Jel to nešto u stilu ovakvog srpskog dokaza da je srpski kralj/car gradio u Hrvatskoj?
"Dokaz" da je posvjedočeni tip iz 18.st. obnavljao manastir Krku u 15.st., a kojeg je gradio car Dušan u 14.st. sa sve očitim falsifikatom godine. Ono, jedna izmišljotina je dokaz drugoj izmišljotini i obratno.
Pogledajte prilog 1671360
Rečeno je bezbroj puta da su sve prevladavajuće tvrdnje srpske javnosti oko Hrvata pogrješne, lažne ili besmislene..
1. nijekanje hrvatske stare državnosti
2. mitomanija i srbomanija oko DAI opisa starih 4-5 sklavinija kao srpskih, dok se radilo o
miješanim slavensko-romanskim vidovima stanovništva u kojim su, kako kada i kako gdje, prevladalo hrvatsko ili srpsko ime i identitet, vezani za konfesiju i kulturu. To se odnosi i na vrela, a kojih je malen broj (Einhard, LjPD, bizantski pisci, Toma Arhiđakon,..), koja više idu na mlin Hrvatima, bar u proto-nacionalnom smislu, a potpuno ignoriranje nezgodnih spomena (al-Idrisi,..) te kasnije oko Hrvata u Osmanlija i napose grofa Tolstoja. Dakle, njihova predočba o rasporedu ranih Hrvata i Srba u 9-10. st., te 2-4 st. kasnije, više-manje, posve je promašena. O "autohtonistima" da ne govorimo, to je za psihijatriju.
3. vjerovanje u "etnički identitet" kao genetsku kategoriju, i onda s tim vjerovanjima iskrivljavanjem podataka pokazati da su Hrvati, štokavci, "genetski Srbi"- gdje ih sama genetska genealogija (koja nema veze s nacionalnim identifikacijama) pobija sustavno. Tu je razvijena cijela industrija krivih predstavljanja empirijskih podataka kod logički defektne njihove publike.
4. sustavna mitomanija oko stare bosanske politije (do 1463.), a koja je ovisno o protegu, bila miješana hrvatsko-srpska banovina i država s daleko većim pretegom protonacionalnoga hrvatskoga (jezik, konfesija, kultura), dok je srpski utjecaj-onoga doba- prevladavao na istoku oko Drine mjeđu Srbima i posrbljenim Vlasima. Genealoški, razvidno je da se radi o bliskim populacijama, no da Hrvati/katolici jesu jasno razlučivi i na toj razini od pravoslavaca, a posebice na jezičnoj i književnoj kulturi, te narodnom identitetu koji se kristalizirao u posljednjih 5-6 stoljeća uz snažne demografske i civilizacijske promjene.
5. nekoliko tema koje mlate kao mrtvog magarca (iskaz u Einharda koji je ništa i nema nikakve posljedice, manastiri u sj. Dalmaciji i njihova datacija, citiranje dva Gajeva iskaza bez tumačenja (a ignoriranje iskaza, puno jačih, Gajevih sudobnika), Natko Nodilo i forsiranje srbokatolika s retrojekcijom. S druge su strane posve slijepi za sve od Idrisija, bizantskih autora, Čelebija, Aalija, Vrančića, obilju građe iz južne hrvatske književnosti i kulture- uz mentalne akrobacije da sami sebe oslijepe jer nemaju logike da vide kako je pojam "Srbin" bio i ostao jedino pravoslavni svetosavac i ništa drugo. Netko je ušao u taj populacijski korpus, netko izašao, a mitovi o masovnoj katolizaciji temeljeni na krivotvorinama (pa i nepouzdanim upisima katoličkih prozelita, što opovrgavaju sva sudobna i kasnija istraživanja) ne ulaze u taj umni sklop. To je zatvoreno i nitko ne uzima njihovu samopredočbu ozbiljno, ni u Europi ni igdje drugdje. Tomu se pridružuju i promašaju rane slavistike, a koji su nestali iz filološko-povijesnoga diskursa (bar o ovoj tematici).
Jedino s čim bi se racionalni promatrač mogao složiti je da je na istoku stare Bosne prevladavalo srpsko ime, možebitno kao posljedica uključenosti nuklearne bosanske zemljice u ranosrpski korpus, no to je vremenom nestalo, i to br stoljeće-dva prije sloma u 15. st. Također, Crna Gora je posrbljena vrlo rano, vjerojatno već od 12. do 13. stoljeća, i tu su konfesija i kultura odigrale bitnu ulogu (kao i drugdje).
6. o fantazmagorijama novije povijesti, 19. i 20. stoljeću, nepotrebno je išta reći jerbo je to nesuvislost (mislim na upravo sve što se odnosi na hrvatski identitet i kroatosferu).
Prema tomu, tko se želi s njima preganjati oko niza njihovih mitologema, sretno mu bilo. Ne će ništa promijeniti kod njih, a u "svijetu" za njihove tlapnje i inače nitko
normalan ne haje.