Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 37.248
Gisingovci, velikaška obitelj njemačkog podrijetla. Najistaknutija grana plemićkoga roda Héder, kojoj su predci braća Wolfer i Héder, njemački vitezovi koji su u Ugarsku došli sredinom XII. st. Nazivaju se po posjedu Güssing u Željeznoj županiji. U suvremenoj madžarskoj historiografiji imaju ime Kőszegi, prema posjedu Kőszeg (hrv. Kiseg, njem. Güns), poslije glavnom sjedištu obitelji. Na vrhuncu moći imali su vlast u gotovo cijeloj jugozapadnoj Ugarskoj.
U hrvatskim zemljama posjedi su im se nalazili poglavito u Križevačkoj županiji, a važno im je uporište bila Koprivnica.
Prvi član obitelji koji je stekao posjede južno od Drave je bio Henrik II., s kojim započinje razdoblje najveće moći Gisingovaca. Bio je palatin (1260–67), pa ban cijele Slavonije (1267–70). Nakon smrti kralja Bele IV., bio je među plemićima koji su s Belinom kćeri Anom boravili u izbjeglištvu u Češkoj. Pošto se pomirio s kraljem Stjepanom V., vratio se u zemlju i postao ban Usore i Soli (1272–73) pa ponovno ban cijele Slavonije (1267–70. i 1273–74). God. 1274. bio je na čelu pobune ugarskih i slavonskih velikaša protiv Ladislava IV. Kumanca, koja je slomljena u bitki kraj Fövenya nedaleko od Stolnoga Biograda, u kojoj je poginuo. I Henrikovi sinovi obnašali su važne službe u kraljevstvu. Ivan (u. 1308) je bio palatin (1281–82., 1302–07) i ban cijele Slavonije (1275–77., 1284., 1295., 1299), Nikola (spominje se 1264–99), palatin (1275–76., 1284–86) i ban cijele Slavonije (1278., 1279., 1281., 1287., 1290–94), Henrik ban cijele Slavonije (1277., 1290–94., 1301–09), a Petar veszprémski biskup (1275–89). Od 1270-ih sukobljivali su se s Babonićima. Mir među tim velikaškim obiteljima sklopljen je prvo 20. IV. 1278. u Dubici, a nakon obnovljenih sukoba ponovno 30. X. 1280. u Ozlju.
Dolazili su i u sukob s Crkvom. Zagrebački biskup Timotej izopćio je 1281. Ivana, Nikolu i Henrika, sinove Henrika II., i njihove ljude zbog pljačke biskupskih posjeda u Sani, Vrbasu, Gariću i Gušću, zbog otimanja Garešnice i prisvajanja crkvene desetine u zemljama gdje su vladali.
U dinastičkim borbama nakon pogibije Ladislava IV. Kumanca kolebali su se između novoga kralja Andrije III. Mlečanina i Anžuvinaca. God. 1292. čak su zarobili kralja te ga oslobodili tek kada je platio veliku otkupninu i dao taoce. U razdoblju nakon smrti kralja Andrije III. Mlečanina, najprije su kao pretendenta na prijestolje podržavali češkog kraljevića Vaclava III. a potom Otona Bavarskoga. God. 1308. konačno su pristali uz Karla I. Roberta te sudjelovali na saboru koji ga je priznao kraljem. Nastojanje Karla I. Roberta da slomi moć oligarhijskih obitelji, dovelo je na kraju do sloma njihove moći, kada ih je 1339. porazio ban Mikac Mihaljević.
- - - - - - - - - -
Mikac Mihaljević (Michaz, Mykch, Mykecz), slavonski ban 1325–43 (? – ?, 1343).
Vjerojatno potomak plemena Akoš iz potkarpatske Ukrajine.
Kao pristaša Karla I. Roberta već je 1320-ih obnašao različite visoke službe na dvoru. God. 1325. porazio je Gisingovce i oduzeo im posjede u Podravini. Pohodom 1326. pokušao je obnoviti kraljevsku vlast u Hrvatskoj, ali ga je porazio hrvatski magnat Nelipčić, pa se povukao u Slavoniju te je područje južno od Like i Krbave ostalo izvan kraljevske vlasti. God. 1326/27. ratovao protiv Babonića, nekadašnjih banova, i potisnuo ih iz Pokuplja oduzevši im Steničnjak. Njegovim postavljanjem za slavonskoga bana, pri čemu su sudačkoj vlasti bana bila podvrgnuta slavonska vlastela, Karlo I. Robert nastojao je oslabiti moć slavonskih velikaša. U sukobu s građanima Gradeca nije dobio kraljevu potporu. Suprotstavio se i zagrebačkomu biskupu Ladislavu Kobolu oko prava na ubiranje desetine, ali je, pošto mu je potvrđeno to pravo, ponovno stao uz biskupa. Nakon smrti Karla I. Roberta nastavio je služiti njegovu sinu Ludoviku, a bansku čast zadržao je do smrti. Glavnina njegovih posjeda nalazila se u današnjoj Podravini i Pokuplju, a njegovi nasljednici prozvali su se prema svojem posjedu Prodavićima.
- - - - - - - - - -
Banovi jedinstvene Hrvatske
- Pribina oko 970.
- Godemir oko 1000.
- Gvarda oko 1020.
- Božetjeh oko 1030.
- Stjepan (protospatar) oko 1040.
- Gojko 1059. - 1069.
- Dmitar Zvonimir 1070. - 1073.
- Petar 1074.
- Ugrin 1107.
- Klaudije 1116. - 1117.
- Aleksije oko 1130.
- Beloš 1142. - 1157.
- Apa 1158.
- Beloš 1163.
- Ampud 1164. - 1176.
- Dionizije 1181. - 1183.
- Suban 1183. - 1185.
- Kálán 1190. - 1193.
- Dominik 1194. - 1195.
- Andrija 1198.
- Nikola 1199. - 1200.
- Benedikt 1199. - 1200.
- Martin Hontpázmán 1202.
- Hipolit 1204.
- Merkurije 1205. - 1206.
- Stjepan 1206. - 1207.
- Bank 1208. - 1209.
- Bertold Andechs - Meranski 1209. - 1211.
- Mihajlo 1212.
- Đula Šikloški 1213.
- Ohuz 1213. - 1214.
- Ivan 1215.
- Poža 1216.
- Bank (drugi put) 1217. - 1218.
- Đula (drugi put) 1219.
- Ohuz (drugi put) 1220. - 1222.
- Šalamon 1222. - 1224.
- Mihajlo 1224.