Nesumnjivo Hrvati

[Mrkalj]

Blažena Ozana Kotorska (Katarina Kosić, rođ. kao Jovana, Relezi, Crna Gora, 25. novembar 1493. godine - Kotor, Venecijanska republika, 27. april 1565. godine) je bila rimokatolička dominikanka, vizionar i pustinjakinja, rođena u srpskoj porodici. Tokom svog života prekrštena je iz istočnog pravoslavlja u katoličanstvo.
http://en.wikipedia.org/wiki/Osanna_of_Cattaro

Uz sv. Tripuna građani Kotora je štuju kao svoju zaštitnicu, jer je za vrijeme potresa, kuge i drugih nepogoda spašavala grad, a posebno kad je Hajrudin Barbarosa, turski admiral, 9. kolovoza 1539. g. osvojio Herceg Novi i sa svojom mornaricom napao Kotor. Ona je hrabrila građane da se junački bore i da grad neće pasti u neprijeteljske ruke. Nakon više dana opsade tursko brodovlje se moralo povući neobavljena posla. O toj pobjedi svjedoči i danas natpis nad gradskim vratima, pisan latinskim jezikom.
http://www.oocities.com/duhovni_velikani/blazena_ozana_kotorska.htm

Izgleda da je i Milici Jovović dopao neki od Ozaninih gena; mali intermeco, da bolje upamtim gornji događaj:

 

[Konstantin Veliki]

Upravo sam našao ovaj citat koji me je zainteresovao:


http://www.rastko.rs/rastko-bo/istorija/mvuksanovic-puovic-katolici_l.html

pa sam istražio malo na mreži Srbina franjevca Bogdana Mandića koji je progašen krvatskim svecem pod kapucinerskim imenom Sv.Leopold
(Ordo Fratrum Minorum Capuccinorum)

Rođen je u Herceg Novom 1886.godine, u pravoslavnoj porodici od majke Dragice Carević i oca Petra Mandića., kao jedno od 12oro dece i žeiveo do 16e godine medju pravoslavcima .

Das Umfeld der Familie war sehr von der Orthodoxie geprägt., u nemačkoj wikipedii.
Postao član kapucinerskog (franjevačkog) reda u Italiji u 16oj godini ..bio je slabog zdravlja i izuzetno malenog rasta (135 cm).....oko 40 godina proveo u manastirima...veći deo života proveo na službi u Italiji (Padovi) gde je i umro 1942.
Rimljanski papa ga je kanonizovao 1983.godine za sveca.

He was named and baptised Bogdan, 'the God-given-one'.

Izgleda da je bio ponosan i svestan svoje srpski krvi ..jer čak i hrvatska wikipedia ne može da izbegne podatak da " početkom Prvog svjetskog rata nije htio primiti talijansko državljanstvo pa je kao stranac iz neprijateljske države morao u koncentracijski logor. Obrazložio je to riječima: “Krv nije voda!”

I..tražeći fra Bogdana Mandića na mreži, naleteo sam na još jedno srpsko franjevačko prezime:

FRA MIHAEL ANĐEO BOŽIDAREVIĆ, rođen je u Dubrovniku 1652. g. U Red stupa
1669. g. Preminuo je 28. travnja 1729. g. u mjestu Potenza Picena (Italija).

http://www.kapucini.hr/o-nama/znameniti-hrvatski-kapucini

Italija je bila saveznik Srbije.

Kako njegovo protivenje Italije moze biti akt srpstva meni nije jasno.

Vise to pokazuje svoju ljubav prema AU monarhiji nego njegovo srpstvo.

 

[Mrkalj]

August Šenoa, sin biskupije

August Schönoa

Najznačajniji i najplodniji pisac „hrvatskih povijesnih pripovijesti", August Šenoa (August Ivan Napomuk Eduard Schönoa), uopšte nije bio hrvatskog porekla. Njegovog oca, poslastičara Alojza, doveo je 1830. iz Budima u Zagreb zagrebački biskup Aleksandar Alagović. Češki jezik svojih predaka Alojz je u potpunosti zaboravio, a govorio je samo nemački i mađarski. Šenoina majka Terezija bila je ćerka Mađara Maksimilijana Eduarda Rabača (Rabacs).96 Međutim, nehrvatsko poreklo nije mu smetalo da napiše brojne pseudoistorijske romane i pripovetke u kojima je isticao i veličao Hrvate, hrvatstvo i rimokatolicizam. U istorijskoj pripovijesti Čuvaj se senjske ruke on Hrvatima, doduše preko junačkih podviga srpskih uskoka, ostavlja sledeći amanet: „Sine hrvatski! I u tvom srcu gori božji plamen, i tvoje grudi su kruti kamen; sine hrvatski, pamti do groba starinsku pjesmu: Čuvaj se senjske ruke!"97 http://kovceg.tripod.com/zutic_vatikan_i_srpski.htm

Hrvatski književnik August Ivan Napomuk Eduard Šenoa rođen je 14. studenog 1838. u Zagrebu u Vlaškoj ulici na kućnom broju 43, od oca Vjekoslava i majke Terezije (rođ. Rabač). Obitelj Šenoa bila je germanizirana obitelj češko-slovačkog podrijetla. Otac mladog Augusta bio je Čeh, a majka Slovakinja. U roditeljskom je domu stekoa prvu ljubav prema umjetnosti jer otac je rado posjećivao koncerte i kazalište, a majka je voljela književnost. Otac Vjekoslav (pravim imenom Alois Schönoa) bio je bio je slastičar zagrebačkih biskupa Alagovića i Haulika. On nikada nije dobro naučio govoriti hrvatski, a i sam Šenoa kao dječak svoje je prve pjesme pisao na njemačkom jeziku. http://www.biografije.org/senoa.htm​

Аугуст Шеноа (Загреб, 14. новембар 1838 - Загреб, 13. децембар 1881), хрватски (немачко-чешког порекла) романописац, приповједач, пјесник, критичар и фељтонист.

Отац Аугуста Шеное, Алојз Шеноа (Schönoa), Немац из Чешке доселио се у Загреб 1830, где је био управник посластичарнице загребачке надбискупије. Мајка Терезија пл. Рабас (Rabacs) из племићке породице словачког порекла, родом из Будимпеште, умрла је када је Аугуст имао само 8 година.

Школу и гимназију похађао у Загребу и Печују, а студирао је право у Прагу и Загребу, но студије није завршио. Након уређивања листова у Бечу враћа се 1866. у Загреб и ради у уредништву «Позора», а потом као градски бележник и градски сенатор. Био је управник и драматург у Хрватском земаљскоме казалишту (претходници ХНК), уредник друштвено-књижевног часописа «Вијенац» и потпредсједник Матице хрватске. Преводио је с њемачког, француског, чешког и енглеског језика. http://sr.wikipedia.org/sr/Аугуст_Шеноа​

 

[čvrsnica]

jeli bre Viden,pitao sam te nesto?
jeli moguce da lozis Lesija i srpsku mladez lazima tebi poznatog kalibra?

 

[Viden]

Red je, čiko, da priložiš referencu- link ili slično, da potvrdiš odakle ti ideja da su roditelji Bogdana Mandića iz Omiša, pa da razgovaramo dalje.
Ako nisi uočio, moji linkovi su ispod kopiranih delova teksta.Promeni dioptriju ako je to problem.

 

[Viden]

mandicevi roditelji iz omisa,on rodjen u novom,o cemu pricas ti?

Dakle, čiko, da ponovimo gradivo sa novih linkova..valjda ces da prestanes da spamuješ temu :

SV. LEOPOLD BOGDAN MANDIĆ, kapucin, ispovjednik (Herceg Novi, 12. V. 1866. - Padova, 30. VII. 1942.)
Na ulazu u "zaljev hrvatskih svetaca" (Boka Kotorska, danas u Crnoj Gori) nalazi se lijepi gradić Herceg Novi, što ga 1382. g. podiže bosanski kralj Tvrtko I. Tu je 12. svibnja 1866. g. rođeno dvanaesto dijete u obitelji Mandić kome na krštenju nadjenuše ime Bogdan Ivan. Kako je kapucinski samostanić u tom gradiću u ono doba pripadao Venecijskoj provinciji, Bogdan je pošao u sjemenište u Udine, obukao redovničko odijelo u Bassanu i nazvao se fra Leopold. Nakon završenog studija ređen je za svećenika 1890. godine.
http://www.zupa-svkriz.hr/kalendar/novi/opis.php?dat=leopold_mandic512.htm

Leopold Bogdan Mandić (Herceg-Novi, Boka Kotorska, 12. svibnja 1866. - Padova, 30. srpnja 1942.) - hrvatski katolički svetac,
http://hr.wikiquote.org/wiki/Leopold_Bogdan_Mandić

Hrvatski katolički svetac i ekumenist Leopold Bogdan Mandić rođen je 12. svibnja 1866. godine u Herceg Novom kao jedanaesto od 12 djece u obitelji Petra i Karoline (rođ. Carević) Mandić.
http://www.katolici.org/katekizam.php?action=r_vidi&id=111

Svetac Prezbiter O. Leopold roden je 12. svibnja 1866. u Herceg-Novom, u Boki kotorskoj, od roditelja Petra Mandica i Dragice, rodene Carevic. Na krštenju je dobio ime Bogdan, a po ulasku u kapucine promijeni ga u Leopold. Bio je najmlade od dvanaestero djece. I ta cinjenica, tko zna o njoj razmišljati, vec sama od sebe mnogo govori. Bez velikodušnosti Bogdanovih roditelja da prihvate njega, dvanaesto dijete, Crkva bi ostala veoma prikracena. O. Leopold bio je jedan od njezinih najvecih i najrevnijih djelitelja sakramenta pokore. Kolike je on tisuce pokornika pomirio s Bogom?! Svi bi ti bez njega, bez susreta s njime kao ispovjednikom, ostali silno prikraceni. I naša domaca Crkva na hrvatskom jezicnom podrucju ostala bi prikracena za jednoga velikoga i slavnoga Božjega slugu, danas poznata i štovana po cijelom katolickom svijetu. Mnoge dobrotvorne ustanove ustanovljene su u njegovo ime i s njime se ponose....Dok se veselimo nad našim svecem, ocem Leopoldom, dostojno je i pravedno da odamo dužnu zahvalnost i roditeljskoj velikodušnosti njegova oca i majke. Bogdanovi roditelji bili su duboko vjerni kršcani. O svojoj majci otac Leopold, vec poodmakao u dobi, izjavio je ovo: "Moja je majka posjedovala izvanrednu pobožnost; njoj narocito zahvaljujem sve ono što jesam." Dobri otac pratio je svako jutro malog Bogdana u crkvu na svetu misu i pricest, što je tada bilo nešto posve neobicno. .... .. Roditelji su se složili s njegovim izborom zvanja, premda im je rastanak s njime bio veoma težak. U dobi od 16 godina on ostavlja rodnu kucu te polazi na nauke u Serafsko sjemenište u Udine, u sjevernoj Italiji...

Leopolda iz Herceg-Novog (Leopoldo da Castelnuovo) proglasio je svetim Ivan Pavao II. 16. listopada 1983.
http://www.zupa-vela-luka.hr/sveci-opis.asp?svetac=144

Itd...
Tako kažu katolici.. jedino ako si ti odrastao na Čajorije, šukarije bibliji..pa ne umeš da čitaš.

 

[čvrsnica]

Red je, čiko, da priložiš referencu- link ili slično, da potvrdiš odakle ti ideja da su roditelji Bogdana Mandića iz Omiša, pa da razgovaramo dalje.
Ako nisi uočio, moji linkovi su ispod kopiranih delova teksta.Promeni dioptriju ako je to problem.

wikipedia njemacka:

Bogdan Mandić wurde in Castelnuovo di Cattaro (Herceg Novi) im heutigen Montenegro geboren. Seine Eltern stammten aus dem Ort Zakučac bei Omiš in der Nähe von Split.....Leopold Mandić ist der zweite Kroate, der in der katholischen Kirche als Heiliger kanonisiert wurde....

wikipedia engleska:

Bogdan Mandić was the twelfth child of Dragica Zarević and Petar Antun Mandić, owner of an Adriatic fishing fleet; they came from village of Zakučac (hinterland of city of Omiš, 28 km from Split)......aint Leopold Bogdan Mandić was born on May 12, 1866 and died on June 30, 1942. He was an ethnic Croat born in Castelnuovo di Cattaro (today Herceg-Novi), in Bocche di Cattaro (Boka Kotorska)

katolicka wikipedia:

Seine Eltern Petar und Dragica (geb. Carević) stammen aus dem kleinen Ort Zakučac bei Omiš in der Nähe von Split (Kroatien), wo sich heute auch ein ihm geweihtes Heiligtum befindet.....


samo klimni glavom da znam da si procitao ovo,pa da stavim neke zanimljive smajlice

 

[Viden]

Za početak, čiki bez naočala:

Turci su mnogo časniji ljudi od Hrvata., odnosno svako je časniji.
Oni ne tvrde da je hetitski vladar Turčin ili hetitski Bog Turčin samo zato što su 3000 godina kasnije osvojili hetitsku teritoriju.

U 19.veku Omiš i Split ne pripadaju Kroaciji..Ni Herceg Novi
Kroacija je kreirana tek krajem 20 veka, dakle 100ak godina posle Bogdanovog rođenja.
http://www.atlassen.info/atlassen/flemming/hiera01/picslarge/hiera1913k010.jpg

Ko je živeo i kako se oblačio u 19.veku na Jadranskome moru, možete da vidite kads prelistate ovaj putopis
DIE SERBEN AN DER ADRIA
http://www.ludwigsalvator.com/digi/serben/serben.htm


Dobro je što me je podsetio na još jednog Srbina franjevca iz tog lijepog naseg Splita

“…Don Jakov Grupković (1831 – 1911), franjevac i pripadnik Srpske stranke u Dubrovniku (‘vatreni Srbin’ i profesor gimnazije) penzionisan je zbog svojih nacionalnih stavova.
Kada je hrvatski pravaš i rimokatolički fundamentalista Josip Frank pridobijao svoje sunarodnike idejom po kojoj je “hrvatstvo most preko koga će Austrija dalje da prodre na Balkan”, Don Jakov je parafrazirao tu Frankovu krilaticu rečima:
“Po Franku, hrvatstvo je kljuse na kome Švabo po Bosni šeta”
(J. S. Radojičić, Srbi – biografski leksikon);

Navešću vam primer don Jakova Grupkovića koji je Štrosmajeru, glavnom propagatoru hrvatstva u BiH rekao: "Aj, boga ti, manite se vi toga hrvatstva. Vi ćete s tim vašim hrvatstvom upropastiti i Srbe i Hrvate! Ta mi znamo da nijesmo Hrvati nego Srbi, a mi kao katolici ne smemo od Rima zvati se Srbima".

http://forum.krstarica.com/showthread.php/309594-Kako-su-nestali-Srbi-katolici-deo-prvi

A evo i malo zabave za Badnje veče, prikaz dalmatinskih konoba u 19.vijeku, uz gusle .. Kraljevića Marka i krilatog Jabučila

I za sve, pošto je Badnje veče odmaklo, podsećanje kako je 1928.godine proslavljen pravoslavni Badnjidan , uz kolo, u Šibeniku gradu:

 

[čvrsnica]

kad si vidio da si sisao motku, sa omisa i hrvata presao na samu upitnost hrvata kao nacije... e jado da jadniji nisi.....

baniraj se sam

 

[rizzo11]

najjače su vam ove priče o prezimenima. kod nas nema potrebe za tim. čovjek ode u arhivu župnog ureda i može si pronaci porijeklo unazad ponekad i 1000 godina. Ja konkretno mogu svoje do unazad 400 i točno znam koji je čovjek prvi nosio moje prezime....a pazi ima i nesto malo Srba koji ga nose.

To se vi jer do 19-tog stoljeca niste imali stalna prezimena morate oslanjati na neke mitove.

 

[Kor]

najjače su vam ove priče o prezimenima. kod nas nema potrebe za tim. čovjek ode u arhivu župnog ureda i može si pronaci porijeklo unazad ponekad i 1000 godina. Ja konkretno mogu svoje do unazad 400 i točno znam koji je čovjek prvi nosio moje prezime....a pazi ima i nesto malo Srba koji ga nose.

To se vi jer do 19-tog stoljeca niste imali stalna prezimena morate oslanjati na neke mitove.

Zbilja i doista ne sumnjam sto se u arhivama zupnih ureda moze naci obilje povijestnih informacija. Samo mi ne ide uu glavu zasto su ustase spaljivale odredjene dokumente po istim kao i zasto je veliki dio gradje falsificiran? Najtuznija stvar je u tome da vas genetika lagano ali sigurno demantira.

Mrki vam je pred noge bacio bezbroj cinjenica i vi umesto da ih procitate, prelazite preko njih kao da ih niste primetili. To se ponavlja stotinama puta na svim mogucim forumima.

 

[Акај]

Za početak, čiki bez naočala:

Turci su mnogo časniji ljudi od Hrvata., odnosno svako je časniji.
Oni ne tvrde da je hetitski vladar Turčin ili hetitski Bog Turčin samo zato što su 3000 godina kasnije osvojili hetitsku teritoriju.

U 19.veku Omiš i Split ne pripadaju Kroaciji..Ni Herceg Novi
Kroacija je kreirana tek krajem 20 veka, dakle 100ak godina posle Bogdanovog rođenja.
http://www.atlassen.info/atlassen/flemming/hiera01/picslarge/hiera1913k010.jpg

Ko je živeo i kako se oblačio u 19.veku na Jadranskome moru, možete da vidite kads prelistate ovaj putopis
DIE SERBEN AN DER ADRIA
http://www.ludwigsalvator.com/digi/serben/serben.htm


Dobro je što me je podsetio na još jednog Srbina franjevca iz tog lijepog naseg Splita

“…Don Jakov Grupković (1831 – 1911), franjevac i pripadnik Srpske stranke u Dubrovniku (‘vatreni Srbin’ i profesor gimnazije) penzionisan je zbog svojih nacionalnih stavova.
Kada je hrvatski pravaš i rimokatolički fundamentalista Josip Frank pridobijao svoje sunarodnike idejom po kojoj je “hrvatstvo most preko koga će Austrija dalje da prodre na Balkan”, Don Jakov je parafrazirao tu Frankovu krilaticu rečima:
“Po Franku, hrvatstvo je kljuse na kome Švabo po Bosni šeta”
(J. S. Radojičić, Srbi – biografski leksikon);

Navešću vam primer don Jakova Grupkovića koji je Štrosmajeru, glavnom propagatoru hrvatstva u BiH rekao: "Aj, boga ti, manite se vi toga hrvatstva. Vi ćete s tim vašim hrvatstvom upropastiti i Srbe i Hrvate! Ta mi znamo da nijesmo Hrvati nego Srbi, a mi kao katolici ne smemo od Rima zvati se Srbima".

Видиш колега, исти се налази на свим могућим "пописима православних Хрвата".

 

[Viden]

Видиш колега, исти се налази на свим могућим "пописима православних Хрвата".

То је вјеројатно зато што су Фрањевци чувени православци

 

[Акај]

То је вјеројатно зато што су Фрањевци чувени православци

Биће да је зато.

 

[matijakupa]

@ viden:

.... i šta ćemo sad sa svetim Leopoldom Mandićem?

Hoćeš biti toliko pristojan da napišeš sa koje si stranice prepisao tu glupost da je Srbin?

ili će biti opet: "sam pao, sam se ubio".....

 

[Milan-Tab]

@ viden:

.... i šta ćemo sad sa svetim Leopoldom Mandićem?

Hoćeš biti toliko pristojan da napišeš sa koje si stranice prepisao tu glupost da je Srbin?

ili će biti opet: "sam pao, sam se ubio".....

Moje su ćerke rođene u Nemačkoj. Da li to znači da su Nemice?
Voleo bih da od Vas čujem koji su to sve Hrvati na krštenju dobili ime Bogdan, pa da nastavimo diskusiju u ljudskom pravcu.

 

[Viden]

Matija Sisčanine , kupi i ti sebi naočale. Sve stranice su naznačene već, samo je potrebno da znaš da čitaš.

Hoćeš ti da budeš pristojan i da se lekneš odavde, kad nemaš dovoljno IQa da pratiš tekst?

Vi svi dečki iz susjedstva, morate se pomirit sa tim ko ste i šta ste.
Za papu Ratzingera svi tvrde da je katolik, i javno ispoveda katoličku veru, pa ipak nije Hrvat?
Ili za čvrsnicu, matijakupu i onoga smešnoga jeste?

 

[Viden]

Još jedan Srbin- franjevac

-nižu gimnaziju završio kod franjevaca
-u 15. godini uveden u taj katolički red.
-Teologiju studirao u Italiji,
- dve godine filozofiju slušao u Veneciji,
-misionario u Albaniji
-postao katolički sveštenik u Istri.

Ljudevit Vuličević (1839—1916),

pesnik iz Cavtata, je rekao za svoj rodni kraj: "SRPSKI CVIJET, (koji) DIVOTNO CVATI PORED SRPSKOG DUBROVNIKA."

I za srpski narod: "Narod nam se pjesmom uznosi; uzor mu je i sila u pjesmi. Uzor SRPSKI sjajni, nece nam ga potamaniti tmusa hude zlobe hudnih zlobnika: SRBI nece zastraniti dok traje ono vidjelo. Pokazacemo silu naseg duha kad dodje nase doba. Svijet nas je tlacio i jos nas tlaci, no od toga u SRPSKIM GRUDIMA nada se ne smanja. Zalosna je SRPSKA PJESMA od zalosti SRPSKOG SRCA, no zalost goji i ojacava duse... Sve bih dao, SRPSKI NARODE, vjeruj mi, za tvoju nezavisnost, za tvoju slobodu; dao bih i ovo gnjilog i nevoljnog zivota."

Vuličeviću je Ljudevit (italijanski Lodovico) bilo monaško ime. Rođen je 30. septembra 1839. godine i na krštenju je dobio ime Petar Jeronim. Bio je čedo ljubavi, te je rastao samo uz majku, Jelenu Vuličević, čije je i prezime poneo.

— Mati Jele bila je malome Petru Jeronimu i otac i majka — piše Vuličevićev biograf Stajić. — U ljubavi prema jedincu lakše ona zaboravljaše gorke svoje žalosti. Dojila ga je i hranila, a posle prelivala svoju dušu u njegovu, blagom i tihom svojom dušom stišavaše ona nemirni i burni duh budućeg borca. Pevala mu je narodne pesme i kazivala pripovetke (a u Cavtatu se i danas zna da je Vuličevićeva mati odlično pevala) i vezala ga time za naš narod tako da dugo školovanje u tuđini, i život u tuđini, ne mogaše prekinuti tu vezu.


PISMO LJUDEVITA VULIČEVIĆA STROSMAJERU

"Vjeruj mi, Presvijetli Biskupe, da Ti se je bolje manuti slavjanskih srpskih nekatoličkih predjela, i da je bolje Srbe i Slavjane ostavngi u onoj vjeri u kojoj su se rodili, jer kad bi se oni podali vatikanskoj vlasti, izgubili bi suznanje svoje sile i sovijest svoga naroda, duhovno bi poginuli. Izgubili bi onu muževnu cjeloću koju Rim krnji u ljudima. Pogledaj malko u povijest, prigledaj odnošaje Rim-pape sa Slavjanima, i uvjerićeš se, da gorega dušmanina od Vatikana mi nismo imali. Viđi povijest ovih Slavena blizu kojih ja živim. Papa ih je zbog vjere izdesetao nožem i vatrom, i Papi su pomagali njemački carevi. Viđi povijest slavne Češke, i zgroziđeš se radi progonstva kojim ih je svetost vatikanska progonila. Ko je u Poljacima uništio slavjansku sovijest? Rim zacijelo; i ako dobro uvidiš uzroke poljske propasti, ispovidjećeš da joj je Rim prvi i najveći. Koje uzrok da su se Srbi bogumilci u Bosni poturčili? Okrutnost vatikanska i ondašnjih ugarskih kraljeva."


Spasio je dušu i napustio i franjevce i katoličku veru posle četiri godine u istri...

. Odlazi u Trst, i tek tamo, u srpskoj koloniji, uistinu spoznaje kojeg je roda i na čijem jeziku su bile one uspavanke i pesme majke Jele, kojoj je posvetio svoju najvažniju knjigu.

U Napulju je i sahranjen, a na nadgrobnoj ploči, prema njegovoj predsmrtnoj želji, isklesan je sledeći natpis:

Lodovico Vuličević
scrittore serbo
predicatore dell' Evangelo
negli sviamenti del mondo trovo
per la chiesa Valdese
il Cristo sua rendenzione.

(Ljudevit Vuličević, srpski pisac, propovednik Jevanđelja, u svom lutanju po svetu pronašao je u Valdeškoj crkvi Vaskrsenje Hrista)

Zbirka tekstova
http://srcekrajine.net/diskusije/index.php?topic=47.0

 

[Viden]

Dum Ivan Stojanović (1829-1900),

katolički sveštenik u knjizi »Dubrovačka književnost« (1900) jasno je isticao da su Dubrovčani bili po veri rimokatolici, ali po jeziku i po poreklu Srbi.

Dubrovacki katolicki prelat dum IVAN STOJANOVIC govorio je svojim sugradjanima: \"Srbin si po rodu i po obicaju, u Srpstvu ti je jedini spas, vjera ti ni najmanje ne preci da budes Srbin.\"

. U Boki Kotorskoj i Dubrovniku do kraja XIX vijeka uopće nije bilo Hrvata.
(Dr.Lazo Kostić, Katolički Srbi)

Istorija književnosti dum Ivana Stojanovića (Dubrovčanina) "Dubrovačka književnost" objavljena je 1900. Ova knjiga jednog rođenog Dubrovčanina, i pritom još katoličkog sveštenika, bavi se identitetom dubrovačke književnosti, odnosno onim što je tu književnost prědodređivalo, a to su porěklo Dubrovčana, priroda dubrovačkog jezika, njihovo osěćanje slověnstva i njihovo nastojanje da, održavanjem svoje katoličke věre, održe svoju slobodu i svoje jedinstvo. Dum Ivan Stojanović, veliki poštovalac Dubrovnika, po svemu što je rekao o prošlosti svoga rodnoga grada, dokazivao je da je u etničkom smislu to bio srpski grad i da je njegova prošlost, prema tome, děo istorije srpskog naroda.

Tri godine poslě Stojanovićeve "Dubrovačke književnosti" objavljen je dum Ivanov prevod Povijesti Dubrovačke republike austrijskog istoričara Johana Kristijana Engela. Ta knjiga, koja je bila štampana na němačkom jeziku skoro sto godina ranije, u bitnom je potvrđivala dum Ivanove stavove inz njegove knjige Dubrovačka književnost. Izdavač je u dodatku Engelove knjige objavio opširan dum Ivanov tekst pod naslovom Najnovija povjest Dubrovnika. U tome dodatku nalazi se Stojanovićevo svedočenje o Dubrovniku i Dubrovčanima koje je on sačinio na osnovu dubokog i neposrědnog poznavanja. Dělovi te knjige spadaju među najbolja memoarske štiva na srpskom jeziku. I ta knjiga, isto tako, potvrđuje dum Ivanov stav o srpskom porěklu i karakteru Dubrovnika.

Prědlog Srpske književne zadruge iz 1902. da se izdaju izabrani spisi dum Ivana Stojanovića storniran je tada, zahvaljujući Skerliću koji se zalagao za jugoslověnstvo a za dum Ivana rekao je da se "nesumnjivo osećao Srbinom".

 

[Viden]

Sledeća mi osoba na ovom spisku nije po volji,ali je istorijska istina da je i jedan od vatikanskih papa bio srpske krvi, bar po ocu

Папа Сикст V . Рођен као Феличе Перети
(итал. Felice Peretti)
( 13. децембар 1521 — 24. август 1590)

Jedan je od najčuvenijih papa svih vremena u milenijumskoj povjesnici Vatikana.
Siksto V Peretije bio je porijeklom iz Crne Gore, iz sela Kruševice u Boki Kotorskoj, iznad Veriga, iz bratstva Svilanovića (Svilanović su pravoslavci i slave Sv. Nikolu, ali se i ponose papom Siksto V. Peretijem koji je isticao svoje podrijetlo)..... Potpisivao se sa Peretti. Peretti, što na talijanskom znači Kruškar.

To je, ujedno, i dokaz da nije zaboravio svoje porijeklo i zavičaj Kruševice u Boki Kotorskoj. U vezi sa ovim, legenda govori, da su u njegovom grobu, prilikom sahrane, zasijale tri zlatne kruške.

Interesantno svjedočenje o njegovu životu i vladavini daje i njegov i naš zemljak, barokni književni majstor i papski nadbiskup Andrija Zmajević(Perast,1624. -Paštrovići 1694.) u svome čuvenom djelu \"Ljetopis crkovni\" (Obod Cetinje, 1996.g., Tom2. Stp. 490-491).

Klasik crnogorskog baroka, Zmajević, u svojoj crkvenoj i sakralno-svjetovnoj kronici i specnfičnom romanu-riječniku, u poglavlju o Siksto V piše: potiče \"od oca iz Kruševica, sela u Boci od Kotora, nedaleko od Perasta, našega mjesta, gdje i današnji dan Papića kuća zove se, otuda u njoj ljudi njemu prilični ... \

"Svilanović je prvo bio redovnik S. Francesca, potom kardinal da bi u 65-oj godinn života postao papa. \"... Dali naskočen od neke bolijesti, koja mu riječ uze, preminu na 27. Kolovoza ol 70 godina, pošto vlada pet ljeta i četiri mjeseca i tri dana. \")

Wikipedija navodi da nije od Svilanovića nego od Šišića njegov otac Pera. koji je kao dečak služio u katoličkom manastiru i tu bio konvertovan.Kasnije je otišao u Italiju gde je u Askoni postao otac budućem papi.

Ruska vikipedija navodi da mu se otac zvao Srećko Perić

отец Сикста V, которого также звали Феличе Перетти, с рождения звался «Сречко Перич» (серб. Srećko Perić), происходил из рода Шишичей (по другой версии, неподтвержденной, из рода Свилановичей)

 

[matijakupa]

Moje su ćerke rođene u Nemačkoj. Da li to znači da su Nemice?

naravno da ne.... ali, kakve to ima veze sa mojim pitanjem?
ne razumijem, stvarno...

Voleo bih da od Vas čujem koji su to sve Hrvati na krštenju dobili ime Bogdan, pa da nastavimo diskusiju u ljudskom pravcu.

pa sad, ja znam najmanje jednog, možda i dvojcu ....
doduše, ovaj drugi je možda i Srbin, ali mi nikada nije palo na pamet ga to pitati, jer mi to stvarno nije bilo bitno u životu, iako mislim da nije...
prvi iz mog sjećanja, sasvim sigurno Hrvat od oca i majke, da nije nepristojno stavio bih mu ovdje prezime....

stvarno ne vidim razlog da se netko ne bi mogao zvati Bogdan ili Predrag a biti Hrvat....
mene su probali uvjeriti ovdje da je Matija isključivo srbijansko ime, pa se možda i ne bi trebao čuditi tome...?

 

[matijakupa]

Matija Sisčanine , kupi i ti sebi naočale. Sve stranice su naznačene već, samo je potrebno da znaš da čitaš.

Hoćeš ti da budeš pristojan i da se lekneš odavde, kad nemaš dovoljno IQa da pratiš tekst?

Vi svi dečki iz susjedstva, morate se pomirit sa tim ko ste i šta ste.

do sada za tebe možemo reći jedino što je sigurno to da si bezobrazan...

Za papu Ratzingera svi tvrde da je katolik, i javno ispoveda katoličku veru, pa ipak nije Hrvat?
Ili za čvrsnicu, matijakupu i onoga smešnoga jeste?

.... a po svemu sudeći, ni inteligencija ti nije jača strana, što je za pretpostaviti jer ide uvjek manje-više obrnuto proporcionalno bezobrazluku....

objasni, molim te, analogiju Mandić - navodno Srbin i Ratzinger? Ako možeš, naravno....

 

[Kor]

PISMO LJUDEVITA VULIČEVIĆA STROSMAJERU

"Vjeruj mi, Presvijetli Biskupe, da Ti se je bolje manuti slavjanskih srpskih nekatoličkih predjela, i da je bolje Srbe i Slavjane ostavngi u onoj vjeri u kojoj su se rodili, jer kad bi se oni podali vatikanskoj vlasti, izgubili bi suznanje svoje sile i sovijest svoga naroda, duhovno bi poginuli. Izgubili bi onu muževnu cjeloću koju Rim krnji u ljudima. Pogledaj malko u povijest, prigledaj odnošaje Rim-pape sa Slavjanima, i uvjerićeš se, da gorega dušmanina od Vatikana mi nismo imali. Viđi povijest ovih Slavena blizu kojih ja živim. Papa ih je zbog vjere izdesetao nožem i vatrom, i Papi su pomagali njemački carevi. Viđi povijest slavne Češke, i zgroziđeš se radi progonstva kojim ih je svetost vatikanska progonila. Ko je u Poljacima uništio slavjansku sovijest? Rim zacijelo; i ako dobro uvidiš uzroke poljske propasti, ispovidjećeš da joj je Rim prvi i najveći. Koje uzrok da su se Srbi bogumilci u Bosni poturčili? Okrutnost vatikanska i ondašnjih ugarskih kraljeva."

Nema veceg dusmanina kako za Srbe, tako i za Hrvate od Vatikana. Da budem tacniji, za celo covecanstvo. Ni jedna institucija u istoriji covecanstva nije nacinila toliko zla i bogohulja koliko taj Vatikan.

 

[gost 226460]

Even one Pope, Leo XIII, publicly (and in writing) admitted to the inhabitants of Dubrovnik that they are Serbs

Always Serbian, sometimes Latin, never Croatian

"In Dubrovnik, the main language ever since the olden days was Serbian which was spoken by commoners, as well as by nobles - in the households, as well as in the municipal administration", wrote the Croatian historian Natko Nodilo.

Natko Nodilo was, along with Franjo Rački, the founder of Croatian history. He was characterized by his loyalty to truth. Nodilo made conclusions only when he knew that the sources were trustworthy and he did not give in to pressures of Croatian statesmen of 19th century who wanted the academics to adapt their works to "historical proofs" of Croatian presence (linguistically and nationally) in the various regions. These regions included Dalmatia, Slavonia, Srem (a region just north-west of Belgrade), Lika, Kordun, Banija, Herzegovina, Bosnia, Baranja and Dubrovnik.

Natko Nodilo proved his loyalty to the truth in his work "Prvi ljetopisci i davna historiografija dubrovačka" (The First Chroniclers and Early Historiography of Dubrovnik - JAZU, Zagreb, 1883. notebook 65, pages 92-128) where he stated the next: "In Dubrovnik, the main language ever since the olden days was Serbian which was spoken by commoners, as well as by nobles - in the households, as well as in the municipal administration and Serbian was a language used in judicial matters as well."

Nodilo was correct, although we cannot find anyone in Croatia today who would dare support this statement of his. If it was admitted that the inhabitants of Dubrovnik were Serbian Catholics, all foundations of official Croatian history would be destroyed, and with that the claim of "historical right" of Croatian state to rule this city inhabited by Serbs and their cultural patrimony.

Dubrovnik's documents reveal that the official language of the Republic was Latin, but besides Latin, there is also a domestic language sometimes mentioned as Serbian, sometimes Illyrian, sometimes Slavic and Vlach but never Croatian.

The fact that the inhabitants of Dubrovnik were Roman Catholics, like Croats, does not tell us anything about how related they were. The issue is the nature of expanding Catholicism in Serbian lands; on the Adriatic coast, as well as in its background. For that, we can be thankful to the domination of Vatican, Venice, Hungary, and Austria in this part of Balkan Peninsula. We do not know whether anyone thoroughly studied the historical phenomenon that only Serbs were forbidden from practicing Catholicism!

This would be an attractive and important study due to the fact that the Catholics of Dalmatia, Slavonia, Herzegovina, Bosnia, Dubrovnik and other Serbian regions, saw themselves as Serbs up until the first decades of 20th century. They all became "Croats" over time and now there are not any among them who identify with Serbian nation.

The Institutions of Catholic Church would not have succeeded in converting the Serbian populations to Catholicism, and then to Croatianize them if they did not have the help of the above mentioned Catholic states: with pressure and privileges, and also through educational, cultural and informational activities. These states would, in order to turn the Catholic and Orthodox Serbs into Croats, use raw military and police power which reached its peak during both world wars when these efforts were helped even by Germany. The populace of Dubrovnik resisted being labeled as Croats for a long time because they simply did not want to conform to such a conversion only because they were Catholics. After all, many Germans, Italians, Spaniards, French and other nations are also Catholics but nobody would dare to call them Croats!

The populace of Dubrovnik did not allow itself to lose its national identity just because of religion. They fought for Serbdom publicly – with literature, education, printing press, as well as by activities with various societal organizations. They did that even though they had Vatican against them, as well as Venetian, Hungarian, Austrian, German and Croatian governments; in each period they resisted one or more of these mentioned governments – sometimes many at once.

There is an interesting example of an attempt to Croatianize the populace of Dubrovnik not so long ago – in 1901. The Croatian statesmen worked for that goal years before this attempt. Among others, they had their eyes on the “Institute of Saint Geronimo“ in Rome, which was established and financed by Dubrovnik’s Serbs. Pope Leo XIII was convinced that the inhabitants of Dubrovnik were (in the beginning of 20th century) ready to be initiated into Croatdom, and so by his order the above mentioned Institute was renamed into “Croatian Institute of Saint Geronimo“.

The Catholics of Dubrovnik intensely protested against this decision of Pope Leo XIII. The Pope backed off. At the time, he feared the longer-lasting controversy in further discussion about the essence of Serbdom and Croatdom, as well as Orthodoxy and Catholicism. He sent a letter of apology to Dubrovnik’s Catholics informing them that the word “Croatian“ would be taken out of the name of the Institute. Even after the apology, Pope feared that a public discussion about the nationality and language of Dubrovnik’s inhabitants might develop and so he addressed them as “Catholic Serbs“ in a telegram sent to them in 1903.

The letter and telegram of Pope Leo XIII sent to the city of Dubrovnik was published in the Serbian publication “Dubrovnik“, but those publications were sought out and destroyed by Croatian government, and so there is a question whether there are any other copies of this publication left besides those in the Vatican’s archives.

The Croatianization of Dubrovnik’s Serbs and Serbs from other regions was often done by theft of, among other things, lyric and heroic national songs which were gathered by Catholic Serbs, and even by Catholic priests. Those songs were published by “Croatian Motherland“ as “Croatian National Songs“. This behavior of “Croatian Motherland“ editors inspired a Dubrovnik Catholic (Serb) Lujo Vojinovic, the brother of poet Ivo Vojinovic, to respond in Serbian publication “Dubrovnik“ (1897, number 35) with sharp criticism of “Motherland’s“ actions, prophetically claiming the disapperance of Catholic Serbs, because of Croatian genocide to be committed against them. He ends his article with these words:

“Serbs over the Drina River! And that codeword is blindly listened to and it will be listened to until the final day which must come, a final day when a great cataclysm will destroy all the artistic fences, or... or, ohh, destroy the final bastions of Serbian national culture and that is when the Croats will be satisfied!

Herostrates (the one who set fire to Artemis’ temple in Ephes) will mention Cliomuses the protector of history.“

 

[Milan-Tab]

naravno da ne.... ali, kakve to ima veze sa mojim pitanjem?
ne razumijem, stvarno...




pa sad, ja znam najmanje jednog, možda i dvojcu ....
doduše, ovaj drugi je možda i Srbin, ali mi nikada nije palo na pamet ga to pitati, jer mi to stvarno nije bilo bitno u životu, iako mislim da nije...
prvi iz mog sjećanja, sasvim sigurno Hrvat od oca i majke, da nije nepristojno stavio bih mu ovdje prezime....

stvarno ne vidim razlog da se netko ne bi mogao zvati Bogdan ili Predrag a biti Hrvat....
mene su probali uvjeriti ovdje da je Matija isključivo srbijansko ime, pa se možda i ne bi trebao čuditi tome...?

Vidite, ni Vi sami niste sigurni. Danas imamo i Srbe koji se zovu Davor, ali je to nekada bilo nemoguće. U 19. veku sasvim sigurno da nijedan Hrvat nije mogao da se zove Bogdan.
Post sam postavio kao odgovor na Vaše tvrđenje da su Mandići Hrvati jer potiču sa teritorije DANAŠNJE Hrvatske.