Nastanak manastira Krka i njegova najranija prošlost

Ne znam ti sada dati imena jer se ne sjećam. Sjećam se feljtona jednih srpskih novina, možda Novosti, o Srbima u Hrvatskoj, ima tome već sigurno 15 godina od kada sam to čitao i tamo je jedan povjesničar isto spominjao bijeg Ljudevita Srbima u Srb kao dokaz da su Srbi živjeli na području Hrvatske.
 
Ne znam ti sada dati imena jer se ne sjećam. Sjećam se feljtona jednih srpskih novina, možda Novosti, o Srbima u Hrvatskoj, ima tome već sigurno 15 godina od kada sam to čitao i tamo je jedan povjesničar isto spominjao bijeg Ljudevita Srbima u Srb kao dokaz da su Srbi živjeli na području Hrvatske.
Ala lupetaš. Ne bi ni jedan srpski istoričar trampio "velik deo Dalmacije" za jedno selo u Lici. To je ideja hrvatskih klerofašističkih povjesničara.
 
Ne al je zato čitao o tome komentare na hercegbosna forumu :lol:
Pitaš ga jel čitao Gospadar prstenova. On kaže jesam a laže, gledao film. :lol:

Ono što treba više da mnogo više brine, ako govorimo o pojedinim provokatorima sa druge strane, jeste to što postoji veliki broj ljudi kojima je strašno lako manipulisati i koji se „prže“ na sve te stvari. Padaju i lepe se za svaki mamac koji se baci, kao muve na ono svetlo.

Na to se oni i oslanjaju. S jedne strane, mnogima je, prosto, zabavno da nalaze na takve naivčine među Srbima i uživaju u tome, a sa druge, kao što Hrobi davno reče, zamišlja se da se na taj način (citiram, doslovno) „ostavljaju argumenti“ koje bi drugi sličnomišljenici mogli koristiti u sličnim argumentacijama, bilo oni koji učestvuju u ovim raspravama ovde, bilo (značajno više) oni koji su samo pasivni učesnici. Ljudi koji padaju na sve te cakice su (nevoljni) saučesnici toga, pa onda krajnje bespotrebno ulaze u nekakve svađe ili (nažalost, kako se na ovom forumu najčešće može pročitati) pokreću diskusije o tome kako „vi ovo, ili vi ono“ uplećući se i sami u razne tu quoque i dr. slične nelogičnosti (ako nisu — u najgorim i najekstremnijim slučajevima — samo njihovo naličje, jer su isti ili slični kao i oni, jedva čekajući nekog Hrvata da se svađaju sa njim i tako malo nahrane svoju dušu ili neke lične frustracije nadomeste).

Taj deo je onaj koji je meni jako težak da razumem. A nije da se ne trudim, zato što mi je u raspravama ovde (posebno takve prirode) upravo psihološki aspekat zapravo izuzetno interesantan za analiziranje. Kako nekome može biti lakše ili čak (!) zanimljivije da potroši višestruko više vremena i truda da se prepucava, umesto da samo, prime radi, otvori jednu stranicu neke knjige da proveri da li je neka tvrdnja istinita ili osnovana. I ne, meni je današnji svet, zaražen ADHD poremećajima i u kojem se ljudi sve manje informišu savršeno jasan. Ovde to ne može biti nikakvo objašnjenje, zato što je danas, u 2025. godini, toliko dostupna količina građe (bilo literature, bilo izvora) bez presedana, da smo svi u mogućnosti da uz izuzetno malo količine truda i vremena, vrlo lako dođemo do raznih podataka. Čak i vrlo opskurnih ili teže dostupnih. Zašto ljudi ne rade tako nešto, nego krenu da ubacuju neke teme kao što je npr. Jasenovac, radeći bukvalno protiv sebe (i svoje strane) i dajući zapravo za pravo onome sa kim se svađaju — potpuno je neobjašnjivo.

U stvarnosti — a ovo o čemu govorimo ni po kojem kriterijumu nije čak nešto ograničeno samo na istorijske diskusije, ili pak posebno sa njima povezano — svaki manipulator takve vrste, sam se sebe urušava ako li se odlučno odbace svi takvi pokušaji manipulacije i „prihvati“ njegova „igra“, da se tako izrazim. Umesto nekakvog prepucavanja, odmeravanja čiji je duži, nacionalističkih negativnih stereotipa i svega sličnog, jedino što treba da se postavi jeste kada god se bilo koja tvrdnja postavi: Ko? Šta? Kako? Zašto? Kada? Čim se otvori diskusija o nekom problemu, odmah se „ogoli“ suština i vidi se da osoba koja se poziva na neke argumente, u stvarnosti ne zna praktično ništa o tome na šta se poziva. I posledica je najčešće da ili pobegne u celosti, ili skreće na nekakve relativizacije i uvrede (ad hominem) i sl. u očaju nemoći pred blatom u koje se sama ukopala. z;) I to nije nešto što pišem, ovako, tek tako. To je nešto što se na ovom forumu nebrojeno puta potvrdilo, tako da mogu da kažem da sam (i empirijski) dotično temeljno ispitao.
 
Poslednja izmena:
Ne znam ti sada dati imena jer se ne sjećam. Sjećam se feljtona jednih srpskih novina, možda Novosti, o Srbima u Hrvatskoj, ima tome već sigurno 15 godina od kada sam to čitao i tamo je jedan povjesničar isto spominjao bijeg Ljudevita Srbima u Srb kao dokaz da su Srbi živjeli na području Hrvatske.

Ja sam pročitao skoro svako slovo što je svaki srpski istoričar napisao o dotičnim redovima iz franačkih anala.
Ako bi me pitao da li bih mogao izvući neki primer toga što si napisao, ne bih bio u stanju da se setim niti jednog jedinog.

Ti bi mogao malo više porazmisliti unapred pre nego što tako nešto napišeš, ako se zapravo prisećaš nečega što si u nekim novinama pročitao pre 15 godina. Ljudska memorija jedan je od najnepouzdanijih izvora svedočanstva koje postoji. Ono se stalno iskvaruje i kada se prisećamo pradavnih događaja, zapravo je retkost da smo u stanju da prenesemo stvari dosledno autentično. Posebno ako se ne sećamo detalja. Zato se ni u istražnom postupku i pravosudnim procesima memorija 1 čoveka samo kao takvo ne prihvata kao dokaz i za šta (jer je nepouzdanost ljudskog svedočanstva naučno dokazana...ne nečega što je bilo pre 15 godina, već i npr. pre 15 meseci).

Ključ dobre memorije ipamćenja događaja iz prošlosti nije u vežbanju mozga treniranjem sposobnosti pamćenja (iako je, naravno, i to vrlo značajna komponenta bez koje ne možemo ni o čemu ni da govorimo) već u svesti o (ne)pouzdanosti ljudskog sećanja. Ako to razumemo, onda možemo i da raščivijamo sopstvenu (dugoročnu, posebno) memoriju i razlikujemo stvari kojih se pouzdano sećamo, od onoga što je (najverovatnije) kontaminirano.

P. S. Dotično se, naravno, ne odnosi na vrlo retke slučajeve osoba sa vanrednim sposobnostima (eidetskim pamćenjem).
 
Ja sam pročitao skoro svako slovo što je svaki srpski istoričar napisao o dotičnim redovima iz franačkih anala.
Ako bi me pitao da li bih mogao izvući neki primer toga što si napisao, ne bih bio u stanju da se setim niti jednog jedinog.

Ti bi mogao malo više porazmisliti unapred pre nego što tako nešto napišeš, ako se zapravo prisećaš nečega što si u nekim novinama pročitao pre 15 godina. Ljudska memorija jedan je od najnepouzdanijih izvora svedočanstva koje postoji. Ono se stalno iskvaruje i kada se prisećamo pradavnih događaja, zapravo je retkost da smo u stanju da prenesemo stvari dosledno autentično. Posebno ako se ne sećamo detalja. Zato se ni u istražnom postupku i pravosudnim procesima memorija 1 čoveka samo kao takvo ne prihvata kao dokaz i za šta (jer je nepouzdanost ljudskog svedočanstva naučno dokazana...ne nečega što je bilo pre 15 godina, već i npr. pre 15 meseci).

Ključ dobre memorije ipamćenja događaja iz prošlosti nije u vežbanju mozga treniranjem sposobnosti pamćenja (iako je, naravno, i to vrlo značajna komponenta bez koje ne možemo ni o čemu ni da govorimo) već u svesti o (ne)pouzdanosti ljudskog sećanja. Ako to razumemo, onda možemo i da raščivijamo sopstvenu (dugoročnu, posebno) memoriju i razlikujemo stvari kojih se pouzdano sećamo, od onoga što je (najverovatnije) kontaminirano.

P. S. Dotično se, naravno, ne odnosi na vrlo retke slučajeve osoba sa vanrednim sposobnostima (eidetskim pamćenjem).
Pa dobro, ne znam zašto ti čitaš, ali nisi u pravu.
 
Ma to ti je isto kao srpske tvrdnje da je Ljudevit bježao od Franaka Srbima u današnji Srb u Dalmaciji.
Detalj da bi to bilo usred područja njegovog zakletog neprijatelja Borne, nema veze. Glavno da oni smještaju Srbe na područje današnje Dalmacije, jer dio ondašnje Dalmacije do današnjih Užica nije tako napeto.

Tu (nešto izmijenjenu) tezu su zastupali hrvatski povjesničari poput dr. Branimira Gušića.

Gusic.jpg
 
Poslednja izmena:
Da tebi ne dosadi to laganje..:lol: Otkud ti to da isključivo pravoslavne crkve imaju oltar prema istoku?
Pričao mi iguman manastira Studenica kad sam ga pitao zašto se orijentacija tamošnjih crkava razlikuje u izvesnom uglu. On mi je rekao da se oltar orijentisao ka istoku prilikom postavljanja temelja, a budući da je manastir smešten u kotlini, to je po godišnjim dobima istočna strana značajno varirala.

1737045649313.png
 
Da tebi ne dosadi to laganje..:lol: Otkud ti to da isključivo pravoslavne crkve imaju oltar prema istoku?

Postavljali smo ovde već i dosta naučnih radova, popisa crkava i već je mnogo puta bilo diskusije o tome.

Nije da je oltar na istoku isključivo obeležje kod bogomolja u Pravoslavnoj crkvi, nego od određenog vremenskog perioda u samoj Pravoslavnoj crkvi se podižu isključivo tako.

Dakle, obrnuto se radi. Ne o tome što nije običaj kod drugih, već o nečemu što jeste običaj kod pravoslavaca (i to ne oduvek, već od određenog perioda).

Zato se u ovakvim diskusijama konstantno javlja da dođe Srbin i kaže oltar istok, dakle pravoslavna, a onda Hrvat sa ? (koji ni je zna da je to običaj u pravoslavnoj vaseljeni) i tako u krug, sve zbog neznanja.
 
Postavljali smo ovde već i dosta naučnih radova, popisa crkava i već je mnogo puta bilo diskusije o tome.

Nije da je oltar na istoku isključivo obeležje kod bogomolja u Pravoslavnoj crkvi, nego od određenog vremenskog perioda u samoj Pravoslavnoj crkvi se podižu isključivo tako.

Dakle, obrnuto se radi. Ne o tome što nije običaj kod drugih, već o nečemu što jeste običaj kod pravoslavaca (i to ne oduvek, već od određenog perioda).

Zato se u ovakvim diskusijama konstantno javlja da dođe Srbin i kaže oltar istok, dakle pravoslavna, a onda Hrvat sa ? (koji ni je zna da je to običaj u pravoslavnoj vaseljeni) i tako u krug, sve zbog neznanja.
Od kojeg perioda?
 
Postavljali smo ovde već i dosta naučnih radova, popisa crkava i već je mnogo puta bilo diskusije o tome.

Nije da je oltar na istoku isključivo obeležje kod bogomolja u Pravoslavnoj crkvi, nego od određenog vremenskog perioda u samoj Pravoslavnoj crkvi se podižu isključivo tako.

Dakle, obrnuto se radi. Ne o tome što nije običaj kod drugih, već o nečemu što jeste običaj kod pravoslavaca (i to ne oduvek, već od određenog perioda).

To stoji apsolutno. Jel bila diskusija o tome što točno čini crkvu svetog Spasa srpskom/pravoslavnom/bizantijskom ili što već osim izmišljotine o Tvrtku?

Da napominjem, uopće ne sumnjam da su kasnije pravoslavni doseljenici tamo negdje u 16. ili ranom 17. stoljeću koristili tu staru crkvu koju su zatekli. Neće valjda samo gledati u nju.
 

Back
Top