Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 37.250
Pazi Mrkalj, da se bavim propagiranjem i da me takve stvari uopšte zanimaju, otvarao bih teme, grafički obrađivao dijagrame i sličice, preturao po polici i po bibliotekama i skenirao, a sve što napišem referencirao, ne bih sebi dozvoljavao formulacije "čitao sam negde" i pitanja "a zar nije?", niti lapsuse i pokoju grubu grešku na koje nisam imun. Ne bih na već otvorenim temama pokretao diskusije oko onoga što pišu drugi. Meni se čini da propagiraš ti, jer si utemeljen, potkovan, pripremljen, uvek spreman i sa jasno formiranim stavom i odgovorom na osporavanje sa svake strane. I to je okej, samo te sa položaja diskutanta baca u poziciju branioca unapred utvrđene istine u koju se ne sme ni posumnjati. Da li ti ikada iskreno posumnjaš, sam, u svoje stavove, pa da sam sebi odgovoriš na tu sumnju, ili sumnju prepuštaš drugima, a samo odgovore na nju sebi?
Али ти управо појаве које непрестано критикујеш (од тога ти се састоји готово пола сваког саопштења) користиш као сопствену позитивну аргументацију:
Ali ako se zamisli jedna istorijska projekcija i kad uzmemo u obzir jednu savremenu hrvatsku naciju koja je formirana od svih južnoslovenskih katolika (i onih koji su među njima živeli), sa jakim katoličkim karakterom i sa jezikom koji je identičan jeziku Hrvata u Bosni, orijentisanu na Rim i katoličke nacije Evrope, a sa druge strane Srbiju sa vizantijskim obeležjima, pagansko-pravoslavnu, orijentisanu na pravoslavni istok i neprijateljski okrenutu prema zapadu i katoličanstvu - da li bi taj Matija Divković mogao biti išta drugo osim onoga šta su danas njegovi katolički Varešani i pripadati bilo kome drugom osim naciji koja ga danas smatra svojim velikanom i čiji je jedan od stubova kulture, ili bi pripadao naciji koja bi ga u startu prozvala "ustašom" i prihvatila ga jedino ako se prema svom katoličanstvu ponese identično kao i Stefan Nemanja?
док ја покушавам да будем објективан и научно поштен, што изазива чуђење јер је у супротности са традиционалним, увреженим схватањима и стереотипима.
"Štetni stereotipi". Ne bi bili štetni da su današnja srpska nacija i država onoliko amorfni kao taj hipotetički srpski narod s kraja srednjeg veka kome je sličan dijalekt bio dovoljan da se smatra istim narodom. (A ni tad toga nije bilo, glavu dajem da su se pripadnici različitih vera mrzeli isto kao i danas, samo što u svojim glavama nisu jasno iskristalisali niti jezički formulisali današnju ideju da se radi o različitim nacijama.) Ali današnja nacija nije srpska, ona je pravoslavno-srpska, sve više i čisto srbijanska, sa svim nacionalnim obeležjima od svesti do simbola koji nisu stariji od 200 godina. Mi nosimo srpsko ime, ali smo pod tim srpskim imenom napravili jedan toliki zaokret u jednu stranu da smo možda u većem smislu izmenili svoj identitet nego neki katolički seljak koji je samo prihvatio hrvatsko ime.
Мислим да пишеш глупости. Ако симболи и нису (а јесу) старији од 200 година, јер тада није постојала српска држава нити институције које би баштиниле народно наслеђе, сем православне цркве, народна српска свест је била присутна што се види по небројеним народним српским епским песмама које су записиване.
Концепт православно-српске нације није издржао пробу времена, али то већ зализи у чисту политику.