Književnost Najdraži stih

[duca03]

E L E G I J A

Eto: vjetar s mora vraca nam natrag odbjegle ptice
šumom krila što uci nas prolaznosti.
Ali šta marim ja da su noci moje i dani izbrojeni.
Neka trava spasi moju nježnost. Pijesak nek me nauci voljeti.
Ne mogu u zlu da živim, a za dobrotu ismijat ce me.
Gdje je taj za kog vrijedi kleknuti na cestu i dotaci usnama
prah s njegove obuce?
Taj koji ce kao livada svakog proljeca cvjetati u meni.

Neka dodje jedno proljece što ce nas nauciti biti radost
jedni drugima, i ostati lijepi.

Jer vjecnoj mijeni usprkos, ja znam da moram naci
prije nego napustim ovu zemlju i ovo nebo
cvijet koji ce zadržati bezazlenost
i ljubav koja nece prestati.

Vesna Parun

 

[Net & Neta]

Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!

Pusti
da cijelog tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!

Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajo od zvijezda!

Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde!

Antun Branko Šimić -Opomena

 

[Net & Neta]

Gospode, sačuvaj me od savršenosti.
Ko na ivici ćebeta za peglanje klinoliku
Izgoretinu: ostavi mi moje
Greške, otisak ruke tvoje. U ovom gradu,
Gde se dve obale uz škrgut gledaju,
Naslikaj na meni holandsko polje tulipana. I ako
Na svoje predmete pišeš: "pažnja, visoki napon",
Smesti me ko sukrivca u strujino kolo tvoje. Tako je
Retko vidljiva zvezda Danica,
Čuvarka stada ovaca. Među kumulusima,
U svetu rasparanom, mi se ne vidimo.
Sprženim, trošnim, blokiranim kostima mojim,
Sa pamćenjem praživotinje,
Daj da svetlim, dok se ne smrači.

Agneš Gergej - MOLITVA PRED GAŠENjE LAMPE

 

[Lord_of_the_board]

GALIOTOVA PESAN
Pokle su me prikovali zlizane za ove daski,
Ja nisan već doma videl, ni svoje zagledal majki.
Si l' cela mi, kuća bela? Si l' mi, majko, prebolela?
More, more sinje!

Pokle su me zakopali va ovu drevenu rakvu.
Videl nis' bora va šume, ni na nebe sunce žarko.
Si l' se, drevo, osušilo? Si l' se, sunce, ugasilo?
More, more sinje!

Nogi su mi polomili, strli su mi dušu mladu.
Brižan san ti na ten svete! ... Galebi, oj beli tići,
Poletite dole k jugu, ter moju pozdrav'te majku!
More, more sinje!

Pest zemlji mi prnesite! Bašelka mi struk darujte!
Suho veslo će procvast mi i duša će utešit se.
Pak ću onput mirno slušat, ča mi šapćeš skroz galiju.
More, more sinje!

Muklo ćeš mi pesan pevat: "Utopit ću brod prokleti;
Duboko ću ja peljat te, mir kade je, hlad i sena;
Ko dete ću čuvat slepo i zibat te lepo, lepo:
Trajna, nina, nena!"

 

[tetkaD]

Htela bih da se ne izgubi
nijedan naš trenutak
da svaka naša milošta se stvori
u kakav život, pa ma kako malen bio
kao grumen večitog zlata,
da mi duša blista posle zagrljaja
kao julska nebesa zvezdama krcata...

Desanka Maksimovic

 

[Arhimedes]

IZGUBLJENE ŽENE

O gdje su sada one žene
što lutajući ovim svijetom svratiše se u moj život
i opet redom iščeznuše iz moga života
u tamu?,

I gdje je kraj
u kojem sada njine duše ljube?

Te žene sad su
zvijezde

Noćas
sve se iz dubljine noći
u moju dušu smiješe

A. B. Šimić

 

[goxy]

TURNING and turning in the widening gyre
The falcon cannot hear the falconer;
Things fall apart; the centre cannot hold;
Mere anarchy is loosed upon the world,
The blood-dimmed tide is loosed, and everywhere
The ceremony of innocence is drowned;
The best lack all conviction, while the worst
Are full of passionate intensity.

Surely some revelation is at hand;
Surely the Second Coming is at hand.
The Second Coming! Hardly are those words out
When a vast image out of Spiritus Mundi
Troubles my sight: somewhere in sands of the desert
A shape with lion body and the head of a man,
A gaze blank and pitiless as the sun,
Is moving its slow thighs, while all about it
Reel shadows of the indignant desert birds.
The darkness drops again; but now I know
That twenty centuries of stony sleep
Were vexed to nightmare by a rocking cradle,
And what rough beast, its hour come round at last,
Slouches towards Bethlehem to be born?

 

[Net & Neta]

Lijepo je imati dušu koja te voli,
lijepo je imati srce i ugledati te,
lijepo je imati tijelo koje te želi,
i nije to jedino što je toliko lijepo,
lijepo je ući u dušu koja te voli,
lijepo je ući u srce i ugledati te,
lijepo je ući u tijelo koje te želi,
i nije to sve zbog čega je lijepo,
lijepo je pratiti dušu koja te voli,
lijepo je pratiti srce i ugledati te,
lijepo je pratiti tijelo koje te želi.

Radost duše tkaš u zvijezdama,
radosnom srcu postaješ kraljica,
radosno tijelo dojiš nagošću,
i svojom ljubavlju na usnama,
sreću duše tkaš u zvijezdama,
sretnom srcu postaješ kraljica,
sretno tijelo dojiš nagošću,
i kad usnama kružiš po meni,
uzbuđenost duše tkaš u zvijezdama,
uzbuđenom srcu postaješ kraljica,
uzbuđeno tijelo dojiš nagošću.

Dodirom duše grliš moju dušu,
dodirom srca ljubiš moje srce,
dodirom tijela pojiš moje tijelo,
i zbog toga što si tako dragocjena,
poljupcima duše grlim tvoju dušu,
poljupcima srca ljubim tvoje srce,
poljupcima tijela pojim tvoje tijelo,
i uz beskrajno nježno šaputanje,
zagrljajem duše grlim dušu tvoju,
zagrljajem srca ljubim srce tvoje,
zagrljajem tijela pojim tijelo tvoje.

Dušom primam divnu tvoju ljubav,
srcem primam plam tvojih očiju,
tijelom primam mirisne tvoje uzdahe,
i sve što primam negdje pamtim,
dušom pamtim divnu tvoju ljubav,
srcem pamtim plam tvojih očiju,
tijelom pamtim mirisne tvoje uzdahe,
i sve što pamtim negdje čuvam,
u duši čuvam divnu tvoju ljubav,
u srcu čuvam plam tvojih očiju,
u tijelu čuvam mirisne tvoje uzdahe

Zal Kop -Lepo je uci u srce i ugledati te

 

[Net & Neta]

GALIOTOVA PESAN
Pokle su me prikovali zlizane za ove daski,
Ja nisan već doma videl, ni svoje zagledal majki.
Si l' cela mi, kuća bela? Si l' mi, majko, prebolela?
More, more sinje!

Pokle su me zakopali va ovu drevenu rakvu.
Videl nis' bora va šume, ni na nebe sunce žarko.
Si l' se, drevo, osušilo? Si l' se, sunce, ugasilo?
More, more sinje!

Nogi su mi polomili, strli su mi dušu mladu.
Brižan san ti na ten svete! ... Galebi, oj beli tići,
Poletite dole k jugu, ter moju pozdrav'te majku!
More, more sinje!

Pest zemlji mi prnesite! Bašelka mi struk darujte!
Suho veslo će procvast mi i duša će utešit se.
Pak ću onput mirno slušat, ča mi šapćeš skroz galiju.
More, more sinje!

Muklo ćeš mi pesan pevat: "Utopit ću brod prokleti;
Duboko ću ja peljat te, mir kade je, hlad i sena;
Ko dete ću čuvat slepo i zibat te lepo, lepo:
Trajna, nina, nena!"

Sutka i Topaana imaat edna mana
sto ne se vo Indija
Za da vidi Krisna sto e toa zivot
Na vesela dolina

Jas sum setal,jas sum bil na zapad
Duri do Germanija
Za da najdam parse leb za mene i za
Mojata familija

Ej, da imam, ko sto nemam
Pa da kupam bel konj
I da javam, denje noke
I na jave, i na jave i na son

Sekoj od nas ima svoja zvezda
sto go prati dur e ziv
Koga sveti jako, covek ima sreka
Koga gasne sudbina

Ej, da imam, ko sto nemam
Pa da kupam bel konj
I da javam, denje noke
I na jave, i na jave i na son

Ej, da imam, ko sto nemam
Ke ti kupam krevet,
Za da spies ti so mene
Iljada i, iljada i edna noc ...

 

[.apsolut]

muškarci zovu i pitaju me.
zar ste vi stvarno Čarls Bukovski,
pisac?

ponekad sam pisac, kažem,
ali najčešće ništa ne radim.

čujte, pitaju me, sviđa mi se to
što pišete – imate li nešto protiv
da navratim sa desetak piva?

možete ih doneti, kažem im,
ali pod uslovom da vi ne ulazite…

a kada me pozovu žene, ja im kažem:
o, da – pišem, ja sam pisac,
osim što baš sada ne pišem.

glupo se osećam što vas zovem, kažu,
i bila sam iznenađena
kad sam vas pronašla u imeniku.

ima razloga za to, kažem,
nego, što ne svratite
na pivo?

neće vam smetati?!

i one stižu
zgodne žene
uzornog uma,
tela
i oka.

često ne bude seksa
ali navikao sam na to
jer dobro je
jako je dobro samo ih gledati -
a ponekad me čak
posluži i neočekivana
sreća.

za čoveka od 55 koji nije spavao sa ženom
do svoje 23
i ne baš često do svojih 50
mislim da bi trebalo da ostanem
u telefonskom imeniku
barem dok ne dobijem onoliko
koliko i svaki prosečan muškarac.

naravno, moram da i dalje
pišem besmrtne pesme
ali inspiracija je bar tu.

 

[xena7]

ČEŽNJA J.Dučić
Nebesa su prazna; nemo veče slazi,
Negde u aleji zadnji zračak blista,
Venus arhaička sama je na stazi,
Gola, i sva stidna, bez smokvova lista.

Veče će joj tiho da okupa telo
U mirisu ruže i u čistoj rosi;
Mesečina mirno da posrebri čelo,
I ponoćno inje da prospe po kosi.

Gola, ona čeka; a pogled, pun žudi,
Vapije u nebo, i strada, i moli!
I dok stidno oko u nebesa bludi,
Čežnjom dršću prsa i udovi goli.

Tako noć prolazi tiho, jednoliko,
Vetar mesečinom zasipa i veje;
Spi nebo i zemlja; i ne dozna niko
Tu pagansku ljubav sred mrtve aleje

 

[Neponovljiva Gracija]

Progovaranje

Uranjam u ptičju galamu,
slušam je i pijem.
U njoj tebe prepoznajem i tvoje čavrljanje,
ispunjeno suncem u tek probuđenom danu.
Na mom stolu opojno miriše kafa.
Jutro je, miluješ me
i govoriš da me ne daš nikom,
a ja hoću da ti vratim dodir,
da progovorim tvojim jezikom...
Ipak ćutim, nema kao beba žirafa,
satkana od osećanja,
koja u meni kovitla probuđeni nemir.
Čujem unutra na sve strane misli odapete,
i mlade reči s nežnim krilima
strahuju da polete u susret beskraju.
Ali, znam da me razumeš
i kad me jednom sa sobom tiho povedeš,
biću mirna i spremna da se rodim,
kao dete...

Živka Komlenac

 

[Net & Neta]

Tatjanino pismo Onjeginu:

Pisem vam-sta bih znala bolje?
I sta vam vise mogu reci?
Sad zavisi od vase volje
Prezrenje vase da l' cu steci.
..................
..................
.......................

Sto dodjoste u nase selo?
U stepi,gde moj zivot traje,
Ja ne bih srela vas zacelo
I ne bih znala patnja sta je.
Smirivsi burne osecaje,
Mozda bih jednom(ko ce znati?)
Po srcu nasla druga verna
I bila bih mu zena smerna,
A svojoj deci dobra mati.

Drugi! ............Al' ne, ja nikom ne bi'
Na svetu dala srce svoje!
Oduvek tako pisano je...
Nebo je mene dalo tebi;
Moj zivot sav je jemstvo bio
Da cu te sresti izmedj' ljudi;

 

[goxy]

 

[Neponovljiva Gracija]

U krilatom ritmu

Ja sam tvoje ogledalo i tvoja slika.
Po mojim mislima kao po tepihu hodaš,
a onda počneš da se svlačiš
i tako naga lagano otvaraš ladice moje duše...
Uzimaš iz njih najbolje trenutke koje imam,
uplićeš ih u kosu
i ogrćeš se njima kao haljinama.
Potom plešeš, letiš i pevaš,
a u meni svaki titraj odgovara u tom ritmu
i postajem tvoja pesma i tvoj odraz u svom liku...

Živka Komlenac

 

[Višnja V.]

 

[duca03]

Prorok

Zanijemih,
Jedan jedini put
Kad me neki čovjek
upita:
"Ko si ti?"

Na to će Almitra: Pričaj nam o ljubavi.
I on podiže glavu i pogleda ljude,
a po njima polegnu tišina.
I on progovori glasom silnim:

Kad vas ljubav pozove, podjite za njom,
Premda su staze njene tegobne i strme.
A kad vas krila njena obgrle, prepustite joj se,
Premda vas mač, skriven medju perima njenim,
može povrijediti.
A kad vam progovori, vjerujte joj,
Premda vam glas njen može uništiti snove,
k'o sto sjeverac opustoši vrt.
Jer, baš kao što vas kruniše,
ljubav će vas i razapeti.
Isto kao što vas podstiče da rastete,
tako će vas i okresati.
Kao što se uspinje do visina vaših i miluje vam
grančice najtananije što trepere na suncu,
Tako će se spustiti i do vašeg korijenja
i protresti ga u njegovom prijanjanju za zemlju.
Poput snoplja pšeničnog,
sakupiće vas u naručje svoje.
Omlatiće vas, da bi vas ogolila.
Prosijaće vas, da bi vas otrijebila od kukolja.
Samljeće vas, do bjeline.
Umijesiće vas, dok ne postanete gipki;
A onda će vas izložiti svojoj svetoj vatri,
tako da postanete sveti hljeb
za svetu Božju svetkovinu.

Sve će vam to ljubav učiniti,
ne biste li spoznali tajne svoga srca
i u spoznaji toj postali dio srca Života.

Budete li, pak, u strahu svome tražili
samo ljubavni mir i zadovoljstvo,
Bolje vam je onda da pokrijete golotinju svoju,
i odete sa gumna ljubavi,
U svijet koji ne poznaje godišnja doba
gdje ćete se smijati, al' ne punoćom smijeha svog
i plakati, al' ne do posljednje suze svoje.


- Khalil Gibran

 

[Neponovljiva Gracija]

Prosta istorija

Proslo je sve; i jedva dusu dirne
Secanja talas drag,
Ko s veceri kad tihom vodom pirne
Daleki vetar blag.
Proslo je sve sto bolelo me ikad!
O, laz je da se ne zaceli nikad
Rana i radosti trag.

Bez nespokojstva, bez srdzbe, bez krika,
Secam se danas ja
Ljubavi nase, tvog smeha, tvog lika;
A srce jedva zna
Za uzas dana, za besane noci,
Za kletve da se ziveti nece moci,
Za gorke snove bez sna.

Kako se mirno pozdravljamo sada!
Ni bol, ni gnev, ni strah.
Proslo je sve. - I samo katkad, kada
Mesecev takne me prah,
Dusu mi talas jedva jedan dirne,
Ko tihu vodu u veceri mirne
Dalekog vetra dah.

V.Z.Massuka

 

[Net & Neta]

 

[Net & Neta]

Poljubi me

To je bilo u jednoj cetvrti u Gradu Svetlosti
U kojoj je uvek mrak i uvek zagusljivo
I zimi i leti tamo je uvek zima
Stajala je u stepenistu
On kraj nje a ona kraj njega
Govorila mu je
Bozja zvezda ne svraca u nasu ulicu
Mora da ima preca posla u bogatijim
delovima grada...

Zagrli me cvrsto
Ljubi me
Ljubi me dugo
Ljubi me
Kasnije bice kasno
Nas zivot to je sada
Ovde se umire od svega
Od toplote od zime
Ili se smrzavas ili se gusis
Ovde vazduha nema
Ako prestanes da me ljubis
Cini mi se umrecu ugusena
Imas petnaest godina imam petnaest godina
Oboje trideset
Sa trideset godina vise nismo deca
To su godine kad treba da se radi
To su godine kada se ljubi
Kasnije bice kasno
Nas zivot to je sada
Ljubi me.


Zak Prever

 

[Appasionata]

ŽELJA

Samo tvoje toplo srce,
i ništa više.
Moj raj je polje
bez slavuja
i lire,
s jednom skromnom rijekom
i malenim vrutkom.
Bez ostruge vjetra
u hvojama,
bez zvijezde što bi htjela
listom biti.
Golema svjetlost
koja bi bila
krijesnica
druge svjetlosti,
u nekom polju
skrhanih pogleda.
Čisti počinak
i tamo cjelovi naši,
zvonki madeži jeke
rastvorili bi se
u daljini.
I tvoje toplo srce,
i ništa više.

Federico Garcia Lorca

 

[Arhimedes]

NE ZNAM KOLIKO DUŠA IMAM

Ne znam koliko duša imam.
Menjam se svakog trena.
Stalno me progone.
Nikad sebe nisam našao
niti sebi poverovao.
Dušu imam samo.
Ko dušu ima, mira nema.
Ko vidi, samo je ono što vidi.
Ko oseća, nije ono što je.
Držim se onoga što jesam i što vidim,
oni me vraćaju a ne ja sâm.
Svaki moj san i moja želja
je ona koja se rađa a moja nije.
Ja sam slika sebe samog.
Na sopstvenom putu služim,
različitom, nestalnom, usamljenom.
Ne znam osetiti gde sam.

Zbog toga, lud čitaću
svoje biće, kao stranice.
Ono što sledi, predviđeno nije
što je prošlo, zaboravljeno je,
beležim napomenu onoga što pročitah
ono što prosudih i osetih.
Čitam ponovo i kažem :” Zar sam to bio ja?”
zašto sam to napisao, samo Bog zna.

Fernando Pesoa

 

[Lord_of_the_board]

Kad budem trava


Možda će onda bolje da bude
Kada se jednoga dana preselim
U crve i u zemne grude.

Ljuljat ću se u travama veselim,
Mjesečinom i suncem poliven,
Rasitnjen i dobro skriven.

Ništa mi neće ostat od uma,
Nijedna misao mrtvoga duha;
Ja neću imat ni uha ni sluha,
Da slušam tišinu svojega šuma.

Ako me kada stanu i kosit,
Neće mi bola nanijeti kosa –
Jedini teret koji ću nosit
U novom životu biti će rosa.


Dobriša Cesarić

 

[sanja*]

.. gospodo draga ..
.. on je nestao bez traga ..
.. i to celoj priči daje čudan ton ..

 

[tetkaD]

..Zaboravi... - Rade Šerbedžija

Ako me sretneš negdje,u gradovima stranim-

po kojima se muvam u posljednje vrijeme,

sretni me- kao da me srećeš prvi put.

"Nismo li se mi već negdje vidjeli?!"

Kaži…I zaboravi.

Zaboravi dane koje smo nekada zajedno…

I noći zaboravi…

Gradove kojima smo mijenjali imena,

i ucrtavali u karte samo nama dostupne…

Onaj hlad pod maslinama u našoj uvali,

uvali mirnih voda...

Otok naš i ime broda pjesnika-

koji nas je tamo nosio…

Zaboravi da si ikada rekla da me voliš,

i kako se nikada...Nikada nećemo rastati...

Treba zaboraviti naslove knjiga

koje smo zajedno čitali,

filmove-koje smo gledali...

Hemfri Bogarta i Kazablanku- naročito zaboravi!

Ulicu divljih kestenova s početka Tuškanca,

i onaj naš poljubac na kiši-

za koga bi znala reći:

“Nikada neću zaboraviti!”

Molim te-zaboravi!!!

I kada ti kažem da zaboraviš,

kažem ti to -zato što te volim...

Kažem ti to bez gorčine...

Otvori oči ljubavi...

Našim gradom prošli su tenkovi-

odnijeli su sobom sve što smo bili...

Znali…Imali…

Zato… Zaboravi!

Čemu sjećanja…?

Pogledaj kako trešnja u tvome vrtu

iznova cvjeta svakoga proljeća.

Nasmiješi se jutru koje dolazi,

zagrli bjelinu novih dana...

I-zaboravi!

Kasno je već,dragana...

Hoću da kažem-zreli smo ljudi;

to jest-nismo više djeca...

I znam da nije lako,

i znam da možda i boli…

Ali pokušaj...

Molim te…Pokušaj…

Zaboravi!

Ako me sretneš negdje,u gradovima stranim-

po kojima se muvam u posljednje vrijeme,

sretni me- kao da me srećeš prvi put.

"Nismo li se mi već negdje vidjeli?!"

Kaži…I zaboravi.