Nastanak manastira Krka i njegova najranija prošlost

Jel to nešto u stilu ovakvog srpskog dokaza da je srpski kralj/car gradio u Hrvatskoj?

"Dokaz" da je posvjedočeni tip iz 18.st. obnavljao manastir Krku u 15.st., a kojeg je gradio car Dušan u 14.st. sa sve očitim falsifikatom godine. Ono, jedna izmišljotina je dokaz drugoj izmišljotini i obratno.

Milaševe dokaze o nastanku manastira Krka treba smatrati nepouzdanim, ali pitanje datacije manastira ostaje otvoreno.
 

Kakva usporedba haha. Znaš ti dobro zašto danas tako izgleda, zato što su ga Srbi otukli. Gunjača i Marun ga spominju prije toga.

Kameni ulomak ukrašen pleterom je i dobar dokaz za nadogradnju crkve u 13.,14. stoljeću. Srednja apsida je bila porušena i zamjenjena većom u uglatom obliku koju se i danas vidi. Prilikom tog preuređenja uzidan je i taj ulomak sa predromaničkim pleterom.
 
Kakva usporedba haha. Znaš ti dobro zašto danas tako izgleda, zato što su ga Srbi otukli. Gunjača i Marun ga spominju prije toga.

Kameni ulomak ukrašen pleterom je i dobar dokaz za nadogradnju crkve u 13.,14. stoljeću. Srednja apsida je bila porušena i zamjenjena većom u uglatom obliku koju se i danas vidi. Prilikom tog preuređenja uzidan je i taj ulomak sa predromaničkim pleterom.
Da li shataš koliko jadno i smešno izgleda ta tvoja apologija? Hajde, nacrtaj mi kako je u originalnoj crkvi moglo izgledati parče tog pletera na zidu. Ako je i bio tamo pre XX veka, Gunjača i Marun su ga zamalterisali tamo. Marun je poznati lopov. Marun je skupljao te langobardske pletere iz IX veka i imao je tih ulomaka na bacanje. Neke je koristio da se u njih klešu lažni hrvatski kraljevi, a druge je uzidavao u stare srpske crkve, ovako jadno. Svi su poreklom iz severne Italije.
 
Kakva usporedba haha. Znaš ti dobro zašto danas tako izgleda, zato što su ga Srbi otukli. Gunjača i Marun ga spominju prije toga.

Kameni ulomak ukrašen pleterom je i dobar dokaz za nadogradnju crkve u 13.,14. stoljeću. Srednja apsida je bila porušena i zamjenjena većom u uglatom obliku koju se i danas vidi. Prilikom tog preuređenja uzidan je i taj ulomak sa predromaničkim pleterom.
Ma to ti je isto kao srpske tvrdnje da je Ljudevit bježao od Franaka Srbima u današnji Srb u Dalmaciji.
Detalj da bi to bilo usred područja njegovog zakletog neprijatelja Borne, nema veze. Glavno da oni smještaju Srbe na područje današnje Dalmacije, jer dio ondašnje Dalmacije do današnjih Užica nije tako napeto.
 
Ma to ti je isto kao srpske tvrdnje da je Ljudevit bježao od Franaka Srbima u današnji Srb u Dalmaciji.
Detalj da bi to bilo usred područja njegovog zakletog neprijatelja Borne, nema veze. Glavno da oni smještaju Srbe na područje današnje Dalmacije, jer dio ondašnje Dalmacije do današnjih Užica nije tako napeto.

Ko to tvrdi da je Ljudevit od Franaka pobegao Srbima u Srb? Može li neki primer tih srpskih tvrdnji?
 
svi u Srbiji znaju da je taj manastir zidao osobno car Dušan dok je bio na ljetovanju kod sestre.

Pa to si i rekao:
Pa i ne, postoje zapisi koji spominju pravoslavni manastir i nijedan nije mladi od kraja 16.st., a danasnji manastir postoji od kraja 17.st.
Da su svi zapisi o pravoslavnom manastirtu Krka stariji od kraja 16. veka.
 
Ma da, proustaška sekcija na Krstarici sa par članova uporno trola već godinama istu mantru.

Moram da izrazim ozbiljno nezadovoljstvo slabog odziva za elementarno pitanje koje sam postavio na temi BB.

Kad treba da se svađa, prepucava i odmerava čiji je duži, onda postoji inspiracija, nekad i beskrajna.

Kada se postavi neko vrlo zanimljivo pitanje sa konstruktivnim ciljem, onda nigde nikoga; ne daj bože da neko nešto novo i nepoznato na forumu napiše, umesto da se ponove po 763. iste stvari koje se ponavljaju već decenijama! :roll:
 
Moram da izrazim ozbiljno nezadovoljstvo slabog odziva za elementarno pitanje koje sam postavio na temi BB.

Kad treba da se svađa, prepucava i odmerava čiji je duži, onda postoji inspiracija, nekad i beskrajna.

Kada se postavi neko vrlo zanimljivo pitanje sa konstruktivnim ciljem, onda nigde nikoga; ne daj bože da neko nešto novo i nepoznato na forumu napiše, umesto da se ponove po 763. iste stvari koje se ponavljaju već decenijama! :roll:
Meni, istorija nije na takvom nivou da bih mogao da dajem ozbiljne komentare
 
Moram da izrazim ozbiljno nezadovoljstvo slabog odziva za elementarno pitanje koje sam postavio na temi BB.

Kad treba da se svađa, prepucava i odmerava čiji je duži, onda postoji inspiracija, nekad i beskrajna.

Kada se postavi neko vrlo zanimljivo pitanje sa konstruktivnim ciljem, onda nigde nikoga; ne daj bože da neko nešto novo i nepoznato na forumu napiše, umesto da se ponove po 763. iste stvari koje se ponavljaju već decenijama! :roll:
Zar nisi primetio da od 2010. nema realizovanih istoričara i lingvista na internet forumima?
 
Da li shataš koliko jadno i smešno izgleda ta tvoja apologija? Hajde, nacrtaj mi kako je u originalnoj crkvi moglo izgledati parče tog pletera na zidu. Ako je i bio tamo pre XX veka, Gunjača i Marun su ga zamalterisali tamo. Marun je poznati lopov. Marun je skupljao te langobardske pletere iz IX veka i imao je tih ulomaka na bacanje. Neke je koristio da se u njih klešu lažni hrvatski kraljevi, a druge je uzidavao u stare srpske crkve, ovako jadno. Svi su poreklom iz severne Italije.

Da. Marun išao među Srbe zamalterisati kameni ulomak u zid, ovi to nisu skužili pa su tek preko 50 godina kasnije ugledali pleter i otukli ga :lol:

Svi ulomci su iz sjevernije Italije? I onaj koji je seljak Jovo predao Don Franu Buliću nakon što ga je izvadio iz zida obiteljske kuće? To sigurno pravoslavac Jovo išao u sjevernu Italiju po ulomak da ga uzida u vlastitu kuću da bi ga kasnije predao Buliću :lol:

Inače Gunjača i Marun nemaju veze jedan s drugim, odlući se tko ga je zamalterisao

:hahaha:
 
Da. Marun išao među Srbe zamalterisati kameni ulomak u zid, ovi to nisu skužili pa su tek preko 50 godina kasnije ugledali pleter i otukli ga :lol:

Svi ulomci su iz sjevernije Italije? I onaj koji je seljak Jovo predao Don Franu Buliću nakon što ga je izvadio iz zida obiteljske kuće? To sigurno pravoslavac Jovo išao u sjevernu Italiju po ulomak da ga uzida u vlastitu kuću da bi ga kasnije predao Buliću :lol:

Inače Gunjača i Marun nemaju veze jedan s drugim, odlući se tko ga je zamalterisao

:hahaha:
Naravno da nisu, ali je tvoja teza toliko fantastična da sam namerno napravio satiru.

Da, svi pleteri su iz severne Italije uključujući onaj reljef iz Jupiterovog hrama u Splitu.
 
Naravno da nisu, ali je tvoja teza toliko fantastična da sam namerno napravio satiru.

Teza nije fantastična nego činjenica. Fantastično je jedino srpska teza da je Tvrtko 1389e sredio "time machine", putovao u 10 stoljeće da izgradi predromaničku crkvu.

Da, svi pleteri su iz severne Italije uključujući onaj reljef iz Jupiterovog hrama u Splitu.

Dobro. Pravoslavni seljak Jovo u službi Vatikana i SiAjEja išao u sj. Italiju po kameni ulomak da ga zamalteriše u svoju obiteljsku kuću, pa izvadi i predaje Buliću u šake. I taj misterij smo riješli, hvala.
 
Dobro. Pravoslavni seljak Jovo u službi Vatikana i SiAjEja išao u sj. Italiju po kameni ulomak da ga zamalteriše u svoju obiteljsku kuću, pa izvadi i predaje Buliću u šake. I taj misterij smo riješli, hvala.
Pa, razmisli malo. Nije Jovina kuća građena u IX veku, nego, eventualno u XIX. Marun je naručio kamenje, pa ga tamo instalirao da bi ga šatro iskopao. Znači, tako ja to vidim, ali ako nije Marun naručio iz Italije to sigurno nije bilo pre 17. stoleća.

Ali dobro, interesuje me šta ti misliš o tome kada je sa Baške ploče obrisana langobardska ornamentika da bi se uklesala ona dva teksta na glagoljici, poluobloj, poluuglastoj? Možda u doba Šubića kada se naduvava mit o kralju Zvonimiru?
 
Jel to nešto u stilu ovakvog srpskog dokaza da je srpski kralj/car gradio u Hrvatskoj?

"Dokaz" da je posvjedočeni tip iz 18.st. obnavljao manastir Krku u 15.st., a kojeg je gradio car Dušan u 14.st. sa sve očitim falsifikatom godine. Ono, jedna izmišljotina je dokaz drugoj izmišljotini i obratno.

Pogledajte prilog 1671360

Rečeno je bezbroj puta da su sve prevladavajuće tvrdnje srpske javnosti oko Hrvata pogrješne, lažne ili besmislene..

1. nijekanje hrvatske stare državnosti

2. mitomanija i srbomanija oko DAI opisa starih 4-5 sklavinija kao srpskih, dok se radilo o
miješanim slavensko-romanskim vidovima stanovništva u kojim su, kako kada i kako gdje, prevladalo hrvatsko ili srpsko ime i identitet, vezani za konfesiju i kulturu. To se odnosi i na vrela, a kojih je malen broj (Einhard, LjPD, bizantski pisci, Toma Arhiđakon,..), koja više idu na mlin Hrvatima, bar u proto-nacionalnom smislu, a potpuno ignoriranje nezgodnih spomena (al-Idrisi,..) te kasnije oko Hrvata u Osmanlija i napose grofa Tolstoja. Dakle, njihova predočba o rasporedu ranih Hrvata i Srba u 9-10. st., te 2-4 st. kasnije, više-manje, posve je promašena. O "autohtonistima" da ne govorimo, to je za psihijatriju.

3. vjerovanje u "etnički identitet" kao genetsku kategoriju, i onda s tim vjerovanjima iskrivljavanjem podataka pokazati da su Hrvati, štokavci, "genetski Srbi"- gdje ih sama genetska genealogija (koja nema veze s nacionalnim identifikacijama) pobija sustavno. Tu je razvijena cijela industrija krivih predstavljanja empirijskih podataka kod logički defektne njihove publike.

4. sustavna mitomanija oko stare bosanske politije (do 1463.), a koja je ovisno o protegu, bila miješana hrvatsko-srpska banovina i država s daleko većim pretegom protonacionalnoga hrvatskoga (jezik, konfesija, kultura), dok je srpski utjecaj-onoga doba- prevladavao na istoku oko Drine mjeđu Srbima i posrbljenim Vlasima. Genealoški, razvidno je da se radi o bliskim populacijama, no da Hrvati/katolici jesu jasno razlučivi i na toj razini od pravoslavaca, a posebice na jezičnoj i književnoj kulturi, te narodnom identitetu koji se kristalizirao u posljednjih 5-6 stoljeća uz snažne demografske i civilizacijske promjene.

5. nekoliko tema koje mlate kao mrtvog magarca (iskaz u Einharda koji je ništa i nema nikakve posljedice, manastiri u sj. Dalmaciji i njihova datacija, citiranje dva Gajeva iskaza bez tumačenja (a ignoriranje iskaza, puno jačih, Gajevih sudobnika), Natko Nodilo i forsiranje srbokatolika s retrojekcijom. S druge su strane posve slijepi za sve od Idrisija, bizantskih autora, Čelebija, Aalija, Vrančića, obilju građe iz južne hrvatske književnosti i kulture- uz mentalne akrobacije da sami sebe oslijepe jer nemaju logike da vide kako je pojam "Srbin" bio i ostao jedino pravoslavni svetosavac i ništa drugo. Netko je ušao u taj populacijski korpus, netko izašao, a mitovi o masovnoj katolizaciji temeljeni na krivotvorinama (pa i nepouzdanim upisima katoličkih prozelita, što opovrgavaju sva sudobna i kasnija istraživanja) ne ulaze u taj umni sklop. To je zatvoreno i nitko ne uzima njihovu samopredočbu ozbiljno, ni u Europi ni igdje drugdje. Tomu se pridružuju i promašaju rane slavistike, a koji su nestali iz filološko-povijesnoga diskursa (bar o ovoj tematici).

Jedino s čim bi se racionalni promatrač mogao složiti je da je na istoku stare Bosne prevladavalo srpsko ime, možebitno kao posljedica uključenosti nuklearne bosanske zemljice u ranosrpski korpus, no to je vremenom nestalo, i to br stoljeće-dva prije sloma u 15. st. Također, Crna Gora je posrbljena vrlo rano, vjerojatno već od 12. do 13. stoljeća, i tu su konfesija i kultura odigrale bitnu ulogu (kao i drugdje).

6. o fantazmagorijama novije povijesti, 19. i 20. stoljeću, nepotrebno je išta reći jerbo je to nesuvislost (mislim na upravo sve što se odnosi na hrvatski identitet i kroatosferu).

Prema tomu, tko se želi s njima preganjati oko niza njihovih mitologema, sretno mu bilo. Ne će ništa promijeniti kod njih, a u "svijetu" za njihove tlapnje i inače nitko
normalan ne haje.
 

Niko.

Ne znam kako je ljudima zabavno da se godinama iste neke informacijice samo cirkularno ponavljaju, iznova i iznova. Vodilja svakoga bi trebalo da bude unošenje nečeg novog.

Meni se bukvalno povraća ovde kada vidim po 500. put istu stvar koju sam pročitao npr. I pre 10 godina...Ako se zaista i baš mora ponoviti nešto, silom prilika, neka se barem obogati sa nečim novim, makar to bila i sitnica... :roll:
 
Rečeno je bezbroj puta da su sve prevladavajuće tvrdnje srpske javnosti oko Hrvata pogrješne, lažne ili besmislene..

1. nijekanje hrvatske stare državnosti

2. mitomanija i srbomanija oko DAI opisa starih 4-5 sklavinija kao srpskih, dok se radilo o
miješanim slavensko-romanskim vidovima stanovništva u kojim su, kako kada i kako gdje, prevladalo hrvatsko ili srpsko ime i identitet, vezani za konfesiju i kulturu. To se odnosi i na vrela, a kojih je malen broj (Einhard, LjPD, bizantski pisci, Toma Arhiđakon,..), koja više idu na mlin Hrvatima, bar u proto-nacionalnom smislu, a potpuno ignoriranje nezgodnih spomena (al-Idrisi,..) te kasnije oko Hrvata u Osmanlija i napose grofa Tolstoja. Dakle, njihova predočba o rasporedu ranih Hrvata i Srba u 9-10. st., te 2-4 st. kasnije, više-manje, posve je promašena. O "autohtonistima" da ne govorimo, to je za psihijatriju.

3. vjerovanje u "etnički identitet" kao genetsku kategoriju, i onda s tim vjerovanjima iskrivljavanjem podataka pokazati da su Hrvati, štokavci, "genetski Srbi"- gdje ih sama genetska genealogija (koja nema veze s nacionalnim identifikacijama) pobija sustavno. Tu je razvijena cijela industrija krivih predstavljanja empirijskih podataka kod logički defektne njihove publike.

4. sustavna mitomanija oko stare bosanske politije (do 1463.), a koja je ovisno o protegu, bila miješana hrvatsko-srpska banovina i država s daleko većim pretegom protonacionalnoga hrvatskoga (jezik, konfesija, kultura), dok je srpski utjecaj-onoga doba- prevladavao na istoku oko Drine mjeđu Srbima i posrbljenim Vlasima. Genealoški, razvidno je da se radi o bliskim populacijama, no da Hrvati/katolici jesu jasno razlučivi i na toj razini od pravoslavaca, a posebice na jezičnoj i književnoj kulturi, te narodnom identitetu koji se kristalizirao u posljednjih 5-6 stoljeća uz snažne demografske i civilizacijske promjene.

5. nekoliko tema koje mlate kao mrtvog magarca (iskaz u Einharda koji je ništa i nema nikakve posljedice, manastiri u sj. Dalmaciji i njihova datacija, citiranje dva Gajeva iskaza bez tumačenja (a ignoriranje iskaza, puno jačih, Gajevih sudobnika), Natko Nodilo i forsiranje srbokatolika s retrojekcijom. S druge su strane posve slijepi za sve od Idrisija, bizantskih autora, Čelebija, Aalija, Vrančića, obilju građe iz južne hrvatske književnosti i kulture- uz mentalne akrobacije da sami sebe oslijepe jer nemaju logike da vide kako je pojam "Srbin" bio i ostao jedino pravoslavni svetosavac i ništa drugo. Netko je ušao u taj populacijski korpus, netko izašao, a mitovi o masovnoj katolizaciji temeljeni na krivotvorinama (pa i nepouzdanim upisima katoličkih prozelita, što opovrgavaju sva sudobna i kasnija istraživanja) ne ulaze u taj umni sklop. To je zatvoreno i nitko ne uzima njihovu samopredočbu ozbiljno, ni u Europi ni igdje drugdje. Tomu se pridružuju i promašaju rane slavistike, a koji su nestali iz filološko-povijesnoga diskursa (bar o ovoj tematici).

Jedino s čim bi se racionalni promatrač mogao složiti je da je na istoku stare Bosne prevladavalo srpsko ime, možebitno kao posljedica uključenosti nuklearne bosanske zemljice u ranosrpski korpus, no to je vremenom nestalo, i to br stoljeće-dva prije sloma u 15. st. Također, Crna Gora je posrbljena vrlo rano, vjerojatno već od 12. do 13. stoljeća, i tu su konfesija i kultura odigrale bitnu ulogu (kao i drugdje).

6. o fantazmagorijama novije povijesti, 19. i 20. stoljeću, nepotrebno je išta reći jerbo je to nesuvislost (mislim na upravo sve što se odnosi na hrvatski identitet i kroatosferu).

Prema tomu, tko se želi s njima preganjati oko niza njihovih mitologema, sretno mu bilo. Ne će ništa promijeniti kod njih, a u "svijetu" za njihove tlapnje i inače nitko
normalan ne haje.
Hrobi, talk to the hand (odgovor bez ikakvih inputa u raw Chat GPT izdanju):

U tekstu koji smo analizirali, iznesene su tvrdnje koje se odnose na srpski pogled na hrvatsku istoriju, jezik i identitet. Ovaj esej ima za cilj da akademski, jasno i argumentovano odgovori na te teze.

1. Pitanje stare hrvatske državnosti​

Tvrdnja o negaciji hrvatske stare državnosti u srpskoj javnosti predstavlja pojednostavljivanje činjenica. Istorijska nauka priznaje da su srednjovekovne hrvatske knežvine i kraljevstvo postojali kao politički entiteti. Međutim, ključna je razlika u percepciji suvereniteta i kontinuiteta tih entiteta. Hrvatska srednjovekovna državnost bila je višestruko vazalna pa se u komparaciji sa srpskom objektivno procenjuje neuporedivom. Takva državnost nestala je integracijom u Ugarsko kraljevstvo 1102. godine, ako bismo verovali hrvatskoj istoriografiji, kroz Pacta Conventa, dok je srpska srednjovekovna državnost opstala kroz Nemanjićku dinastiju, sve do kraja 14. veka. Srpska "negacija" nije usmerena na osporavanje postojanja vazalne države, već na precizno razumevanje njenog suverenita, razvoja i nestanka.

2. "Mitomanija" oko De administrando imperio

Opis "mitomanije" vezane za De administrando imperio (DAI) odaje nepoznavanje akademskih tumačenja ovog spisa. DAI nije isključivo srpski ili hrvatski izvor, već bizantski tekst napisan u svrhu političkog planiranja. Izvori poput Einharda, Tomà Arhiđakona ili al-Idrisija ne daju konačne odgovore, jer su svi delimično subjektivni i odražavaju perspektive svojih autora. Ključno pitanje nije u "prisvajanju" više slavenskih prostora, već u razumevanju kako su kulturni i konfesionalni faktori oblikovali proto-nacionalne identitete Srba i Hrvata. Tvrdnje o "većem proto-nacionalnom prisustvu Hrvata" ostaju spekulativne i ne mogu se jednostavno izvući iz fragmentarnih izvora.

3. Genetika i etnički identitet​

Pojam etničkog identiteta ne može se svesti na genetiku. Genetske studije populacija u jugoistočnoj Evropi pokazuju složene mešavine haplogrupa, ali one ne govore o nacionalnim identitetima, koji su pretežno kulturni i istorijski konstrukt. Srpska javnost koja interpretira genetiku kao dokaz "genetskog srpstva" Hrvata predstavlja marginalizovanu grupu, a ne akademsku struju. Istorijski identiteti oblikovani su kroz religiju, jezik, političke institucije i kulturu, što se ne može svesti na biološke determinante.

4. Stara Bosna i nacionalna pripadnost​

Tvrdnja da je stara bosanska politička tvorevina bila "pretežno hrvatska" selektivno interpretira istorijske činjenice. Bosanska banovina i kraljevina imale su kompleksan identitetski sastav, gde su kulturni i konfesionalni faktori igrali ključnu ulogu. Srpski uticaj na istoku i severoistoku Bosne bio je snažan, dok je zapadni deo imao više veze s hrvatskim kulturnim krugovima. Pokušaj da se cela Bosna retroaktivno prikaže kao "pretežno hrvatska" zanemaruje činjenicu da je Bosna razvila svoj specifičan identitet koji nije bio u potpunosti ni srpski ni hrvatski.

5. "Mitovi" o kulturnim i istorijskim izvorima​

U tekstu se navodi niz izvora poput Idrisija, Čelebijinog putopisa, Vrančića i drugih, kao dokaza protiv srpskog pogleda na istoriju. Međutim, svaki od ovih izvora mora se analizirati u kontekstu vremena, svrhe i metodologije njihovog nastanka. Na primer, tvrdnja da je pojam "Srbin" isključivo vezan za pravoslavlje je površna, jer ignoriše istorijske zapise o Srbima katolicima (srbokatolicima), koji su postojali u srednjem veku i ranom novom veku.

6. Istorija 19. i 20. veka​

Tvrdnja da su sve srpske interpretacije novije istorije "nesuvisle" predstavlja neozbiljan pristup nauci. Srpska istoriografija 19. i 20. veka, kao i hrvatska, prolazila je kroz faze ideološkog obojenja, ali su objektivna istraživanja o uzrocima i posledicama jugoslovenskih sukoba itekako prisutna. Generalizacije o "nesuvislosti" samo produbljuju polarizaciju i onemogućavaju konstruktivan dijalog.

Zaključak​

Istorija srpsko-hrvatskih odnosa prepuna je kompleksnosti i nijansi. Umesto jednostranog odbacivanja tuđih pogleda, nužno je graditi dijalog zasnovan na naučnoj metodologiji, kritičkom ispitivanju izvora i uvažavanju različitih perspektiva. Tek tada ćemo moći da razumemo zajedničku i raznoliku prošlost Balkana, oslobođeni mitova i predrasuda.

:bye:
 
Poslednja izmena:
5. nekoliko tema koje mlate kao mrtvog magarca (iskaz u Einharda koji je ništa i nema nikakve posljedice, manastiri u sj. Dalmaciji i njihova datacija, citiranje dva Gajeva iskaza bez tumačenja (a ignoriranje iskaza, puno jačih, Gajevih sudobnika), Natko Nodilo i forsiranje srbokatolika s retrojekcijom. S druge su strane posve slijepi za sve od Idrisija,

Skačeš samom sebi u usta ovakvom izjavom, a da nisi ni svestan koliko. :lol: Jedini ko je slep za Idrizija je onaj ko Idrizija koristi kao ispraznu floskulu, ponavljajući neki citat koji je negde na nekom blogu ili forumu pokupio, bez ikakvog uvida u samog Idrizija.

Ovde, zapravo, imamo čak i temu posvećenu vrlo specifično Idriziju, otvorenu sa ciljem da se o tome temeljno prodiskutuje i sve ispita: Opis regiona u Tabula Rogeriana Muhameda El-Idrizija (1153. godine).

Po tome, a i odbijanju učešća nekih u toj temi, evidentno je da niste nikada uopšte ni pročitali Idrizija, a kamoli i razumeli šta on piše (a isto se može reći i za većinu ostalih stvari koje si naveo).

a potpuno ignoriranje nezgodnih spomena (al-Idrisi,..)

Potpuno ignoriranje nezgodnih spomena... :hahaha1: Na Forumu Krstarice ima toliko mnogo (i često) potpuno ironičnih momenata, da je gotovo za ne poverovati...

Evo, da tebe ja pitam nešto: Jesi li ti ikada čitao Idrizija? :)

Kako ide ono? Sapienti sat, el tako. :kafa:
 
Poslednja izmena:

Back
Top