Danima sa zebnjom očekujem vest da je umro Marko Babić. Iako je on svoju bolest predstavljao kao običnu prehladu, tu priču sam pratila od početka, i znala sam kako će se završiti. Ali opet, vest o njegovoj smrti mi je zaustavila dah. Pobogu, stariji je od mog Dušana samo jednu godinu. Divna porodica, divni prijatelji, toliko planova, toliko duhovitosti i nade u beznadežnoj situaciji. Toliko vere u ozdravljenje, toliko planova za budućnost. Pre devet godina je umro sin naših prijatelja od iste vrste sarkoma. Navijala sam da Marko pobedi, ali znala sam da su šanse minimalne. Mnogo sam tužna, mnogo.
Mirno spavaj dečače, anđeli neka te čuvaju, i večni mir daju tvojoj namučenoj duši.