Surbiorum, que ex genere Sclavicorum erant et ad regnum Frankorum iam olem aspescerant se ad regnum Samonem cum suis tradidi (
срп. српски кнез Дерван који је словенског народа те је пре био подложан Францима, ступио на страну Сама).
Pre
Drugog svetskog rata su pisali
goticom i
latinicom, a sad samo latinicom
U delu
Fridrihu Vilhelmu fon Taubeu,
nemački istoričar piše da je jedno glavno pleme sarmatkso od starine nosivši ime „Srbi” ili „Serber” prešlo je već pre
Hristovog rođenja je prešlo iz Azije u
Malu i
Veliku Poljsku, i onda se naselilo, a kada im je bilo tesno, deo njih se preselio u istočnu Nemačku, gde si delove naselili i Srbi. Srbi koji su naselili predele brdske krajeve
Bojarske ili
Bojrlanda ili današnje
Češke i
Moravske nazvani su
Hrvati,
Horvati tj.
Brđani, od čega je skovano ime „Hrvat”. Autor tvrdi da su Hrvati srpsko pleme.
Ti Sorabi pripadaju onima koje Laonik Halkokondil smješta u drevnu pokrajinu Tribala u sjevernoj Meziji. Prema tome, došavši sa sjevera, zauzeše velik dio Dalmacije (kako izvješćuje Aimon u 4. knjizi, poglavlju 1.). Za vladavine cara Konstantina, dakle u IV. stoljeću, nastavahu donju Panoniju, gdje se pobuniše protiv cara. No on im se (kako kaže Aventinus u 2. knjizi) obrati besjedom s propovjedaonice, te ih skloni na mir i na koncu ih umiri. Drevno prebivalište Soraba (prema Pliniju) bijaše kraj oko močvare Meotid. Jedan ih se dio zaputi otamo u smjeru Dunava i gornje Mezije, dok drugi dio krenu na put preko nepreglednih prostranstava Sarmatije, to jest Poljske, da bi na koncu prodrli u germanske zemlje nedaleko Poljske, koje se danas zovu Lužica. Raspršivši se okolnim krajevima, zaustaviše se između rijeka Saal i Labe.”
tako istoričar
Vibius Sekvester koji je živeo u
5. veku i o njegovom životu se ništa ne zna, a on je u svom delu u vidu komplikacije sakupio niz geografskih podataka od
rimskih pisaca na prelazu iz
starog u
novi vek, što od velikog interesa za našu srpsku istoriografiju prilikom sagledavanja istorijske uloge Lužičana. Najčešće navođeno mesto u Sekvesterovom delu je ono gde kaže da
reka Alba deli Svebe i Srbe kod mesta Kervete.
[11] Čuveni češki istoričar
Niderle u svom delu „Slovenske starine” ističe da je to prvo obaveštenje o
Srbima na Labi i ukazuje da Kerveti označava naziv okruga
Pagusa,
Serbišta, na desnoj obali Labe između
Magdeburga i Lužice. Kasnije se naziv ove gradine javlja kao
Zerbisti,
Herbisti i
Zerbst (odnosno
Srb).
[12] Prisustvo Srba na ovom područiju potvrđuju informacije
hroničara Fredegara, o postojanju srpske kneževine na reci Zali, koja je trajala 8 godina
623—
631, te da
Srbi i
Česi, žive u blizini
Tiringije[13] kao i jedna obavest
Ajnharda, takođe hroničara, kako reka Zala deli Srbe, ili kako ih on piše Sorben, od
Tirinđana tj. da je
Karlo Veliki pokorio varvarska plemena i među njima i Srbe. Pa kaže „U delu Germanije, između
Saksonije i
Dunava, i reke
Zale, koja deli Srbe od Turinđana.”
Ajnhard, u životu Karla Velikog kaže da je pokorio sve izmeđi
Rajne i
Visle, okeana i
Dunava, narode koje govore sasvim istim jezikom, ali se u mnogome razlikuju jedni od drugih po običajima i oblačenju. Glavni među njima su
Veletabi,
Sorabi,
Aborititi,
Bojemani i protiv njih je morao da vodi rat., ali ostali daleko mnogobrojniji potčinili su mu se vlastitoj volji