(U)kratko i jasno:
1. Pre druge polovine 19. veka nikom od tvojih predaka ne piše u pomenutim matičnim knjigama da je po narodnosti Hrvat.
2. Srbi tog vremena itekako nose sa sobom kosovski mit; smatrajući ga svojim, sami znaju da su Srbi. Oni rastu uz narodnu srpsku epiku, a to je srpska narodna istorija. Taj mit nose i štokavski katolici južne Dalmacije te ostali Bunjevci.
3. Današnji Hrvati pre druge polovine 19. st. ne samo što nemaju hrvatsku svest, oni nemaju mitove o hrvatskim kraljevima, nemaju sećanje ni na Tomislava ni na Snačića ili Svačića i Derenčina, ni na Zrinske ni na Fragipane, nemaju ništa u kolektivnom pamćenju što bi ih povezalo u makar kakvu celinu dok im krajem 19. stoleća nije usađena srbofobija kao osnova kolektivnog nesvesnog i definišući stub nacionalnog identiteta. Autor i propagator (otac nacije) bio je glavom i bradom katoličko-pravoslavni Srbin Ante Starčević. To se kod vas u Istri slabije primilo jer talas jezuitske protivreformacije nije gazio po vama na isti način kao u (široj) Dalmaciji.
4. Tvorci hrvatske nacije, glavni ideolozi, glavni kulturni radnici, glavni inspiratori - nisu Hrvati. To je ova tema odavno pokazala i dokazala.
5. Osim toga, tema je pokazala da kroz istoriju nema ljudi koji su Hrvati poreklom.
1. Istina, ne pise kao sto ne pise u tom vremenu Austrijancima da su Austrijanci ili Mađarima da su Mađari, međutim piše da su se zvali Šime i Frane(stara srpska imena), ime roditelja, prezime, drustveni status(seljak, nobile, agrimensor itd), kao i koliko su zemlje imali, kada su je dobili i od koga i zašto. Bez ikakve sumnje se moze zakljuciti da definitivno nemaju veze sa Srbima barem ako koristimo razumne, uobicajene kriterije. Ako koristimo tvoje kriterije onda nema zapreke da bilo tko bude Srbin jer opetovano polazis od kriterija; Srbin dok se ne dokaze suprotno.
2.Srpska epika-srpska stvar, i ona se siri uglavnom djelovanjem pravoslavne crkve, sto se tice Juzne Dalmacije poznato je da je srpska srednjovjekovna drzava imala odredeno vrijeme utjecaja u tom podrucju ali je isto tako poznato da su Dubrovcani revnosno kocili bilo kakav prodor pravoslavlja na svoj teritorij kao i da su opetovano iskazivali sklonost ka Hrvatima-katolicima i Talijanima-katolicima kad bi se radilo o zenidbi, novacenju placenika, skolovanju i slicno. Istina, postojala je i sira svjest o Slavenima kao i trgovacke veze sa tadasnjom Srbijom.
3. Hrvatskoj nisu trebali mitovi, Hrvatska je postojala cijelo i neprekinuto vrijeme od 9.stoljeca do danas u politickom smislu. Naravno oblik tog entiteta je varirao, kao i teritorijalni opseg. Hrvatska nema rupu od 400 godina u svojoj povijesti, Srbija ima narodnu predaju i mitove, Hrvatska za to sve vrijeme ubire porez i pise maticne knjige i financira vojsku makar je to bilo sve skromnije kako su Turci nadirali. Nema smisla da te ja ucim o konkretnim podacima, kada se tocno znaju npr iznosi prikupljenog poreza, broj utvrda, vojnika, ustroj-sve. Ne mozes objektivnu slabost pretvarati u komparativnu prednost, mislim mozes ali cudno je.
4. Zavisno na koga mislis; politicari u doba preporoda npr Kukuljevic, Jelacic, Mazuranic ili Draskovic su Hrvati u onom najstrozem smislu i to uglavnom iz staleza magnata koji su se istina zenili,sto je uobicajeno sa drugim nacijama, izuzev Mazuranica. Pa i Strossmayer ima uglavnom hrvatske pretke i pradedu Nijemca. Gaj ili Lisinski i jos neki drugi-ok oni su naturalizirani, ovaj put prednost pretvaras u nedostatak.
5.ne drljaj.