Bila je najgora oluja u Nju Meksiku za poslednjih nekoliko godina. Vetar i kisa su besneli cele noci, no i pored toga rancer Bil Brejzel je cuo neobicnu eksploziju. Kada je sevnula prva munja on je otisao da vidi sta je. Ono sto je ugledao rano u jutru 3. jula 1947, ucinilo je njegovu farmu cuvenu u svetu i dovelo do polemika oko NLO-a koje i danas traju. Njegova livada je bila prekrivena kratkim drvenim gredama i metalnim plocama. Drvo je licilo na balsamovano i bilo je lako ma da veoma tvrdo, nije moglo goreti i nije se moglo saviti. Brejzer je video veliki izoblicen disk. Dok je prilazio blize, primetio je nesto jos cudnije. Tu su bila neka bica, ali ne ljudska, koja su lezala pored tog predmeta. Neka od njih su bila jos ziva ma da nisu mogla da govore. Brejzel je odjahao po serifa. Serif je obavestio obliznju avio-bazu u Rozvelu. Dzesi Marsel, sef obavestajne sluzbe, je predvodio istrazivacku ekipu. Dok su ambulantna kola odvozila izgorela tela, vojni kamioni skupljali olupine, on je odmah postavio obezbedjenje oko livade i saopstio ranceru Brejzelu da nikome ne prica o onome sto je video. Nju Meksiko je u to vreme bio centar americhih atomskih, raketnih, avio i radarskih istrazivanja. u Rozvelu je bilo sediste 509. bombarderske jedinice Americkog ratnog vazduhoplovstva, jedine formacije u svetu obucene za atomsku borbu. Marsel nije znao kakva je letelica sto se srusila, ali je primetio da nije slucajno sto se to desilo iznad ovako brizljivo branjene oblasti. Negov trud da ceo slucaj drzi u tajnosti propao je kada je Volter Haut, oficir za informacije u bazi, izdao saopstenje novinama bez ovlascenja svog komandanta pukovnika Vilijema Blansara. Ono je glasilo: "Sve cesce glasine o letecim tanjirima su se juce obistinile, kada je obavestajnoj sluzbi 509. bombardrderske jedinice uspelo da dodje u posed jednog tanjra uz pomoc lokalnih rancera. Objekat se prosle nedelje spustio u jedno imanje u blizini Rozvela. Podignut je i prenet od rancerove kuce, pregledan u avio-bazi u Rozvelu, a potom ga je major Marsel poslao visoj komandi." Novinari su odmah predali vest agencijama iz celog sveta i vojska se nasla pod pritiskom da pruzi dodatne informacije. Medjutim, izvestaci su videli da se prica sada menja. Iz Vasingtona i Rozvela su pokuljali demanti. jedan visoki oficir ratne avijacije je uveravao javnost preko radio-stanice u Teksasu da olupine poticu od ostataka vazdusnog balona. Novine su objavile njegovu fotografiju sa jos jednim oficirom kako ispituju balon. Zvanican stav je brzo smanjio interessovanje radoznalih oko onoga sto se zbilo u Rozvelu. Medjutim neki ufolozi nisu bili zadovoljni ovakvim razvojem dogadjaja. Na prvi trag je slucajno naisao Carls Berlic, autor knjige o zagonetkama bermudskog trougla. Zajedno sa Vilijemom Murom, on 1980. izdaje knjigu u kojoj optuzuje vladu za prikrivanje stvarnih cinjenica - da je letelica kod Rozvela bila vasionski brod sa sestoclanom posadom. On je citirao Grejdija "Barnija" Barneta, vladinog inzinjera, koji je svojim prijateljima pricao da je bio prvi koji je stigao na lice mesta ujutru 3. jula. "Upravo sam predavao duznost", pricao je Barnet, "kada je ugledao bljesak svetla koji se odbijao od velikog metalnog predmeta. Bio je to disk precnika 8-10 metara. Dok sam ga posmatrao, iz drugih pravaca su pristizali ljudi. Kasnije su mi reki da su clanovi arheoloske ekipe. Razgledali su mrtva tela koja su ispala na zemlju. Mislim da ih je bilo jos u masini koja se prepolovila od eksplozije ili sudara. Priblizio sam se da pogledam tela. Licila su na ljudska, ali to ipak nisu bili ljudi. Glave su im bile okrugle i bez kose, a oci male. Za nase stndarde bili su veoma mali, dok su im glave bile nesrazmerno velike u odnosu na telo. Odeca je bila iz jednog dela i sive boje. Nije bilo rajfeslusa, kaiseva ili dugmadi. bilo ih je nekoliko i izgleda da su svi bili muskog pola. Bio sam im toliko blizu da sam ih mogao dodirnuti. Zatim je stigao jedan vojni oficir u dzipu i preuzeo kontrolu. Naredio je svima da se udalje. Vojnici su blokirali citav kraj. Receno nam je da odemo i da negovorimo nikome o onome sto smo videli - jer je nasa patriotska duznost da cutimo." Berlic i Mur nisu mogli uzeti izjavu od Barneta, jer je on umro 1969. Njegovu verziju su dobili od prijatelja kojima je 1950. ovaj ispricao. Rancer Brejzel je takodje odavno mrtav, ali im je njegov sin Bili rekao kako je njegov otac pronasao olupinu. "Otac je nerado pricaoo tome", govorio je Bili. "Vojska ga je zaklela da cuva tajnu i on je to shvatio veoma ozbiljno. ne znam kakav je brod bio, ali je tata pricao da mu je vojska rekla kako su pouzdano utvrdili da tako nesto nije bilo moguce napraviti na Zemlji. Pricao je da su putnici iz broda jos bili zivi, ali su im grla bila jako opecena i nisu mogli da govore. Odneli su ih u Kaliforniju i cuvali u respiratorima, ali su uginuli pre nego sto je iko uspeo da stupi u kontakt sa njima." Berlic i Mur isto tako citiraju profesora Dr. Veisberga sa Kalifornija univerziteta, koji je ispitivao tanjir. "Oblikom je podcesao na oklop kornjace i imao je u unjutrasnjosti sirine oko pet metara. Bio je jako ostecen. Imao je sest clanova posade, cija je autopsija pokazala da su u svemu licili na ljude, osim po visini. jedno telo je nadjeno u sedecem polozaju za kontrolnom tablom na kojoj su bili ispisani neki hieroglifi. bili su to cudnovati simboli. sigurno je da nisu pripadali nekom od poznatih jezka. Nije bilo tragova propelera ili motora. Niko nije shvatao kakav je pogon koristila letelica." Baron Nikolas fon Popen, fotograf iz Los Andjelesa, je tvrdio da je snimio smrskani brod posto su mu prisla dva vojna obavestajca. Pricao je da su mu ponudili veoma poverljiv zadatak uz izuzetno visok honorar - ali su ga upozorili da ce ga proterati iz zemlje ukoliko bilo sta otkrije o onome sto je video ili snimio. Fon Popen, koji je usavrsio sistem fotografske metalurske analize, kaze da su ga odveli u vazduhoplovnu bazu u Rozvelu, gde je snimio stotine fotografija koje je predavao na kraju svakog radnog dana. On je opisivao brod sirine desetak metara. Pod je bio prekriven plasticnom podlogom na kojoj su bili simboli. Ispred kontrolne table su se nalazila cetiri sedista puna dugmadi i poluga, "a na svakom od njih , jos privezana, nalazila su se sicusna tela cija je visina varirala od 60 120 cm." Baron je jos dodao: "Lica sva cetiri bica su bila neobicno bela. Na sebi su imala sjajne crne uniforme bez dzepova, skupljene oko nogu i vrata. Cipele su im bile od istog materijala i bile su veoma mekana. Ruke su im licile na ljudske , mada su bile nezne poput decijih. Imali su pet prstiju, normalne zglobove i uredne nokte." Berlic i Mur kazu da je fon Popen prokrijumcario jedan negativ snimljen na brodu i sklonio ga na sigurnom mestu, sa molbom da se razvije posle njegove smrti. Kada je 1974. umro u svojoj 90. godini nigde nije bilo traga pomenutom negativu. Autori tvrde da je major Marsel 1978. dao interviju o dogadjaju u Rozvelu, posto se kao penziner povukao u Honmu, Luizijana. Upitan da li je olupina koju je pokupio na rancu bila zaista od vazdusnog balona, on je odgovorio: "Ne, nije bila." zatim je produzio: "U to vreme sam bio dobro upoznat sa svim sto se dogadja na nebu, kod nas i napolju. Takodje, znao sam svaki tip uredjaja za posmatranje vremena i radarsku kontrolu koje su koristili vojska i civili. To je bilo nesto sto nikada ranije nisam video i to, svakako, nije napravljeno na Zemlji. Siguran sam da to nije bio nikakav vazdusni balon." Zbog cega se onda govorilo da jeste? Marsel je saznao da je brigadni general Ramej naredio da se lansira prica kako bi "skinuo stampu sa vrata armije." Berlic je naveo da su tela i olupine tajno razvezeni vozom i kamionima na analizu u razne centre. "Uepeli smo da pronadjemo sve ljude koji se jasno secaju havarije, vestake koji su ispitivali masinu i posadu u raznim centrima", rekao je. "Njihoive izjave su se odlicno uklapale u celu pricu, koja je postala svojevrsna legenda." Berlic je verovao da su cinjenice sakrivene da se ne izaziva panika u javnosti, kao i iz vojnih razloga. Ona nacija koja otkrije na koji nacin se pokrece leteci tanjir imace ogromnu prednost nad svojim protivnicima u pogledu raketne i vasionske trke. Samo je predsednicima SAD koji su stupali na duznost dozvoljeno da se upoznaju sa ovom vojnom tajnom. Ajzenhauer, Kenedi, Dzonson, NIkson, Ford, Karter, i Regan a verovatno i ostali je znaju. Berlic podseca da je Dzimi Karter obecao zvanicno vladino saopstenje za javnost o NLO-u ukokiko bude izabran. Kada je autor telefonom pozvao Belu kucu, receno mu je da ponovo pokretanje istarge o NLO-u ne bi imalo opravdanja. Berlic je na to primetio: "Njegovo odbijanje je nesumljivo izazvano cinjenicom da je saznao neke nove pojedinosti koje su ga naterale da cuti o svemu tome."
Poznata je teorija da su ostatci NLO-a i posada smesteni u "Area 51". Neki ljudi koji su bili u kontaktu sa NLO-om i telima su i dalje zivi i mozda bi rado nekom pricali o tome, ako ne njhovi prijatelji, potomci,..., znaju delove price. Gde su sada NLO i tela i da li je to uopste NLO, je nepoznato za javnost. Ko ima zelju da sazna, moze barem trzaiti da licno cuje od nekih ljudi koji znaju za to, ili mozda krene dalje da istrazuje, zvuci kao dobra avantura

, samo treba imati vremena i uslova, pomoc i organizaciju, ali kada covek nesto zeli svim srcem mozda i uspe, pogotovo ako zna da je vredno truda

.