Ne al je zato čitao o tome komentare na hercegbosna forumu

Pitaš ga jel čitao Gospadar prstenova. On kaže jesam a laže, gledao film.
Ono što treba više da mnogo više brine, ako govorimo o pojedinim provokatorima sa druge strane, jeste to što postoji veliki broj ljudi kojima je strašno lako manipulisati i koji se „prže“ na sve te stvari. Padaju i lepe se za svaki mamac koji se baci, kao muve na ono svetlo.
Na to se oni i oslanjaju. S jedne strane, mnogima je, prosto, zabavno da nalaze na takve naivčine među Srbima i uživaju u tome, a sa druge, kao što Hrobi davno reče, zamišlja se da se na taj način (citiram, doslovno) „ostavljaju argumenti“ koje bi drugi sličnomišljenici mogli koristiti u sličnim argumentacijama, bilo oni koji učestvuju u ovim raspravama ovde, bilo (značajno više) oni koji su samo pasivni učesnici. Ljudi koji padaju na sve te cakice su (nevoljni) saučesnici toga, pa onda krajnje bespotrebno ulaze u nekakve svađe ili (nažalost, kako se na ovom forumu najčešće može pročitati) pokreću diskusije o tome kako „vi ovo, ili vi ono“ uplećući se i sami u razne
tu quoque i dr. slične nelogičnosti (ako nisu — u najgorim i najekstremnijim slučajevima — samo njihovo naličje, jer su isti ili slični kao i oni, jedva čekajući nekog Hrvata da se svađaju sa njim i tako malo nahrane svoju dušu ili neke lične frustracije nadomeste).
Taj deo je onaj koji je meni jako težak da razumem. A nije da se ne trudim, zato što mi je u raspravama ovde (posebno takve prirode) upravo psihološki aspekat zapravo izuzetno interesantan za analiziranje. Kako nekome može biti
lakše ili čak (!)
zanimljivije da potroši višestruko više vremena i truda da se prepucava, umesto da samo, prime radi, otvori jednu stranicu neke knjige da proveri da li je neka tvrdnja istinita ili osnovana. I ne, meni je današnji svet, zaražen ADHD poremećajima i u kojem se ljudi sve manje informišu savršeno jasan. Ovde to ne može biti nikakvo objašnjenje, zato što je danas, u 2025. godini, toliko dostupna količina građe (bilo literature, bilo izvora) bez presedana, da smo svi u mogućnosti da uz izuzetno malo količine truda i vremena, vrlo lako dođemo do raznih podataka. Čak i vrlo opskurnih ili teže dostupnih. Zašto ljudi ne rade tako nešto, nego krenu da ubacuju neke teme kao što je npr. Jasenovac, radeći bukvalno protiv sebe (i svoje
strane) i dajući zapravo za pravo onome sa kim se svađaju — potpuno je neobjašnjivo.
U stvarnosti — a ovo o čemu govorimo ni po kojem kriterijumu nije čak nešto ograničeno samo na istorijske diskusije, ili pak posebno sa njima povezano — svaki manipulator takve vrste, sam se sebe urušava ako li se odlučno odbace svi takvi pokušaji manipulacije i „prihvati“ njegova „igra“, da se tako izrazim. Umesto nekakvog prepucavanja, odmeravanja čiji je duži, nacionalističkih negativnih stereotipa i svega sličnog, jedino što treba da se postavi jeste kada god se bilo koja tvrdnja postavi: Ko? Šta? Kako? Zašto? Kada? Čim se otvori diskusija o nekom problemu, odmah se „ogoli“ suština i vidi se da osoba koja se poziva na neke argumente, u stvarnosti ne zna praktično ništa o tome na šta se poziva. I posledica je najčešće da ili pobegne u celosti, ili skreće na nekakve relativizacije i uvrede (
ad hominem) i sl. u očaju nemoći pred blatom u koje se sama ukopala.

I to nije nešto što pišem, ovako,
tek tako. To je nešto što se na ovom forumu nebrojeno puta potvrdilo, tako da mogu da kažem da sam (i empirijski) dotično temeljno ispitao.