Iskreno, ne deluje mi kao da je baš svako odsustvo smisla. Može da se nađe neka analogija (ako bojiš krug u crveno, površina kruga je ispunjena). Tako i moja površina moje kože mravima.
A da je bezvezan primer, jeste.
Baba mi je, kad sam imala vaške pričala da mi je puna glava. Nikad nisam mogla da vidim svoju glavu, ali sam verovala babi.

.
U tvojem primeru
puna glava radi se o pridevu
pun a ne prilogu
puno (u značenju
mnogo) o kome je tema. Prilozi
mnogo i
puno nisu apsolutni sinonimi.
RMS, 2007:
puno pril.
a. u velikoj količini, u velikom broju, mnogo: ~ trgovaca.
b. vrlo, veoma, mnogo: ~ se radovati.
v. više nego što treba, suviše: ~ platiti cipele.
Za razliku od priloga
mnogo prilog
puno ne stoji kao kvantifikator uz prideve; dakle ne "
puno skupo", "puno lepo", "puno dobro", ali može uz imenice i glagole
(puno raditi, puno jabuka) gde redovno označava
superlativ od mnogo ("jako, veoma mnogo"). On je tu metaforičku funkciju superlativa od
mnogo sasvim izvesno poprimio sa svog pridevskog značenja jer
pun označava postignut maksimum. Prema tome
puno pozdrava! znači
"najviše moguće pozdrava!" (da ne kažem
"najmnože pozdrava").
jako pril.
1.
a. sa velikom snagom, snažno, silno; veoma, vrlo: ~ lupati; ~ razvijen, ~ skučen.
b. vrlo mnogo: ~ trošiti.
2. tesno, čvrsto. - Jako su vezani.
Kod priloga
jako, opet, vidimo da stoji uz glagole i prideve.
mnogi, -a, -o 1. a. (u mn.: mnogi, -e, -a) koji se javlja u velikom broju, (mnogo)brojan: ~ ljudi, mnoge crkve. b. (u jd.) ukazuje na veći broj onih jedinki koje znači imenica uz koju stoju. - Mnoga je majka danas podjetinjila. 2. (u jd.) koji se javlja, ispoljava, koji postoji i sl. u velikoj količini, u velikom obimu, stepenu i sl., obiman, veliki; koji dugo traje, dugotrajan: ~ voda je pljuštala; od mnogog vremena. 3. (u im. službi, najčešće u mn.) veliki broj, mnoštvo osoba. - Mnogi i mnogi davno su već pokojni.
mnogo pril. (komp. više i više) (supr. malo) 1. a. kad se ukazuje na veliki broj, količinu ili obim nečega: ~ godina, ~ ljudi; ~ novca, ~ oružja. b. kad seukazuje na količinu, obim neke radnje, zbivanja: ~ lagati, ~ moći, ~ pričati, ~ hteti. 2. kad se ukazuje na visok stepen ili intenzitet nečega. a. jako, veoma, vrlo: ~ mi je žao, ~ lepo pevati, ~ učen. b. (uz komp. prid. i pril.) znatno, osetno: ~ bolje, ~ bolji, ~ više, ~ lepši itd. v. previše, suviše: oženiti se ~ rano, ~ smešan, ~ strog. 3. dugo, zadugo: nije ~ potom prošlo.
mnogo- prvi deo složenica koji označava veliki broj, veliku količinu, veliki obim i sl. onoga što znači drugi deo složenice: mnogobrojan, mnogostran, mnogougao i sl.
veoma pril. (uz opisne prideve, priloge i glagole) kazuje veći stepen neke osobine, odnosno da se nešto radi, dešava u velikoj meri: vrlo, jako, mnogo: ~ ljut, ~ opširan, ~ lepo, ~ hladno, ~ snažno, ~ se obradovati, ~ ceniti.
vrlo pril. 1. (uz opisne prideve i priloge) kazuje da se neka osobina javlja u visokom stepenu: veoma, mnogo: ~ lep, ~ važan, ~ sporo, ~ dobro, ~ lepo. 2. (u dijaloškoj situaciji, bez direktnog oslanjanja na prethodni prilog) vrlo (lepo, dobro, uspešno i sl.). - Jeste li se lepo proveli? - Jesmo vrlo.