Još jedan Srbin- franjevac
-nižu gimnaziju završio kod franjevaca
-u 15. godini uveden u taj katolički red.
-Teologiju studirao u Italiji,
- dve godine filozofiju slušao u Veneciji,
-misionario u Albaniji
-postao katolički sveštenik u Istri.
Ljudevit Vuličević (1839—1916),
pesnik iz Cavtata, je rekao za svoj rodni kraj: "SRPSKI CVIJET, (koji) DIVOTNO CVATI PORED SRPSKOG DUBROVNIKA."
I za srpski narod: "Narod nam se pjesmom uznosi; uzor mu je i sila u pjesmi. Uzor SRPSKI sjajni, nece nam ga potamaniti tmusa hude zlobe hudnih zlobnika: SRBI nece zastraniti dok traje ono vidjelo. Pokazacemo silu naseg duha kad dodje nase doba. Svijet nas je tlacio i jos nas tlaci, no od toga u SRPSKIM GRUDIMA nada se ne smanja. Zalosna je SRPSKA PJESMA od zalosti SRPSKOG SRCA, no zalost goji i ojacava duse... Sve bih dao, SRPSKI NARODE, vjeruj mi, za tvoju nezavisnost, za tvoju slobodu; dao bih i ovo gnjilog i nevoljnog zivota."
Vuličeviću je Ljudevit (italijanski Lodovico) bilo monaško ime. Rođen je 30. septembra 1839. godine i na krštenju je dobio ime Petar Jeronim. Bio je čedo ljubavi, te je rastao samo uz majku, Jelenu Vuličević, čije je i prezime poneo.
— Mati Jele bila je malome Petru Jeronimu i otac i majka — piše Vuličevićev biograf Stajić. — U ljubavi prema jedincu lakše ona zaboravljaše gorke svoje žalosti. Dojila ga je i hranila, a posle prelivala svoju dušu u njegovu, blagom i tihom svojom dušom stišavaše ona nemirni i burni duh budućeg borca. Pevala mu je narodne pesme i kazivala pripovetke (a u Cavtatu se i danas zna da je Vuličevićeva mati odlično pevala) i vezala ga time za naš narod tako da dugo školovanje u tuđini, i život u tuđini, ne mogaše prekinuti tu vezu.
PISMO LJUDEVITA VULIČEVIĆA STROSMAJERU
"Vjeruj mi, Presvijetli Biskupe, da Ti se je bolje manuti slavjanskih srpskih nekatoličkih predjela, i da je bolje Srbe i Slavjane ostavngi u onoj vjeri u kojoj su se rodili, jer kad bi se oni podali vatikanskoj vlasti, izgubili bi suznanje svoje sile i sovijest svoga naroda, duhovno bi poginuli. Izgubili bi onu muževnu cjeloću koju Rim krnji u ljudima. Pogledaj malko u povijest, prigledaj odnošaje Rim-pape sa Slavjanima, i uvjerićeš se, da gorega dušmanina od Vatikana mi nismo imali. Viđi povijest ovih Slavena blizu kojih ja živim. Papa ih je zbog vjere izdesetao nožem i vatrom, i Papi su pomagali njemački carevi. Viđi povijest slavne Češke, i zgroziđeš se radi progonstva kojim ih je svetost vatikanska progonila. Ko je u Poljacima uništio slavjansku sovijest? Rim zacijelo; i ako dobro uvidiš uzroke poljske propasti, ispovidjećeš da joj je Rim prvi i najveći. Koje uzrok da su se Srbi bogumilci u Bosni poturčili? Okrutnost vatikanska i ondašnjih ugarskih kraljeva."
Spasio je dušu i napustio i franjevce i katoličku veru posle četiri godine u istri...
. Odlazi u Trst, i tek tamo, u srpskoj koloniji, uistinu spoznaje kojeg je roda i na čijem jeziku su bile one uspavanke i pesme majke Jele, kojoj je posvetio svoju najvažniju knjigu.
U Napulju je i sahranjen, a na nadgrobnoj ploči, prema njegovoj predsmrtnoj želji, isklesan je sledeći natpis:
Lodovico Vuličević
scrittore serbo
predicatore dell' Evangelo
negli sviamenti del mondo trovo
per la chiesa Valdese
il Cristo sua rendenzione.
(Ljudevit Vuličević, srpski pisac, propovednik Jevanđelja, u svom lutanju po svetu pronašao je u Valdeškoj crkvi Vaskrsenje Hrista)
Zbirka tekstova
http://srcekrajine.net/diskusije/index.php?topic=47.0