Република Српска Крајина

hahaha... To je iluzija.

Šafarik je napisao vrlo jasno i čitljivo da svi ti ljudi od Istre do Dalmacije i prema Bosni sebe nazivaju Hrvatima, ali eto da ih on smatra Srbima. Znači, ti ljudi su bili Hrvati i tako se zvali, ali ih je on svojevoljno i bez želje tih ljudi "prepisao" u Srbe.

Znači da s tom njegovom tvrdnjom možeš jedino obrisati doope. :aha2:
hrvati su samo deo srba... nista novo...to se znalo oduvek....dokaz...pricate nasim jezikom i to je to ... vremenom pojavom nacija austrougarska pravi novu naciju hrvate kao sto bi recimo sad napravila vojvodjane ... pripojili im dalmaciju, dubrovnik, slavoniju... sve katolicke srpske zone
 
Naveca Hrvatska pljacka je aneksija Dubrovnika. Cak i ako prihvatimo cinjenicu da stanovnistvo Dubrovnika po poreklu nije srpsko, mada to nije tacno, nemoguce je osporiti cinjenicu da je Dubrovnik bio svoj stotinama godina i da nema veze sa Hrvatskom. To je odradila katolicka crkva koja je dekretom donela odluku da svi katolici koji pricaju srpski na balkanu postaju hrvati. To je ujedno i odgovor zasto prakticno danas nema srba katolika koji se tako izjasnjavaju sem retkih pojedinaca koje mozete na prste prebrojati.
Nije to nikakva aneksija. Dubrovčani su sami svojom voljom i željom dio Hrvatske. Ne silimo ih mi na ništa.
 
Uz dogovor s jednim od moderatora otvaram autorsku temu na koju sam se odlučia ponukan upisima nekih forumaša koji po raznim temama provlače određene teze predstavljajući ih kao golu istinu. Kako se osobno ne slažem s njima volia bi ih sve zajedno prokomenirat i usput postavit neka pitanja koja su mi na pameti. Radi se uglavnom o ratnim devedestima o kojima ću pričat u ovom uvodnom postu dok ću se u drugom dijelu dotaknit i II svj. rata kako se najstariji posjetitelji ovog foruma ne bi osjećali zapostavljeno :D

Krećem od nama bliže povijesti i za početak me zanima zašto po nekima od vas ondašnja SR Hrvatska nije imala svoje ustavno pravo da napusti SFRJ pošto vidim da se to često uzima ka uzrok za početak rata? A ako već nije imala to pravo zašto je onda JNA napala samo Hrvatsku, a ne i Sloveniju koja je još ranije najavila svoj odlazak iz zajednice južnih slavena? Nije li malo čudno(pa i nepošteno) da se ustavni poredak jedne države brani na način da se izvrši agresija na samo jednu od dvije odbjegle republike?

Vidim da neki od vas komentiraju kako su se protiv vas urotili i prvi s ratom započeli redom Albanci, Hrvati pa muslimani iako smo svi malobrojniji od vas i iako niko od nas nije ima razloga za započet rat sa Srbijom(osim šta nas je manje imali smo i lošije naoružanje od vas šta je po meni isto jako bitno). A ako su ta tri naroda imala u cilju istrijebit Srbe iz svog okruženje zar ne bi bilo logičnije da smo to napravili udruženim snagama pa vas napali u isto vrime nego da to radimo odvojeno kako bi se vama bilo lakše branit?

Primjetih da se često provlači teza kako su se Srbi iz Krajine samo branili i to iz razloga da im se ne bi ponovia Jasenovac(šta bi ruku na srce bia opravdan razlog da je isti bia glavni i jedini). Jer ako su se Srbi u Hrvatskoj samo branili i ako su imali namjeru samo ostat na “svojim zemljama” može li mi neko objasnit zašto ste onda u jesen 1991. zajedno sa JNA napadali gradove i dijelove Hrvatske u kojima su Srbi debela manjina i koji nemaju veze s vašim zemljama(Dubrovnik, Šibenik, Zadar, Karlovac, Sisak, Osijek, Sl.Brod uz hrpu manjih gradova i sela da ih ne nabrajam sve)? Zar nije logičnije da smo mi 91. prvo napali Krajinu ili Vukovar ako smo mi već započeli rat i krenili s protjerivanjem Srba s našeg teritorija?


Vukovar namjerno nisam spomenia među nabrojanim gradovima jer ako ga već i svojatate nadam se da su neki od vas svjesni šta je JNA zajedno s pobunjenim Srbima napravila od tog grada nakon tromjesečne okupacije. A ako mislite da već onda nije bilo vaših vojnika kojima je proradila svijest pogledajte šta govore pojedini pripadnici JNA na samom kraju ovog videa, a uvjeren sam da nisu jedini.

Nas se optužuje za protjerivanje Srba iz Hrvatske iako ih je i nakon rata ostalo ovdi živit šta mi govori da oni koji su devedesetih bili lojalni Hrvatskoj i koji su živili u Zagrebu, Rijeci, Splitu, Puli, Varaždinu i danas tu žive mahom. Šta ne znači da nije bilo naših debila koji su protjerali brojne srpske familije samo zato jer su bili Srbi ili kako bi se na taj način okoristili njihovom imovinom(takvima na sramotu jer ja osobno svakog Srbina koji je 90ih bia uz nas gledam s još više poštovanja jer takvima je najteže bilo odabrat stranu obzirom na situaciju i okolnosti u kojima su se našli).

A kad su neki od vas već toliko osjetljivi na etničko čišćenje zašto onda ne osuđujete i ne prozivate svoju vojsku radi protjerivanja nekoliko desetaka tisuća Hrvata iz Slavonije, Krajine, Banije, Korduna, Bosne koji su pred vašima morali napuštat svoje domove? Zašto je Oluja zločin, a čišćenje Hrvata(i muslimana) koje ste vi radili godinama prije nije? A ako mislite da smo tribali bit obzirni prema nekom ko ne želi, ne priznaje i ne poštuje tu državu onda pogledajte šta se nedavno dogodilo kod vas kad je jedna žena protjerena iz Srbije samo na osonovu svog komentara na društvenim mrežama. A šta je najluđe od svega taj izgon najviše podržavaju upravo oni koji su najglasniji kako su Srbi nepravedno protjerani iz Hrvatske 1995.

Primjetih da se spominje i medijski rat pa iako je pranje mozga bilo prisutno od naše vlasti mislim da mogu slobodno reć kako je to kod vas bilo izraženije u znatno većoj mjeri. Ko misli da pretjerujem nek vidi kako vaši režimski mediji izvještavaju danas kad je puno teže prikrit neku vijest i kad se radi o njihovim sunarodnjacima. Pa ako jedna rts ili informer u 2025. vode ovako gnjusnu i lažljivu politiku protiv vaših studenata šta mislite kako su i na koji način izvještavali devedestetih kad vam je tribalo punit glavu o smrtnim neprijateljima? Jel neko zbilja misli da se vaši mediji(rts prije svega) nisu koristili najgorim mogućim lažima kako bi nas prikazali u šta gorem svijetlu i kako bi narod u Srbiji opravda agresiju na RH?


Toliko o zbivanjima iz 90ih sad se selim par desetljeća ranije da prokomentiram neke upise vezane za II svj rat koji su mi također zapeli za oko po raznim temama na ovom forumu..
 
Poslednja izmena:
Osim navednog primjetia sam i kako neki vaši svojataju NOB sve do te mjere da pišu kako su Srbi cili rat bili velika većina među partizanima dok sve druge narode gotovo u potpunosti ignoriraju. Pa tako čitam kako su tek malobrojni Hrvati bili u partizanima, a većina je to postala tek 1945. kad su na poziv Tita prišli na pobjedničku stranu kako bi ostali pošteđeni. Da smo na čisto svjestan sam naših grijeha i naše sramote iz tog doba(od već spomenutog Jasenovca do same izdajničke NDH skupa s njenim poglavnikom), al to ne znači da nije bilo Hrvata koji su bili protiv takve države i onih koji su od samih početaka bili među pripadnicima NOB-a.

Na stranu to šta je Tito bia Hrvat, al virujem kako ste upoznati s činjenicom da je i prvi partizanski odred osnovan u Sisku. Zanimljivo kako su za osnivanje zračnih snaga JA ponajviše zaslužna dva Hrvata(Franjo Kluz i Rudi Čajevac) koji su prvotno bili piloti u NDH, al su u svibnju 1942. prebjegli na suprotnu stranu doletjevši među partizane sa svojim avionima. Valjda ne triba ni spominjat da su Hrvati činili znatan dio ondašnje mornarice uz podatak da je ista osnovana od strane dalmatinskih ribara, a baza im se nalazila u Podgori nedaleko od Makarske.


Nije zgorega spomenit i podatak kako je među prvim poginulim partizanima na tlu Srbije osoba koja je po nacionalnosti bila Hrvat. Za neupućene radi se o Stjepanu(ili po vašem Stevanu) Filipoviću heroju iz Valjeva koji je inače rođen u Opuzenu od majke Ivke i oca Antuna. Jedna od sestaru mu je bila Jelica, a njegova braća Nikola i Šimun su također ostavili svoje živote u borbi protiv okupatora. Namjerno spominjem imena članova njegove obitelji da svi oni koji ga poznaju samo kao Stevana znaju cilu pozadinu priče tj. njegovo pravo ime i podrijetlo.

Spominja sam i gole brojke pa bi molia da mi neko objasni kako to da su Srbi davali najviše partizana kad ja nailazim na malo drugačije podatke bar po ovom izvoru koji je nažalost jedan od rijetkih koji daje neke brojke. S tim da su vama u ovim brojkama uračunati Kosovo i Vojvodina, a svjestan sam da je dio partizana u SRH bia srpske nacionalnosti kao i u Crnoj Gori ili BiH samo ih za ovu prigodu ne ubrajam jer ne znam točne podatke:

kraj 1941. - 29 000
kraj 1942. - 15 000
rujan 1943. - 22 000
kraj1943. - 34 000
kraj1944. - 304 000

S druge strane po ovom istom izvoru tadašnja SR Hrvatska dala je ove brojke:

kraj 1941. - 7 000
kraj 1942. - 48 000
rujan 1943. - 78 000
kraj 1943. - 122 000
kraj 1944. - 150 000

Mislim da je primjetno kako Hrvatska kroz godine ima neki prirodniji rast za razliku od vas koji ste osim u prvoj godini jedino još u zadnjoj davali značajniji udio među partizanima. Čudi me taj nagli i masovni prelazak među pripadnike NOB-a pogotovo ako ste već ranijih godina bili uz pobjedničku vojsku jer u tom slučaju ne vidim razlog za ovako masovni prelazak i to na samom kraju rata kad je sve bilo gotovo. Kako bilo prvotna namjera mi nije bila da vama uskraćujem antifašističku prošlost već da ukažem kako je ista postojala i kod nas. Pa ako ne u većem omjeru šta ispada po ovim podacima onda bar u podjednakom pa smatram kako nipošto nemate pravo svojatat NOB, a pogotovo je nemate pravo nama uskraćivat. A mislim kako je više nego fer da se istaknu zasluge i ostalih naroda jer su i oni dali nemali obol u borbi protiv nacizma i fašizma moguće čak i više ako se gleda omjer po broju stanovnika.

Toliko od mene zasad i nadam se da će moderatori imat šta manje posla na ovoj temi :D
 
Poslednja izmena:
20250425_080459.jpg
 
Što se tiče novije h istorije , tačno je da mi nikad neće biti (kao srbijamcu jasno, a ne bi zgoreg bilo nečije mišljenje ), ko je promenio jedan pasus u novoustavu hr-a , uveo krvoločnu novčanu zverku kunu koje ste se sad rado otarasili i zastavu vlade države iz ww2 .
Jer kad imaš istu zastavu to u poretku znači kontuinitet .
Tri stvar za koje se znalo da se ni s maslom ne mogu pojesti .
K , tome , da se doda pisanje Hr medija da su ustavopisci bili navodni Miloševićevi ljudi .
Ovog sad nema , a ustav isti .
Eto tri "pisca" dadoše adut svakoj strani da se zamrznu i potuku .
Samo još da vi progledate , pa i mi ovde sa saznamo , sa kojim ciljem i koja to zemlja naredi takvo "pisanije " .
Da ne bi bilo posle po nekima koji nešto znaju , da se nije radilo da li će neka država postojati i nestati , jer nismo prva zemlja u istoriji koja je nestala , nego ko nas tolko mrzi da nam ne želi
opstanak kao naroda .
 
Osim navednog primjetia sam i kako neki vaši svojataju NOB sve do te mjere da pišu kako su Srbi cili rat bili velika većina među partizanima dok sve druge narode gotovo u potpunosti ignoriraju. Pa tako čitam kako su tek malobrojni Hrvati bili u partizanima, a većina je to postala tek 1945. kad su na poziv Tita prišli na pobjedničku stranu kako bi ostali pošteđeni. Da smo na čisto svjestan sam naših grijeha i naše sramote iz tog doba(od već spomenutog Jasenovca do same izdajničke NDH skupa s njenim poglavnikom), al to ne znači da nije bilo Hrvata koji su bili protiv takve države i onih koji su od samih početaka bili među pripadnicima NOB-a.

Spominja sam i gole brojke pa bi molia da mi neko objasni kako to da su Srbi davali najviše partizana kad ja nailazim na malo drugačije podatke bar po ovom izvoru koji je nažalost jedan od rijetkih koji
daje neke brojke. S tim da su vama u ovim brojkama uračunati Kosovo i Vojvodina, a svjestan sam da je dio partizana u SRH bia srpske nacionalnosti kao i u Crnoj Gori ili BiH samo ih za ovu prigodu ne ubrajam jer ne znam točne podatke:
Позиваш се на страницу енглеске википедије (имамо на нету брдо грађе са кудикамо ваљанијим информацијама о овој материји) која је паушално написана и у којој уопште немамо националну структуру партизана.

Ову материју је детаљно обрадио Драган Цветковић у докторској дисертацији "Жртве рата 1941-45" гдје у табели 239 (ПС; у табели 402 имамо и националну структуру погинулих партизана за простор читаве Југославије, ако је потребно могу је приложити) имамо националну структуру партизана на простору НДХ.
.​
NDH – partizani​
ukupno​
1941​
%​
1942​
%​
1943​
%​
1944​
%​
1945​
%​
Srbi​
60.093​
3.182​
5,29​
11.172​
18,59​
23.101​
38,44​
15.203​
25,30​
7.435​
12,37​
%​
67,35​
89,56​
//​
87,37​
//​
76,47​
//​
57,41​
//​
45,92​
//​
Hrvati​
20.665​
166​
0,80​
1.040​
5,03​
5.221​
25,26​
8.229​
39,82​
6.009​
29,08​
%​
23,16​
4,67​
//​
8,13​
//​
17,28​
//​
31,07​
//​
37,11​
//​
Muslimani​
6.146​
104​
1,69​
375​
6,10​
1.421​
23,12​
2.192​
35,66​
2.054​
33,42​
%​
6,89​
2,93​
//​
2,93​
//​
4,70​
//​
8,28​
//​
12,68​
//​
ostali i nep.​
2.317​
101​
4,36​
200​
8,63​
465​
20,07​
857​
36,99​
694​
29,95​
%​
2,60​
2,84​
//​
1,56​
//​
1,54​
//​
3,24​
//​
4,29​
//​
ukupno​
89.221​
3.553​
3,98​
12.787​
14,33​
30.208​
33,86​
26.481​
29,68​
16.192​
18,15​
И ту видимо да су Хрвати који су 1941.године чинили 48% популације у НДХ, 1941.године у националној структури погинулих партизана чинили 4,67%, 1942.године 8,13%, а 1943.године 17,28%.
Срби који су 1941.године чинили 32% популације у НДХ, су 1941.године чинили 89,35% у националној структури погинулих партизана у НДХ, 1942.године 87,37%, а 1943.године 76,47%. Подаци су издвојени из пописа жртава рата, сваки податак, свако име је провјерљиво.
Само за простор Хрватскке имамо детаљну структуру погинулих партизана кроз обраду Драгана Цветковића овдје. Понављам, подаци су издвојени из пописа жртава, сваки податак, свако име је провјерљиво.

Тако да то јесте необорива чињеница, Срби су у партизанском покрету, не само на простору Југославије, него и на простору НДХ (гдје су 1941.чинили 32% популације) као и Хрватске све до краја 1943.године и капитулације Италије били не велика, него огромна већина. Већи прилив Хрвата и Муслимана у партизанске јединице имамо након капитулације Италије и како је постојао све извјеснији исход рата, но и даље су Срби велика већина у партизанском покрету.
 
Poslednja izmena:
Što se tiče novije h istorije , tačno je da mi nikad neće biti (kao srbijamcu jasno, a ne bi zgoreg bilo nečije mišljenje ), ko je promenio jedan pasus u novoustavu hr-a , uveo krvoločnu novčanu zverku kunu koje ste se sad rado otarasili i zastavu vlade države iz ww2 .
Jer kad imaš istu zastavu to u poretku znači kontuinitet .
Tri stvar za koje se znalo da se ni s maslom ne mogu pojesti .
K , tome , da se doda pisanje Hr medija da su ustavopisci bili navodni Miloševićevi ljudi .
Ovog sad nema , a ustav isti .
Eto tri "pisca" dadoše adut svakoj strani da se zamrznu i potuku .
Samo još da vi progledate , pa i mi ovde sa saznamo , sa kojim ciljem i koja to zemlja naredi takvo "pisanije " .
Da ne bi bilo posle po nekima koji nešto znaju , da se nije radilo da li će neka država postojati i nestati , jer nismo prva zemlja u istoriji koja je nestala , nego ko nas tolko mrzi da nam ne želi
opstanak kao naroda .
Zanimljivo kako si se u cijeloj toj teoriji zavjera oko ustava, kune i zastave nekako zaboravio spomenuti tenkove na Vukovarskoj cesti, logore, opsade i razaranje pola Hrvatske. Jer da, sigurno je kuna ta koja je provocirala, sumnjam da je itko rekao: "Ajmo razvalit Dubrovnik jer im se valuta zove po životinji."

A što se tiče kontinuiteta, Hrvatska je imala istu šahovnicu i u Banovini prije NDH, ali i to se nekako previdi. Ako već tražiš simbole kontinuiteta, možda pogledaj kako ste vi prošli kroz 90-e s četničkom ikonografijom i Miloševićevim bajkama o "svi Srbi u jednoj državi". Ali ajde, ako je valuta vaš problem, mogli ste se i vi prebacit na kune umjesto granata, možda bismo danas pričali o kursu, a ne o kuršumima.
 
Позиваш се на страницу енглеске википедије (имамо на нету брдо грађе са кудикамо ваљанијим информацијама о овој материји) која је паушално написана и у којој уопште немамо националну структуру партизана.

Ову материју је детаљно обрадио Драган Цветковић у докторској дисертацији "Жртве рата 1941-45" гдје у табели 239 (ПС; у табели 402 имамо и националну структуру погинулих партизана за простор читаве Југославије, ако је потребно могу је приложити) имамо националну структуру партизана на простору НДХ.
.​
NDH – partizani​
ukupno​
1941​
%​
1942​
%​
1943​
%​
1944​
%​
1945​
%​
Srbi​
60.093​
3.182​
5,29​
11.172​
18,59​
23.101​
38,44​
15.203​
25,30​
7.435​
12,37​
%​
67,35​
89,56​
//​
87,37​
//​
76,47​
//​
57,41​
//​
45,92​
//​
Hrvati​
20.665​
166​
0,80​
1.040​
5,03​
5.221​
25,26​
8.229​
39,82​
6.009​
29,08​
%​
23,16​
4,67​
//​
8,13​
//​
17,28​
//​
31,07​
//​
37,11​
//​
Muslimani​
6.146​
104​
1,69​
375​
6,10​
1.421​
23,12​
2.192​
35,66​
2.054​
33,42​
%​
6,89​
2,93​
//​
2,93​
//​
4,70​
//​
8,28​
//​
12,68​
//​
ostali i nep.​
2.317​
101​
4,36​
200​
8,63​
465​
20,07​
857​
36,99​
694​
29,95​
%​
2,60​
2,84​
//​
1,56​
//​
1,54​
//​
3,24​
//​
4,29​
//​
ukupno​
89.221​
3.553​
3,98​
12.787​
14,33​
30.208​
33,86​
26.481​
29,68​
16.192​
18,15​
И ту видимо да су Хрвати који су 1941.године чинили 48% популације у НДХ, 1941.године у националној структури погинулих партизана чинили 4,67%, 1942.године 8,13%, а 1943.године 17,28%.
Срби који су 1941.године чинили 32% популације у НДХ, су 1941.године чинили 89,35% у националној структури погинулих партизана у НДХ, 1942.године 87,37%, а 1943.године 76,47%. Подаци су издвојени из пописа жртава рата, сваки податак, свако име је провјерљиво.
Само за простор Хрватскке имамо детаљну структуру погинулих партизана кроз обраду Драгана Цветковића овдје. Понављам, подаци су издвојени из пописа жртава, сваки податак, свако име је провјерљиво.

Тако да то јесте необорива чињеница, Срби су у партизанском покрету, не само на простору Југославије, него и на простору НДХ (гдје су 1941.чинили 32% популације) као и Хрватске све до краја 1943.године и капитулације Италије били не велика, него огромна већина. Већи прилив Хрвата и Муслимана у партизанске јединице имамо након капитулације Италије и како је постојао све извјеснији исход рата, но и даље су Срби велика већина у партизанском покрету.
Da, Srbi su u prvim godinama rata činili većinu partizana na prostoru NDH, to nitko ne negira. Ali pokušaj da cijeli partizanski pokret u Hrvatskoj prikažeš kao srpski i da zanemariš kasniji masovni doprinos Hrvata, jednostavno nije pošten, a ni točan.

Tvoje tabele su iz rada Dragana Cvetkovića, koji je notorno poznat po selektivnoj obradi podataka s izrazito srpsko-centrične pozicije. Taj rad nije nikakav krajnji autoritet, već samo jedan pogled na složenu povijest. Ako ćemo se već pozivati na podatke, treba uzeti u obzir i druge izvore, a ne se držati jednog autora kao pijan plota.

Činjenica je da se nakon 1943., kada je oslobodilačka borba zahvatila cijelu Hrvatsku, ogroman broj Hrvata priključio partizanima. Da su se uključivali samo zato što je rat bio odlučen kako tvrdiš, ne bi riskirali živote, ginuli u desecima tisuća, ni oslobađali vlastite gradove. U Zadru, Splitu, Zagrebu, Slavoniji borili su se Hrvati, rame uz rame sa Srbima, Muslimanima, Židovima i drugima.

Podsjetit ću te i da je sjedište nove Jugoslavije bilo u Zagrebu, da su ključne bitke vođene na hrvatskom tlu, da su brojne brigade nosile hrvatska imena, i da je vođa cijelog pokreta bio Hrvat, Josip Broz Tito. Ili ćemo sad i njega proglasiti Srbinom jer ne paše u priču?

Srbima treba odati priznanje za golem doprinos, pogotovo u teškim počecima. Ali ne dolazi prodavat priču da je partizanski pokret bio isključivo srpski, jer to jednostavno nije istina. Takav narativ ne samo da vrijeđa tisuće poginulih hrvatskih partizana, nego i šteti povijesnoj istini.

Partizanski pokret bio je najjači upravo zato što je bio narodnooslobodilački, zajednički i multietnički, i samo zahvaljujući tome smo pobijedili nacizam i fašizam. Sve ostalo je jeftino prekrajanje povijesti.
 
Tvoje tabele su iz rada Dragana Cvetkovića, koji je notorno poznat po selektivnoj obradi podataka s izrazito srpsko-centrične pozicije. Taj rad nije nikakav krajnji autoritet, već samo jedan pogled na složenu povijest. Ako ćemo se već pozivati na podatke, treba uzeti u obzir i druge izvore, a ne se držati jednog autora kao pijan plota.
Нису табеле него једна табела из мноштва (било би реално бесмислено да на овој теми прикажем све табеле из Цветковићевих радова) табела које је у својим радовима ажурирао Цветковић. И табела која недвосмислено приказује чињенично стање о националној структури партизанскјог покрета у НДХ по годинама и збирно.
Драгану Светковићу се разумљиво могу наћи замјерке, али прозвати га за селективност у раду или нагињање српском погледу је бесмислено, тешко да га је неко и из хрватског корпуса чије мишљење има тежину (неоусташки шарлатани се не рачунају) за то прозвао.
Напротив, његови радови су студиозни, темељити, као мало ко тежи свеобухватости, обухватио би све крајхеве Босне и Херцеговине, Србије, Хрватске (гдје би разврстао Банију, Кордун., Лику, Далмацију, Славонију, сјеверозападну Хрватску, централчну Хрватску), структуру погинулких према статусу (цивили и партизани), старосној доби, националности.
Цветковића не треба нико бранити, бране га његови радови, за разлику од наручених урадака који врве паушалним и често неодрживим тврдњама, његове студије су темељите, сваки податак, свако име је провјерљиво.
 
Нису табеле него једна табела из мноштва (било би реално бесмислено да на овој теми прикажем све табеле из Цветковићевих радова) табела које је у својим радовима ажурирао Цветковић. И табела која недвосмислено приказује чињенично стање о националној структури партизанскјог покрета у НДХ по годинама и збирно.
Драгану Светковићу се разумљиво могу наћи замјерке, али прозвати га за селективност у раду или нагињање српском погледу је бесмислено, тешко да га је неко и из хрватског корпуса чије мишљење има тежину (неоусташки шарлатани се не рачунају) за то прозвао.
Напротив, његови радови су студиозни, темељити, као мало ко тежи свеобухватости, обухватио би све крајхеве Босне и Херцеговине, Србије, Хрватске (гдје би разврстао Банију, Кордун., Лику, Далмацију, Славонију, сјеверозападну Хрватску, централчну Хрватску), структуру погинулких према статусу (цивили и партизани), старосној доби, националности.
Цветковића не треба нико бранити, бране га његови радови, за разлику од наручених урадака који врве паушалним и често неодрживим тврдњама, његове студије су темељите, сваки податак, свако име је провјерљиво.
Možda je to sve istina, ali kad se pozivaš na jednog autora kao "neupitnog autoriteta", onda već ulaziš u zamku selektivne interpretacije. Postoje i drugi izvori koji nude drugačije poglede na ovu složenu temu. Nikad ne bih rekao da je njegovo istraživanje besmisleno, ali kad se analiziraju povijesni podaci, važno je imati širu perspektivu i uzeti u obzir različite izvore, a ne samo jedan.
 
Poenta je što Srbi nikada nisu verovali u istinsku želju Hrvata da budu zajednica sa Srbima u okviru SFRJ. Nema opravdanja za kriminalne grupe koje su ratna dešavanja koristile za krađu i ubijanje nevinih, ali pogrešna politika srpskih vlasti tih godina, mislim na 90. je blagoslovila takve paravojne formacije. Na osnovu toga, hrvatske vlasti su propagandom pospešile narativ da su svi Srbi ubice i da ih treba proterati. Moje mišljenje je da su političari tog vremena planski zarađivali na raznim dešavanjima, sa obe strane.
 
Možda je to sve istina, ali kad se pozivaš na jednog autora kao "neupitnog autoriteta", onda već ulaziš u zamku selektivne interpretacije. Postoje i drugi izvori koji nude drugačije poglede na ovu složenu temu.
Не, нити сам написао нити бих то икад написао да је Цветковић или било ко неоспорни ауторитет, нити је то (по мени) могуће код овакве материје. Само сам нагласио и темељитост и студиуозност и тежњу свеобухватнијем сагледавању у његовим радовима. Постоје и други чије мишљење се мора уважити. Изузетно поштујем, иако се не слажем са неким наводима (мада ту имам разумијевања због мејнстрима у Хрватској). Иву Пејаковића, Хрвата и часног човјека, бившег директора ЈУСП Јасеновац који се прошле године нашао на удару о чему са писао и о чему ћу још понеку написати. О том, потом.
 
Poenta je što Srbi nikada nisu verovali u istinsku želju Hrvata da budu zajednica sa Srbima u okviru SFRJ. Nema opravdanja za kriminalne grupe koje su ratna dešavanja koristile za krađu i ubijanje nevinih, ali pogrešna politika srpskih vlasti tih godina, mislim na 90. je blagoslovila takve paravojne formacije. Na osnovu toga, hrvatske vlasti su propagandom pospešile narativ da su svi Srbi ubice i da ih treba proterati. Moje mišljenje je da su političari tog vremena planski zarađivali na raznim dešavanjima, sa obe strane.
Razumijem tvoje stajalište, ali mislim da treba uzeti u obzir da je hrvatski narod kroz povijest bio podložan ozbiljnom prijetnjama od strane velikosrpskog nacionalizma, koji je, osobito u 90-ima, imao konkretne ambicije širenja i stvaranja „velike Srbije“. Kada su Srbi na početku rata krenuli u oružanu pobunu, mnogi Hrvati su doživjeli to kao ozbiljnu prijetnju opstanku hrvatske države i naroda, s obzirom na to da su povijest i prethodni događaji jasno pokazivali takve namjere.

S druge strane, donekle mogu razumijeti i Srbe u to vrijeme s obzirom na period između '41. i '45.

Naravno, to nije opravdanje za bilo kakve zločine počinjene s bilo koje strane, ali je važno razumjeti da je u tom kontekstu bilo puno straha i nesigurnosti među Hrvatima. Štoviše, na strani Hrvatske je bio i međunarodni legitimitet, dok je srpska strana imala podršku JNA i Miloševića, što je također činilo situaciju puno težom za one koji su željeli mir i suživot. Dakle, iz hrvatske perspektive, sukobi i agresija nisu došli iz „niti političke nesloge“ ili želje za zajedništvom, nego iz jasnih teritorijalnih i političkih ambicija koje su ugrozile opstanak Hrvatske.
 
Не, нити сам написао нити бих то икад написао да је Цветковић или било ко неоспорни ауторитет, нити је то (по мени) могуће код овакве материје. Само сам нагласио и темељитост и студиуозност и тежњу свеобухватнијем сагледавању у његовим радовима. Постоје и други чије мишљење се мора уважити. Изузетно поштујем, иако се не слажем са неким наводима (мада ту имам разумијевања због мејнстрима у Хрватској). Иву Пејаковића, Хрвата и часног човјека, бившег директора ЈУСП Јасеновац који се прошле године нашао на удару о чему са писао и о чему ћу још понеку написати. О том, потом.
Cijenim što spominješ i Pejakovića, koji je doista utemeljeni autoritet na polju povijesti, pogotovo kad je riječ o Jasenovcu i holokaustu, jer se njegova djela temelje na ozbiljnoj analizi i činjenicama. Nažalost, istina o tom razdoblju nije jednostavna i postoje brojne nijanse koje se često zanemaruju, ovisno o političkom okruženju i ideološkom stavu.

Moj cilj nije osporavati rad Cvetkovića, nego istaknuti da svaki autor, pa čak i najbolji među njima, može biti podložan interpretaciji.
 
Zanimljivo kako si se u cijeloj toj teoriji zavjera oko ustava, kune i zastave nekako zaboravio spomenuti tenkove na Vukovarskoj cesti, logore, opsade i razaranje pola Hrvatske. Jer da, sigurno je kuna ta koja je provocirala, sumnjam da je itko rekao: "Ajmo razvalit Dubrovnik jer im se valuta zove po životinji."

A što se tiče kontinuiteta, Hrvatska je imala istu šahovnicu i u Banovini prije NDH, ali i to se nekako previdi. Ako već tražiš simbole kontinuiteta, možda pogledaj kako ste vi prošli kroz 90-e s četničkom ikonografijom i Miloševićevim bajkama o "svi Srbi u jednoj državi". Ali ajde, ako je valuta vaš problem, mogli ste se i vi prebacit na kune umjesto granata, možda bismo danas pričali o kursu, a ne o kuršumima.
Treba li opet ponoviti da sam apolitičan .
Pitao sam ko je rekao tim da pisu takav ustav da dodje do svega sto tebe interesuje .
No , dje ćeš to odgovoriti .
 
Treba li opet ponoviti da sam apolitičan .
Pitao sam ko je rekao tim da pisu takav ustav da dodje do svega sto tebe interesuje .
No , dje ćeš to odgovoriti .
Apolitičan se baviš temama koje izazivaju politiku.

Nije problem u kuni ili simbolima, nego u tome što su ti simboli postali izgovor za daljnje eskalacije. Kad govorimo o odgovornosti, nije kuna bila uzrok rata, nego opća želja za rušenjem Hrvatske kao države. Da su Srbi željeli ostati u Hrvatskoj, možda bi prošli kroz politički proces, a ne kroz granate.
 
Apolitičan se baviš temama koje izazivaju politiku.

Nije problem u kuni ili simbolima, nego u tome što su ti simboli postali izgovor za daljnje eskalacije. Kad govorimo o odgovornosti, nije kuna bila uzrok rata, nego opća želja za rušenjem Hrvatske kao države. Da su Srbi željeli ostati u Hrvatskoj, možda bi prošli kroz politički proces, a ne kroz granate.
Lijepo , imaš ponudu za ustavotvorni narod , ostati u državnom konc ligoru ili pobjeći .
U kakvim li si ti besovima .
 
Lijepo , imaš ponudu za ustavotvorni narod , ostati u državnom konc ligoru ili pobjeći .
U kakvim li si ti besovima .
Nije problem u ustavotvornoj ponudi, nego u tome što su mnogi željeli ostati u Hrvatskoj, ali nisu imali priliku jer su drugi izabrali oružje, a ne dijalog. Bijesovi? Možda samo realizam, da je politika bila prioritet, rat se mogao izbjeći.
 
Razumijem tvoje stajalište, ali mislim da treba uzeti u obzir da je hrvatski narod kroz povijest bio podložan ozbiljnom prijetnjama od strane velikosrpskog nacionalizma, koji je, osobito u 90-ima, imao konkretne ambicije širenja i stvaranja „velike Srbije“. Kada su Srbi na početku rata krenuli u oružanu pobunu, mnogi Hrvati su doživjeli to kao ozbiljnu prijetnju opstanku hrvatske države i naroda, s obzirom na to da su povijest i prethodni događaji jasno pokazivali takve namjere.

S druge strane, donekle mogu razumijeti i Srbe u to vrijeme s obzirom na period između '41. i '45.

Naravno, to nije opravdanje za bilo kakve zločine počinjene s bilo koje strane, ali je važno razumjeti da je u tom kontekstu bilo puno straha i nesigurnosti među Hrvatima. Štoviše, na strani Hrvatske je bio i međunarodni legitimitet, dok je srpska strana imala podršku JNA i Miloševića, što je također činilo situaciju puno težom za one koji su željeli mir i suživot. Dakle, iz hrvatske perspektive, sukobi i agresija nisu došli iz „niti političke nesloge“ ili želje za zajedništvom, nego iz jasnih teritorijalnih i političkih ambicija koje su ugrozile opstanak Hrvatske.
Pa upravo ono što sam i napisala, političari su odlično iskoristili nacionalne porive i jedne i druge strane, međusobno nepoverenje proisteklo iz dešavanja tokom 2. sv. rata, obe strane su bile ubeđene da čine pravu stvar, a u stvari obe strane su grešile. S tim da su te greške dovele do smrti hiljade nevinih ljudi a to je ono što ostaje kamen spoticanja u bilo kojoj međusobnoj komunikaciji. Ali obe strane i dalje prave tu grešku, prebrojavaju svoje mrtve i veličaju svoju stranu istine. Dokle god se ne usudimo reći da smo krivi, ništa od normalizacije. Srbija čeka priznanja još iz 2.sv. rata i Jasenovca :( malobrojni su oni koji hoće priznati sa hrvatske strane brojnost žrtava tog logora, a to vodi do daljeg udaljavanja svih stavova...
 

Back
Top