Mojih ruku delo

  • Začetnik teme Začetnik teme moler
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
PC120040.JPG

Nešto sam se navukao na kerove. Nov sam ovde, inače.
I ako bi neko kupio neki rad, neka se javi, rad sam da prodam rad. :D
 
Fotošop majstore, naređaj kompoziciju kao na slici, postavi oči u visinu vrha čaše pa mi kaži iz koje se perspektive vidi tanjir. Jbg, nemam ovu fotku više da i nju okačim.

Dekao, to i jeste problem, radio si sa fotografije koju si načinio iz specifične tačke (iz bliza) te kao takva fotografija i pokazuje isktivljenu prespektivu što u tvojoj slici daje utisak nepoznavanja istinske perspektive. Slika i fotogragija nisu jedno. U slici se mora dati uvjerljiv prizor (ako je prizor 'realan' kako to ti želiš da pokažeš). Ukoliko je 'realizam' neuvjerljiv on postaje 'loša' slika. Stoga, ovaj 'Sojo' je u pravu kada ti daje komentar na perspektivu čaše recimo, jer naše oko u sebi ima i zakon prostornog posmatranja kojeg nazivamo perspektiva. Stoga, perspektiva tvoje slike je totalno netačna i neuvjerljiva što ruši ubjedljivost tvog realizma.

A zašto je utisak perspektive netačan, iako tvrdiš i pretpostavljam da tako jeste, da u fotografiji sve baš tako izgleda?

Zato što naše oko nije fotokamera već je svako oko jedno sočivo koje projeketuje jednu dvodimenzionalnu sliku prizora. Kada se te dvije dvodimenzionalne projekcije prizora iz dvije različite tačke projektovanja centriraju u zamišljenoj tački u prostoru (dakle iza prizora) dobijamo sliku koja kao 'realizam' ima svoj zakon. Razlog stvaranju trodimenzionalnog utiska jeste sklop te dvije dvodimenzionalne, a uz to i transparentne projekcije naša dva individualna projektora, lijevog i desnog oka. Fiksirajući projekciju u jednu zajedničku zamišljenu, nevidljivu tačku u prostoru mi uistinu podešavamo dvije projekcije u jednu koja je samo iluzija trodimenzionalnog, 'realnog' prostora. Bivajući fiksirane u jednu tačku te dvije transparentne projekcije se upotpunjuju i preklapaju dajući ubjedljiv utisak punoće, solidnosti i naravno prostornosti unutar projektovanog prizora.
 
Poslednja izmena:

Evo sada malo drugačiji komentar :).

I u jednom i u drugom slučaju tvoja slika prizora je neuvjerljiva. Razlozi su drugačiji ali uvijek je rezultat isti, neuvjerljivost. Ono što sam shvatio dok sam dalje razmatrao tvoju sliku jeste da si ti uistinu dodao dijelove slike koji ne pripadaju samom prizoru iz pozicije iz koje bi se takav prizor mogao sagledati. A šta si ti to dodao? Dodao si prednji plan, dakle, dodao si ovaj neuvjerljivi sto-podlodu na kojemu-kojoj je čitava postavka postavljena. Samim tim si u prizor ubacio ono što se golim okom ne može vidjeti iz pozicije iz koje se formira ta specifična perspektiva. Postavljajući sve te navedene elemente slike a zajedno sa perspektivom koja je izvedena iz samo jedne moguće tačke posmatranja dobio si iskrivljenje koje je načinilo sliku totalno neuvjerljivom. S tim, sav tvoj trud da naslikaš limum uvjerljivo teksturalnim i taktilnim pao je u vodu. Perspektiva je osnova uvjerljivosti u ovakvom načinu slikanja te si morao da poštuješ i njena pravila. Nisi shvatio, očigledno, da si dodavanjem prostora na donjem dijelu slike povećao rastojanje između zamišljenog prizora i posmatrača. Povećao si rastojanje u slici ali nisi promijenio i perspektivu što našem oku-razumu govori da nešto nije u redu. Povećanjem razmaka između tačke posmatranja-bilježenja podataka u slici i centralnog prizora perspektiva se kompletno mijenja te tvoja perspektiva takva kakva je u slici jedino dobija punu moć i značenje kada iz slike izbaciš ono što takvoj perspektivi ne pripada, Dakle, ako bi izbacio prednji plan, kako i nepotrebni gornji dio tamnog prostora, dobio bi ono što sam ja dobio jednostavnim 'CROP' akcijom, sječenjem tvoje slike i ostavljanjem samo onoga što je u njenom okviru i trebalo da bude.
Evo ti i primjer toga:

Dekaocomentar_zps70f9ee67-1.jpg
 
Ako sada pogledaš svoju sliku osjetit' ćeš da se oko i razum slažu i sa prizorom i sa perspektivom. To je zato što smo okvirom slike uramili prizor ispred naših očiju tačno onako kako ga je moguće obuhvatiti vidjeti našim okom u prirodi. Odbacivanjem prostora koji je nagovještavao veću udaljenost oka posmatrača od udaljenosti koja bi trebala da bude, jednostavno smo načinili iluziju koja nam govori da je posmatrač-umjetnik pozicioniran veoma blizu prizora kojeg gleda-slika. Nadam se da se slažeš samnom da je u ovom formatu slika mnogo uvjerljivija.
 
Poslednja izmena:


U pravu si da je slikano izbliza i da je zbog toga takav utisak. Čak sam imao i iskrivljenje po ivicama zbog blizine. Kad bih sad pravio fotografiju za predložak koristio bih zum i izbegao deformaciju prostora. Ali to sam tako uradio jer mi je ovo prvi put da slikam limun, pa sam ostalo zapostavio. Ovo mi je bila vežba za jednu veću kompoziciju na kojoj limun zauzima jedno od centralnih mesta i na njoj je perspektiva bolje rešena. Ja koji jesam, hvala na sugestijama, pravi si pedagog.
 
Ako sada pogledaš svoju sliku osjetit' ćeš da se oko i razum slažu i sa prizorom i sa perspektivom. To je zato što smo okvirom slike uramili prizor ispred naših očiju tačno onako kako ga je moguće obuhvatiti vidjeti našim okom u prirodi. Odbacivanjem prostora koji je nagovještavao veću udaljenost oka posmatrača od udaljenosti koja bi trebala da bude, jednostavno smo načinili iluziju koja nam govori da je posmatrač-umjetnik pozicioniran veoma blizu prizora kojeg gleda-slika. Nadam se da se slažeš samnom da je u ovom formatu slika mnogo uvjerljivija.


Ha, ha, konačno neko kompetentan ko ne kopira i ne pametuje iz/sa Googla...!

Od ovih samozvanih, samohvalih "umjetnika" dobijamo utisak da su jaki i veliki, da su od njih učili čuveni renomirani
slikari i umjetnici.
Čudno je kad upadnu u mrežu, klientelu, posmatrača koji ih hvale i podržavajuju, tada se osokole da im
Rubens, Rembrandt, niti V. Gog nisu ravni.

Pa još kad udare , počnu da lupaju, neke tehnike poput Venecijanske, slojeve, boje, šta, kako, misli
"normalan" posmatrač, čudo neviđeno, genije...z:D
Da se vratim na temu i početničke greške, da, očite su i providne, a "slikar" me podučava da, vidi-
Fotošop majstore, naređaj kompoziciju kao na slici, postavi oči u visinu vrha čaše pa mi kaži iz koje se perspektive vidi tanjir. Jbg, nemam ovu fotku više da i nju okačim.

Koje obrazlaganje i opravdanje, da smo samo malo učili trigonomotriju a ne projekcije i perspektivu nebi ovako
nešto lupali, ne...
U slikarstvu a i u tehničkom crtanju se izučavaju projekcije, neću ulaziti u detalje samo ću pobiti ovu paušalnu tvrdnju.
Ovako: "naređaj kompoziciju kao na slici, postavi oči u visinu vrha čaše pa mi kaži iz koje se perspektive vidi tanjir. "
žalosno je nekoga terati da "mrtvu prirodu" te čaše i tanjure postavi i da se uvjeri kako je slikar u pravu, stvarno jadno...

Istina, to je samo jedan, (jedini) nulti položaj kada se egzaktno postavi oko u gornji rub čaše ili nekog valjčastog predmeta, to nije praksa, samo jedan dijelić milimetra u plusu ili u minusu, (od te ravni, horizontale) gornji rub nije
više ravan, već eliptičan u plusu ili minusu, a ta perspektivna elipsa se povećava ili smanjuje zavisno od ugla
gledanja, posmatranja.
Njemci imaju fin i jednostavan naziv (fluhtlinien) za takve, i za periferne projekcije ...

Hajde da ne trubimo bajke i da se ne lažemo, manje Goglati, i manje pametovati...

Poz. od Čika Boška.

Klikni, uvećaj


Evo mojia davna poslovna skica (polu-ptičija) perspektiva...
Skica, studia WC-a za goste…

34q2zdi.jpg


Ruke ...(Torzo).....Meka olovka i ugalj...također davno skicirano u ptičijoj perspektivi...

2418t9f.jpg


 
Sojo,

poenta komentara je da se da konstruktivno mišljenje. Ne treba se upuštati u osude i ocjenjivanje 'drugih' niti njihovih misli o sebi. Mi umjetnici jesmo sujetni i od sujete moramo da se oslobodimo, svako u svoje vrijeme, ali nismo svi i sebični. Stoga, treba razumjeti čovjeka, kao prvo, pa tek onda gledati u njemu umjetnika. Čovjek čovjeku nije konkurencija, tako ni umjetnik umjetniku nije konkurencija. Svaki čovjek-umjetnik ima svoj izraz i svoj karakter. Dijeleći znanja koja imamo sa drugim umjetnicima mi ne umanjujemo sebe kao umjetnika ali zato sebe-čovjeka uzdižemo na viši nivo svjesnosti.:heart:
 
Sojo, lepo ti stoji perje onog koji jeste. Nakitio si se za medalju. Za razliku od tebe iz njegovih komentara se vidi znanje, iskustvo i želja da pomogne. Iz tvojih se vidi samo zajedljivost. Aj' oladi malo od komentarisanja mojih slika.
 
dekao,

svi rastemo i razvijamo se svojim tempom, tako i ti. Zato treba pustiti 'sojo-a', kao i svakoga, da komentariše šta mu-im je volja jer s tim uistinu i on-oni sam-i raste-u i shvata-ju nešto o sebi. Svako ko bilo šta čini na ovom svijetu uvijek to čini po sebi i za sebe. To mu naređuje njegov nivo Svjesnosti. Stoga i ti, možeš da kažeš 'sojo-u' da više ne komentariše na tvoje slike, da, ali nije do tebe da mu to zabraniš. Do tebe je da se uzdigneš, i da situaciju vidiš sa više tačke gledišta odakle ni ti niti sojo, niti pak ja nismo jedni drugima prijetnja već se jedni drugima nudimo i dajemo da kroz svakog od nas svi ponaosob doživimo sebe kao individuu, uvjerljivom. Dakle, sve ono što ti činiš u mojoj realnosti je uistinu moj Izbor, a ti (na višem nivou svjesnosti) si već sebe dao, takvog kakav si, da bih ja kroz tebe mogao da doživim SEBE. I tako je sa svima. Jedni drugima smo 'učitelji'. Jedni drugima smo učenici. Svi smo povezani nevidljivim nitima. To se zove Ljubav. Bez tog principa (bezuslovnog davanja) niti jedno iskustvo ne bi moglo da se desi. Život nikada ne bi mogao da se pokrene iz tačke.

Gledajući tvoj trud, ne može se a da se ne oda priznanje da ti uistinu nešto radiš, stvaraš, i to pokazuješ na ovom forumu. Kažem, to je za pohvalu, bez obzira koji je nivo tvog slikarstva. Radom-akcijom se i vještina ali i razumijevanje i gledanje na sam proces kreacije uzdiže na viši nivo. Stoga, na dobrom si putu. Ne dozvoli da te nikakvi komentari skrenu jer kreacija, sam taj čin, već pobija svaki komentar. Kada za to dođe pogodno vrijeme, znam, i sam ćeš da promijeniš način shvatanja a s tim i rada kao posledice tog nivoa shvatanja.

Evo jedan mali primejer: Prije dvije sedmice organizovao sam izložbu zajedno sa mojom suprugom i sa moje dvije kćerke (u zadnjih 45 dana imao sam tri izložbe, bio sam aktivan :)). Niko od njih do sada nije javno izlagao svoje radove te sam ih ja, svojim iskustvom vodio kroz ovaj događaj. Izložba je bila veoma interesantna, koncentrisana ali i raznolika, čak se desilo da je ekipa sa RTS-a snimala čitav događaj ('slučajno'), kao dio kratkog domkumetarca o meni. Uglavnom, moje kćerke, iako su pod mojim krovom i okriljem odgojene, niti u jednom momentu tokom razvoja nisu bile ugnjetene mojim profesionalnim radom. Svo vrijeme sam imao stav da ih ne slomim svojim komentarima. Ideja je bila da im omogućim razvoj njihove ličnosti a ne da sebe projektujem na njih. Starija kćerka sada ima 20 godina a mlađa 18. I jedna i druga su izabrale (same po sebi) da se bave umjetnošću. Moj udio je bio onoliki koliko su imale mogućnost da gledaju moj proces rada (u ateleju i u kući) ali bez nametanja mojih standarda kao neprikosnovenih. Dopustio sam im da se razvijaju svaka na svoj način. Moja supruga je takođe grafički dizajner, mada je svo svoje vrijeme do sada posvetila djeci (imamo ih troje, sina i dvije kćerke). Sada je vrijeme da i moja supruga, jer tako osjeća, nadgradi sebe tamo gdje je stala. Poenta ovog primjera jeste da u jednoj kući pod jednim krovom mogu da žive četiri individue i da se ničim ne sudaraju. Naprotiv, jedni druge mogu da podržavaju i inspirišu. Kroz rad drugih tri, svaka ndividua dobija nešto novo, nešto što sama nikada ne mora da čini. Dakle kroz rad drugih, mi ne gubimo svoju autentičnost te stoga nemamo niti jedan razlog da se osjećamo ugroženim njihoivim prisustvom. Ipak, jedno je sigurno, svaka individua mora da uloži određeni trud kako bi kroz proces kreacije omogućila svom nagonu da se manifestuje u djelo.

Dakle, trud se isplati. Isplati se jer se na kraju procesa čovjek okrene i shvati da je najvažniji bio upravo sam proces. Kroz proces, u ovom slučaju rad-slikanje, se čovjek u tom smijeru nadgrađuje prvo u slikara a onda i u umjetnika. Uistinu, kroz proces kreacije duh manifestuje dušu (namjeru) kreatora-Tvorca...SEBE.
 
Ja koji jesam,

sve si to lepo rekao, ali kako da odreaguješ kad neko hoće da poništi tvoj rad, kad ne prizna tvoje delo? Kako treba da se osećaš kad ti kaže da je to što si uradio prevara i podvala, da sliku nisi naslikao već da si je uradio u fotošopu? To više nije komentar dela, to je njegovo negiranje! Kako to nazvati?

Ali ok, shvatio sam poentu onoga što si hteo da kažeš. :zpozdrav:
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top