U jednoj pričici koju neću celu da vam ispričam shvatate zašto...
Ona je prilično distancirana, rezervisana i moglo bi se reći čak ravnodušna. I uvek je ista takva ko ravna linija.
Prima svu pažnju sa zahvalnošću ali ipak ne daje od sebe te znake isijavanja emocija i očigledne ljubavne zahvalnosti sve dok...
jednog dana On ne odluči da mu je dosta tog odnosa na minus 5 i pođe u toplije krajeve.
I tada, šta se desi?
Ona se odjednom kad mu je videla široka leđa u odlasku, ludo zaljubi. (ili bar misli da jeste ali to je samo mehanizama ne učestvuje ona svesno u tome)
Ali gotovo je. On je već otperjao sa sve koferom i trenutno je na letu sa rezervacijom WPBPKJ
Da li ste primetili tu osobinu kod sebe?
Da li vam se ikada desilo da pažnja koju vam neko poklanja nije neka pažnja za vas sve dok ne prestane i završi se njen tok
Koji je to mehanizam koji ljude tera da budu toliko blesavi da ne uzmu kad se nešto nudi nego dođu kad se šalter već zatvorio?
Znate li takve ljude? Šta mislite o njima?
Da li je to samo matrica za neku opičenu igru sa samim sobom, onu toplo-hladno oblogu hoću samo ono što ne mogu trenutno da imam.
Pogledajte prilog 1506842