Koga Hrvati smatraju Hrvatom? Na osnovu kojih kriterijuma, razmišljao sam povodom svetog Bogdana Mandića.
Evo dela odgovora:
Čovek na slici je jedan od najpoznatijih austrijskih generala 18.veka.
Rođen je u mestu koje pripada današnoj Litvi (umro u Češkoj) ... počeo vojničku karijeru ratujući za Ruse u 16opj godini, , potom prešao u skute austrougarske.
Jedno vreme- oko dve godine- pandur Trenk iz paravojnih formacija mu je bio pretpostavljeni .
. Als Hauptmann in dem kroatischen Freikorps von der Trencks wurde er 1744 schwer verwundet..
Konvertovao se u katolike oko 1844 oko svoje tridesete godine.
Er heiratete und trat zum Katholizismus über.
Ime mu je
Ernest Gideon fon Laudon ,a etničko poreklo šaroliko.
(German: Ernst Gideon Freiherr von Laudon)
Nemci pišu da se njegova (nemačka) porodica doselila u Litvu 200 godina pre njegovog rođenja, i da je u njemu bilo i škotske krvi.
Njegov otac zvao se Oto Gerharda fon Laudona († 1732), čini mi se švedski poručnik
Majka Sofija Eleonora fon Bornemanes († 1742 vai 1744)
Oženio se Klárom Hagenovom, sa kojom je imao Antona i Petra , oba umrla po rodjenju....
Laudon je pokopan na svojem imanju u zapadnom djelu parka (
turskom vrtu) zasađenim mladim stablima koje je donio iz Beograda.
ZAšto pišem o njemu i to ovde?
Zato što su Hrvati njega pohrvatili
Ovako pišu Hrvati (Ivan Filipović je urednik) 1858.godine u časopisu "Kolidar":
(časopis je dostupan u celini na netu, a i kopije ovoga članka odakle citiram delove)
Junačina prošloga stoljeća, kojemu se je u svoje vrieme ciela Europa divila, kojega slavno ime se slovi a i nadalje se se jamaćno sloviti, dok bude rata i ratobornih pukova, kojega je dobra carica Marija Terezija držala za svoga izbavitelja, kojega junačko ime naš Hrvat i Slavonac njekom slatkom uspomenom i dičniem ponosom izgovara, kojega Slovenac ocem svojim zove: to je Ernest Gideon Laudon. –
Ni rodom Hrvat, niti Austrijanac, ipak bijaše i dušom i tielom i Hrvat i Austrijanac, i ljubljaše toli naš narod, koliko cienjaše Austrijski dvor.
Lozu svoju vuče Iz Irske, a rodio se je.. god. 1716. Od djetiustva mu se ino ne pripovieda, nego da je
rasao kao mali divjak bez ruke i nauke..
a kad nasta mir, zadržavaše se u Petrogradu, ... tom prilikom upozna s njekojimi osobami, koje su ga naputile, da se odluči ostaviti Rusku i izposlovale su mu od Ruskoga glavara vojske ( maršala) grofa Löwenwolda preporučnicu na Austrijskoga generala Löwenwolda, onomu rodjenoga brata. Putujući kroz Prusku kraljevinu dao se je nagovoriti od njekih čutnika, da stupi u službu Pruskoga kralja Friderika, ali kad se je kralju predstavio reče Friderik njegoviem pratiocem:
"Obraz mi se ovoga čovjeka ne dopada, ne mogu ga uzeti!" ...
Ovakovo postupanje vrlo razžali Laudona, pa on ode u glavu k Austrijskoj caricii, koja ga je radi hvaljene preporučnice učinila satnikom u sboru Treankovieh pandura, to je bilo god. 1742...
Sad se oženi s Klarom Hagenovom,
kćerju njekog Hrvatskog oficira; ovdje se ostavi razkolničke evangeličke vjere, i položiv god. 1747. katoličko vjeroizpoviedanje bude u podpunom smislu rieči katolik.
Svi se pisci u tom slažu da je bio jako bogoljuban, (lolll)
Senjski pisac M. A. Kuhačević piše pesme o ovom Nemcu škotskog porekla rođenom u Litvi, sa službom u austrijskoj vojsci:
Vrat alomil dušmanu austrijanske kuće,
bil slava i dika hrvacke obuće:
ova ga porodi, š nom viteštvo steče,
sve dobro, ko ima, iz ove poteče.
Stupil još na više i dal svitu znati
ke vrsti viteze rađaju Hrvati.
I to je taj odgovor: Hrvat je za Hrvate svako ko ima veze sa katolicizmom i austrougarskom, uzeće ga oni, ma makr on nikad n saznao da je posao "Hrvatom".
Tačnije, kao na primeru generala Laudona: nije bitno odakle e, bitno je da sluša i voli austrijski dvor.
Ni rodom Hrvat, niti Austrijanac,
ipak bijaše i dušom i tielom
i Hrvat i Austrijanac
i ljubljaše toli naš narod,
koliko cienjaše Austrijski dvor.
Amin!!!
"Hrvatska 1700 nije Hrvatska 1500. Ne samo kulturno već etnički. Hrvati su se masovno iselili u Austriju, Mađarsku, Sloveniju, Furlaniju, Slovačku... U oslobođene krajeve useljava se čudo stranaca – pretežno srednjeeuropejaca. Veliki dijelovi Hrvatske ostaju Vojna Krajina, naseljena vlaškim prebjezima uglavnom pravoslavne vjere. To područje je praktički do 1995 izgubljeno za Hrvatsku.
