Ovo gore napisano što se odnosi na niske ljude se zapravo generalno odnosi na sve ljude sa nekim jakim kompleksom. Kod njih postoje dva ekstrema - ili su patološki stidljivi, samosvesni, ukočeni, neslobodni, nesigurni, bolno osetljivi na kritiku na koju uglavnom reaguju ćutanjem ili nekom neveštom šalom, patološka zlopamtila za svaki, pa i najmanji šaljiv komentar i nepravdu (injustice collectors što bi rekli ameri), večno nezadovoljni svojim životom, često depresivni, suicidni, vremenom postaju patološki nasilni i eksplozivni u kratkim intervalima kako bi se nosili sa kompleksima nabijanim od detinjstva. To je po meni defanzivni odnosno pasivni tip.
Drugi tip je ovo gore u temi navedeno, ljudi sa jakim kompleksom koji su bolesno ambiciozni, skloni neprestanom takmičenju i dokazivanju, skloni agresivnom, dominantnom ponašanju, nasilju, tučama, preteranom samohvalisanju, vole da se ističu, da uvek budu u centru pažnje, kao i prethodni tip ekstremno osetljivi na primedbe, uvrede, na koje često reaguju burno i primitivnim vredjanjem, spuštanjem, ako su agresivniji onda i fizičkim obračunom. Ako su cerebralniji i disciplinovaniji tip onda agresija dobija ispoljenje pre svega kroz životnu borbu, ambicije, takmičenje, bolesnu posvećenost poslu i uspeh po svaku cenu. Aleksandar Vučić za kog je javna tajna da vuče teške komplekse iz detinjstva zbog zdravstvenih problema i ponižavanja vršnjaka je ovaj tip. I mnoge velike ličnosti u istoriji su bile ovakve, Napoleon Bonaparte je udžbenički primer recimo, mada on nije bio toliko iskompleksiran zbog visine koja je valjda bila negde u opsegu normalne u njegovo vreme, nego više zbog neprekidnog zlostavljanja od strane aristokratske elite u školama koje je pohadjao kao seljačić i Korzikanac. Opsednuti su statusom u društvu, priznanjima, položajem, novcem, pitanjem moći i ugleda u društvu. Često su opsednuti osvajanjem lepih žena kao pitanje statusa, i to je jedna od odvratnijih manifestacija ovog tipa ličnosti, njihovo gotovo seksomansko ponašanje i udaranje recki makar na silu, agresivno udvaranje koje često prelazi u incident itd. Još ako nisu inteligentni onda to prelazi u materijal za povraćanje. Ako su agresivniji i impulsivniji mogu da odu i u kriminal.
Ima različitih kompleksa, mada zavisi od toga kakva je situacija. Nego je iskompleksiran zbog svog izgleda, veličine polnog organa, porekla ili visine, neko zbog debljine i materijalnog statusa. Ovo prvo su neizlečivi kompleksi, nešto što nije moguće menjati i uticati na to, moguće je samo lagati o tome, npr. ako si Rom ili Albanac u Srbiji možeš samo da lažeš o tome da to nisi, da izmišljaš, da to kompenzuješ pokušajem da se dokažeš kao nešto iznad ili izvan toga, da izigravaš baju i facu na silu. To često vidimo kod zvezda problematične nacionalnosti recimo, to menjanje imena ili prezimena, pa tako naš poznati pozorišni režiser Sandokan Mladenović, Rom po rodjenju je promenio ime u Kokan Mladenović i uporno odbija da prizna kako se stvarno zove, i tako se predstavlja, kao Srbin, a ne kao Rom, Mnogi narodni pevači isto lažu da nisu Romi ili Albanci itd. Ovo su teški i neizlečivi kompleksi jer poreklo, ružnoća, visina, nisu nešto što se može menjati, možeš samo živeti sa tim i adaptirati se, a to ima svoju cenu i nosi sa sobom posledice i odredjenu vrstu ponašanja. Drugi tip kompleksa su promenljivi i nisu toliko strašni, znači ako si siromašan ili debeo možeš ipak da radiš na tome da to prestaneš da budeš, mada oni koji propadnu u životu ili su debeli ceo život često imaju problem sličan ovim prvima.