavlja visi stepen slobode od pokretanja na nadrazaje i uzroke. A ovo stepenovanje opet nije stepenovanje objekata u prostoru vec smo ovim usli u zonu transcendentnog. Mnozine koja nije mnozina.Imamo stepene slobode a od apsolutne slobode nema ni govora. Apsolutno slobodan je onaj ko moze da deluje bez ikakvih motiva a to nisu individue vec bogovi. Bogovi smo mi sami ali u svojoj sustini ne u svom snu .

Inteligibilni karakter.-.Bog koji je zaspao
Empirski karakter. - . Ono sto je ostalo od njegove budnosti... ljudske svesti.
 
Poslednja izmena:
i ovo je dobro objasnjeno..samo da ti kazem to o slobodi htjeti sta htjeti..tj o trancendentalnom izvoristu motiva..su pisali sveti spisi koje je i Shopenhauer proucavao...znaci on je to definisao i formulisao malo drugacije..prijamchivije zapadnom umu..ali sustina odgovora na taj prblm je vec postojala i vrlo jasno u vedama...:)
 
Ovo je lepo rečeno, ali bojim se da nije sasvim tačno. Naime, postoji i varijanta ''hoću, ali ne mogu'' i vezana je za karmu i sudbinu.

Ono od cega polazi onaj ko misli da ima slobodu volje jeste kao sto rekoh, tvrdnja "Mogu da cinim sta hocu."

Primecujes ..Mogu da "cinim" a nije bitno da li mogu i da ucinim. Radnja je ovde bitna..a to da li cu uspeti u toj radnji nema veze sa pitanjem slobode volje.
Ili, ako hocu mogu da opljackam banku ..mogu da to činim ako hocu... a da li cu u toj radnji uspeti nije pitanje slobode volje vec pitanje drugih okolnosti.

Znaci, tvrdnja koja negira slobodu volje ukazuje da NE MOGU HTETI ..samim tim ne mogu ni činiti ..ili nemam slobodu volje.
 
Tako nekako, odluke koje donosim prvenstveno zavise od mene.

Ne od tebe nego od motiva na potpuno isti nacin kao sto kretanje bilijarske kugle zavisi od bilijarskog stapa. Nema tu slobode volje i zar je to toliko tesko shvatiti?

Neminovno je, kada jednom misao postane delo, da će razni faktori uticati na to.

Tacno, ali problem je sto misao nece postati delo ako ne naidje motiv i nad tim nemas nikakvu slobodu. Kao sto rekoh, ako hoces, mozes da opljackas banku ..,ili mozes da dubis na glavi na sred ulice, to je mnogo lakse, to mozes ako hoces. Ali nemas slobodu da to hoces. Da bi htela moras imati motiv. Ti mozes da dubis na glavi nasred ulice...nista lakse, ali ako ne naidje motiv to neces pozeleti... znaci nemas kontrolu nad svojom voljom. Ona zavisi od motiva bas kao sto kretanje bilijarske kugle zavisi od štapa koji je udara. Kao sto se kugla nece pokrenuti sama od sebe nikada , tako ni ti neces pokrenuti svoje telo bez motiva ...a ti motivi ne zavise od tebe. Pa gde ti tu vidis slobodu?
 
Eto, pade mi na pamet, kad vec bacamo u reci ono sto svako ima savrseno jasno u sebi, i nemogucno je recima preneti - sam naslov je nepostojeci. Sloboda i volja su nespojive. Cak se moze reci da sa te gramaticko-logicke strane tvrdnja moze biti i tacna. Covek u ispunjenju volje nema slobodu, postaje rob volje. To da. Ali je to klasicna sinusoida potencijalne i kineticke energije. Sve u svemu, nabacao se Sopenhauer reci uzalud. Moglo je i jednostavnije.
 
Ma ti si meni smesan zato sto u tvojim postovima ides u najopstije apstrakcije udaljavajajuci se od konkretnih stvari.
Ovo Sopenhaurovo izvodjenje o slobodi volje je jasno da jasnije ne moze biti, a posto ti i dalje mislis da imas slobodu volje znaci da ili nisi pazljivo citao, ili nisi razumeo, ili nisi hteo da razumes.
Tako da te podsetim jos jednom:

Nije potrebno nikakvo svodjenje nekih apstrakcija jednih na druge vec osvrtanje na neposredno iskustvo svoje volje i definitivno uveravanje da li je ona slobodna ili ne.
Eto, ti vidim tvrdis da imas slobodu volje i da mozes da radis sta hoces. U redu, ali to treba i da dokazes.. zato se stavi u poziciju onog deliberirajuceg coveka:
Predpostavljam da ti poput ovog coveka imas slobodu volje da uradis bilo sta od ponudjenih radnji, ali STETA JE sto neces uraditi nista od toga ako nemas dovoljno jak motiv za to, bas kao sto bilijarska kugla nece uraditi nista od onoga sto moze ako ne pridodje odgovarajuci uzrok. Pa gde ti tu vidis tvoju slobodu ?

I kao zakljucak o temi nema nista ispravnije od ovih Sopenhaurovih reci. Prosto je greh parafrazirati ih...


Kada si ovaj zakljucak procitao, predpostavljam da ces reci : "Ja mogu da radim sta hocu!" Pa reci to .... tako da ce svima posle toga "biti im ocigledno" kome se ovde ne moze nesto dokazati, i svi ce videti da ako neko nesto ne zeli da razume (jer to rusi njegova dotadasnja uverenja) taj to ne moze videti cak i kada mu se iznese pravo ispred ociju, servirano na tanjiru :)

.
.
.
oziman,

prvo što bi smo morali objasniti onima kojima želimo da objasnimo čovjekovu nemoć da vlada nad slobodnom voljom i njeno ne-postojanje na nivou čovjeka kao postojanja jeste:
Postoji li volja i ako postoji da li je ona slobodna i kada?
Šta to znači imati IZBOR a šta znači imati slobodan izbor?

Ako govorimo o čovjeku prvo što moramo da osvijetlimo jeste:
‘Šta je čovjek?’ To nije ono ‘Ko je čovjek?’

"Šta je dakle, čovjek?"

Čovjek je iskustvo Bića KOJE JESI-JESAM.

*Stoga, čovjek nije onaj koji bira već je čovjek izbor-već načinjen.

Kako onda uopšte govoriti o čovjekovoj slobodi izbora, o čovjekovoj slobodnoj volji ili čovjekovoj volji uopšte?

Dakle, Biće koje čovjeka čini čovjekom ima ili nema slobodu. U tom iskustvu, poistovjećenju sa čovjekom, Biće je za toliko izgubilo slobodu te stoga, za toliko je izgubilo i moć slobodnog izbora. Iako je Biće u tom trajanju poistovjećenja za iskustvom Sebe izgubilo moć slobodnog izbora ono još uvijek ima moć da bira, ali pošto se poistovijetilo sa iskustvom (sa čovjekom) ono sada bira iz mogućnosti koje su tom iskustvu kao pojavi dostupne, znači iz projekcije, iz svijeta (iz projekcije u kojoj je i samo njegovo iskustvo projekcija). Dakle, Biće se odvojilo od SVIJESTI te je postalo učaureno u jednom, nižem aspektu Svjesnosti o Sebi. Njegova sloboda da bira je svedena na izbor koji mu je njegovom Svjesnošću dostupan, dakle opsegom čaure kojom se ograđuje od Svijesti, te stoga i zbog toga taj IZBOR više nije slobodan. Volja je dakle usmjerenje svoje pažnje na ispunjenje želje za iskustvom Sebe kroz ono što izabereš kao motiv pokretanja. U svakom kretanju ka iskustvu prisutan je Motiv. Motiv je uvijek ISTI: Iskustvo Sebe.

U izolaciji uzrok mog pokretanja ka manifestaciji iskustva se uvijek doživljava kao nešto što mi dolazi spolja.

To nas navodi da razjasnimo ko sam ‘JA’ i šta je to što bi onda bilo iskustvo mene?

JA sam uvijek onaj KOJI JESAM.
JA sam Biće, Svjesnost o Sebi koje kao kruna hijerarhije Svjesnosti o Sebi (JENINA u JEDNOM) JESAM SVIJEST-apsolut.
JA imam moć da simultano doživljavam Sebe kao apsolut i Sebe kao sve postajuće mogućnosti, kao projekcije nižih nivoa Svjesnosti o Sebi izvan apsoluta.
JA pokrećem Znanje o Sebi u projekciju iskustva Sebe biranjem drugih Znanja o Sebi u odnosu na koja moja iskustva postaju uvjerljiva. Taj skup Znanja koji pokrećem u iskustva Sebe jeste duša. Ukoliko se projekcija iskustva manifestuje onako kako moje namjere (Znanje o Sebi +drugo izabrano Znanje o Sebi) zahtijevaju JA doživljavam Sebe kao manifestaciju Slobodne volje.

Ukoliko, u drugu ruku, moja duša ne bude manifestovana po Sebi već bude manifestovana po iskrivljenju Sebe (dakle kroz stvorena ubjeđenja) moja slobodna volja nije reakizovana iako je samnom ostala moć da manifestujem ono što se još uvijek nameće kao ‘moj izbor’. Taj izbor i jeste zabluda jer se dešava iz ubjeđenja u koje sam upao te ne mogu da vidim da je moja sloboda uistinu nestala. Ne mogu to da vidim jer sam poistovijećen sa onim što postajem, dakle, poistovijećen sam sa iskustvom Sebe.

Da bih Sebi vratio slobodnu volju moram da se potsjetim na ono što JESAM:
“JA JESAM BIĆE KOJE JESAM a doživljavam Sebe kroz iskustva, dakle ja nisam iskustvo Sebe. Ja JESAM onaj koji iskustva Sebe, dakle SVE što postaje, činim mogućim. Ja sam onaj koji može da izmijeni bilo koji aspekt svog iskustva...JA mogu, ako hoću.”...
A onda, opet i još uvijek u zabludi u koju je Biće upalo svojim izborom, iako zna da je ono kreator iskustva, ono kaže:

“JA znam da mogu ako hoću i evo, Ja hoću, ali kako!”

Dok Biće uvjerava Sebe u svoju moć SLOBODNE volje ono uistinu ukazuje na pravu istinu a to je da je Biće još uvijek na nivou iskustva Sebe ali sa sjećanjem na apsolutnu istinu o Sebi. Samo pitanje ‘kako?’ predstavlja stanje volje da ostane na nivou na kojem jeste, na nivou iskustva, jer ukoliko bi Biće i htjelo ono bi svojom Slobnom voljom promijenilo svoj domen spoznaja te bi se uzdiglo na apsolutni nivo istine o Sebi odakle se sve vraća inicijalnom izboru, duši. Da bi Biće htjelo da vrati svoju slobodnu volju Sebi ono mora da se vrati apsolutnom Sebi. Za to je potreban motiv, opet. Motiv je ŽELJA za spoznajom apsolutne istine o Sebi. Da bi se Biće uzdiglo na taj nivo Znanja o Sebi ono prvo mora da se identifikuje sa Željom, dakle da to iskreno poželi. Ali želja, to ne može da učini sama po Sebi. Želja JESTE Motiv koji gura Biće da se koncenriše na Sebe (motiv) te da kao takvo pokrene akciju koja će da prenese Biće (da transendira) sa jednog na drugi aspekt Sebe kao postojanja. Tek odatle, dakle kada manifestacija iskustva zavibrira u skladu sa namjerama (dušom, motivima), Biće je transendiralo u poziciju prema iskustvu gdje postavlja svoju slobodnu volju na kormilo doživljaja.

Primjer:

Recimo da si ti kanarinac koji je čitav život zatvoren u kavezu.
Kao takav, ti ćeš umisliti (ubijedit’ ćeš Sebe da si uistinu slobodan), jer drugo iskustvo Sebe kao kanarinca nisi mogao da osjetiš.

Reći ćeš: “Vidiš, ja sam slobodan, ja ima slobodu izbora...kad god hoću ja pjevam!”
Tvoje ubjeđenje o slobodi je izraslo iz tvojih shvatanja slobode kroz proživljeno.

Međutim, apsolutna istina o tebi jeste da si ti Biće koje je namjerilo da se doživi kroz tebe-pricu koja leti kroz ‘nebo’ preko šuma i planina i da uz to i lijepo pjevaš (to je tvoja duša).

U tvom ubjeđenju (iskrivljenju namjera, duše) ne vidiš da je apsolutna istina u ovom momentu da si ti uistinu zatvorenik, koji je povjerovao da mu je sudbina da bude u kavezu, te stoga prihvataš uslove i svoju slobodu vidiš u jednoj radnji koja ti je ostala da činiš po IZBORU; da pjevaš.

A i to što misliš da pjevanje predstavlja slobodan izbor jeste zabluda, varka, jer ti pjevaš zato da bi nekome (onom koji te je postavio u kavez, zarobio te), uljepšao dan svojim glasom.

Da li je to uistinu u skladu sa tvojom inicijalnom namjerom?

NIJE.

Ali dakako da jeste u skladu sa iskrivljenjem tvoje namjere da Sebe kao Znanje o Sebi doživiš po Sebi.
Slobodna volja je nestala jer si se predao ubjeđenju kroz koje se doživljavaš misleći da ono što doživljavaš tako treba da bude.

Da bi u potpunosti shvatio zabludu, da bi svoju slobodnu volju ponovo postavio na kormilar broda, da bi se tvoja duša realizovala, moraš da se vratiš na IZVOR, apsolutu. Jedino odatle možeš da ispraviš iskrivljeno postajući istinska manifestacija svoje Želje.
 
da bi čovek imao slobodu volje, morao bi da bude besmrtan.


Ne, ni to nije istina.
Čovjek bi mogao da bude besmrtan ali da pri tome konstantno kruži kroz cikuse NE-Svjesne projekcije svojih iskustava...besmrtnost mu dakle ne donosi slobodu volje.

Sloboda volje se ostvaruje održavanjem individualnog nivoa Svjesnosti na nivou Svjesnosti STVORITELJA, TVORCA, dakle na nivou SVIJESTI o Sebi-apsoluta.
 
ozimane,

Motiv je predstava u svesti subjekta , opazaj ( takodje motiv kod coveka moze biti i pojam, koji je opet izveden iz opazaja spoljnjeg sveta.)

.. mislim da ti definicija ne štima ..
.. ona u sebe uključuje i mnoge stvari koje nisu motivi ..
.. recimo .. žuta boja zida koji gledam .. je predstava u mojoj svesti ..
.. ali me ne tera na bilo šta ..

.. dakle .. možeš li doterati definiciju .. tako da bude nedvosmisleno jasno da su njome definisani isključivo motivi .. to što čoveka pokreće na akciju ..
.. tako da ta definicija ne uključuje ništa više i ništa manje od toga što se njome definiše ..

.. dakle ..
.. reči koje bih ja ubacila u definiciju su .. pokretački mehanizam ..

.. šta misliš ..?

.. a sledeće bi me zanimao .. princip rada tog mehanizma ..
 

Slične teme


Back
Top