leki1
Iskusan
- Poruka
- 6.593
on je bio čeh...i ti se sada pozivaš na tamo nekakvog austrougara...svašta. Pa kamo to svijet ide....cccc
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
on je bio čeh...i ti se sada pozivaš na tamo nekakvog austrougara...svašta. Pa kamo to svijet ide....cccc
hrvati su samo deo srba... nista novo...to se znalo oduvek....dokaz...pricate nasim jezikom i to je to ... vremenom pojavom nacija austrougarska pravi novu naciju hrvate kao sto bi recimo sad napravila vojvodjane ... pripojili im dalmaciju, dubrovnik, slavoniju... sve katolicke srpske zonehahaha... To je iluzija.
Šafarik je napisao vrlo jasno i čitljivo da svi ti ljudi od Istre do Dalmacije i prema Bosni sebe nazivaju Hrvatima, ali eto da ih on smatra Srbima. Znači, ti ljudi su bili Hrvati i tako se zvali, ali ih je on svojevoljno i bez želje tih ljudi "prepisao" u Srbe.
Znači da s tom njegovom tvrdnjom možeš jedino obrisati doope.![]()
Nije to nikakva aneksija. Dubrovčani su sami svojom voljom i željom dio Hrvatske. Ne silimo ih mi na ništa.Naveca Hrvatska pljacka je aneksija Dubrovnika. Cak i ako prihvatimo cinjenicu da stanovnistvo Dubrovnika po poreklu nije srpsko, mada to nije tacno, nemoguce je osporiti cinjenicu da je Dubrovnik bio svoj stotinama godina i da nema veze sa Hrvatskom. To je odradila katolicka crkva koja je dekretom donela odluku da svi katolici koji pricaju srpski na balkanu postaju hrvati. To je ujedno i odgovor zasto prakticno danas nema srba katolika koji se tako izjasnjavaju sem retkih pojedinaca koje mozete na prste prebrojati.
Nije to nikakva aneksija. Dubrovčani su sami svojom voljom i željom dio Hrvatske. Ne silimo ih mi na ništa.
pa sada kad su pohrvaćeni i u duši ustaše. 1884 bilo je drugačijeNije to nikakva aneksija. Dubrovčani su sami svojom voljom i željom dio Hrvatske. Ne silimo ih mi na ništa.
pa sada kad su pohrvaćeni i u duši ustaše. 1884 bilo je drugačije
Šta drugačije? ne lupetaj.pa sada kad su pohrvaćeni i u duši ustaše. 1884 bilo je drugačije
tada su se izjasnjavali kao srbi... a kad je doaso dekret onda su morali kao hrvatiŠta drugačije? ne lupetaj.
Позиваш се на страницу енглеске википедије (имамо на нету брдо грађе са кудикамо ваљанијим информацијама о овој материји) која је паушално написана и у којој уопште немамо националну структуру партизана.Osim navednog primjetia sam i kako neki vaši svojataju NOB sve do te mjere da pišu kako su Srbi cili rat bili velika većina među partizanima dok sve druge narode gotovo u potpunosti ignoriraju. Pa tako čitam kako su tek malobrojni Hrvati bili u partizanima, a većina je to postala tek 1945. kad su na poziv Tita prišli na pobjedničku stranu kako bi ostali pošteđeni. Da smo na čisto svjestan sam naših grijeha i naše sramote iz tog doba(od već spomenutog Jasenovca do same izdajničke NDH skupa s njenim poglavnikom), al to ne znači da nije bilo Hrvata koji su bili protiv takve države i onih koji su od samih početaka bili među pripadnicima NOB-a.
Spominja sam i gole brojke pa bi molia da mi neko objasni kako to da su Srbi davali najviše partizana kad ja nailazim na malo drugačije podatke bar po ovom izvoru koji je nažalost jedan od rijetkih koji daje neke brojke. S tim da su vama u ovim brojkama uračunati Kosovo i Vojvodina, a svjestan sam da je dio partizana u SRH bia srpske nacionalnosti kao i u Crnoj Gori ili BiH samo ih za ovu prigodu ne ubrajam jer ne znam točne podatke:
NDH – partizani | ukupno | 1941 | % | 1942 | % | 1943 | % | 1944 | % | 1945 | % |
Srbi | 60.093 | 3.182 | 5,29 | 11.172 | 18,59 | 23.101 | 38,44 | 15.203 | 25,30 | 7.435 | 12,37 |
% | 67,35 | 89,56 | // | 87,37 | // | 76,47 | // | 57,41 | // | 45,92 | // |
Hrvati | 20.665 | 166 | 0,80 | 1.040 | 5,03 | 5.221 | 25,26 | 8.229 | 39,82 | 6.009 | 29,08 |
% | 23,16 | 4,67 | // | 8,13 | // | 17,28 | // | 31,07 | // | 37,11 | // |
Muslimani | 6.146 | 104 | 1,69 | 375 | 6,10 | 1.421 | 23,12 | 2.192 | 35,66 | 2.054 | 33,42 |
% | 6,89 | 2,93 | // | 2,93 | // | 4,70 | // | 8,28 | // | 12,68 | // |
ostali i nep. | 2.317 | 101 | 4,36 | 200 | 8,63 | 465 | 20,07 | 857 | 36,99 | 694 | 29,95 |
% | 2,60 | 2,84 | // | 1,56 | // | 1,54 | // | 3,24 | // | 4,29 | // |
ukupno | 89.221 | 3.553 | 3,98 | 12.787 | 14,33 | 30.208 | 33,86 | 26.481 | 29,68 | 16.192 | 18,15 |
Zanimljivo kako si se u cijeloj toj teoriji zavjera oko ustava, kune i zastave nekako zaboravio spomenuti tenkove na Vukovarskoj cesti, logore, opsade i razaranje pola Hrvatske. Jer da, sigurno je kuna ta koja je provocirala, sumnjam da je itko rekao: "Ajmo razvalit Dubrovnik jer im se valuta zove po životinji."Što se tiče novije h istorije , tačno je da mi nikad neće biti (kao srbijamcu jasno, a ne bi zgoreg bilo nečije mišljenje ), ko je promenio jedan pasus u novoustavu hr-a , uveo krvoločnu novčanu zverku kunu koje ste se sad rado otarasili i zastavu vlade države iz ww2 .
Jer kad imaš istu zastavu to u poretku znači kontuinitet .
Tri stvar za koje se znalo da se ni s maslom ne mogu pojesti .
K , tome , da se doda pisanje Hr medija da su ustavopisci bili navodni Miloševićevi ljudi .
Ovog sad nema , a ustav isti .
Eto tri "pisca" dadoše adut svakoj strani da se zamrznu i potuku .
Samo još da vi progledate , pa i mi ovde sa saznamo , sa kojim ciljem i koja to zemlja naredi takvo "pisanije " .
Da ne bi bilo posle po nekima koji nešto znaju , da se nije radilo da li će neka država postojati i nestati , jer nismo prva zemlja u istoriji koja je nestala , nego ko nas tolko mrzi da nam ne želi
opstanak kao naroda .
Da, Srbi su u prvim godinama rata činili većinu partizana na prostoru NDH, to nitko ne negira. Ali pokušaj da cijeli partizanski pokret u Hrvatskoj prikažeš kao srpski i da zanemariš kasniji masovni doprinos Hrvata, jednostavno nije pošten, a ni točan.Позиваш се на страницу енглеске википедије (имамо на нету брдо грађе са кудикамо ваљанијим информацијама о овој материји) која је паушално написана и у којој уопште немамо националну структуру партизана.
Ову материју је детаљно обрадио Драган Цветковић у докторској дисертацији "Жртве рата 1941-45" гдје у табели 239 (ПС; у табели 402 имамо и националну структуру погинулих партизана за простор читаве Југославије, ако је потребно могу је приложити) имамо националну структуру партизана на простору НДХ.
.
NDH – partizani ukupno 1941 % 1942 % 1943 % 1944 % 1945 % Srbi 60.093 3.182 5,29 11.172 18,59 23.101 38,44 15.203 25,30 7.435 12,37 % 67,35 89,56 // 87,37 // 76,47 // 57,41 // 45,92 // Hrvati 20.665 166 0,80 1.040 5,03 5.221 25,26 8.229 39,82 6.009 29,08 % 23,16 4,67 // 8,13 // 17,28 // 31,07 // 37,11 // Muslimani 6.146 104 1,69 375 6,10 1.421 23,12 2.192 35,66 2.054 33,42 % 6,89 2,93 // 2,93 // 4,70 // 8,28 // 12,68 // ostali i nep. 2.317 101 4,36 200 8,63 465 20,07 857 36,99 694 29,95 % 2,60 2,84 // 1,56 // 1,54 // 3,24 // 4,29 // ukupno 89.221 3.553 3,98 12.787 14,33 30.208 33,86 26.481 29,68 16.192 18,15И ту видимо да су Хрвати који су 1941.године чинили 48% популације у НДХ, 1941.године у националној структури погинулих партизана чинили 4,67%, 1942.године 8,13%, а 1943.године 17,28%.
Срби који су 1941.године чинили 32% популације у НДХ, су 1941.године чинили 89,35% у националној структури погинулих партизана у НДХ, 1942.године 87,37%, а 1943.године 76,47%. Подаци су издвојени из пописа жртава рата, сваки податак, свако име је провјерљиво.
Само за простор Хрватскке имамо детаљну структуру погинулих партизана кроз обраду Драгана Цветковића овдје. Понављам, подаци су издвојени из пописа жртава, сваки податак, свако име је провјерљиво.
Тако да то јесте необорива чињеница, Срби су у партизанском покрету, не само на простору Југославије, него и на простору НДХ (гдје су 1941.чинили 32% популације) као и Хрватске све до краја 1943.године и капитулације Италије били не велика, него огромна већина. Већи прилив Хрвата и Муслимана у партизанске јединице имамо након капитулације Италије и како је постојао све извјеснији исход рата, но и даље су Срби велика већина у партизанском покрету.
Нису табеле него једна табела из мноштва (било би реално бесмислено да на овој теми прикажем све табеле из Цветковићевих радова) табела које је у својим радовима ажурирао Цветковић. И табела која недвосмислено приказује чињенично стање о националној структури партизанскјог покрета у НДХ по годинама и збирно.Tvoje tabele su iz rada Dragana Cvetkovića, koji je notorno poznat po selektivnoj obradi podataka s izrazito srpsko-centrične pozicije. Taj rad nije nikakav krajnji autoritet, već samo jedan pogled na složenu povijest. Ako ćemo se već pozivati na podatke, treba uzeti u obzir i druge izvore, a ne se držati jednog autora kao pijan plota.
Možda je to sve istina, ali kad se pozivaš na jednog autora kao "neupitnog autoriteta", onda već ulaziš u zamku selektivne interpretacije. Postoje i drugi izvori koji nude drugačije poglede na ovu složenu temu. Nikad ne bih rekao da je njegovo istraživanje besmisleno, ali kad se analiziraju povijesni podaci, važno je imati širu perspektivu i uzeti u obzir različite izvore, a ne samo jedan.Нису табеле него једна табела из мноштва (било би реално бесмислено да на овој теми прикажем све табеле из Цветковићевих радова) табела које је у својим радовима ажурирао Цветковић. И табела која недвосмислено приказује чињенично стање о националној структури партизанскјог покрета у НДХ по годинама и збирно.
Драгану Светковићу се разумљиво могу наћи замјерке, али прозвати га за селективност у раду или нагињање српском погледу је бесмислено, тешко да га је неко и из хрватског корпуса чије мишљење има тежину (неоусташки шарлатани се не рачунају) за то прозвао.
Напротив, његови радови су студиозни, темељити, као мало ко тежи свеобухватости, обухватио би све крајхеве Босне и Херцеговине, Србије, Хрватске (гдје би разврстао Банију, Кордун., Лику, Далмацију, Славонију, сјеверозападну Хрватску, централчну Хрватску), структуру погинулких према статусу (цивили и партизани), старосној доби, националности.
Цветковића не треба нико бранити, бране га његови радови, за разлику од наручених урадака који врве паушалним и често неодрживим тврдњама, његове студије су темељите, сваки податак, свако име је провјерљиво.
Не, нити сам написао нити бих то икад написао да је Цветковић или било ко неоспорни ауторитет, нити је то (по мени) могуће код овакве материје. Само сам нагласио и темељитост и студиуозност и тежњу свеобухватнијем сагледавању у његовим радовима. Постоје и други чије мишљење се мора уважити. Изузетно поштујем, иако се не слажем са неким наводима (мада ту имам разумијевања због мејнстрима у Хрватској). Иву Пејаковића, Хрвата и часног човјека, бившег директора ЈУСП Јасеновац који се прошле године нашао на удару о чему са писао и о чему ћу још понеку написати. О том, потом.Možda je to sve istina, ali kad se pozivaš na jednog autora kao "neupitnog autoriteta", onda već ulaziš u zamku selektivne interpretacije. Postoje i drugi izvori koji nude drugačije poglede na ovu složenu temu.
Razumijem tvoje stajalište, ali mislim da treba uzeti u obzir da je hrvatski narod kroz povijest bio podložan ozbiljnom prijetnjama od strane velikosrpskog nacionalizma, koji je, osobito u 90-ima, imao konkretne ambicije širenja i stvaranja „velike Srbije“. Kada su Srbi na početku rata krenuli u oružanu pobunu, mnogi Hrvati su doživjeli to kao ozbiljnu prijetnju opstanku hrvatske države i naroda, s obzirom na to da su povijest i prethodni događaji jasno pokazivali takve namjere.Poenta je što Srbi nikada nisu verovali u istinsku želju Hrvata da budu zajednica sa Srbima u okviru SFRJ. Nema opravdanja za kriminalne grupe koje su ratna dešavanja koristile za krađu i ubijanje nevinih, ali pogrešna politika srpskih vlasti tih godina, mislim na 90. je blagoslovila takve paravojne formacije. Na osnovu toga, hrvatske vlasti su propagandom pospešile narativ da su svi Srbi ubice i da ih treba proterati. Moje mišljenje je da su političari tog vremena planski zarađivali na raznim dešavanjima, sa obe strane.
Cijenim što spominješ i Pejakovića, koji je doista utemeljeni autoritet na polju povijesti, pogotovo kad je riječ o Jasenovcu i holokaustu, jer se njegova djela temelje na ozbiljnoj analizi i činjenicama. Nažalost, istina o tom razdoblju nije jednostavna i postoje brojne nijanse koje se često zanemaruju, ovisno o političkom okruženju i ideološkom stavu.Не, нити сам написао нити бих то икад написао да је Цветковић или било ко неоспорни ауторитет, нити је то (по мени) могуће код овакве материје. Само сам нагласио и темељитост и студиуозност и тежњу свеобухватнијем сагледавању у његовим радовима. Постоје и други чије мишљење се мора уважити. Изузетно поштујем, иако се не слажем са неким наводима (мада ту имам разумијевања због мејнстрима у Хрватској). Иву Пејаковића, Хрвата и часног човјека, бившег директора ЈУСП Јасеновац који се прошле године нашао на удару о чему са писао и о чему ћу још понеку написати. О том, потом.
Treba li opet ponoviti da sam apolitičan .Zanimljivo kako si se u cijeloj toj teoriji zavjera oko ustava, kune i zastave nekako zaboravio spomenuti tenkove na Vukovarskoj cesti, logore, opsade i razaranje pola Hrvatske. Jer da, sigurno je kuna ta koja je provocirala, sumnjam da je itko rekao: "Ajmo razvalit Dubrovnik jer im se valuta zove po životinji."
A što se tiče kontinuiteta, Hrvatska je imala istu šahovnicu i u Banovini prije NDH, ali i to se nekako previdi. Ako već tražiš simbole kontinuiteta, možda pogledaj kako ste vi prošli kroz 90-e s četničkom ikonografijom i Miloševićevim bajkama o "svi Srbi u jednoj državi". Ali ajde, ako je valuta vaš problem, mogli ste se i vi prebacit na kune umjesto granata, možda bismo danas pričali o kursu, a ne o kuršumima.
Apolitičan se baviš temama koje izazivaju politiku.Treba li opet ponoviti da sam apolitičan .
Pitao sam ko je rekao tim da pisu takav ustav da dodje do svega sto tebe interesuje .
No , dje ćeš to odgovoriti .
Lijepo , imaš ponudu za ustavotvorni narod , ostati u državnom konc ligoru ili pobjeći .Apolitičan se baviš temama koje izazivaju politiku.
Nije problem u kuni ili simbolima, nego u tome što su ti simboli postali izgovor za daljnje eskalacije. Kad govorimo o odgovornosti, nije kuna bila uzrok rata, nego opća želja za rušenjem Hrvatske kao države. Da su Srbi željeli ostati u Hrvatskoj, možda bi prošli kroz politički proces, a ne kroz granate.
Nije problem u ustavotvornoj ponudi, nego u tome što su mnogi željeli ostati u Hrvatskoj, ali nisu imali priliku jer su drugi izabrali oružje, a ne dijalog. Bijesovi? Možda samo realizam, da je politika bila prioritet, rat se mogao izbjeći.Lijepo , imaš ponudu za ustavotvorni narod , ostati u državnom konc ligoru ili pobjeći .
U kakvim li si ti besovima .
Pa upravo ono što sam i napisala, političari su odlično iskoristili nacionalne porive i jedne i druge strane, međusobno nepoverenje proisteklo iz dešavanja tokom 2. sv. rata, obe strane su bile ubeđene da čine pravu stvar, a u stvari obe strane su grešile. S tim da su te greške dovele do smrti hiljade nevinih ljudi a to je ono što ostaje kamen spoticanja u bilo kojoj međusobnoj komunikaciji. Ali obe strane i dalje prave tu grešku, prebrojavaju svoje mrtve i veličaju svoju stranu istine. Dokle god se ne usudimo reći da smo krivi, ništa od normalizacije. Srbija čeka priznanja još iz 2.sv. rata i JasenovcaRazumijem tvoje stajalište, ali mislim da treba uzeti u obzir da je hrvatski narod kroz povijest bio podložan ozbiljnom prijetnjama od strane velikosrpskog nacionalizma, koji je, osobito u 90-ima, imao konkretne ambicije širenja i stvaranja „velike Srbije“. Kada su Srbi na početku rata krenuli u oružanu pobunu, mnogi Hrvati su doživjeli to kao ozbiljnu prijetnju opstanku hrvatske države i naroda, s obzirom na to da su povijest i prethodni događaji jasno pokazivali takve namjere.
S druge strane, donekle mogu razumijeti i Srbe u to vrijeme s obzirom na period između '41. i '45.
Naravno, to nije opravdanje za bilo kakve zločine počinjene s bilo koje strane, ali je važno razumjeti da je u tom kontekstu bilo puno straha i nesigurnosti među Hrvatima. Štoviše, na strani Hrvatske je bio i međunarodni legitimitet, dok je srpska strana imala podršku JNA i Miloševića, što je također činilo situaciju puno težom za one koji su željeli mir i suživot. Dakle, iz hrvatske perspektive, sukobi i agresija nisu došli iz „niti političke nesloge“ ili želje za zajedništvom, nego iz jasnih teritorijalnih i političkih ambicija koje su ugrozile opstanak Hrvatske.