Posle završetka Drugog svetskog rata, zahvaljujući pomoći sila pobednica, na području svoje mitske domovine, Palestine, Jevreji su dobili mogućnost da stvore svoju državu. Nažalost, zahvaljujući nizu međusobnih nerazumevanja, Jevreji su zaratili sa okolnim muslimanskim narodima. Slučaj je hteo da se ubrzo sami Jevreji nađu u situaciji jačeg, i tu su situaciju iskoristili upravo na način na koji su tokom prethodnih vekova silu jači koristili protiv njih. Ceo jedan narod, Palestinci, postali su žrtva rata za teritorije koje su postale imperativ novonastaloj jevrejskoj državi Izrael. Zahvaljujući takvoj političkoj situaciji, preko milijardu muslimana počelo je istim očima da gleda na sve Jevreje, kao što su to Nemci činili neposredno pred početak najvećeg dvadesetovekovnog genocida.
Takođe, običaj je da ekstremne nacionalističke i ekstremne desničarske snage, širom prostora na kom žive indoevropski narodi, koriste demagogiju o svetskoj jevrejskoj zaveri za ciljeve pridobijanja pristalica strahom. Obično govore kako su hrišćanstvo, komunizam, čak i reči kao što su načela francuske revolucije sloboda, jednakost, bratstvo "jevrejske izmišljotine" čiji je jedini cilj vladanja svetom od strane Jevreja.
Sa druge strane, pogotovu u vremenu od kraja Drugog svetskog rata, svesni zla koje im je naneto, sami su Jevreji često koristili (i koriste) "bauk antisemitizma" kao svoj imetak. Nije retko optuživanje, pogotovu Nemaca, da ne žele da sklope neki poslovni dogovor sa nekim Jevrejom samo zato što je pripadnik te etničke grupe; nije retko ni optuživanje ljudi da su antisemite ako razložno kritikuju politiku države Izrael ili to da je često jedina ulaznica u svet velikog broja bogatih Jevreja upravo prihvatanje judaizma za svoju religiju ili sklapanje braka sa pripadnicom ili pripadnikom jevrejskog etniciteta.
Treba pomenuti da je veliki broj ljudi značajnih za ljudsku istoriju ili sadašnjost upravo jevrejskog porekla: Isus Hristos, Albert Ajnštajn, Franc Kafka, Karl Marks, Noam Čomski, Sigmund Frojd, Roman Jakobson itd. Značajan je broj Jevreja i među velikim finansijskim magnatima današnjice. Zahvaljujući svojoj poslovnoj povezanosti i svojoj raštrkanosti po svetu, oni su stekli veliko bogatstvo i veliki uticaj. Ta činjenica često ume da izaziva podozrenje kod ljudi koji ne pripadaju tom etnicitetu i nisu bogati; a to podozrenje umeju da koriste različiti političari ne bi li stigli do vlasti.
I, na kraju, treba uvek razlikovati razložnu kritiku jevrejskih zajednica, politike vlasti države Izrael i ponašanja krupnih kapitalista Jevreja od prave mržnje prema Jevrejima utemeljene na poluistinama i neistinama. Uostalom, nisu Jevreji jedini narod koji je bio ili jeste izložen mržnji drugih i genocidu. Široko rasprostranjena analogna reč antisemitizmu ne postoji za mržnju prema Romima, iako su i oni tokom svoje istorije bili strahovito zlostavljani samo zato što su pripadnici jednog nomadskog naroda koji živi u civilizaciji, ali ujedno i van nje.