Nesumnjivo Hrvati

[Mrkalj]

Gisingovci, velikaška obitelj njemačkog podrijetla. Najistaknutija grana plemićkoga roda Héder, kojoj su predci braća Wolfer i Héder, njemački vitezovi koji su u Ugarsku došli sredinom XII. st. Nazivaju se po posjedu Güssing u Željeznoj županiji. U suvremenoj madžarskoj historiografiji imaju ime Kőszegi, prema posjedu Kőszeg (hrv. Kiseg, njem. Güns), poslije glavnom sjedištu obitelji. Na vrhuncu moći imali su vlast u gotovo cijeloj jugozapadnoj Ugarskoj.

U hrvatskim zemljama posjedi su im se nalazili poglavito u Križevačkoj županiji, a važno im je uporište bila Koprivnica.

Prvi član obitelji koji je stekao posjede južno od Drave je bio Henrik II., s kojim započinje razdoblje najveće moći Gisingovaca. Bio je palatin (1260–67), pa ban cijele Slavonije (1267–70). Nakon smrti kralja Bele IV., bio je među plemićima koji su s Belinom kćeri Anom boravili u izbjeglištvu u Češkoj. Pošto se pomirio s kraljem Stjepanom V., vratio se u zemlju i postao ban Usore i Soli (1272–73) pa ponovno ban cijele Slavonije (1267–70. i 1273–74). God. 1274. bio je na čelu pobune ugarskih i slavonskih velikaša protiv Ladislava IV. Kumanca, koja je slomljena u bitki kraj Fövenya nedaleko od Stolnoga Biograda, u kojoj je poginuo. I Henrikovi sinovi obnašali su važne službe u kraljevstvu. Ivan (u. 1308) je bio palatin (1281–82., 1302–07) i ban cijele Slavonije (1275–77., 1284., 1295., 1299), Nikola (spominje se 1264–99), palatin (1275–76., 1284–86) i ban cijele Slavonije (1278., 1279., 1281., 1287., 1290–94), Henrik ban cijele Slavonije (1277., 1290–94., 1301–09), a Petar veszprémski biskup (1275–89). Od 1270-ih sukobljivali su se s Babonićima. Mir među tim velikaškim obiteljima sklopljen je prvo 20. IV. 1278. u Dubici, a nakon obnovljenih sukoba ponovno 30. X. 1280. u Ozlju.

Dolazili su i u sukob s Crkvom. Zagrebački biskup Timotej izopćio je 1281. Ivana, Nikolu i Henrika, sinove Henrika II., i njihove ljude zbog pljačke biskupskih posjeda u Sani, Vrbasu, Gariću i Gušću, zbog otimanja Garešnice i prisvajanja crkvene desetine u zemljama gdje su vladali.

U dinastičkim borbama nakon pogibije Ladislava IV. Kumanca kolebali su se između novoga kralja Andrije III. Mlečanina i Anžuvinaca. God. 1292. čak su zarobili kralja te ga oslobodili tek kada je platio veliku otkupninu i dao taoce. U razdoblju nakon smrti kralja Andrije III. Mlečanina, najprije su kao pretendenta na prijestolje podržavali češkog kraljevića Vaclava III. a potom Otona Bavarskoga. God. 1308. konačno su pristali uz Karla I. Roberta te sudjelovali na saboru koji ga je priznao kraljem. Nastojanje Karla I. Roberta da slomi moć oligarhijskih obitelji, dovelo je na kraju do sloma njihove moći, kada ih je 1339. porazio ban Mikac Mihaljević.

- - - - - - - - - -

Mikac Mihaljević (Michaz, Mykch, Mykecz), slavonski ban 1325–43 (? – ?, 1343).

Vjerojatno potomak plemena Akoš iz potkarpatske Ukrajine.

Kao pristaša Karla I. Roberta već je 1320-ih obnašao različite visoke službe na dvoru. God. 1325. porazio je Gisingovce i oduzeo im posjede u Podravini. Pohodom 1326. pokušao je obnoviti kraljevsku vlast u Hrvatskoj, ali ga je porazio hrvatski magnat Nelipčić, pa se povukao u Slavoniju te je područje južno od Like i Krbave ostalo izvan kraljevske vlasti. God. 1326/27. ratovao protiv Babonića, nekadašnjih banova, i potisnuo ih iz Pokuplja oduzevši im Steničnjak. Njegovim postavljanjem za slavonskoga bana, pri čemu su sudačkoj vlasti bana bila podvrgnuta slavonska vlastela, Karlo I. Robert nastojao je oslabiti moć slavonskih velikaša. U sukobu s građanima Gradeca nije dobio kraljevu potporu. Suprotstavio se i zagrebačkomu biskupu Ladislavu Kobolu oko prava na ubiranje desetine, ali je, pošto mu je potvrđeno to pravo, ponovno stao uz biskupa. Nakon smrti Karla I. Roberta nastavio je služiti njegovu sinu Ludoviku, a bansku čast zadržao je do smrti. Glavnina njegovih posjeda nalazila se u današnjoj Podravini i Pokuplju, a njegovi nasljednici prozvali su se prema svojem posjedu Prodavićima.

- - - - - - - - - -

Banovi jedinstvene Hrvatske

• Pribina oko 970.
• Godemir oko 1000.
• Gvarda oko 1020.
• Božetjeh oko 1030.
• Stjepan (protospatar) oko 1040.
• Gojko 1059. - 1069.
• Dmitar Zvonimir 1070. - 1073.
• Petar 1074.
• Ugrin 1107.
• Klaudije 1116. - 1117.
• Aleksije oko 1130.
• Beloš 1142. - 1157.
• Apa 1158.
• Beloš 1163.
• Ampud 1164. - 1176.
• Dionizije 1181. - 1183.
• Suban 1183. - 1185.
• Kálán 1190. - 1193.
• Dominik 1194. - 1195.
• Andrija 1198.
• Nikola 1199. - 1200.
• Benedikt 1199. - 1200.
• Martin Hontpázmán 1202.
• Hipolit 1204.
• Merkurije 1205. - 1206.
• Stjepan 1206. - 1207.
• Bank 1208. - 1209.
• Bertold Andechs - Meranski 1209. - 1211.
• Mihajlo 1212.
• Đula Šikloški 1213.
• Ohuz 1213. - 1214.
• Ivan 1215.
• Poža 1216.
• Bank (drugi put) 1217. - 1218.
• Đula (drugi put) 1219.
• Ohuz (drugi put) 1220. - 1222.
• Šalamon 1222. - 1224.
• Mihajlo 1224.

 

[Mrkalj]

Banovi Dalmacije i Hrvatske

• Vojink 1225.
• Valegin 1226.
• Stjepan 1243. - 1251.
• Butko 1259.
• Pavao I Šubić Bribirski 1273. - 1312.
• Mladen II Šubić Bribirski 1312. - 1322.
• Ivan Ćuz 1356. - 1358.
• Nikola Széchy 1358. - 1366.
• Konja Széchényi 1366. - 1367.
• Emerik Lacković 1368.
• Šimun Mauricijev 1369. - 1371.
• Karlo Drački 1371. - 1376.
• Nikola Széchy 1377. - 1380.
• Emerik Bubek 1380. - 1383.
• Stjepan Lacković 1383. - 1384.
• Toma od Sv. Jurja 1384. - 1385.
• Ladislav od Lučenca 1387.
• Dionizij od Lučenca 1387. - 1389.
• Ivan 1389. - 1392.
• Nikola Gorjanski 1392.
• Butko Kurjaković 1394.
• Nikola Gorjanski 1394. - 1397.
• Pavao i Ivan Kurjaković 1410. - 1411.
• Petar de Alben 1412. - 1419.
• Albert de Ungh 1419. - 1426
• Nikola IV Frankopan 1426. - 1432.
• Ivan i Stjepan Frankopan 1434. - 1436.
• Stjepan Frankopan 1437.
• Perko Talovac 1438. - 1453.
• Ladislav Hunyadi 1453.
• Pavao Špirančić 1459. - 1463.
• Damjan Horvat 1473. - 1476.

Banovi Cijele Slavonije

• Aladar 1225.
• Šalamon 1226.
• Đula (treći put) 1229. - 1234.
• Opoj 1235. - 1238.
• Nikola 1240.
• Dionizije od plem. Türje 1241. - 1245.
• Ladislav od plem. Kán 1245.
• Ratislav Halički 1247.
• Stjepan od plem. Gutkeled 1248. - 1260.
• Roland od plem. Ratold 1261. - 1267.
• Henrik Gisingovac 1267. - 1270.
• Joakim Pektar 1270. - 1272.
• Mojs 1272.
• Matija Čak 1272. - 1273.
• Dioniz od plem. Pécz 1274. - 1275.
• Ivan Gisingovac 1275.
• Toma od plem. Hontpázmán 1275. - 1276.
• Ivan Gisingovac 1276. - 1277.
• Nikola od plem. Gutkeled 1278. - 1279.
• Nikola Gisingovac 1279. - 1281.
• Petar Pakrački 1281. - 1283.
• Radoslav Babonić 1290. - 1293.
• Henrik Gisingovac 1291.)
• Jakov Kopas 1298. - 1299.
• Ladislav od plem. Ratold 1300.
• Henrik Gisingovac 1301. - 1309.
• Stjepan Babonić 1310. - 1316.
• Ivan Babonić 1316. - 1322.
• Nikola Omodejev 1322. - 1324.
• Mikac Mihaljević 1325. - 1343.
• Nikola Bánffy 1343. - 1345.
• Leustahije Ratold 1356. - 1361.
• Stjepan Kaniški 1362. - 1366.
• Nikola Széchy 1366. - 1368.
• Petar Cudar 1368. - 1380.
• Stjepan i Ivan Bánffy 1381. - 1385.
• Ladislav od Lučenca 1387. - 1389.
• Detrik Bubek 1389. - 1392.
• Ladislav Petrov 1392.
• Detrik Bubek 1394. - 1397.
• Pavao Čupor 1412. - 1415.
• David Lacković 1416. - 1418.
• Dionizije Marcali 1419. - 1421.
• Herman II Celjski 1423. - 1435.
• Matko Talovac 1436. - 1444.
• Fridrik i Ulrik Celjski 1445. - 1454.
• Ulrik Celjski 1454. - 1456.
• Ivan Marcali 1457.
• Ivan Vitovec i Nikola Iločki 1457. - 1463.
• Ivan Thuz od Laka 1468. - 1469.
• Ivan Česmički 1469. - 1470.
• Ivan Ernušt 1473. - 1476.

Banovi Dalmacije, Hrvatske i Slavonije

• Nikola Bánffy 1345. - 1346.
• Nikola Széchy 1346. - 1349.
• Pavao Ugal 1350.
• Stjepan Lacković 1351. - 1352.
• Nikola Bánffy 1353. - 1356.
• Ivan od Paližne 1386. - 1391.
• Ivan Krčki 1392. - 1393.
• Nikola Gorjanski 1397. - 1402.
• Ladislav Grđevački 1402. - 1404.
• Pavao Bessenyö 1404.
• Pavao Pecz 1404. - 1406.
• Herman II Celjski 1406. - 1408.
• Emerik Zapoljski 1464. - 1465.
• Ivan Thuz od Laka 1466. - 1467.
• Blaž Podmanicki 1470. - 1472.
• Damjan Horvat 1472. - 1473.
• Andrija Bánffy 1476. - 1477.
• Ladislav od Egervára 1477. - 1481.
• Blaž Podmanicki 1482.
• Matija Gereb 1483. - 1489.
• Ladislav od Egervára 1489. - 1493.
• Emerik Derenčin i Ivan Bot 1493.
• Ladislav Kaniški 1493. - 1495.
• Ivaniš Korvin 1495. - 1498.
• Juraj Kaniški 1498. - 1499.
• Ivaniš Korvin 1499. - 1504.
• Franjo Balassa de Gyarmáth 1505.
• Andrija Bot 1505. - 1507.
• Marko Mišljenović 1506. - 1507.
• Juraj Kaniški i Ivan Ernušt Čakovečki 1508. - 1509.
• Andrija Bot 1510. - 1511.
• Emerik Perényi 1512. - 1513.
• Petar Berislavić 1513. - 1520.
• Ivan Karlović 1521. - 1524.
• Ivan Tahi 1524. - 1525.
• Franjo Batthyány 1525. - 1531.
• Ivan Karlović 1527. - 1531.
• Tomo Nádasdy 1537. - 1539.
• Petar Keglević 1537. - 1542.
• Nikola Šubić Zrinski 1542. - 1556.
• Petar Erdödy 1557. - 1567.
• Franjo Frankopan Slunjski 1567. - 1572.
• Juraj Drašković 1567. - 1576.
• Gašpar Alapić 1575. - 1577.
• Krsto Ungnad 1578. - 1583.
• Tomo Bakač Erdödy 1584. - 1595.
• Gašpar Stankovački 1595. - 1596.
• Ivan II Drašković 1595. - 1607.
• Tomo Erdödy 1608. - 1614.
• Benedikt Thuroczy 1615. - 1616.
• Nikola Frankopan 1617. - 1622.
• Juraj V Zrinski 1622. - 1626.
• Žigmund Erdödy 1627. - 1639.
• Ivan III Drašković 1640. - 1646.
• Nikola Zrinski 1647. - 1664.
• Petar Zrinski 1665. - 1670.
• Nikola Erdödy (1670. - 1680.) 1680. - 1693.
• Adam Batthyány 1693. - 1703.
• Ivan Pálffy 1704. - 1732.
• Ivan V Drašković 1732. - 1733.
• Josip Esterházy 1733. - 1741.
• Karlo Batthyány 1742. - 1756.
• Franjo Nádasdy 1756. - 1783.
• Franjo Esterházy 1783. - 1785.
• Franjo Balassa de Gyarmáth 1785. - 1790.
• Ivan Erdödy 1790. - 1806.
• Ignjat Gyulay 1806. - 1831.
• Franjo Vlašić 1832. - 1840.
• Franjo Haller 1842. - 1845.
• Josip Jelačić 1848. - 1859.
• Ivan Coronini 1859. - 1860.
• Josip Šokčević 1860. - 1867.
• Levin Rauch 1868. - 1871.
• Koloman Bedeković 1871. - 1872.
• Ivan Mažuranić 1873. - 1880.
• Ladislav Pejačević 1880. - 1883.
• Dragutin Khuen-Héderváry 1883. - 1903.
• Teodor Pejačević 1903. - 1907.
• Aleksandar Rakodczay 1907. - 1908.
• Pavao Rauch 1908. - 1910.
• Nikola Tomašić 1910. - 1912.
• Slavko Cuvaj 1912. - 1913.
• Ivan Skerlecz 1913. - 1917.
• Antun Mihalović 1917. - 1918.

 

[Bren]

Dakle koliko shvacam zelite reci da Hrvoje dolazi od glagola hrvati se, a Srboljub ili Srbin je naziv za ljude zarazene svrabom?

Hrvoje ti je ustvari Krvoje-"željan krvi". A može i Zveroje.

 

[Hrvoje Cro]

Još postoji ova apsurdna
tema? Jadni Mađari. Po
logici ove teme, mađarski
narod gotovo da i ne
postoji, budući da ih preko
70% ima slavensko, a u
određenim postocima i
njemačko i rumunjskoj
podrijetlo.

Zaključak: mađarski
narod ne postoji. Izumro
je tijekom osmanske
provale.

 

[Mrkalj]

Još postoji ova apsurdna
tema? Jadni Mađari. Po
logici ove teme, mađarski
narod gotovo da i ne
postoji, budući da ih preko
70% ima slavensko, a u
određenim postocima i
njemačko i rumunjskoj
podrijetlo.

Zaključak: mađarski
narod ne postoji. Izumro
je tijekom osmanske
provale.

Greška. Mađarski narod itekako postoji jer je uvek imao mađarsko/ugarsko jezgro etnogeneze. Možda najbolji dokaz za to je mađarski jezik kojeg je jezgro bilo nosilac, a na koji su se Sloveni postepeno lepili kao lišće na ježa.

ZAto što nisu nikada imali jezgro etnogeneze, Hrvati imaju težak problem identiteta. Po pitanju identiteta u Hrvata i ustaškog ludila po stadionima, Hrvati (oni cum grano salis) sami priznaju da ne postoji etničko jezgro hrvatske nacije:

Ljudevit Gaj, 19-tovekovni guru posrbljenja jezika u Hrvata

Sav svijet zna i priznaje da smo mi književnost ilirsku podigli; nu nama još iz daleka nije na um palo ikada potvrditi da to nije srpski već ilirski jezik; pa se ponosimo i hvalimo Bogu velikom što mi Hrvati s braćom Srbljima sada jedan književni jezik imamo. ​

* * *​

Dr. sc. Vladimir Peter Goss, rođen 3. siječnja, 1942, Zagreb, Republika Hrvatska, redoviti profesor povijesti umjetnosti, Filozofski fakultet u Rijeci:

"Hrvatska 1700 nije Hrvatska 1500. Ne samo kulturno već etnički. Hrvati su se masovno iselili u Austriju, Mađarsku, Sloveniju, Furlaniju, Slovačku... U oslobođene krajeve useljava se čudo stranaca – pretežno srednjeeuropejaca. Veliki dijelovi Hrvatske ostaju Vojna Krajina, naseljena vlaškim prebjezima uglavnom pravoslavne vjere. To područje je praktički do 1995 izgubljeno za Hrvatsku.

Kako je iz te mase preživjelih Kajkavaca i Čakavaca, i doseljenih Štokavaca, rekonvertiranih hrvatskih Muslimana, Turaka (Turčin, Turković...), Katoličkih Vlaha, Cincara i Cica, Grka, Arbanasa, Nijemaca, Čeha, Slovaka, Ukrajinaca, Mađara i Mađarona, Talijana i Talijanasa, Francuza i Židova, Autonomaša i Narodnjaka, Partizana i Ustaša ispala nacija koja je uspjela stvoriti državu i više je nego čudo.

Postoji sekundarni mit, kojem sam i sam podosta doprinijeo – a taj je da Hrvatska nije zemlja, nije narod, već ideja, podneblje, koje djeluje na mnoge od doseljenika da vrlo brzo postanu "Hrvati". Čvrsto vjerujem da u tom mitu ima i više negoli zrno istine. Inače se navedeno čudo ne bi dogodilo. A to čudo je i izravna negacija mita o nepostojanju Hrvata koji je tako veselo lansirao Vuk S. Karadžić. Hrvati postoje iako sam Bog zna kakva nam krv kola u žilama (četiri pra-pretka pisca ovih redaka su: erdeljski Szekely, gradišćanski Židov, Ukrajinka rođena u Srebrenici, i lička Hrvatica – moguće mađarskog porijekla)."​

* * *​

Božidar Violić, najveći hrvatski kazališni redatelj, rođen 1931. god. u Splitu:

"Mi smo ionako sklepan narod..." rekao je, rezignirano, u intervjuu Globusu, Božidar VIOLIĆ, najbolji hrvatski pozorišni režiser, kako je u toj reviji predstavljan.

Povod za ovu izjavu bila je njegova konstatacija da se još nije navikao da govori "čisto" hrvatski: "...pa mi se često omaknu neprijateljske riječi. Mnogi me tada sa negodovanjem pogledaju...".

Božidar Violić (rođen 1931. god. u Splitu), učenik Branka Gavelle, Mihovila Kombola, Bojana Stupice i Ranka Marinkovića, eminentni je pripadnik ključnog naraštaja redatelja koji je oblikovao i obilježio hrvatski teatar druge polovine 20. stoljeća, energično odbacujući autarkičnost, ideologizaciju i provincijalnost, te naprotiv, čuvajući uvijek njegove vrednote i posebnosti, hrabro ga izvodeći na europske i svjetske puteve. Obrazovanjem erudit, istinski znalac kazališne teorije i prakse, kritičar fenomena koliko i mentaliteta, skeptični slobodar u duši, Božidar Violić realizirao je više od 60 dramskih i opernih predstava, među kojima je dovoljno spomenuti samo nekoliko antologijskih, gotovo međaša epoha novijeg hrvatskog teatra.​

* * *​

Vid Balog, nešto manje velik kazališni redatelj, Međimurske Novine, 04. 02. 2004.

"Mislim da smo već na dobrom putu. Svi su vrlo svjesni te problematike, od onih starijih pa do danas. Mi smo nekakva najmlađa generacija. A kad smo toga svi svjesni, onda bi doista trebalo, kao što je Adam rekao, uvesti kajkavski u škole kao hrvatski materinski jezik.

Javna je tajna koje su svi naši akademici itekako svjesni da je hrvatski standard kojeg sada imamo zapravo velikim dijelom srpska inačica Vukovoga rječnika. Srbi se zezaju i često znam od njih čuti: "Ukrali ste nam jezik i još ste ga uništili". To se kao ne smije reći, a to svi znaju."​

Vid Balog, kazališni redatelj, Večernji list, 30.07.2010.

Je li vaš Feydeau predstava samo za kajkavce?

– Naprotiv. Postoji grozan problem, a to je da je hrvatski književni standard, kako je to Krleža jednom rekao, uzet iz daleke turske provincije. Mi za standard imamo istočnohercegovački govor Trebinja. Sada su se naši jezikoslovci potrudili i rekli da to baš nije tako, da je tu ušlo i nešto Dubrovnika, Slavonije, Bosne pa se nešto uspjelo spasiti.​

* * *​

Johnny Štulić, ex-yu rock legenda:

http://www.slobodnadalmacija.hr/Spek...2/Default.aspx

29.03.2008.
NOVINAR SPEKTRA RAZGOVARAO S BRANIMIROM ŠTULIĆEM (55), NAJVEĆOM ROCK ZVIJEZDOM HRVATSKE I BIVŠE JUGOSLAVIJE SVIH VREMENA

Na čemu radiš sada?

Život je kratak, a ja sam se zakopao u knjige. To mi je kao da se penjem na Himalaju ili još gore. Treba mi 30 godina da se popnem i onda još 60 da se spustim. Treba mi najmanje 20 godina da to otipkam, stavim na papir. Bavim se historijom, nema tu ničeg novog. Znaš da se brod farba svako neko vrijeme i da se izbacuje voda. Tako ti je i s prijevodima.

Johnny Štulić

Da te sada nazove netko iz Vlade, ponudi domovnicu, putovnicu, osobnu… i nekakvo rješenje spora, kako bi ti reagirao?

Nikada nisam ništa imao ni s kojom vladom. Uostalom, što me stalno petljate s Hrvatskom? Hrvata ionako nema barem 600 godina. Što uostalom znači biti Hrvat i koji je to duh specijalni hrvatski?

To je narod koji najbolje zna Azrine pjesme, a i većinu stihova zna napamet, zar ne?

To nije istina… Otkačite se od mene, imate svoj život. To su vaše stvari. Ja sam Turčin, i to sam Turčin za sebe, a ne za vas. Također sam i Makedonac. I nikome ništa ne dugujem.​

* * *​

Ivan Meštrović

Čuvena je Meštrovićeva izjava još prije stvaranja Jugoslavije: “Ja sam Hrvat zato što sam Srbin, odnosno Srbin sam zato što sam Hrvat.”
​

 

[Hrvoje Cro]

Greška. Mađarski narod itekako postoji jer je uvek imao mađarsko/ugarsko jezgro etnogeneze. Možda najbolji dokaz za to je mađarski jezik kojeg je jezgro bilo nosilac, a na koji su se Sloveni postepeno lepili kao lišće na ježa.

ZAto što nisu nikada imali jezgro etnogeneze, Hrvati imaju težak problem identiteta. Po pitanju identiteta u Hrvata i ustaškog ludila po stadionima, Hrvati (oni cum grano salis) sami priznaju da ne postoji etničko jezgro hrvatske nacije:

...

Sve bezvrjedno i nedostojno truda
koji si uložio u copy/paste.
70% Mađara su etnički Slaveni,
velik dio mađarskog jezika sadrži
slavenske posuđenice.
Da hrvatske jezgre nije bio, danas
ne bi bilo ni Hrvata.

 

[Лекизан]

Ти Хрвоје изгледа не волиш да користиш нешто што се зове мозак.
Ко је то израчунао колико процената Словена чини мађарску нацију данас?
Али ипак постоји мађарски језик за разлику од хрватског, позајмљенице постоје у свим језицима света.
Хрвати су данас политичка нација, немају своје етничко језгро.

 

[Mrkalj]

70% Mađara su etnički Slaveni

Misliš na 70% etničkih ili... kakvih Mađara?

 

[Mrkalj]

Da hrvatske jezgre nije bio, danas ne bi bilo ni Hrvata.

Ne. Istina je naizgled paradoksalna: da Srba nije bilo danas ne bi bilo ni Hrvata.

A Boris Dežulović objašnjava savremenu potvrdu ove teze:

Boris Dežulović, hrvatski novinar

Problem je, međutim, mnogo dublji, duboko zapravo - identitetski. Veliki su Hrvati u potpunosti definirani mržnjom prema Srbima: to je sve je što im je od nacionalnog osjećaja preostalo. Kao identitetski biljeg srbofobija im je ostala i kad Srba u Hrvatskoj praktički više nije bilo. "Ubij Srbina!" ori se tako i na bezveznoj utakmici protiv malih Andoraca, naroda tako malog da je u vlastitoj malenoj državici nacionalna manjina. Ta je mržnja apstraktna, lišena svakog značenja. "Ubij Srbina" postalo je nekom vrstom pozdrava, kao "dobar dan". "Ubij Srbina", kaže tako veliki Hrvat susjedu pred liftom. "Ubij i ti, sinko", odgovorit će dobri susjed. To je otprilike točka u kojoj mali fašisti postaju veliki kreteni. ​

​

 

[matijakupa]

Ne. Istina je naizgled paradoksalna: da Srba nije bilo danas ne bi bilo ni Hrvata.

A Boris Dežulović objašnjava savremenu potvrdu ove teze:

Boris Dežulović, hrvatski novinar

Problem je, međutim, mnogo dublji, duboko zapravo - identitetski. Veliki su Hrvati u potpunosti definirani mržnjom prema Srbima: to je sve je što im je od nacionalnog osjećaja preostalo. Kao identitetski biljeg srbofobija im je ostala i kad Srba u Hrvatskoj praktički više nije bilo. "Ubij Srbina!" ori se tako i na bezveznoj utakmici protiv malih Andoraca, naroda tako malog da je u vlastitoj malenoj državici nacionalna manjina. Ta je mržnja apstraktna, lišena svakog značenja. "Ubij Srbina" postalo je nekom vrstom pozdrava, kao "dobar dan". "Ubij Srbina", kaže tako veliki Hrvat susjedu pred liftom. "Ubij i ti, sinko", odgovorit će dobri susjed. To je otprilike točka u kojoj mali fašisti postaju veliki kreteni. ​

​

Paradoks je ovdje prava riječ.

Zanimljivo je da se ovdje, na ovoj temi i od strane njenog pokretača već godinama plasira teza o tobožnjoj upitnosti Hrvata kao naroda, njihovog jezika, porijekla, državnosti - posebno one ranosrednjovjekovne, stavlja se pod upitnik svaki znamen i kamen, traži se fašistoidonom pedantnošću svaka kap nehrvatske krvi u svakoj osobi koja je ostavila bilo kakav trag u hrvatskoj kulturi, znanosti ili javnom životu, i tako dalje i tako dalje....

A u čemu je paradoks?
Pa upravo u tome da svaka od tih navedenih tema i teza imaju svoj antipod u srpskoj strani ogledala. Kad god se ovdje spomene neki "nadasve Hrvat" postoji manja mogućnost da se netko zapita da li je netko dovoljno Srbin. Primjera ima napretek, ali meni bi bilo ispod nivo da to ovdje nabrajam jer se ne mislim spuštati tako nisko kao Mrkalj i oni koji mu kontinuirano dižu loptu na volej.
Dalje, stavljati pod znak pitanja na primjer Bašćansku ploču je za autora korisno u njegovoj namjeri jer tako ostaje manje manevarskog prostora da netko recimo upita za više nego dvojbeno porijeklo sumnjivog srebrnog prstena kupljenog na još sumnjiviji način preko jedne aukcijske kuće a koji je tobože veliki dokaz srpske ranosrednjovjekovne državnosti.

Tako da, cijela ova tema je paradoks, prvo što je njeno značenje, ime i uvodna teza ukradena od jednog hrvatskog književnika i bez imalo srama ovdje uobličena u jednu papzjaniju bez reda i smisla, čija je jedina svrha podizanje ega njenog autora.
S vremena na vrijeme se stave misli i izjave nekih ljudi, poput gore spomenutog Dežulovića, koji svaki iz svog razloga imaju pravo misliti što hoće o Hrvatima, njihovom jeziku i povijesti, e ali čim se stavi ili navede argument suprotne strane on misteriozno nestane (meni su u zadnjih mjesec dana obrisana 3 ili četri posta na ovoj temi) ili se u najboljem slučaju proglasi za vatikanskom-katoličkom-berlinskom laži.

Na kraju, paradoks je i u tome da se iz svega da isčitati namjera autora teme i njegovih brojnih refleksija u ogledalu, da ne kažem zrcalu, a to je lažna nada u širenju tih zabluda.
Naime, nekoliko je puta ovdje spomenuto da je svrha svega ovoga podizati u raznim web tražilicama razinu ovih pojmova, čime je autor valjda umislio da može mijenjati činjenice i njihovu dostupnost široj, često neobrazovanoj populaciji.
No, obzirom na broj grešaka kojima sam ovdje svjedok, mogu samo reći da će vrijeme pokazati (a već je i do sada!) kako su ovakve nade uzaludne, i trud je uzaludan.

No, svaka budala ima svoje veselje.

 

[Mrkalj]

traži se fašistoidonom pedantnošću svaka kap nehrvatske krvi u svakoj osobi koja je ostavila bilo kakav trag u hrvatskoj kulturi, znanosti ili javnom životu,.

Jok. Traži se jedna jedina kap hrvatske. To je misterija cele priče.

 

[matijakupa]

Jok. Traži se jedna jedina kap hrvatske. To je misterija cele priče.

Drago mi je samo što ne sporiš fašistoidnost same ideje brojanja krvnih zrnaca, bez obzira koja brojiš.

No, paradoks traje i dalje. Traži se povećalom kap hrvatske krvi kod Šenoe a ne vidi se slap nesrpske u Nušiću, bez da se razumije koja je razlika između nacionalnog porijekla i pripadnosti nekoj nacionalnoj književnosti.
Odnosno, jako se dobro razumije ta razlika, ali se namjerno i smišljeno potencira samo porijeklo.

Kao što sam ti jednom rekao, ti si davno pročitana knjiga, uzalud ti oni pusti megabajti copy-paste pasusa, citata i dokumenata na eksternom hard disku, činjenice se ne mogu mijenjati upornim ponavljanjem laži. Probali su do sada mnogi ali im nije uspjelo.

 

[robert v.]

Mrkalj sintetizuje informacije objavljene po različitim izvorima. Za razliku od hrvatske istorijske nauke koja je cela okrenuta izgradnji države i obračunu sa njenim "neprijateljima", pre svega Srbima, srpska nema dovoljno koherentne zbornike koji bi se bavili polemičkim temama u odnosima sa drugim nacijama. I trenutni sukob oko uzroka I svetskog rata i odgovornosti Srba u njemu naše naučnika je zatekao nespremnim. Pokušaji istoričara kao što su Dejan Medaković i Vasilije Krestić uglavnom se omalovažavaju i potiskuju, dok se u Hrvatskoj kao ozbiljni naučni radovi propagiraju i prevode na strane jezike radovi na nivou srednje škole.
Odbrana nacije je prepuštena pojedincima, kao što je Mrkalj, koji uglavnom istupaju preko foruma. Ako postoji problem, on postoji s hrvatske strane. Jugoslavenska istoriografija je, iza naoko objektivnosti, skrivala velikohrvatski pogled na svet. U Zagrebu su bile osnovne institucije jugoslovenke kulture, JAZU i Leksikografski zavod koji je vodio Krleža, koji je kod sebe primio gomilu kadrova iz NDH, od Mate Ujevića nadalje (za one koji nisu upoznati, Mate je pokretač i glavni urednik Hrvatske enciklopedije čijih je par tomova izdano za vreme NDH). Ljudima kao što je Mrkalj prepušteno je da se bore protiv godina i tomova nesavesnog rada u struci.
Naći sve ove informacije troši dosta vremena, i zato je dobro da ih neko skuplja i postavlja na jedno mesto. A to što se Hrvati češu je znak da to radi dobro.

 

[Mrkalj]

...

Matija, čitam samo argumente. Sve što si napisao do sada je na temi osporeno i objašnjeno bar dvaput. Adio.

 

[Mrkalj]

Emil Heršak, Boris Nikšić: Hrvatska etnogeneza: pregled komponentnih etapa i interpretacija (s naglaskom na euroazijske/nomadske sadržaje), Migracijske i etničke teme, Vol.23 No.3 Rujan 2007.

"Na početku ipak moramo naglasiti da su se tom temom hrvatski istraživači rijetko bavili"

 

[iamaphoney]

Drago mi je samo što ne sporiš fašistoidnost same ideje brojanja krvnih zrnaca, bez obzira koja brojiš.

No, paradoks traje i dalje. Traži se povećalom kap hrvatske krvi kod Šenoe a ne vidi se slap nesrpske u Nušiću, bez da se razumije koja je razlika između nacionalnog porijekla i pripadnosti nekoj nacionalnoj književnosti.
Odnosno, jako se dobro razumije ta razlika, ali se namjerno i smišljeno potencira samo porijeklo.

Kao što sam ti jednom rekao, ti si davno pročitana knjiga, uzalud ti oni pusti megabajti copy-paste pasusa, citata i dokumenata na eksternom hard disku, činjenice se ne mogu mijenjati upornim ponavljanjem laži. Probali su do sada mnogi ali im nije uspjelo.

pa sa druge strane samo i pasica mozete spomenuti,eventualno jos nekog,jer toga ima u svakom narodu,dok sa hrvatske strane lakse je reci ko nije pohrvacen tokom citave hrvatske "istorije".Uostalom lepo su objasnili i sami "hrvati" Goss,Gaj,Violic i naravno Dzoni.to se uvek znalo ako hrvati lazu jezik i lingvistika uopste ne laze kajkavci-Slovenci,cakavci-ostatak hrvata,stokavci-Srbi

 

[Лекизан]

činjenice se ne mogu mijenjati upornim ponavljanjem laži. Probali su do sada mnogi ali im nije uspjelo.

Ту си видиш у праву.

Emil Heršak, Boris Nikšić: Hrvatska etnogeneza: pregled komponentnih etapa i interpretacija (s naglaskom na euroazijske/nomadske sadržaje), Migracijske i etničke teme, Vol.23 No.3 Rujan 2007.
"Na početku ipak moramo naglasiti da su se tom temom hrvatski istraživači rijetko bavili"

Да ли је ту урачунат и чувени форумски самостални истраживач хрватске википедије пучанин мупи?

 

[matijakupa]

Mrkalj sintetizuje informacije objavljene po različitim izvorima.

Da, naravno, naglasak je na ovo "različitim izvorima".
Općeforumski običaj je da se ljepe etikete koje se onda ponavaljaju u nedogled i time se pokušava brojem ponavljanja laž učiniti istinom.
Primjeri. Pa evo nekoliko:
1. ovdje je Mrkalj pokrenuo temu o "Hrvatskom baroku" na temelju jednog pamfleta iz 17. stoljeća gdje se Hrvate u vojnoj službi tijekom tridesetogodišnjeg rada prikazalo kao ljudoždere i djecoubojice. Kad smo nas par istu temu pokušali argumentima srušiti počelo je guslanje o navodnom tekstu sa katedrale u Magdeburgu i slične gluposti.
2. Vlasi u Splitu su proglašeni Srbima. Glupost galaktičkih razmjera, svatko tko je bar odgledao "Velo misto" znao o čemu je riječ, ako već nije bio u mogućnosti posjetiti Split.
3. kapelice u Žumberku su proglašavane za bivše pravoslavne crkve koje su tijekom prelaska na grko-katoličku vjeru tog stanovništva nazivane "kapelice" što bi navodno trebao biti pojam za bivšu pravoslavnu crkvu. Kad sam Mrkalju postavio izvod iz kanonskog prava što je "kapelica" jednostavno je ignorirao podatak.
4. u jednoj od tema su spomenuti Srbi u AU vojsci tijekom WWI, što je prvo negirano pa tek kad sam predstavio dokaz onda je, po prvi puta, Mrkalj priznao pogrešku i postavio temu koja je, zanimljivo, brzo pala u zaborav. Nije bilo interesantno svakih par dana dodavati post-dva i držati je visoko rangiranu.
i tako dalje, i tako dalje.... Za svaki od ovih navedenih primjera ovdje postoji bar jedna ili više tema, lako se može provjeriti.

Za razliku od hrvatske istorijske nauke koja je cela okrenuta izgradnji države i obračunu sa njenim "neprijateljima", pre svega Srbima, srpska nema dovoljno koherentne zbornike koji bi se bavili polemičkim temama u odnosima sa drugim nacijama. I trenutni sukob oko uzroka I svetskog rata i odgovornosti Srba u njemu naše naučnika je zatekao nespremnim. Pokušaji istoričara kao što su Dejan Medaković i Vasilije Krestić uglavnom se omalovažavaju i potiskuju, dok se u Hrvatskoj kao ozbiljni naučni radovi propagiraju i prevode na strane jezike radovi na nivou srednje škole.
Odbrana nacije je prepuštena pojedincima, kao što je Mrkalj, koji uglavnom istupaju preko foruma. Ako postoji problem, on postoji s hrvatske strane. Jugoslavenska istoriografija je, iza naoko objektivnosti, skrivala velikohrvatski pogled na svet. U Zagrebu su bile osnovne institucije jugoslovenke kulture, JAZU i Leksikografski zavod koji je vodio Krleža, koji je kod sebe primio gomilu kadrova iz NDH, od Mate Ujevića nadalje (za one koji nisu upoznati, Mate je pokretač i glavni urednik Hrvatske enciklopedije čijih je par tomova izdano za vreme NDH).

Znači, po tebi, trebali su streljati čovjeka koji je pokrenuo enciklopediju? Znanstveni pristup, nema što.
Ja znam da je u nekim vremenima i državama bilo grijeh pisati, čitati i posjedovati knjige, ali nisam se nadao da ću o tome čitati ovdje za ovo vrijeme o kojem govorimo. Čovjek je samo pokrenuo enciklopediju, koju koliko sam čuo, je prije par godina kao projekt sa svim karticama ustupljena Srbiji. Ispravi me ako griješim.

Ljudima kao što je Mrkalj prepušteno je da se bore protiv godina i tomova nesavesnog rada u struci.
Naći sve ove informacije troši dosta vremena, i zato je dobro da ih neko skuplja i postavlja na jedno mesto. A to što se Hrvati češu je znak da to radi dobro.

Ako je ovo jedini način da se sintetizira tobožnja istina u Srbiji, oprosti, ali onda ste vi kao država i nacija u većem problemu nego sam mislio. Iskreno, ne veselim se tome, samo se čudim.

I za kraj, to što se tebi i nekima čini da se mi češemo, nije to zbog tobožnje istine, već upravo suprotno, kako sam rekao, zbog hrpe laži koje se ovdje uporno ponavljaju u nadi da će tom repeticijom postati istina.

Matija, čitam samo argumente. Sve što si napisao do sada je na temi osporeno i objašnjeno bar dvaput. Adio.

Nisi ti ništa argumentirao. Samo si pobacao zbrda-zdola hrpu informacija, više neprovjerenih i netočnih nego onih drugih, kako sam ti tu gore pobrojao.
Od svake argumentacije ti pobjegneš kao vrag od križa, i odmah se znakovito priljepe razni anonimusi koji to na pet-šest stranica pokušaju ismijati i proglasiti za vatikansku zavjeru. Kad se stvar razvodni, onda se ponovno iz zapećka pojaviš sa novim citatom.
Uglavnom, da se ne lažemo, ne radi se ovdje o tome kako ti je kolega gore želio dati značaj, o tvom doprinosu srpskoj znanosti i nekoj općoj istini, nego se radi o višku slobodnog vremena jednog dokonog penzionera.

 

[robert v.]

Da, naravno, naglasak je na ovo "različitim izvorima".
Općeforumski običaj je da se ljepe etikete koje se onda ponavaljaju u nedogled i time se pokušava brojem ponavljanja laž učiniti istinom.
Primjeri. Pa evo nekoliko:
1. ovdje je Mrkalj pokrenuo temu o "Hrvatskom baroku" na temelju jednog pamfleta iz 17. stoljeća gdje se Hrvate u vojnoj službi tijekom tridesetogodišnjeg rada prikazalo kao ljudoždere i djecoubojice. Kad smo nas par istu temu pokušali argumentima srušiti počelo je guslanje o navodnom tekstu sa katedrale u Magdeburgu i slične gluposti.
2. Vlasi u Splitu su proglašeni Srbima. Glupost galaktičkih razmjera, svatko tko je bar odgledao "Velo misto" znao o čemu je riječ, ako već nije bio u mogućnosti posjetiti Split.
3. kapelice u Žumberku su proglašavane za bivše pravoslavne crkve koje su tijekom prelaska na grko-katoličku vjeru tog stanovništva nazivane "kapelice" što bi navodno trebao biti pojam za bivšu pravoslavnu crkvu. Kad sam Mrkalju postavio izvod iz kanonskog prava što je "kapelica" jednostavno je ignorirao podatak.
4. u jednoj od tema su spomenuti Srbi u AU vojsci tijekom WWI, što je prvo negirano pa tek kad sam predstavio dokaz onda je, po prvi puta, Mrkalj priznao pogrešku i postavio temu koja je, zanimljivo, brzo pala u zaborav. Nije bilo interesantno svakih par dana dodavati post-dva i držati je visoko rangiranu.
i tako dalje, i tako dalje.... Za svaki od ovih navedenih primjera ovdje postoji bar jedna ili više tema, lako se može provjeriti.


Znači, po tebi, trebali su streljati čovjeka koji je pokrenuo enciklopediju? Znanstveni pristup, nema što.
Ja znam da je u nekim vremenima i državama bilo grijeh pisati, čitati i posjedovati knjige, ali nisam se nadao da ću o tome čitati ovdje za ovo vrijeme o kojem govorimo. Čovjek je samo pokrenuo enciklopediju, koju koliko sam čuo, je prije par godina kao projekt sa svim karticama ustupljena Srbiji. Ispravi me ako griješim.



Ako je ovo jedini način da se sintetizira tobožnja istina u Srbiji, oprosti, ali onda ste vi kao država i nacija u većem problemu nego sam mislio. Iskreno, ne veselim se tome, samo se čudim.

I za kraj, to što se tebi i nekima čini da se mi češemo, nije to zbog tobožnje istine, već upravo suprotno, kako sam rekao, zbog hrpe laži koje se ovdje uporno ponavljaju u nadi da će tom repeticijom postati istina.



Nisi ti ništa argumentirao. Samo si pobacao zbrda-zdola hrpu informacija, više neprovjerenih i netočnih nego onih drugih, kako sam ti tu gore pobrojao.
Od svake argumentacije ti pobjegneš kao vrag od križa, i odmah se znakovito priljepe razni anonimusi koji to na pet-šest stranica pokušaju ismijati i proglasiti za vatikansku zavjeru. Kad se stvar razvodni, onda se ponovno iz zapećka pojaviš sa novim citatom.
Uglavnom, da se ne lažemo, ne radi se ovdje o tome kako ti je kolega gore želio dati značaj, o tvom doprinosu srpskoj znanosti i nekoj općoj istini, nego se radi o višku slobodnog vremena jednog dokonog penzionera.

Krenimo od kraja. Tako je uvek zanimljivije.
Da bi dokazao neargumentovanost Mrkaljevih tvrdnji, trebao bi se više potruditi. Zasad to nisi učinio, pa je za očekivati da ti nedostaju argumenti.
Na ovom forumu smo svi anonimusi, pa ako si nešto hteo dokazati, nisi uspeo. Ne pretendujem na titule koje sebi hrvatski povjesničari žele pripisati, ali kad se setim Franje Tuđmana kao istaknutog hrvatskog povjesničara, drag mi je što sam amater. Da Mrkalj nema značaj ne bi se ganjao s tim na forumu. Ako sam u pravu i ti si verovatno pitiespitičan hrvatski bojovnik u zasluženoj penziji, sa viškom vremena i manjkom znanja.

Mi jesmo u problemima. Taman posla da nismo. Da Hrvatska ima i pola problema kao Srbija davno bi propala.
Hrvati su dosta uložili u propagiranje svojih stavova i teško je nekad doći do istine. Zato su, makar nesistematični, ovi postovi dobro došli.

O čemu ti pričaš momčino? Nađi reč streljanje u mom postu. Smešno.Drugo, što se tiče Mate Ujevića njegovo delovanje je bilo podržano od establišmenta koji je činio tadašnju vlast u Jugoslaviji, ne samo u Hrvatskoj. Krleža ga ne bi primio da ga Bakarić nije podržao, a Tito pristao. I danas kao meru bezbednosti imaš zabranu obavljanja određenih delatnosti ako s njom možeš da ponoviš krivično delo. Odrednice Enciklopedije su bile predmet polemike od trenutka kad je izašlo prvo izdanje, a o tome je izlazio feljton u par nastavaka u Globusu, koji je pisao sadašnji ravnatelj LZ MK.

Na kraju:
1) O Hrvatima za vreme 30 godišnjeg rata postoji više informacija koje potiču od savremenika. I veruj, nisu laskave za Hrvate. Što se tiče famoznog natpisa u Magdeburgu, istina je da ga nisam našao ni na jednoj crkvi a stvarno sam se trudio. Da li ga je bilo, da li je kasnije uklonjen ne znam. Ali tačno je i da nijedna crkva nije preživela taj napad, sve su kasnije podignute.
2) u današnjem Splitu Vlasi su stanovnici zaleđa. To ne isključuje njihovu prijašnju pripadnost srpskoj naciji, a moguće i pravoslavnoj veri, bar za neke od nih
3) ako pokušavaš da dokažeš da nije bilo pokatoličavanja na Žumberku to je smešno. a možemo od sela do sela, da vidimo čiji su koji i od kad
4) Prvi svetski rat. Sjajno vreme. Uveren sam da je hrvatska bila jedan od najvažnijih učesnika tog rata. Makar je jedan od najprominentnijih generala Hrvat iz Umetića, sa Banije.

 

[Mrkalj]

Gos'n Roberte, hvala na trudu.

Ovde se vidi da je reč o pokušaju energetskog vampirizma jednog uznemirenog ozlojeđenika. Toliko o njemu.

Teme koje pominje nalaze se ovde:

http://forum.krstarica.com/showthre...iranje-male-děce-(zabranjeno-ispod-18)/page10

http://forum.krstarica.com/showthread.php/398555-Ko-su-splitski-vlaji

http://forum.krstarica.com/entry.php/26251-Acta-serviana-graeco-catholica?bt=166269

http://forum.krstarica.com/showthread.php/342769-Srbi-na-Srbe-u-WW1

...tako da oni koje zanima mogu da vide o čemu se radi.

 

[matijakupa]

Krenimo od kraja. Tako je uvek zanimljivije.
Da bi dokazao neargumentovanost Mrkaljevih tvrdnji, trebao bi se više potruditi. Zasad to nisi učinio, pa je za očekivati da ti nedostaju argumenti.

Ovdje su se povjesničari od profesije argumentima dokazivali, pa im to nije pomoglo.
No, ako te zanima i voljan si pročitati, linkovi su ti tu gore pa pogledaj.

Na ovom forumu smo svi anonimusi, pa ako si nešto hteo dokazati, nisi uspeo.

Pa u tome i je problem. Ja ne dokazujem nemoguće, nego u ovom slučaju Mrkalj, pa se lako skrivati iza forumskog nick-a.
Kad su to sve suhi argumenti, u čemu je problem napisati knjigu i dati je na uvid znanstvenoj kritici? Ili barem ozbiljan blog, potpisan imenom i prezimenom?

Ne pretendujem na titule koje sebi hrvatski povjesničari žele pripisati, ali kad se setim Franje Tuđmana kao istaknutog hrvatskog povjesničara, drag mi je što sam amater. Da Mrkalj nema značaj ne bi se ganjao s tim na forumu. Ako sam u pravu i ti si verovatno pitiespitičan hrvatski bojovnik u zasluženoj penziji, sa viškom vremena i manjkom znanja.

Opet nisi u pravu. Radim, od rata imam samo sjedu kosu i nešto uspomena, srećom i njih sve manje. Vremena nemam, jer da imam ne bi se samo s vremena na vrijeme javljao ovdje, i to u pravilu nedjeljom, ako nemam ništa pametnije za raditi.

...

O čemu ti pričaš momčino?

Ne patroniziraj, ispadaš nervozan.

Nađi reč streljanje u mom postu. Smešno.Drugo, što se tiče Mate Ujevića njegovo delovanje je bilo podržano od establišmenta koji je činio tadašnju vlast u Jugoslaviji, ne samo u Hrvatskoj. Krleža ga ne bi primio da ga Bakarić nije podržao, a Tito pristao. I danas kao meru bezbednosti imaš zabranu obavljanja određenih delatnosti ako s njom možeš da ponoviš krivično delo. Odrednice Enciklopedije su bile predmet polemike od trenutka kad je izašlo prvo izdanje, a o tome je izlazio feljton u par nastavaka u Globusu, koji je pisao sadašnji ravnatelj LZ MK.

Aaahaa, to je ta urota. Nije vatikanska, ali je antisrpsko-komunističko-ustaška.
Konkretno, koji je to krimen Mate Ujevića bio da bi mu se zabranio rad?

Na kraju:
1) O Hrvatima za vreme 30 godišnjeg rata postoji više informacija koje potiču od savremenika. I veruj, nisu laskave za Hrvate. Što se tiče famoznog natpisa u Magdeburgu, istina je da ga nisam našao ni na jednoj crkvi a stvarno sam se trudio. Da li ga je bilo, da li je kasnije uklonjen ne znam. Ali tačno je i da nijedna crkva nije preživela taj napad, sve su kasnije podignute.
2) u današnjem Splitu Vlasi su stanovnici zaleđa. To ne isključuje njihovu prijašnju pripadnost srpskoj naciji, a moguće i pravoslavnoj veri, bar za neke od nih
3) ako pokušavaš da dokažeš da nije bilo pokatoličavanja na Žumberku to je smešno. a možemo od sela do sela, da vidimo čiji su koji i od kad
4) Prvi svetski rat. Sjajno vreme. Uveren sam da je hrvatska bila jedan od najvažnijih učesnika tog rata. Makar je jedan od najprominentnijih generala Hrvat iz Umetića, sa Banije.

AD1) Odlučite se više. Da li su Hrvatske regimente bile hrvatske ili srpske? Kad treba dokazivati srpstvo onda su to sve ljuti krajišnici, a kad treba uprijeti prstom u nekoga ili nešto, onda su to Hrvati. Što se tiče fantomskih natpisa, pa ti stvarno misliš da to postoji ili je postojalo? Dalje, o načinu vođenja rata tog doga su napisane knjige, nisu Hrvati bili puno suroviji od svojih suvremenika, riječ je o nijansama koje su po potrebi korištene u propagandne svrhe.
AD2) Naziv Vlah u Splitu i okolici nema veze sa Srbima, kao što uzgred budi rečeno nemaju Vlasi generalno. Taj navod kao jedan od paradoksa sam zaboravio navesti još u početku, naime radi se o Mrkaljevom jednačenju imena Vlah=brzi vlak. Smijeh i suze.
AD3) Ne skreći s teme. Riječ je o tome da je Mrkalj forsirao tezu da je "kapelica" naziv za katoličke crkve koje su tobože preuzete od pravoslavne crkve. Tko je koga prekrštavao - o tome možemo drugi puta.
AD4) Svakako da je bilo Srba u AU vojsci, opet skrećeš s teme. Riječ je o tome da takvi razgovori ovdje nisu zanimljivi, nije zgodno puhati u tu tikvu, moglo bi se svašta isčačkati.



Za kraj, ne mogu ne pitati jel odvjetničke usluge naplaćuješ ili radiš pro bono?

 

[robert v.]

Ovdje su se povjesničari od profesije argumentima dokazivali, pa im to nije pomoglo.
No, ako te zanima i voljan si pročitati, linkovi su ti tu gore pa pogledaj.



Pa u tome i je problem. Ja ne dokazujem nemoguće, nego u ovom slučaju Mrkalj, pa se lako skrivati iza forumskog nick-a.
Kad su to sve suhi argumenti, u čemu je problem napisati knjigu i dati je na uvid znanstvenoj kritici? Ili barem ozbiljan blog, potpisan imenom i prezimenom?


Opet nisi u pravu. Radim, od rata imam samo sjedu kosu i nešto uspomena, srećom i njih sve manje. Vremena nemam, jer da imam ne bi se samo s vremena na vrijeme javljao ovdje, i to u pravilu nedjeljom, ako nemam ništa pametnije za raditi.

...

Ne patroniziraj, ispadaš nervozan.

Aaahaa, to je ta urota. Nije vatikanska, ali je antisrpsko-komunističko-ustaška.
Konkretno, koji je to krimen Mate Ujevića bio da bi mu se zabranio rad?

AD1) Odlučite se više. Da li su Hrvatske regimente bile hrvatske ili srpske? Kad treba dokazivati srpstvo onda su to sve ljuti krajišnici, a kad treba uprijeti prstom u nekoga ili nešto, onda su to Hrvati. Što se tiče fantomskih natpisa, pa ti stvarno misliš da to postoji ili je postojalo? Dalje, o načinu vođenja rata tog doga su napisane knjige, nisu Hrvati bili puno suroviji od svojih suvremenika, riječ je o nijansama koje su po potrebi korištene u propagandne svrhe.
AD2) Naziv Vlah u Splitu i okolici nema veze sa Srbima, kao što uzgred budi rečeno nemaju Vlasi generalno. Taj navod kao jedan od paradoksa sam zaboravio navesti još u početku, naime radi se o Mrkaljevom jednačenju imena Vlah=brzi vlak. Smijeh i suze.
AD3) Ne skreći s teme. Riječ je o tome da je Mrkalj forsirao tezu da je "kapelica" naziv za katoličke crkve koje su tobože preuzete od pravoslavne crkve. Tko je koga prekrštavao - o tome možemo drugi puta.
AD4) Svakako da je bilo Srba u AU vojsci, opet skrećeš s teme. Riječ je o tome da takvi razgovori ovdje nisu zanimljivi, nije zgodno puhati u tu tikvu, moglo bi se svašta isčačkati.

Za kraj, ne mogu ne pitati jel odvjetničke usluge naplaćuješ ili radiš pro bono?

I evo nas opet. Pozivanje na profesiju ne znači mnogo ako ono za što se zalažu nema snagu istinitog iskaza. On bi trebao biti potkrepljen dokazima i imati snagu uverljivosti. Ako to ne postoji profesiju istoričara možeo okačiti mačku o rep. Hvala Mrkalju na linkovima, bilo bi dobro i kad bi ti otvorenog uma preispitao svoje stavove.

Sad zvučiš kao Petra iz Drenčine. Ako si pametan napiši knjigu, ako ne napišeš nisi . Snaga argumenata se ne temelji na mediju u kom se pojavljuje nego na slaganju sa objektivnom stvarnošću (nadam se da niko sa pdf Filozofije neće ovo pročitati. jedva bi dočekali polemiku, a u odnosu na tebe oni su stvarno opasni)

Radim i ja. Baš se nadam da niko neće primetiti da se zafrkavam na forumu.

Ko ti patronizira? Što u Srbinu odmah moraš da vidiš neprijatelja?

Kao kod svakog zločinačkog projekta, Mate je bio samo kotačić koji je obavljao svoj deo posla i kao takvog ga je teško pravilno proceniti, samog za sebe. On je bio zadužen za urednički rad, saradnju sa piscima odrednica. Konkretno, njegova odgovornost je manja od odgovornosti Krleže i hrvatskog političkog vrha. Teško da je radio nešto što mu oni nisu naredili ili dopustili. A rad LZ je bio da pruži naučnu, istorijsku podlogu političkom odnosu prema Srbima i Srbiji nakon Drugog svetskog rata, u komunističkom sistemu. Ako te zanima, možemo konkretno o odrednicama. (mada su one često, nesvesno, tema polemika na ovom forumu)

1) Što da kažem? Primer uspešne srpske propagandne pobede. I kao što i sam vidiš ni ti ne možeš da se odlučiš da li da ih braniš ili napadaš, da li su Srbi ili su sasvim normalni savremenici tog vremena. Što se tiče natpisa, verujem da je postojao.
2) Vlasi bi mogli biti tema za poseban pdf, bar po onom što sam pročitao u poslednje vreme. Rado ću podeliti svoje znanje sa tobom. Pre svega, postavlja se pitanje što su za tebe Vlasi.
3) Ha ha, kako da ne. Hrvat koji bi bio voljan da objektivno raspravlja o pokatoličavanju. Možemo igrati "Ko je nekad bio Srbin u Sisku".
49 Koje teme? Idi na odgovarajuću temu pa da časkamo. Na ovoj temi ja se držim predmeta teme. Što se tiče učešća Srba u Prvom svetskom ratu samo napred, pokaži se na njoj. Frajeru.

Njet. Samo kad mi neko napadne brata Srbina, moram da se umešam. Znaš kakvi smo mi Vlasi. (ovo veliko slovo je ironija na hrvatski račun)

 

[Mrkalj]

Možemo igrati "Ko je nekad bio Srbin u Sisku".

Što nas vraća na temu.

Dečji logor u Sisku

Božo Judaš, profesor geografije
Srbin

http://www.vecernji.hr/sredisnja-hrvatska/zivimo-u-ljubavi-zanosu-i-odanosti-puna-18274-dana-213014

"... čovjek koji mi je 1942. spasio život u sisačkom logoru i osigurao budućnost – prisjeća se Božo Judaš."

Božo Judaš "koji je kao dijete bio odveden sa Kozare poslije ofanzive i doveden u Sisak. Iz Siska, iz tih centara za djecu, spasila ga je neka imucna Hrvatica iz Zagreba koja je pokušavala koliko je mogla da izvuče djece iz tog pakla i davala ih hrvatskim porodicama koje nisu mogle imati djece ili porodicama koje su jednostvano htjele usvojiti djecu. On je tako zapao u jednu hrvatsku porodicu u Petrinji. Naravno, dobio je novo ime, novo prezime.

Vremenom, poslije rata, uspijeva da sazna ko je i odakle je u stvari. Saznaje za prave roditelje, iz kog je sela itd. Znam koje je i selo pod Kozarom, ali iz odredjenih razloga neću ga pominjati. Međutim, nikad nije otišao gdje je rođen i odakle je otet i odveden u logor. Po zanimanju je bio profesor geografije u srednjoj školi u Petrinji. I, na početku rata, kad se počelo kuvati, postao je veći ustaša ako ne i najveći ustaša u Petrinji i dan danas je. Iako je znao da je srpsko dijete oteto od majke i da su ga ustaše otele i odvele u te kazamate opet je stao na njihovu stranu. Zaista nevjerovatno."

http://www.krajinaforce.com/forum/index.php?/topic/7480-dječji-logor-u-sisku-3081942-–-8011943/

Miloš Judaš, dr sci. med.
Srbin po ocu

Datum rođenja: 01.05.1961. Mjesto rođenja: Petrinja Adrese: posao: Hrvatski institut za istraživanje mozga, Medicinski faultet, Šalata 12, 10000 Zagreb Akademske titule: profesor doktor znanosti
Institucije: redoviti profesor neuroznanosti i anatomije - Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu; pročelnik - Hrvatski institut za istraživanje mozga, Odsjek za razvojnu neuroznanost Članstvo u Akademiji: član suradnik - Razred za medicinske znanosti (29.05.2008. - ...)

Nenad Judaš, dr. sc, profesor metodike nastave kemije na PMF-u
Srbin po ocu

 

[Mrkalj]

nisu nikada imali jezgro etnogeneze, Hrvati

Direktna posledica nasilnog stapanja velikih heterogenih grupa u hrvatsku naciju - nepostojanje dialect continuuma između dvaju "hrvatskih narječja" kajkavskog i štokavskog.

 

[Mrkalj]

Marija Radić - Marženka, hrvatska političarka, prva dama Hrvatske, supruga Stjepana Radića
Čehinja, Marie rođ. Dvořáková


Marija Radić bila je hrvatska političarka i supruga Stjepana Radića. Rodila se 27. kolovoza 1874. u Pragu, a umrla 17. lipnja 1954. u Zagrebu u Mihanovićevoj 34 gdje joj je na 8. ožujka 2014. na prigodnoj svečanosti otkrivena spomen ploča u povodu 140. godišnjice rođenja i 60. godišnjice smrti.


Marija Radić rođena je kao Marie Dvořáková u obitelji koja je bila u srodstvu sa slavnim češkim skladateljem Antonínom Dvořákom. Završila je učiteljsku akademiju i radila kao učiteljica u nekoliko čeških mjesta, a sa Stjepanom Radićem, tada mladim studentom u Pragu, upoznala se 1894. i vjenčala 1898. U braku koji je trajao nepunih 30 godina, do Radićeve smrti 8. kolovoza 1928., dobili su dvije kćeri i dva sina.


Marija Radić svom je suprugu bila ne samo životna družica, nego i najbliža suradnica u njegovom radu. Osim brige oko obitelji i vođenja obiteljske knjižare bavila se i politikom pa je od 1927. bila predsjednica Organizacije žena HSS-a „Hrvatsko srce“ i pisala u HSS-ovim glasilima.

U hrvatskoj javnosti ostala je upamćena kao Marženka, prema češkom obliku svog imena. Nakon Radićeve smrti ostala je neformalnom prvom damom Hrvatske i hrabro se držala i pred kraljevskim i pred ustaškim i pred komunističkim režimom, unatoč progonima i poniženjima, sve do smrti. Marija Radić pokopana je u arkadama na Mirogoju uz Stjepana Radića i ostale vodeće političare HSS-a.