Quantcast

Najdraži stih

Fleur

Zainteresovan član
Poruka
325
Da li postoji neki stih pjesme koji ste procitali u kom ste se odmah nasli i koji vas je privukao tom pjesniku?
Ili uopste, jedan stih ili odlomak pjesme koju znate napamet i koji ostaje sa vama bez obzira na vrijeme koje je proteklo od kad ste ga prvi put culi/procitali?

Ja na primjer jos uvijek znam "Djacki Rastanak" napamet a toliko godina je proslo.
 

nina_gov

Primećen član
Poruka
630
POstoji jako puno stihova od kojih se najezim svaki put kad ih cujem...Ovo su samo neki od njih

....Lunjo

Ti uvek znaš najlepše reči,
ti čak i ćutiš više od svih.
Ti imas smeh koji sve leči,
ti od psovke načiniš stih.


...Provincijalka - Balasevic

Napiši mi pesmu, mazila se
I nisam znao da li ću umeti
Reči jesu moje igračke
Cakle mi se u glavi kao oni šareni staklići kaleidoskopa
I svaki put mi je druga slika u očima kad zažmurim
Ali postoje u nama neke neprevodive dubine
Postoje u nama neke stvari neprevodive u reči


...Nedostaje mi nasa ljubav - Balasevic

Nedostaje mi naša ljubav, mila... Bez nje se život kruni uzalud...
Nedostaješ mi ti, kakva si bila... Nedostajem mi ja... Onako lud...
Ja znam da vreme ne voli heroje... I da je svaki hram ukaljalo...
Al meni, eto, ništa sem nas dvoje nije valjalo...


...Opomena - D.Maksimovic

Cuj, recu cu ti svoju tajnu:
ne ostavljaj me nikad samu
kad neko svira.

Mogu mi se uciniti
duboke i meke
oci neke
sasvim obicne.

Moze mi se uciniti
da tonem u zvuke,
pa cu ruke
svakom pruziti...


...Epilog - M.Antic

Ovo nije ispovest.
Ovo je gore nego molitva.

Hiljadu puta od jutros
kao nekad te volim.
Hiljadu puta od jutros
ponovo ti se vracam.
........
Da li sam jos uvek ona mera
po kojoj znas ko te boli?
Po kojoj znas koliko su pred tobom
svi drugi bili goli?...


...Besmrtna pesma - Antic

Pa što bismo se opraštali?
Čega da nam je žao?
Ako ti jave: umro sam,
ti znaš - ja to ne umem.

Ljubav je jedini vazduh
koji sam udisao.
I osmeh jedini jezik
koji na svetu razumem...


...Ne daj se Ines - A.Dedic

Evo me ustajem tek da okrenem plocu
Da li je to nepristojno u ovakvom casu
Mozart Requiem Agnus Dei
Meni je ipak najdrazi pocetak
Raspolazem s jos milion njeznih
I bezobraznih podataka nase mladosti
Koja nas pred vlastitim ocima vara, i krade, i napusta

Ne daj se Ines

Poderi pozivnicu, otkazi veceru, prevari muza
Odlazeci da se pocesljas u nekom boljem hotelu
Dodirni me ispod stola koljenom
Generacijo moja, ljubavnice


...Mostarske kise – P.Zubac

Govorio Sam Joj Ti Si Deriste Ti Si
Balavica
Sve Sam Joj Govorio
I Plakala Je Na Moje Ruke Na Moje Reci
Govorio Sam Joj Ti Si Andjeo Ti Si Djavo
Telo Ti Zrelo Sta Se Pravis Svetica
A Padale Su Svu Noc Neke Modre Kise
Nad Mostarom

Ona Je Prostrla Svoje Godine Po Parketu
Njene Su Oci Bile Pune Kao Zrele Breskve
Njene Su Dojke Bile Tople Ko Mali Psici
Govorio Sam Joj Da Je Glupava Da Se Pravi
Vazna
Svetlana Svetlana Znas Li Ti Da Je
Atomski Vek
De Gol Gagarin I Kojestarije Sve Sam
Joj Govorio
Ona Je Plakala Ona Je Plakala
 

Fleur

Zainteresovan član
Poruka
325
Prilozi su vam odlicni. A iz koje pjesme su stihovi koje si naveo/la Frozen?


Aleksa Santic "Moru"

Ti mnogo sličiš srdašcu mome:
Sad mirno spavaš, a sad si lav!
Ne trpiš bure koje te lome,
Na njih se vineš razjaren sav.

Ducic
Znam da si skriven u morima sjanja,
ali te stigne duh koji te sluti;
Nebo i zemlja ne mogu te čuti,
A u nama je tvoj glas od postanja.

Pozdrav svima
 
Poruka
7.705
Gde me nadje sa temom. :)

Budim je zbog sunca koje
objasnjava sebe biljkama
zbog neba razapetog izmedju prstiju
budim je zbog reci koje peku grlo
volim je usima
treba ici do kraja sveta i naci rosu na travi
budim je zbog dalekih stvari koje lice na ove ovde
zbog ljudi koji bez cela i imena prolaze ulicom
zbog anonimnih reci trgova budim je
zbog manufakturnih pejzaza javnih parkova
budim je zbog ove nase planete koja ce mozda
biti mina u raskrvavljenom nebu
zbog osmeha u kamenu drugova zaspalih izmedju dve bitke
kada nebo nije bilo vise veliki kavez za ptice nego aerodrom
moja ljubav puna drugih je deo zore
budim je zbog zore zbog ljubavi zbog sebe zbog drugih
budim je mada je to uzaludnije negoli dozivati pticu zauvek sletelu
sigurno je rekla: neka me trazi i vidi da me nema
ta zena sa rukama deteta koju volim
to dete zaspalo ne obrisavsi suze koje budim
uzalud uzalud uzalud
uzalud je budim
jer ce se probuditi drukcija i nova
uzalud je budim
jer njena usta nece moci da joj kazu
uzalud je budim
ti znas voda protice ali ne kaze nista
uzalud je budim
treba obecati izgubljenom imenu necije lice u pesku.



Vratiću se ja opet na ovu temu. :razz:
 

angel's_breath

Primećen član
Poruka
579
Ovo je moj izbor:

Toliko sam sanjao o tebi,
da gubiš svoju realnost.
I da li je još uvek čas da dostignem to
živo telo i poljubim na tim usnama
rađanje glasa, što mi je tako drag?

Toliko sam sanjao o tebi,
da se moje ruke, maviknute da grle tvoju senu,
spoje na mojim grudima, ne bi li možda osetile
obrise tvoga tela,
i da sam pred stvarnom pojavom onoga, što me
tako muči i upravlja sa mnom već danima
i godinama, postao bez sumnje sena.

O, osećanja, neodlučnosti!
Toliko sam sanjao o tebi, da je bez sumnje
prošlo već vreme moga buđenja.
I ja sada spavam stojeći s telom izloženim
svim pojavama ljubavi i života,
i da bih tebi, o jedina, koja i danas za mene
još uvek nešto značiš,
mogao teže dodirnuti čelo i usne,
nego bilo koje usne i bilo koje čelo.

Toliko sam sanjao o tebi,
toliko hodao, govorio i spavao sa tvojom senom,
da mi sad više ništa ne preosta, a možda i zato,
da postanem prikaza među tim prikazama
i sena sto puta više nego sena, koja se šeta
i šetaće se radosno
po sunčanom satu tvog života.
 

angel's_breath

Primećen član
Poruka
579
Ne, nemoj mi prići! Hoću izdaleka
da volim i želim tvoja oka dva.
Jer sreća je lepa samo dok se čeka,
dok od sebe samo nagoveštaj da.

Ne, nemoj mi prići! Ima više draži
ova slatka strepnja, čekanje i stra'.
Sve je mnogo lepše donde dok se traži,
o čemu se samo tek po slutnji zna.

Ne, nemoj mi prići! Našto to i čemu?
Izdaleka samo sve ko zvezda sja;
izdaleka se samo divimo svemu.
Ne, nek mi ne priđu oka tvoja dva!


...for my honey
 

Charlotte

Primećen član
Poruka
627
On bese voljen…bar je tako
On mislio I srecan bio.
Po sto je puta srecan svako
Ko veru nije izgubio,
U kome zelje razum guse,
Ko uziva u sreci duse
Ko pijan putnik u krevetu,
Ili k’o leptir na svom cvetu.
A|l jadan onaj, ko u glavi
Sve predvidi I prozre lako,
Ko smisao im vidi pravi ,
Ciji je duh I srce jadno
Zaledilo iskustvo hladno.

Puskin, Evgenije Onjegin
 

Fleur

Zainteresovan član
Poruka
325
Hehehe pa dokle vise rasplakacete me sa mojim dragim stihovima....Kao da mi citate misli.. Puskin, uzalud je budim, Pasternak... :cry:
Mala sala svaka vam cast, odlicni stihovi. Angles's breath tvoj sam vec kopirala u moju svesku i marljivo ucim napamet. Dopada mi se...

Ona ima uvek otvorene oči
I ne dopušta mi da spavam
Njeni snovi pri punoj svetlosti
Mogu sunce da ispare
Zbog njih se smejem plačem i smejem
Govorim a ništa ne kazujem



I opet malo Puskina


Zar nisi ti i onog trena,
O priviđenje moje drago,
Promako kroz noć kao sena,
Nad uzglavlje se moje sago
I šapnuo mi reči nade.
Ljubavi pune i iskrene?
Ko si ti? Čuvar duše mlade
Ili kobni duh što kuša mene?
Utišaj sumnje što me guše,
Možda su sve to sanje moje,
Zablude jedne mlade duše,
A sasvim drugo suđeno je...
Nek bude tako! Što da krijem?
Milosti tvojoj dajem sebe,
Pred tobom suze bola lijem
I molim zaštitu od tebe...
 

Astrodita

Domaćin
Poruka
3.115
Balada iz predgrađa

....I lije na uglu petrolejska lampa
Svjetlost crvenkastožutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu.

I uvijek ista sirotinja uđe
U njezinu svjetlost iz mraka,
I s licem na kojem su obično brige
Pređe je u par koraka.

A jedne večeri nekoga nema,
A moro bi proć;
I lampa gori,
I gori u magli,
I već je noć.

I nema ga sutra, ni prekosutra ne,
I vele da bolestan leži,
I nema ga mjesec,
I nema ga dva,
I zima je već,
I sniježi...

A prolaze kao i dosada ljudi
I maj već miriše---
A njega nema, i nema, i nema ,
I nema ga više

I lije na uglu petrolejska lampa
Svjetlost crvenkastožutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu.

Dobriša Cesarić

Ovu pesmu mi je davno recitovao moj veliki prijatelj Rale Damjanović, za moj rođendan, jednog maja u Skadarliji...i sada kad zatvorim oči, vraćam se u godine naše mladosti...i uspomene nisu izbledele!
 
Poruka
7.705
Tvoje vatre su prisutne.
Danas. Davno pre danas.
I dugo iza svih danas.
Uvek cemo se sretati.
Moras mi jednom objasniti
kakav si ti to vrag
kad dunes u pcelu na dlanu
i pretvoris je u zvezdu.
Jer cime ljubiti svet
ako su jedina usta
vecito zauzeta
izgovaranjem ljubavi?
S tobom je opasno hteti -
ti nikada ne odustajes.
S tobom je opasno voleti -
ti se nikad ne zaboravljas.
S tobom je opasno ici,
ti se nikad ne umaras.
S tobom je chudno i umreti -
jer ti se ne zavrsas.
Jer ziveti se moze
il' zagonetno, il' nikako.
Ugradjeni u prostor,
ne umiremo to mi.
to se rasteze nebo
i uzdize nas ka zvezdama!


Za mog malog, slatkog mangupa. :-)
 

Arnold_Layne

Ističe se
Poruka
2.341
Domaće:

Laza Kostić - Medju Javom I Medj Snom

Srce moje, srce ludo,
sta ti mislis s pletivom?
K'o pletilja ona stara,
dan sto plete, noc opara,
medju javom i medj snom.

Miroslav Antić - Nepovratna Pesma

Opasno je kao zmija
opasno je kao metak
da u tebi vecno klija
i carlija tvoj pocetak.

Ti za koren
nisi stvoren
Ceo svet ti je otvoren.

Vladislav Petković-Dis - Možda Spava

Ja sad nemam svoju dragu, i njen ne znam glas;
Ne znam mesto na kom zivi ili pociva;
Ne znam zasto nju i san mi java pokriva;
Mozda spava, i grob tuzno neguje joj stas.
Ja sad nemam svoju dragu, i njen ne znam glas.

Mozda spava sa ocima izvan svakog zla,
Izvan stvari, iluzija, izvan zivota,
I s njom spava, nevidjena, njena lepota;
Mozda zivi i doci ce posle ovog sna.
Mozda spava sa ocima izvan svakog zla.

Miloš Crnjanski - Sumatra

Sad smo bezbrizni, laki i nezni.
Pomislimo: kako su tihi, snezni
vrhovi Urala.

Rastuzi li nas kakav bledi lik,
sto ga izgubismo neko vece,
znamo da, negde, neki potok,
mesto njega, rumeno tece!

Po jedna ljubav, jutro u tudjini,
dusu nam uvija, sve tesnje,
beskrajnim mirom plavih mora,
iz kojih crvene zrna korala,
kao, iz zavicaja, tresnje.

Probudimo se nocu i smesimo, drago,
na Mesec sa zapetim lukom.
I milujemo daleka brda
i ledene gore, blago, rukom.

Djordje Balašević - Regruteska

Sine moj...
Ti se majke sećaš nejasno...
Dobre senke iznad kolevke...
Poč'o si da pamtiš prekasno...
Osluškujem lepet anđela...
Znaću valjda da je nađem ja?

Eh, mani me...
Naš sam dom k'o čergu selio...
Tepanja na vino mirišu...
Njene stvari sam razdelio...
Svaki praznik minu ćuteći...
Sebi nisam mog'o uteći...

Stade sve... Samo život prođe...
Sine moj, oči njene plave...
Stiže dan da u vojsku pođeš...
Čudni se ovde sveci slave...
Ej... Sine moj... Kako da te pustim?
Ti si sve što mi od nje osta'...
Di ćeš s tim trepuškama gustim?
Život baš ne zna šta je dosta...

Slušaj njih
Što uz bojni poklič legaju...
Pevaju u slavu noževa...
Pevaju pa onda begaju...
Pošlo vreme s goreg na gore...
Razigralo one Najgore...

Sine moj...
Gajde će ti baba kupiti...
Tamburu sa ticom sedefnom...
Cure će pred kućom pupiti...
Nek se šorom digne prašina...
Kad bataljon suknji maršira...

Stade sve... Samo život prođe...
Sine moj, oči njene plave...
Stiže dan da u vojsku pođeš...
Lumpuju... Usijane glave...

Sine moj, sve su to barabe...
Ne dam ja mog spomenka bokor...
Derane... Drž' se tvoga babe...
Nisi ti za taj jad i pokor, ej... :( :(

Djordje Balašević - Ratnik Paorskog Srca

Negde u Braci je paorski koren
i može rata i rata da bude.
Kad nije paor za soldata stvoren,
volije konje i zemlju neg' ljude.

A mi, a mi smo bili derani
i sve još je vredelo za nas.

Hej, hej, konji beli nebom terani,
kroz san i kroz oblake u kas.

Djordje Balašević - Provincijalka

Rekli su mi da je došla iz provincije,
strpavši u kofer snove i ambicije.
Drug je studirao sa njom,
pa smo se najzad sreli ona i ja.
Shvatih, Bože, ovo je sazvežđe za nju provincija.

Srce stade kao dete da se otima,
tražili smo se po prethodnim životima.
Ostavih iza sebe sve,
zablude, promašaje koji tište,
prosto, lako, k'o neko beznačajno pristanište.

O, da mi je da se još jednom zaljubim,
opet bih uzeo kostim večnog dečaka.
I opet bih smislio kako da prodangubim
dok ona ne sleti niz hodnik studenjaka.

Djordje Balašević - Portret Mog Života

Mesec prosipa bokal fosfora.
Vitraž mraza na oknu prozora.
Jedne noći k'o ova, znaće Bog,
doslikaću portret života svog.

Silueta se davno nazire.
Neko uzdahne, neko zazire.
Isto vide a razno tumače,
đavo prste u farbu umače.

Prave si boje dodala na taj portret života mog:
talase plave, nijansu lave, vrtloge zelenog.
I lila, tamnu, čeznjivu,
i boju breskve, nežnu i sramežljivu,
setno sivu, nepogrešivu.

Roze nađoh međ' starim pismima,
modru vrpcu nad teškim mislima,
ukrah riđu iz pera drozdova,
laki purpur iz prvih grozdova.

Uzeh oker sa sveće svečarske,
drap sa svilene mašne bećarske,
mrku s tambure tužnih tonova
a cinober sa nosa klovnova.

Prave si boje dodala na taj portret života mog:
talase plave, nijansu lave, vrtloge zelenog.
A crnu nisi štedela,
ali bez nje bi bela još izbledela -
bez crne bela ne bi vredela.

Srce je moje napuklo
k'o kora starog bagrema,
al' u tvom oku kao lane zadrema.
I, jedva, kao šapati,
niču u uglovima zlatne paprati.
Pramen sna u sliku navrati.

Vetar dokono senke spopada.
Huk u ambis tišine propada.
Jedne noći, k'o ova, znaće Bog,
doslikaću portret života svog.
 

Arnold_Layne

Ističe se
Poruka
2.341
dakle Strane:

Edgar Allan Poe - The Raven

Once upon a midnight dreary, while I pondered, weak and weary,
Over many a quaint and curious volume of forgotten lore,
While I nodded, nearly napping, suddenly there came a tapping,
As of some one gently rapping, rapping at my chamber door.
"'Tis some visitor," I muttered, "tapping at my chamber door-
Only this, and nothing more."

Ah, distinctly I remember it was in the bleak December,
And each separate dying ember wrought its ghost upon the floor.
Eagerly I wished the morrow;- vainly I had sought to borrow
From my books surcease of sorrow- sorrow for the lost Lenore-
For the rare and radiant maiden whom the angels name Lenore-
Nameless here for evermore.
.............................

Edgar Allan Poe - Annabel Lee

It was many and many a year ago,
In a kingdom by the sea,
That a maiden there lived whom you may know
By the name of ANNABEL LEE;--
And this maiden she lived with no other thought
Than to love and be loved by me.

She was a child and I was a child,
In this kingdom by the sea,
But we loved with a love that was more than love--
I and my Annabel Lee--
With a love that the winged seraphs of heaven
Coveted her and me.

And this was the reason that, long ago,
In this kingdom by the sea,
A wind blew out of a cloud by night
Chilling my Annabel Lee;
So that her high-born kinsman came
And bore her away from me,
To shut her up in a sepulchre
In this kingdom by the sea.

The angels, not half so happy in Heaven,
Went envying her and me:--
Yes! that was the reason (as all men know,
In this kingdom by the sea)
That the wind came out of a cloud, chilling
And killing my Annabel Lee.

But our love it was stronger by far than the love
Of those who were older than we--
Of many far wiser than we-
And neither the angels in Heaven above,
Nor the demons down under the sea,
Can ever dissever my soul from the soul
Of the beautiful Annabel Lee:--

For the moon never beams without bringing me dreams
Of the beautiful Annabel Lee;
And the stars never rise but I see the bright eyes
Of the beautiful Annabel Lee;
And so, all the night-tide, I lie down by the side
Of my darling, my darling, my life and my bride,
In her sepulchre there by the sea--
In her tomb by the side of the sea.

CAR! CAR MEDJU PESNICIMA, BILO KOJE NACIONALNOSTI.

Šarl Bodler - Albatros


Often, to pass the time on board, the crew
will catch an albatross, one of those big birds
which nonchalantly chaperone a ship
across the biter fathoms of the sea.
Tied to the deck, this sovereign of space,
as if embarrassed by its clumsiness,
pitiably lets its great white wings
drag at its sides like a pair of unshipped oars.
How weak and awkward, even comical
this traveler but lately so adroit-
one deckhand sticks a pipestem in its beak,
another mock the cripple that once flew!
The Poet is like this monarch of the clouds
riding the storm above the marksman's range;
exiled on the ground, hooted and jeered,
he cannot walk because of his great wings.

(engleska verzija)

Sergej Jesenjin - Majčino Pismo

Što mogu reći još
u času tome,
i na što treba
odgovora dati?
preda mnom tu,
na stolu sumornome,
još leži pismo
što ga posla mati.

Ona mi piše:
"Ako imaš volje,
doputuj golube
na praznike k nama.
Kupi mi šal,
a ocu gaće bolje-
u kući vlada oskudica sama.

Nikako ne volim
što si poeta
što si dočekao
ove slavne dane.
Draže bi mi bilo
da od ranih ljeta
išao si za ralom u poljane.

Ostarjela sam već
i nemam daha.
Da nisi otišo
iz doma svoga
uz mene bi sada
bila snaha
i zibala bih
unučića koga

No ti si djecu
sijo na sve strane
i ženu svoju
drugome si dao.
Bez drugova i doma,
svoje dane
u krčmama si ludo
prokockao.

Što je to s tobom,
moj ljubljeni sine,
bio si tih i blag
i svi su meni
isticali te tvoje vrline,
govoreći: koliko je sretan
otac tvoj Aleksandr Jesenjin!

No ispunio nisi
naše nade.
i zbog toga je
bol u duši veći,
jer ocu tvome
zalud na um pade
da pjesmama ćeš
mnogo novca steći.

No ako stečeš--
stran je tebi dom.
gorčine zato
u mom pismu ima,
jer dobro znadem
po slučaju tvom:
da novaca ne daju pjesnicima.

Nikako ne volim
što si poeta,
što si dočekao
ove slavne dane.
Draže bi mi bilo
da od ranih ljeta
išao si za ralom u poljane.

Mori me briga
i bijede se bojim.
Ni konja više nema.
No da si ti u domu
imali bismo svega,
a ti sa umom tvojim--
i mjesto predsjednika
u volispolkomu

Charles Bukowski - Beer

I don't know how many bottles of beer
I have consumed while waiting for things
to get better
I dont know how much wine and whisky
and beer
mostly beer
I have consumed after
splits with women-
waiting for the phone to ring
waiting for the sound of footsteps,
and the phone to ring
waiting for the sounds of footsteps,
and the phone never rings
until much later
and the footsteps never arrive
until much later
when my stomach is coming up
out of my mouth
they arrive as fresh as spring flowers:
"what the hell have you done to yourself?
it will be 3 days before you can **** me!"

the female is durable
she lives seven and one half years longer
than the male, and she drinks very little beer
because she knows its bad for the figure.

while we are going mad
they are out
dancing and laughing
with horney cowboys.

well, there's beer
sacks and sacks of empty beer bottles
and when you pick one up
the bottle fall through the wet bottom
of the paper sack
rolling
clanking
spilling gray wet ash
and stale beer,
or the sacks fall over at 4 a.m.
in the morning
making the only sound in your life.

beer
rivers and seas of beer
the radio singing love songs
as the phone remains silent
and the walls stand
straight up and down
and beer is all there is.

John Lennon - Working Class Hero

AS SOON AS YOU'RE BORN THEY MAKE YOU FEEL SMALL
BY GIVING YOU NO TIME INSTEAD OF IT ALL
Till the pain is so big you feel nothing at all
Working Class Hero is something to be
Working Class Hero is something to be

They hurt you at home and they hit you at school
They hate you if you're clever and despise a fool
Till you're so ******* crazy you can't follow their rules
Working Class Hero is something to be
Working Class Hero is something to be

When they've tortured and scared you for 20 odd years
then they expect you to pick a career
When you can't really function you're so full of fear
Working Class Hero is something to be
Working Class Hero is something to be

Keep you doped with religon, sex and T.V.
and you think you're so clever and classless and free
but you're still ******* peasents as far as I can see
Working Class Hero is something to be
Working Class Hero is something to be

There's room at the top I'm telling you still
but first you must learn how to smile as you kill
if you want to be like the folks on the hill
Working Class Hero is something to be

Yes , A Working Class Hero is something to be
If you want to be a hero well just follow me
If you want to be a hero well just follow me


Bob Dylan - Maggies Farm

.......
I ain't gonna work on Maggie's farm no more.
No, I ain't gonna work on Maggie's farm no more.
Well, I try my best
To be just like I am,
But everybody wants you
To be just like them.
They sing while you slave and I just get bored.
I ain't gonna work on Maggie's farm no more.
......
Pink Floyd - Time

Ticking away the moments that make up a dull day
You fritter and waste the hours in an off hand way
Kicking around on a piece of ground in your home town
Waiting for someone or something to show you the way

Tired of lying in the sunshine staying home to watch the rain
You are young and life is long and there is time to kill today
And then one day you find ten years have got behind you
No one told you when to run, you missed the starting gun

And you run and you run to catch up with the sun, but it’s sinking
And racing around to come up behind you again
The sun is the same in the relative way, but you’re older
Shorter of breath and one day closer to death

Every year is getting shorter, never seem to find the time
Plans that either come to naught or half a page of scribbled lines
Hanging on in quiet desperation is the english way
The time is gone, the song is over, thought I’d something more to say
 

Kaa

Domaćin
Poruka
4.919
" Sve kise proleca
a onda
na talasima mesec"
" Latice cveta
doplovite do moje drage
kad me se seca"
" Ima trenutaka u
zimskoj oluji,
zvezde zovu, ti letis."
U pitanju su prevodi nepoznatog japanskog haiku majstora, i iako imam gomilu dragih mi i stihova i pesama(svaka cast za Anabell Lee), Turgenjevljevog "Demona" i citavu antologiju "Mancesterski suicid" itd...Ova tri stiha,peme-sta god bili ostali su u meni kao slike za vjeki vjekova
.
 

Fleur

Zainteresovan član
Poruka
325
Svaka vam cast za ove stihove.... Evo jos malo mojih predloga:

Laza Kostic
Oprosti, majko sveta, oprosti,
sto nasih gora pozalih bor,
na kom se, ustuk svakoj zlosti,
blazenoj tebi podize dvor;
prezri, nebesnice, vrelo milosti,
sto ti zemaljski sagresi stvor:
Kajan ti ljubim preciste skute,
Santa Maria della Salute.
Zar nije lepse nosit' lepotu,
svodova tvojih postati stub,
nego grejuci svetsku lepotu
u pep'o spalit' srce i lub;
tonut' o brodu, trunut' u plotu,
djavolu jelu a vragu dub?
Zar nije lepse vekovat' u te,
Santa Maria della Salute?
Oprosti, majko, mnogo sam strad'o,
mnoge sam grehe pokaj'o ja;
sve sto je srce snivalo mlado,
sve je to jave slomio ma',
za cim sam cezn'o, cemu se nad'o,
sve je to davno pep'o i pra',
na ugod zivu pakosti zute,
Santa Maria della Salute.
Trovala me je podmuklo, gnjilo,
al' ipak necu nikoga klet';
stagod je muke na meni bilo,
da nikog za to ne krivi svet:
Jer, sto je dusi lomilo krilo,
te joj u jeku dusilo let,
sve je to s ove glave sa lude,
Santa Maria della Salute!
Tad moja vila preda me granu,
lepse je ovaj ne vide vid;
iz crnog mraka divna mi svanu,
k'o pesma slavlja u zorin svit,
svaku mi mahom zaleci ranu,
al' tezoj rani nastade brid:
Sta cu od milja, od muke ljute,
Santa Maria della Salute?
Ona me glednu. U dusu svesnu
nikad jos takav ne sinu gled;
tim bi, sto iz tog pogleda kresnu,
svih vasiona stopila led,
sve mi to nudi za cim god ceznu',
jade pa slade, cemer pa med,
svu svoju dusu, sve svoje zude,
-svu vecnost za te, divni trenute!-
Santa Maria della Salute.
Zar meni jadnom sva ta divota?
Zar meni blago toliko sve?
Zar meni starom, na dnu zivota,
ta zlatna vocka sto sad tek zre?
Oh, slatka vocko, tantalskog roda,
sto nisi meni sazrela pre?
Oprosti meni gresne zalute,
Santa Maria della Salute.
Dve u meni pobise sile,
mozak i srce, pamet i slast.
Dugo su bojak strahovit bile,
k'o besni oluj i stari hrast:
Napokon sile sustase mile,
vijugav mozak odrza vlast,
razlog i zapon pameti hude,
Santa Maria della Salute.
Pamet me stegnu, ja srce stisnu',
utekoh mudro od srece, lud,
utekoh od nje - a ona svisnu.
Pomrca sunce, vecita stud,
gasnuse zvevde, raj u plac briznu,
smak sveta nasta i strasni sud. -
O, svetski slome, o strasni sude,
Santa Maria della Salute!
U srcu slomljen, zbunjen u glavi,
spomen je njezim sveti mi hram.
Tad mi se ona od onud javi,
k'o da se Bog mi pojavi sam:
U dusi bola led mi se kravi,
kroz nju sad vidim, od nje sve znam,
za sto se mudracki mozgovi mute,
Santa Maria della Salute.
Dodje mi u snu. Ne kad je zove
silnih mi zelja navreli roj,
ona mi dodje kad njojzi gove,
tajne su sile sluskinje njoj.
Navek su sa njom pojave nove,
zemnih milina nebeski kroj.
Tako mi do nje prostire pute,
Santa Maria della Salute.
U nas je sve k'o u muza i zene,
samo sto nije briga i rad,
sve su miline, al' nezezene,
strast nam se blazi u rajski hlad;
starija ona sad je od mene,
tamo cu biti dosta joj mlad,
gde svih vremena razlike cute,
Santa Maria della Salute.
A nasa deca pesme su moje,
tih sastanaka veciti trag;
to se ne pise, to se ne poje,
samo sto dusom probije zrak.
To razumemo samo nas dvoje,
to je i raju prinovak drag,
to tek u zanosu proroci slute,
Santa Maria della Salute.
A kad mi dodje da prsne glava
o mog zivota hridovit kraj,
najlepsi san mi postace java,
moj ropac njeno: "Evo me, naj!"
Iz nistavila u slavu slava,
iz beznjenice u raj, u raj!
U raj, u raj, u njezin zagrljaj!
Sve ce se zelje tu da probude,
dusine zice sve da progude,
zadivicemo svetske kolute,
zvezdama cemo pomerit' pute,
suncima zasut' seljanske stude,
da u sve kute zore zarude,
da od miline dusi polude,
Santa Maria della Salute.


Emily Dickinson


Because I could not stop for Death
He kindly stopped for me
The Carriage held but just Ourselves
And Immortality.

We slowly drove—He knew no haste
And I had put away
My labor and my leisure too,
For His Civility

We passed the School, where Children strove
At Recess—in the Ring
We passed the Fields of Gazing Grain
We passed the Setting Sun

Or rather—he passed us
The Dews drew quivering & chill
For only Gossamer, my Gown
My Tippet—only Tulle—

We paused before a House that seemed
A Swelling of the Ground
The Roof was scarcely visible
The Cornice—in the Ground

Since then—'tis Centuries—and yet
Feels shorter than the Day
I first surmised the Horses' Heads
Were toward Eternity—
 

bavaria

Početnik
Poruka
12
Ne može se uhvatiti senka
od života što ko Dunav tece
jer je život i svetlo i tama,
nekad jutro a nekada vece,
jer je život i svetlo i tama,
nekom jutro a nekome vece.

Ko te ima taj te nema,
ko te nema taj te sanja,
ko te sanja taj te ljubi
a ti o tom pojma nemaš.
..............................................................
 

Meseceva_kci

Aktivan član
Poruka
1.594
Vasko Popa

Odjekivanje

Prazna soba da rezi
Uvuchem se usvoju kozu
Tavanica stane da skichi
Hitnem joj jednu kost
Uglovi stanu da kevcu
I njima hitne po jednu kost
Pod stane da zavija
Hitnem i njemu jednu kost
Jedan zid stane da laje
I njemu hitnem jednu kost
I drugi i treci i cetvrti zid
Stane da laje
Hitnem svakom po jednu kost
Prazna soba stane da urla
I sam prazan
Bez ijedne kosti
U stostruki se odjek
Urlika pretvaram
I odjekujem odjekujem
Odjekujem


Odlazak


Nisam vishe tu
S mesta se nisam pomerio
Ali tu vishe nisam

Neka udju
Neka pregledaju neka pretraze

Vodenica u senci rebara
Zrelu prazninu melje
Opushci jevtinih snova
U pepeljari se dime
Nisam vishe tu

Privezan chamac njishe se
Na crvenim talasima
Par nedozrelih rechi
U oblachnom grlu visi
Nisam vishe tu

S mesta se nisam pomerio
Ali vec sam daleko
Teshko d ace me stici

Pre igre
Zažmuri se na jedno oko
Zaviri se u sebe u svaki ugao
Pogleda se da nema eksera da nema lopova
Da nema kukavičjih jajaZažmuri se na drugo oko
Čučne se pa se skoči
Skoči se visoko visoko visoko
Do navrh samog sebe
Odatle se padne svom težinom
Danima se pada duboko duboko duboko
Na dno svoga ponora
Ko se ne razbije u paramparčad
ko ostane čitav i čitav ustane
Taj igra


“Samo u snu istim predelima hodamo.”
~Nash dom je zelena jabuka

“Teshkomu je u sebi
U rodjenom telu
Izishao je

Sakrio se od sebe
Sakrio u svoju senku.”
~Pustolovina belutka

…”Poshao sam da kupim cigarette
Trazim i flashu piva
Da nadjem mesto u svojoj zvezdi.”
~Zemaljsko sazvezdje

…”Da li cu moci
Na ovom nepochin-polju
Da ti podignem shator od svojih dlanova…”
~Evo to je to nepozvano
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Jovan Jovanovic Zmaj

Pesma o pesmi
…………………….
"Gde je bola, gde je jada,
-Pesma blazi;
Gde se klone, gde se pada,
-Pesma snazi;
Gde su ljudi dobre cudi,
-Pesma s’ ori;
Shto ne mozesh drukche reci,
-Pesma zbori;
Gde utehe nema druge,
-Pesma stize;
A gde sumnja sve obara,
-Pesma dize.

Jer u pesmi nema mrznje,
Ljubav vlada,
U pesmi je cvetak vere,
Melem nada.

K one shvati pesma shta je,
Shta li moze,
Za njega si zaman cerku
Poslo, Boze!
Dok o’ rajskoj sreci sneva
Dusha zivlja,
On ce, kletnik, da se sledi
Il’ podivlja.

Neguj pesmu, njom cesh skrotit
Ljuta tigra-
Ali pesma ne sme biti
Pusta igra.
Pesma mora biti sveta,
Biti chista,
Bash ko zvezda u visini
Shto se blista.
Mora biti bogodana,
Plemenita,
Mora biti obasjana,
Istinita,
Mora teci iz dubina
Srca zdrava,-
Takva pesma sve osvaja,
Pokorava.
Takvu pesmu gaji, neguj
Dok te traje!
Ne skrvni je laznom dushom,
-Svetinja je!
Progonite l’ takve pesme,
Chiste, svete,-
Zbogom sreco,- zbogom nade,-
Zbogom svete!"
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Sharl Bodler

Albatros

Često, šale radi, sa broda mornari
Love albatrose, silne ptice mora,
Što slede, nehajni saputnici stari,
Lađu koja klizi vrh gorkih napora.
Tek što ih na daske stavi momčad čila,
Ti kraljevi neba, nevešti i tromi,
Bedno spuste svoja moćna krila
Kao red vesala što se uz njih lomi
Taj krliati putnik sad sputan i mali!
On, prekrasan nekoć, sad smešan i klet!
Jedan mornar lulom kljun mu njegov pali,
Drugi oponaša, hramljuć, njegov let
Pesnik sliči ovom vladaru oblaka
Što se smeje strelcu, protiv nepogoda:
Prognan na tle usled ruganja opaka,
Džinovska mu krila smetaju da hoda.

Neprijatelj

Mladost mi je bila mračna nepogoda
koji samo katkad sunce bleskom probi,
i u mojoj bašti sad je malo ploda,
kad nakon oluje osta u grdobi.

Evo već se jesen mojih misli šunja;
sad ašov i grobvlje tražim, radi truda
da izravnim zemlju plavu, punu mulja,
gde ko reke grdne jame zjape svuda.

No da li će cveće novo koje sanjam
do mistične hrane životne da dođe?
korenom u zemlju pustu da uranja,
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Rudyard Kipling

Ako možeš ostati miran kad na tvom putu
Svi izgube glavu i prstom pokazuju na tebe,
Ako sačuvaš poverenje kad svi ostali sumnjaju,
Ali ako im ne zameriš što nemaju poverenja;
Ako ti čekanje ne predstavlja mnogo muke;
Ako ne lažeš kad čujes laži,
Ili ako ne mrziš kad tebe mrze;
Ako se ne praviš suviše dobar, niti govoriš suviše mudro;
Ako snivaš ali ti snovi nisu sve;
Ako misliš ali ti misli uvek ostaju čiste;
Ako znaš da primiš pobedu i poraz,
Da primiš jednako i jedno i drugo;
Ako možeš podneti da tvoju istinu
Varalice iskrivljuju da bi lakše prevarili budale;
Ako vidiš kako u komadiće razbijaju tvoj cilj
I ako se sagneš da podigneš i pokupiš ostatke.

Ako možeš sakupiti sva tvoja dobra
I staviti ih na kocku, sve odjednom,
Ako si spreman da ponovo kreneš, kao na početku,
Ne prošaptavši ni reči, izgubivši sve uz osmeh;
Ako prisiliš svoje srce, svoje živce, svoje mišiće
Da služe tvojim ciljevima i kad su malaksali,
I ako ustraješ kada sve zaostane,
Izuzev volje koja naređuje: "Drži se dobro!"
Ako se usred gomile ne ponosiš,
I ne smatraš se herojem, ako se družiš sa kraljevima;
Ako te ni prijatelj ni neprijatelj ne mogu pokvariti;
Ako svaki čovek za tebe nešto znači, ali ni jedan suviše;
Ako umeš dobro ispuniti svaku minutu svog života,
I svakog trenutka ideš pravim putem;
Tvoja će biti zemlja i sve njeno blago,
Jer, BIĆEŠ ČOVEK, SINE MOJ!
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Edgar Allan Poe

Annabel Lee

It was many and many a year ago,
In a kingdom by the sea,
That a maiden there lived whom you may know
By the name of ANNABEL LEE;
And this maiden she lived with no other thought
Than to love and be loved by me.

I was a child and she was a child,
In this kingdom by the sea;
But we loved with a love that was more than love-
I and my Annabel Lee;
With a love that the winged seraphs of heaven
Coveted her and me.

And this was the reason that, long ago,
In this kingdom by the sea,
A wind blew out of a cloud, chilling
My beautiful Annabel Lee;
So that her highborn kinsman came
And bore her away from me,
To shut her up in a sepulchre
In this kingdom by the sea.

The angels, not half so happy in heaven,
Went envying her and me-
Yes!- that was the reason (as all men know,
In this kingdom by the sea)
That the wind came out of the cloud by night,
Chilling and killing my Annabel Lee.

But our love it was stronger by far than the love
Of those who were older than we-
Of many far wiser than we-
And neither the angels in heaven above,
Nor the demons down under the sea,
Can ever dissever my soul from the soul
Of the beautiful Annabel Lee.

For the moon never beams without bringing me dreams
Of the beautiful Annabel Lee;
And the stars never rise but I feel the bright eyes
Of the beautiful Annabel Lee;
And so, all the night-tide, I lie down by the side
Of my darling- my darling- my life and my bride,
In the sepulchre there by the sea,
In her tomb by the sounding sea.

The Raven


Once upon a midnight dreary, while I pondered, weak and weary,
Over many a quaint and curious volume of forgotten lore,
While I nodded, nearly napping, suddenly there came a tapping,
As of some one gently rapping, rapping at my chamber door.
"'Tis some visitor," I muttered, "tapping at my chamber door-
Only this, and nothing more."

Ah, distinctly I remember it was in the bleak December,
And each separate dying ember wrought its ghost upon the floor.
Eagerly I wished the morrow;- vainly I had sought to borrow
From my books surcease of sorrow- sorrow for the lost Lenore-
For the rare and radiant maiden whom the angels name Lenore-
Nameless here for evermore.
........
~~~~~~~~~~~~~~

Ima ih josh dosta...vraticu se ovoj temi, svakako (:
 
Top