Povelje bosanskog bana Mateje Ninoslava (1232-1250) o Srbima (Bošnjanima) i Vlasima (Dubrovčanima)

Plus freska u Stonskoj crkvi ne prikazuje dukljanskog vladara, već Petra Krešimira IV.
Колико знаш фресака хрватских владара? И на колико њих, не само у Хрватској, већ уопште у католичком свету је приказан владар са црквом под мишком на фресци.?
Ја ћу из главе сад бар 10 српских фресака да ти поставим које су старе 5+ векова.
 
dok je srpski kralj Dušan polagao prava na njega de iure, pa ih je 1333. prodao Dubrovčanima u slučaju ako ikad opet Srbija pokuša zauzeti Hum)
Јел си читао тај уговор? И како знаш да је продаја у питању а није рента?
 
Kotromanićev sin

Vidim da si malo ograničen
, pa ajde da ti pomognem. Poenta je u tome što ti spominje Hrvata (Hrvatin Vučković) u popisu njegovih dobrih Bošnjana. "a one su župe bile nevjerne i stale su protiv »nas« (dobrih Bošnjana)". Dakle oni "Hrvati" na koje se Stjepan II. Kotromanić odnosi su plemstvo Hrvatske, a ne etnos tj. narod. On sebe razlikuje od plemstva Hrvatske, jer to nije plemstvo Bosne, već druge države koje ne priznaje njega kao vladara. Ali rado ubraja etničke Hrvate u dobre Bošnjane ako ga priznaju kao vladara.


Nije bolest sve što boli :rotf:



Погледај Бошњака;

Screenshot_20240624_204838_Chrome.jpg
 
Poslednja izmena od moderatora:
Ispravak nekih grešaka:
Kada sam pisao prvi post ostalo mi je u sjećanju da kulinova povelja spominje Bošnjane, no očito sam se prevario. Kulin ne spominje Bošnjane, već Dubrovčane. Bošnjani se spominju u bosanskim poveljama nakon Ninoslava, a prije Ninoslava se spominju u bizantskim izvorima (jedan iz 1166. i drugi iz 1167.) i u vrijeme Ninoslava ih spominje jedan *hrvatski izvor (Rasprave između rimokatolika i bosanskog patarena, Pavao Dalmatinac) Dakle strani izvori spominju Bošnjane prije Ninoslava; domaće povelje spominju Bošnjane nakon Ninoslava. U Ninoslavovim poveljama se koristi oblik »moji ljudi«.

U drugom dijelu spominje nadležnost nad Srbima i Vlasima te zabranjuje vansudski postupak nad obje strane (!). Ovaj tekst onda proturiječi samome sebi i nema nikakvog smisla ako se "Srbi" odnose na stanovništvo Bosne, a "Vlasi" na stanovništvo Dubrovnika, jer Ninoslav već ranije u tekstu ističe postupak ukoliko »njegovi« ljudi nanesu nepravdu Dubrovčanima.
Ovdje nisam dobro razumio na što je se točno obraćao rad kojeg je Postklinik poslao, pa sam bolje pogledao na povelju i shvatio o čemu je riječ. Povelja (iz 1240.) prvo navodi postupak za njegove ljude "...I ako bi Vam neko od »mojih kmetova« ili od »mojih ljudi« nešto skrivio, da se sudi preda mnom, i ja ću im suditi pravednim sudom, te ako Vam ja ne učinim pravednu presudu, to sam ja kriv..." pa tek onda navodi postupak za Srbe i Vlahe "...I ovo još, ako tuži Srbin Vlaha, da se sudi pred knezom dubrovačkim, a ako tuži Vlah Srbina, da se sudi pred banom..."

Ninoslav prvo navodi sudski postupak za »njegove ljude«, te onda dodaje »i [ovo] još« i navodi sudski postupak za Srbe i Vlahe. Ako su "Srbi" istoznačnica sa »njegovim ljudima«, zašto bi onda Ninoslav ponavljao navod sudskog postupka dva puta? Zašto bi jasno odvajao te dijelove povelje sa »i [ovo] još«? Zašto bi prvo nazivao svoje podanike "moji ljudi"/"moji kmetovi" pa onda odjednom počeo koristiti naziv "Srbi"?

Dakle očito je, Ninoslav nedvojbeno razlikuje svoje ljude od Srba.

na početku teksta, za stanovnika grada Dubrovnika koristio naziv "Dubrovčanin"
Ne vidim da povelja igdje izričito navodi naziv "Dubrovčanin" kao što rad tvrdi, ali itekako vidim da povelja koristi oblik "dubrovački" (knez).

Meliot
Može da bude ali ne mora da znači.
Itekako mora. Takvo ime označava narodnost. Može sada biti neki Hrvatin koji se posrbio, ili Srpče koji se pohrvatio, pa mu preci nastavljaju nositi ime, ili uzimaju ime i pretvaraju ga u prezime (kao Hrvatin > Hrvatinić), ali usprkos tome to ti je dobar pokazatelj narodnosti i prvotnog porijekla tih osoba.

Svakako je postojala interakcija između stanovnika Bosne i Hrvata i ta imena se javljaju verovatno zbog migracija.
Ali se ne javljaju Srbin i Srpče nigdje izuzev gornjeg Podrinja. Zašto? Pa znamo da su Srbi prolazili trgovačkim putevima kroz Bosnu.

Jesu, pa baš smo na temi gde jedna bosanski ban svoje posanike naziva Srbima.
Srećom pa sam ja dao objašnjenje i razjasnio da se Srbi ne odnose na domaće stanovništvo Bosne. Ninoslav dijeli svoje ljude od Srba u povelji iz 1240.

Stefan II Kotromanić u jednoj povelji svoj jezik naziva srpskim.
Nije. Pretpostavljam da se obraćaš na povelju iz 1333. gdje se navodi kako su izdate četiri povelje, dvije na srpskom i dvije na latinskom?
To nisu riječi bana, već dubrovačkog pisara porijeklom iz srpskih krajeva, koji pri kraju navodi tehničke detalje te povelje.

"...Zato, stavlju ja, gospodin Ban Stefan, svoju zlatu pečat, da je vjerovano - svaki da znajet istinu.

*A tomuj su četiri povelje jednako: dvije latinsci i dvi srpsci - a sve su pečaćene zlatijemi pečati. Dvije šta povelje u gospodina Bana Stefana, a dvije povelje u Dubrovnici. A to je pisano pod gradom, pod Srebr'nikom."


Vidimo da je u prvoj rečenici ban govornik (obraća se prema sebi u prvom licu) dok se u ovom odvojenom dijelu pisar obraća prema banu u trećem licu, znači ban više nije govornik. Dakle te zadnje tri rečenice nikako ne možemo pripisati banu, već isključivo pisaru koji je sastavio prijepis povelje.
Te tri zadnje rečenice se isključivo odnose na tehničke detalje originalnih povelja (pisanje, pečaćenje, mjesto nastanka), nadalje pisar navodi kako se originali povelja već nalaze kod bana i u Dubrovniku. Autor te tri zadnje rečenice nikako ne može biti pisar originalnih povelja, zato jer su povelje jedino mogle stići u Dubrovnik tek nakon što ih je pisar originalnih povelja napisao - a jedini koji ima mogućnost da kaže kako su povelje već u Dubrovniku je taj isti dubrovački pisar koji ih prepisuje.
Što još dokazuje da ovo nisu originalne povelje, nego da ih je pisar znatno izmijenio i dodao svoj tekst: da je ovo doslovan prijepis originala, onda bi u tekstu glasilo "A OVO je pisano pod gradom,pod Srebr'nikom" a ne "A TO je pisano pod gradom,pod Srebr`nikom". Isto, što daljnje odaje ovaj prijepis je činjenica da je taj dubrovački pisar preinačio oblik imena Stipan/Stjepan u Stefan, koje se nikako nije koristilo u domaćem jeziku bosanskih vladara i Bosne. Čim imaš "Stefan" u zemlji koja je ikavsko-šćakavska, tu odmah nešto ne štima.

Dakle, zaključak je da je te riječi umetnuo dubrovački pisar srpskog porijekla. Nikako se ne može pripisati te riječi banu, niti originalnom pisaru povelja.

Postoje ljudi koji veruju u ono šta piše Porfirogenit a ppstoje ljudi koji veruju Popu Dukljaninu. Ti si izgleda jedan koji veruju u onom drugom.
Nipošto. Smatram većinu LJPD povijesno netočnim. Ne vjerujem da su Hrvati bili ispod Cetine zato jer to LJPD navodi, već zato jer tako navode brojna ranosrednjovjekovna vrela, nevezana sa Dukljaninom.

Ne možeš proizvoljno sa tumačiš istorijske izvore kako tebi odgovara.
Ta izjava se najviše odnosi na tebe. Po treći put ti ponavljam - smatraš Litcike Srbima. Ignoriraš moje dokaze i argumente, samo nastavljaš ponavljat iste prožvakane tvrdnje kao i uvijek. Povijesna dijela se treba gledati iz kritičke perspektive, uspoređujući jedno dijelo sa drugima, te se tako treba doći do zaključka temeljenog u dokazima. To ti očito ne radiš.

Tvrtko vrši osvajanja na račun ugarskog kralja a postoji bojazan da ne isprovocira ugarskog kralja time što će se proglasiti za kralja Hrvata? Tvoje proizvoljne insinuacije. I ako je tačno da se proglasio "kraljem Hrvatske", opet ta titula stoji predzadnja u njegovom titularnom nazivu a titula "kralja Srba" je prva što ipak nešto govori.
U Ugarskoj se tada odvija građanski rat, Tvrtko jednostavno uočava priliku da proširi svoju vlast na Hrvatsku. Tvrtko jest potomak Šubića, ali Šubići su bili samo banovi Hrvatske, a ne kraljevi. Dakle stavljanje Hrvatske u njegovu titulu je krajnje ilegitimno.
Isto treba imati na umu činjenicu da je većina kraljevine Hrvatske opet bila pod vlašću ugarskog kralja, a ne Tvrtka. Dakle em što je ugarski kralj imao nasljedno pravo na Hrvatsku, em što je većina Hrvatske ionako bila pod njegovom vlašću. Za Rašku tj. Srbiju se ne može reći isto. Tvrtko je u to vrijeme jedini kralj Srbije, a ima i nasljedno pravo na nju, za razliku od Hrvatske.

Q. in perpetuum hibernum
Ne, nije izneo. Vrati se natrag na ono što je Postklinik naveo tj. pročitaj još jednom.
Da li treba da opet postavim pitanje?
Kakve veze ima sa Ninoslavljevim poveljama to što romejski car Manojlo I Komnin kaže 1167. godine Bosanac, misleći na Bosnu?
Hoćeš li možda ti pokušati da obrazložiš to? Pošto primećujem da do sada niko nije. Kako to potvrđuje da je postojalo bošnjansko ime u funkciji politonima još i tada, u vreme cara Manojla I?
Postklinik
Nemože biti nikakvog govora o tome kako je termin "Srbin" evoluirao u "Bošnjanin" u vrijeme bana Stjepana II. Kotromanića kad se "Bošnjani" spominju i ranije.
Državno-politički termin "Bošnjanin" je postojao i prije Ninoslava, koriste ga strani autori, dakle nema govora o tome kako se u domaćim poveljama "Srbin" razvio u "Bošnjanin" tek nakon Ninoslava kada imamo spomene Bošnjana prije Ninoslava. Jednostavan argument.
Ionako je to nebitno, kada je rad već objasnio kako te povelje ne govore da su Srbi domaće stanovništvo Bosne.

АнаиванГорд
Jel švataš da postoje izvori koji ovo što si napisao opovrgavaju? Što povelje, što ugovori..
Do 13 veka a i do sredine 14-og Zahumlje je vezano za Srbiju, nekad čvršće, nekada labavije ali svakako u vezi.
Ja sam ti poslao vrlo podroban popis koji opisuje stanje Huma od kasnog 12. do 14. stoljeća i pruža objašnjenje za svaku promjenu. Sve zaključke sam izvukao iz povijesnih izvora. Nisam ni ja nepogriješiv, pa ako misliš da sam nešto pogrešno iznio, slobodno to istakni i ja ću ti poslati izvor preko kojega sam došao do tog zaključka.

Pa ovde bukvalno potvrđuješ ono što ja pričam. Do Neretve je Zahumlje, od Neretve do Cetine Paganija, ili Krajina kako se poneki put javlja.
Ne? Neretvanska krajina ≠ Paganija. Paganija nestaje davno prije 13. stoljeća, po "klasičnom" mišljenju nekad oko 1000. i dio se priključuje u Hum (župa Rastoka tj. Luka & župa Dalen tj. Veljaci/Velika) a župa Mokron postaje neretvanska krajina kojom Kačići upravljaju iz Omiša. Ovo što ti ja opisujem je rat između kneza Petra humskog protiv Andrije humskog i Vladislava (kasnije postaje srpski kralj). Tada se sami Hum dijeli na dva dijela, zapadni (iznad Neretve) i istočni (ispod Neretve), pa se u kasnijim razdobljima naizmjenično ponovno spaja i razdvaja. Orbini nam daje izravan pregled tih događaja (iako mu opis ima neke greške), a njega potvrđuju srednjovjekovni izvori.

(zašto sam istakao "klasično" mišljenje - ja podržavam teoriju koju iznosi Mladen Ančić u svojim radovima - dakle Zahumlje i Paganija su prvotno činili jedinstvenu cjelinu Hum, pa je se taj Hum u međuvremenu podjelio na dva dijela [naime, kao rezultat srpskih pohoda kneza Petra Gojnikovića] - Zahumlje i Paganiju - te je se kasnije opet ujedinio u jedan Hum. Neretvanska krajina je samo bivša humska župa Mokron koja je otkinuta od Huma [valjda za vrijeme dukljanskih pohoda] i ušla u sastav Hrvatske. Paganija i Zahumlje kao zasebne države postoje samo na kratko vrijeme.)

Koliko znaš fresaka hrvatskih vladara? I na koliko njih, ne samo u Hrvatskoj, već uopšte u katoličkom svetu je prikazan vladar sa crkvom pod miškom na fresci.?
Argument ti je sasvim bezvrijedan čim uračunaš činjenicu da je sami Mihailo Vojislavljević bio rimokatolik. Dakle ti si ovdje postavio dvosjekli nož, po tebi ni PKIV ni Mihailo nisu prikazani na fresci. I ako te baš zanima, imaš obilne prikaze rimokatoličkih vladara kako drže crkve, pa čak i u Engleskoj. Ako hoćeš da ti dam slike, slobodno kaži.

Ja ću iz glave sad bar 10 srpskih fresaka da ti postavim koje su stare 5+ vekova.
Ne zanimaju mene freske stare pet stoljeća, može li jedna srpska freska iz 11. stoljeća? Ili pak prije? Doba narodnih hrvatskih kraljeva završava smrću Stjepana II(I)./Petra Svačića, od tada je kraljevina Hrvatska pod Arpadovićima. Freske koje su stare 5 stoljeća su opet došle 5 stoljeća nakon narodnih hrvatskih kraljeva.
 
Nisam ni ja nepogriješiv, pa ako misliš da sam nešto pogrešno iznio, slobodno to istakni i ja ću ti poslati izvor preko kojega sam došao do tog zaključka.
Добро, фер став. Свакако да нико није безгрешан....ништа то није спорно, вреди само образложити па макар став био и погрешан на тај начин може да се коригује...
Јел теби познат некакв документ, или историјски извор између Дубровника и хрватског владара, па макар да је само име, не мора да пише да је Хрват?

Ovo što ti ja opisujem je rat između kneza Petra humskog protiv Andrije humskog i Vladislava (kasnije postaje srpski kralj).
Да ли узимаш у обзир да су Петар (у неком периоду сплитски кнез) и Андрија, ајде нећу рећи 100 посто, али највероватније рођена браћа по оцу, и рођени синовци Стефана Немање и браћа од рођеног стрица Стефану, Вукану и св. Сави?

Argument ti je sasvim bezvrijedan čim uračunaš činjenicu da je sami Mihailo Vojislavljević bio rimokatolik.
То није толико битно, већ мотив на фресци који се преноси кроз један народ. Узгред, Михаило је рођен пре Раскола, а тај Раскол се на нашим просторима осетио вероватно неких 50 до 100 од када се десио. Питање је колика је била свест у том времену о Расколу.
Нпр. ја мислим да ми сада живимо у доба раскола у православљу али ми то не осећамо (можда ја грешим за ово задње али тако ми делује).
Ne zanimaju mene freske stare pet stoljeća, može li jedna srpska freska iz 11. stoljeća? I
Па шта би био Михаило ако му је отац Травуњанин-Србин?
 
Meliot
"regnum Servilie, quod est Bosna" (srpska kraljevina koja je Bosna).
Prva sačuvana bula koja spominje Dubrovnik kao nadbiskupiju datira 27. rujna 1022. godine. Kao područja podložna dubrovačkoj biskupiji se navode Zahumlje, Srbija i Travunija (sve jedan regnum tada, pod vlašću bizantskog vazala Ljutovida), te se nakon toga navode biskupije koje su podložne Dubrovniku, a to su kotorska, barska i ulcinjska. Uporabom ovakvih pokrajinskih tj. državnih imena dubrovački nadbiskup je htio je osigurati prava i biskupije koje dubrovačka nadbiskupija ne bi dobila da su umjesto pokrajina (Zahumlje, Srbija, Travunija) spomenute biskupije (stonska, raška, trebinjska) na tom području. Stonska i trebinjska su dotad bile podvrgnute splitskoj nadbiskupiji, i teško bi ih Rim 1022. predao dubrovačkoj nadbiskupiji da je znao o čemu se zapravo radi. Dubrovački nadbiskupi su ovakvim "prevarama" nastojali neprimjetno proširiti granice svoje nadbiskupije i osigurati pravo na podložne biskupije.

Druga bula već datira 28. rujna 1022., a ovdje se sve pokrajine navode kao kraljevine (regnum) zasebno, kako bi dubrovačka nadbiskupija povećala svoj ugled. U toj buli papa Kalist II naređuje "biskupima Gornje Dalmacije i Duklje" da priznaju primat dubrovačkoga nadbiskupa Gerarda u regnum Zahumlju, regnum Travuniji i regnum Srbiji. Takvi se izrazi i prostranstvo dubrovačke nadbiskupije očituje i u naknadnim bulama iz 1142., 1153., 1158., 1167.
20 godina kasnije nadbiskup Tribun dao je po 3./4. put potvrditi prava dubrovačke nadbiskupije bulom pape Urbana III. koja datira 28. ožujka 1187. godine. U toj buli po prvi put susrećemo umetak "quod est Bosna" iza riječi "regnum Servilie". Od prvoga poznatoga papinskog pisma dubrovačkom nadbiskupu iz 1022. sve do 1187., dakle u razdoblju od 165 godina (!), uvijek se koristila formula "kraljevstvo Srbija" ("scilicet regnum Zachulmie, regnum Servilie ac regnum Tribunie") kao područje dubrovačke nadbiskupije, ali se nikada se nije pojavio umetak "quod est Bosna".

Nakon smrti barskog nadbiskupa Ilije, prije 1153., Dubrovčani su uspjeli izraditi u Rimu, da papa Anastazije IV ne podjeli metropolitanski palij novom barskom biskupu, već da naredi da svi dukljanski biskupi priznaju dubrovačkoga nadbiskupa. Tu naredbu je ponovio i papa Hadrijan IV. Međutim to uopće nije pasalo dukljanskim biskupima, pa su se barski i ulcinjski biskupi pobunili. Nakon što su neuspiješno pokušali da nagovore te odmetnule biskupe na posluh, Tribun ih je izopćio te se osobno zaputio u Italiju papi Aleksandru III., da slomi taj pokret. 29. prosinca 1167., papa je izdao četiri pisma o kao riješenje za te nesuglasice. U 1. pismu potvrdio je sva stara prava dubrovačke nadbiskupije s vec utvrđenom formulom: "scilicet regnum Zachulmie, regnum Servilie ac regnum Tribunie". U 2. pismu papa naređuje biskupima svačke i drivastske biskupije, te kleru i narodu stonske, skadarske i trebinjske biskupije (koje su tada bile ispražnjene) da slušaju dubrovačkog nadbiskupa Tribuna. 3. pismo poslano je svećenstvu i narodu Ulcinja i Bara, u kojem im papa naređuje da ne slušaju svoje biskupe dok se ne pokore Tribunu. 4. pismo upućuje Lazaru, biskupu grada Arbanona u Albaniji, koji je s bizantskoga obreda bio prešao na rimski, pa i njega postavlja kao podložnog dubrovačkoj nadbiskupiji. Zadnje pismo, ono iz 1168., papa šalje "opatima i drugim Latinima, klericima i svjetovnjacima, koji borave u Draču", zajedno sa nadbiskupom Tribunom, kao svoga legata, te im zabranjuje da održavaju veze s izopćenim biskupima u Baru i Ulcinju, dok se ne pokore Tribunu.

Tribun je dakle iznio potpunu pobjedu i znatno proširio granice dubrovačke nadbiskupije. No to je bilo uzalud, jer je 1173. barsku biskupiju preuzeo Zadranin Grgur, koji je sklopio dogovor sa Splitskim nadbiskupom Rajnerom. Već 1178. Grgur nosi naslov barskoga nadbiskupa, i time su sve biskupije južno od samog grada Dubrovnika priključene u barsku nadbiskupiju.
Srpsku biskupiju u Rasu car Bazilije II. je već 1020. otrgao od Rima i podvrgao ohridskoj arhiepiskopiji, otada je samo nominalno u vlašću Dubrovnika. Nakon smrti Emanuela Komnena, splitski nadbiskup je na osnovu starih prava stao sebi prisvajati pravo na stonsku biskupiju, a dubrovačka biskupija, koja je prvotno upravljala prostorima od Cetine pa sve do Drača, je u 10 godina svedena na Dubrovnik i sićušnu trebinjsku biskupiju. U pitanje je došao i sami opstanak dubrovačke nadbiskupije zbog manjka podložnih biskupija. U ovako nepovoljnoj situaciji Tribun je okrenuo svoju pozornost prema bosanskoj biskupiji (koja je do tada bila podložna Splitu) i pokušao prevariti Svetu Stolicu tako što je tvrdio da je bosanska biskupija od početka bila podložna Splitu, samo što se u prethodnim poveljama spominjala kao "regnum Serbija". Kako bi to učvrstio i spriječio ikakve buduće sumnje oko toga, u novoj buli iz 1187. je umetnut dodatak "quod est Bosna".

Uspjeh Tribuna bio je sa zadovoljstvom pozdravljen u Bosni, a moguće da je i sam Kulin ili bosanski biskup svojom preporukom pomogao. To možemo zaključiti iz činjenice da novi bosanski biskup 1195. ide na posvetu u Dubrovnik, a ne u Split po starom običaju.

Formula "regnum Servilie, quod est Bosna" tj. "Kraljevstvo Srbije, što je Bosna" se javlja u bulama iz 1188., 1227., 1238.

1247. je bosanska biskupija otrgnuta od Dubrovnika i postavljena pod upravu kaločke nadbiskupije, dubrovački nadbiskup Ivan, vodeći tužbu s barskim nadbiskupom o granicama i pravima njihovih nadbiskupija, 1252. pod zakletvom izjavio na papinskom dvoru u Perudi, da dubrovačkoj nadbiskupiji pripadaju biskupije "u kraljevstvu Zahumlja, u kraljevstvu Srbije, što je Bosna, i u kraljevstvu Travunije" ali nije uspio da bosanska biskupija bude vraćena pod upravu Dubrovnika. S tim se i zadnji put u rimskoj kuriji i u službenim papinskim pismima javlja umetak "quod est Bosna".

Dakle, sasvim očito da je ovo prevara učinjena od strane Dubrovčana kako bi proširili nadbiskupiju, ništa više. Nije im prvi put, i ovo nije nikakav dokaz za srpstvo Bosne.

АнаиванГорд
Kako znamo na osnovu splitskih sabora kada tad Split nije u Hrvatskoj?
Kako znamo Porfirogenet zna da je Srbija držala Bosnu ako Carigrad nije u Srbiji? Odakle si pokupio ovaj argument? Iz obližnjeg vrtića?

Split ne treba biti u Hrvatskoj kako opisivao crkveno stanje u Hrvatskoj. Ali na našu sreću Split jest bio u Hrvatskoj. U saborima se ne spominje bizantski strateg, sami sabor nadgleda Tomislav (jer se vodi na području nad kojim on vlada) a u zaključcima splitskih sabora se isto navodi ovo: "Ako bi kralj i hrvatski velikaši htjeli podvrgnuti sve (omnes) biskupske dijeceze unutar granica naše metropolije pod vlast svoga biskupa, neka nitko od nas u cijeloj njihovoj provinciji ne krsti, niti posvećuje crkve ili svećenike. Ipak svakome tko za potrebe svoje duše pristupi k nama u našim sjedištima i zamoli da bude zaređen ili kršten ili da dobije potvrdu, treba to bez oklijevanja pružiti po čitavoj provinciji (per totam provintiam)." Tomislav i njegovi velikaši bili su, prema tome, u stanju podvrgnuti sve dijeceze na prostoru splitske metropolije, od Krka do Ulcinja, pod duhovnu vlast ninskog biskupa Grgura, što im sinod zabranjuje pod prijetnjom Božjeg suda. Tekst isto navodi da je u "zemlji Hrvata i u krajevima Dalmacije Tomislav kralj".

Za više informacija preporučujem da pogledaš ovaj post sa forum.hr

Jel si čitao taj ugovor? I kako znaš da je prodaja u pitanju a nije renta?
Oboje. 8000 perpera je jednokratna isplata, 500 perpera trebaju isplatiti godišnje. Ne znam kakve ovo veze ima sa činjenicom da je Dušan tada držao Pelješac samo nominalno, po svemu sudeći.

Погледај Бошњака
Ovo je neironično "argument" kojeg muslimani koriste kako bi dokazali da su Hrvatinići bili etnički "Bošnjaci". Nemojte i vi spasti na njihovu razinu. Razlikujte narodnost od regionalne pripadnosti.

Frontiersman
Ovo takođe nije tačno jer recimo imamo člana srpske plemićke porodice Vojinović sa tim imenom.
Nije više "srpske porodice" čim im je brat rodonačelnika nazvan HRVATin, a? :rotf:
Oko ovoga si se već raspravljao sa Postklinikom, i odbacio si njegove dokaze koji spominju Hrvatine u Foči i Travuniji, čak iako se itekako može raditi o doseljenicima na ta područja (dubrovački put, Hrvati su se isto doseljavali u Srbiju zbog rudarenja). Kada te je upitao za dokaze srpstva Vojinovića, ti si mudro odvratio "Nemam ja šta tebi da dokazujem" i "Na njihovom članku na engleskoj vikipediji Hrvatska i Hrvati se pominju tačno 0 puta" super dokazi, 10/10. Postklinik je zasigurno gutao prašinu nakon ovog konciznog i razornog odgovora :rotf: Ovo je na istoj razini kao Meliotova legendarna izjava o sv. Vlahi.
Nemam šta za reći, osim od samo naprijed. Bilo je i vrijeme da netko da potiče hrvatstvo Vojnovića na ovom forumu.
 
dijeceze unutar granica naše metropolije pod vlast svoga biskupa,
Један од аргумената си сам поставио. Ако си мислио на Сплит и Хрватску. Драго ми је да се и ти обавештаваш у вртићу:D Има још неколико. Ништа то није нешто вау. Рим 'држи' Сплит како би надгледао дешавања међу оближњим Хрватима исто тако као што 'држи' Дубровник због оближњих Срба. Никакво вау откриће.. то што смо ми на овом простору 'уоквирени' и не узимамо да и други центри моћи имају своје интересе то је друга прича
 
od Krka do Ulcinja, pod duhovnu vlast ninskog biskupa
Можеш да мислиш шта год хоћеш, али ово нема трика да буде. Да нински епископ има јурисдикцију на толиком простору па то нема шансе.
 
Poslednja izmena:
Jel tebi poznat nekakv dokument, ili istorijski izvor između Dubrovnika i hrvatskog vladara, pa makar da je samo ime, ne mora da piše da je Hrvat?
Ne shvaćam šta tražiš, bolje obrazloži. Dokument između Dubrovnika i hrvatskog vladara u kojem ne mora da piše da je Hrvat?

Da li uzimaš u obzir da su Petar (u nekom periodu splitski knez) i Andrija, ajde neću reći 100 posto, ali najverovatnije rođena braća po ocu, i rođeni sinovci Stefana Nemanje i braća od rođenog strica Stefanu, Vukanu i sv. Savi?
Netočno. Mavro Orbini (onaj isti lik koji ti donosi vijest da je Andrija humski sin Miroslava) izričito naglašava da Petar nije krvno povezan sa Andrijom.

Te tvrdnje da su Andrija i Petar povezani su izmišljene od strane srpske historiografije. Ne zna nitko odakle im uopće to, no ako bi morao nagađati - zato jer povezuju Petrovog nasljednika Toljena (nećak Petra), i srpskog Toljena (sin Miroslava), što je potpuna besmislica, jer bi po toj logici mogli utvrditi kako je Toljen iz roda Kačića (živ u vrijeme Petrovog nećaka Toljena, čak i surađivao sa njim kako se navodi u Historia Salonitana). Dakle, ne postoje nikakvi dokazi da je Andrija krvno povezan sa Petrom. Dapače, klimavo je to je li Andrija uopće povezan sa Miroslavom, jer Orbini potpuno pogrešno navodi sinove Andrije. Iz srednjovjekovnih povelja znamo da su mu sinovi bili Radoslav, Bogdan i Juraj, dok Orbini navodi Toljena, Nikolu i nekog Petra?

Onda imaš i onu raspravu je li Nemanja zapravo sin Dese i Zavide, jesu li Nemanja i Miroslav zapravo krvna braća...

No, sve je ovo nevažno. Mogu oni bit braća a mogu biti otac i sin. Nema veze sa time čiju vlast priznaju.

To nije toliko bitno, već motiv na fresci koji se prenosi kroz jedan narod. Uzgred, Mihailo je rođen pre Raskola, a taj Raskol se na našim prostorima osetio verovatno nekih 50 do 100 od kada se desio. Pitanje je kolika je bila svest u tom vremenu o Raskolu.
Upravo suprotno - raskol je možda službeno potvrđen tek 1054., ali su se dvije crkve kulturno i doktrinalno sve više i više odvajale kroz vrijeme počinjući već od 4. stoljeća.

Npr. ja mislim da mi sada živimo u doba raskola u pravoslavlju ali mi to ne osećamo (možda ja grešim za ovo zadnje ali tako mi deluje).
Dobro, današnjica je već drugačija. I kod nas imaš npr. sedevakantiste, imaš podjelu između tradicionalnih tj. konzervativnih tj. istinskih rimokatolika i ovih pogrda koje stavljaju duge po crkvama i dopuštaju istospolnu ženidbu, odobravaju bludničke činove, primanje Hostije pod teškim grijehom itd.

Pa šta bi bio Mihailo ako mu je otac Travunjanin-Srbin?
Pa u tome je stvar. Mihajlo nije na fresci, već je Petar Krešimir IV., hrvatski kralj. Pogledaj post koji sam linkao, tamo ti je sve objašnjeno. Freska zasigurno prikazuje PKIV; ne liči na nijedan prikaz Mihajla (pečat) niti na dukljansku krunu u Miroslavljevom evanđelistaru.

Jedan od argumenata si sam postavio. Ako si mislio na Split i Hrvatsku. Drago mi je da se i ti obaveštavaš u vrtiću:D Ima još nekoliko. Ništa to nije nešto vau. Rim 'drži' Split kako bi nadgledao dešavanja među obližnjim Hrvatima isto tako kao što 'drži' Dubrovnik zbog obližnjih Srba.
Nemam pojma na što se obraćaš. Split priznaje vrhovništvo Rima, Dubrovnik isto. Što je tu sporno?

Možnjš da misliš šta god hoćeš, ali ovo nema trika da bude. Da ninski episkop ima jurisdikciju na tolikom prostoru pa to nema šanse.
Čim im sinod to zabranjuje, znaš da su imali mogućnost. I nije ninski nadbiskup imao jurisdikciju na tolikom prostoru, već kažu ako nasilno ili putem nekog drugog nezakonitog puta Tomislav i njegovi velikaši podvrgnu druge biskupije pod jurisdikciju ninskog biskupa (ako bi htjeli podvrgnuti sve biskupske dijeceze unutar granica naše metropolije pod vlast svoga biskupa) da će biti izopćeni, tj. krštenja, posvećenja i ostali sakramenti neće biti valjani.

Pročitao sam, neću da te smaram ali ima par ozbiljnih 'rupa'.
Ne vidim nikakve greške. Jedino se ne slažem sa ovim "jedna država jedna metropolija", no to ne igra neku ulogu.

Mislim da nisam ja ovo pominjao .!?
Nisi, moja greška. Kotromanićev sin je.
 
Ne shvaćam šta tražiš, bolje obrazloži. Dokument između Dubrovnika i hrvatskog vladara u kojem ne mora da piše da je Hrvat?
Па не мора да пише дословце да је Хрват тај човек, може да пише и нпр. Трпимир или шта знам, у том смислу, не мора да пише Хрват Трпимир.
 
Pa u tome je stvar. Mihajlo nije na fresci, već je Petar Krešimir IV.
Ма какав Петар Крешими то нема шансе, ништа не упућује на тако нешто, буквално ништа. То за круну ти није никакв аргумент, то је круна западног типа и то је то.
Постављао је @NickFreak неколико српских владара с таквом круном на новцу који су ковали. Круна једноставно указује на центар одакле је добијена.
 
Nije više "srpske porodice" čim im je brat rodonačelnika nazvan HRVATin, a?
U kojima to radovima su Vojinovići prikazani kao Hrvati? Ja sam učio u školi da su oni bili srpska dinastija. Ne znam što je sada tvoje poticanje nepostojećeg hrvatstva Vojinovića na forumu revolucionarno za opštu istoriografiju. Pa čak je i Tvrtko I Kotromanić polagao značajnija prava na srpsku krunu tek kada je vojno porazio člana ove porodice Nikolu Altomanovića.

Tvrtko je u to vrijeme jedini kralj Srbije, a ima i nasljedno pravo na nju, za razliku od Hrvatske.
Marko Mrnjavčević je takođe srpski kralj u istom periodu.
 
Q. in perpetuum hibernum


Državno-politički termin "Bošnjanin" je postojao i prije Ninoslava, koriste ga strani autori, dakle nema govora o tome kako se u domaćim poveljama "Srbin" razvio u "Bošnjanin" tek nakon Ninoslava kada imamo spomene Bošnjana prije Ninoslava. Jednostavan argument.

Ne, nije postojao. Nema dokaza za to što si napisao.

Bošnjanin se pominje prvi put 1332. godine.

Pa ne znam kako misliš da može biti argument (bilo jednostavan, bilo kompleksan), kada...prosto...nije istina. :lol:

Povodom pokoravanja Hrvatske i Bosne, kod Mihaila Anhijalskoh stoji podatak da treba da budu upisani u tablice Romeja. To je sve što tamo stoji; to nije i ni u kakvom kontekstu ne može biti dokaz da je i u to vreme još postojao etnonim Bošnjanin u upotrebi za stanovnika bosanske države (što nije još bio čak ni kada se bio pojavio, u prvoj polovini XIV stoleća).
 
Poslednja izmena:
Srpski_kralj_Mihajlo.jpg

Ово је јако збуњујуће круна је је више византијског типа уопште нени на изглед непозната код западноевропских владара тог времена и касније. Више личи круна Првовенчаног на западне круне данских краљева и осталих.
Ова је најближа једној Милутиновој и деспота Стефана и фреска је ктиторска попут Немањићких задужбинарских фрески не знам колико је ово добро проучено али како пролази време све ћемо више сазнавати.
Screenshot_2024_0625_082958.png

Драгутинова ктиторска.

Screenshot_2024_0625_082903.png

Крунисање Симониде Грачаница.

Screenshot_2024_0625_084007.png

Милутинова ктиторска Грачаница.
Много бољу резолуцију и слику неће да учита.
Ја мислим да човек не мора бити превише интелигентан да види континуитет мислим да би са децом у вртићу са пузлама ово био природни одабир и уклапање мозаика.
 
Kotromanićev sin

Vidim da si malo ograničen, pa ajde da ti pomognem. Poenta je u tome što ti spominje Hrvata (Hrvatin Vučković) u popisu njegovih dobrih Bošnjana. "a one su župe bile nevjerne i stale su protiv »nas« (dobrih Bošnjana)". Dakle oni "Hrvati" na koje se Stjepan II. Kotromanić odnosi su plemstvo Hrvatske, a ne etnos tj. narod. On sebe razlikuje od plemstva Hrvatske, jer to nije plemstvo Bosne, već druge države koje ne priznaje njega kao vladara. Ali rado ubraja etničke Hrvate u dobre Bošnjane ako ga priznaju kao vladara.


Nije bolest sve što boli :rotf: Koliko god ti to mrzio, činjenica ostaje da Stjepan II. Kotromanić ubraja samoprozvanog Hrvata u svoj popis dobrih Bošnjana (»nas«), dakle smatra ga jednim od njegovih, usprkos tvojim željama.

Пошто презиме,,Бошњак" у Хрватској постоји у више од 6000 случајева, том твојом аналогијом можемо закључити да су то све Бошњаци.

Него, пише оно што пише и то се не може измијенити. Ма колико ти и теби слични то жељели: нема Хрвата у Босни.

Него, де ми објасни онда зашто тај исти бан Стефан II назива цара Душана ,,цар Рашки", те баш Нинослав назива тадашњег српског краља ,,краљ Рашки". Дакле јасно једне назива Хрватима, а друге регионалним именом. Молим те користи исту методологију коју си користио у овој твојој издркотини од објаве.
 
Poslednja izmena:
Пошто презиме,,Бошњак" у Хрватској постоји у више од 6000 случајева, том твојом аналогијом можемо закључити да су то све Бошњаци.

Него, пише оно што пише и то се не може измијенити. Ма колико ти и теби слични то жељели: нема Хрвата у Босни.

Него, де ми објасни онда зашто тај исти бан Стефан II назива цара Душана ,,цар Рашки", те баш Нинослав назива тадашњег српског краља ,,краљ Рашки". Дакле јасно једне назива Хрватима, а друге регионалним именом. Молим те користи исту методологију коју си користио у овој твојој издркотини од објаве.

Tačno je da je postojalo u srpskoj istoriografiji stanovište da do Tvrtka Bosanci preferiraju raško ime za svoje istočne susede, ali to čak i Miloš Blagojević, koji se time bavio i potencira na tom podatku, oprezno pominje kao eventualni dokaz da su Bosanci tradicionalno i sebe smatrali Srbima, a one istočno od Drine Rašanima.

To jeste jedno od tumačenja, istina, ali mora se porazmisliti i o mogućnosti da se radi o posledici ugarskog uticaja. Ugri su Srbe nazivali Rašanima, zato što je što se tiče njih srpski kralj sedeo u Budimu, dok je taj dole samo raški. Raško (ili račko) ime opstalo je kod Mađara sve do čak modernih vremena. Moguće je da zato Bosanci preferiraju to ime, iz istih razloga zbog kojih to čine i Ugri, koje su s vremena na vreme barem nomilano priznavali za svoje vrhovne sizerene. U prevodu, srpski kralj je u Budimu, a ovaj ovde, raški.
 
Pošto prezime,,Bošnjak" u Hrvatskoj postoji u više od 6000 slučajeva, tom tvojom analogijom možemo zaključiti da su to sve Bošnjaci.

Nego, piše ono što piše i to se ne može izmijeniti. Ma koliko ti i tebi slični to željeli: nema Hrvata u Bosni.

Nego, de mi objasni onda zašto taj isti ban Stefan II naziva cara Dušana ,,car Raški", te baš Ninoslav naziva tadašnjeg srpskog kralja ,,kralj Raški". Dakle jasno jedne naziva Hrvatima, a druge regionalnim imenom. Molim te koristi istu metodologiju koju si koristio u ovoj tvojoj izdrkotini od objave.
Ovo ne treba osporavati ozbiljnim povijesnim izvorima, kojih je i više nego dovoljno, pa ćemo se malo igrati sa anegdotama.

Selo Zubeta, općina Vareš u sred Bosne gdje gotovo svi muslimani nose prezime HRVAT. :kpozdrav:

 

Back
Top