Materinski instinkt part..... endless.....

  • Začetnik teme Začetnik teme Lexa
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
pa kazem ti da je moje misljenje da je nagon urodjen i dat nam od prirode - jer u protivnom ne bi ni bilo mehanizma
ja to stvarno ne shvatam kao puku mogucnost koju ces ili neces, po sopstvenoj odluci, iskoristiti i mislim da je instinkt bas tu - pre nego sto jajna celija bude oplodjena (uh, umal' da kazem "celija zeli da bude oplodjena")
Sve ostalo ne bih zvala instinktom - licno mislim da su mistifikacije o nagonskom klanju zubima kada je dete u opasnosti obicno sra.nje - to itekako zavisi od licnosti - neko se zaledi, neko pada u nesvest, neko ostane stalozen dok ne otkloni opasnost, a neko zaista postane vucica
 
Кад год размишљам о томе и дан данас се чудим самој себи, то тада нисам била ја, тоје био чисти, свешћу неконтролисани НАГОН да се заштити младунче. :)
Poslednji put kad je štrokavi gad dr*ao u prevozu kezeći se na kraju vagona, vrlo sam slično odreagovala..... sad, da li je taj tvoj slučaj takav zato što si bila trudna, ili zato što si imala višak hormona nekih (a zato što si trudna) ili zato što ti je, prosto, dopizdilo..... ebem li ga, samo da dodam da saosećam :lol:

Posle toga mi se ništa više nije desilo :)
 
pa kazem ti da je moje misljenje da je nagon urodjen i dat nam od prirode - jer u protivnom ne bi ni bilo mehanizma
ja to stvarno ne shvatam kao puku mogucnost koju ces ili neces, po sopstvenoj odluci, iskoristiti i mislim da je instinkt bas tu - pre nego sto jajna celija bude oplodjena (uh, umal' da kazem "celija zeli da bude oplodjena")
Da li misliš da i životinje žele da postanu majke, pa zato idu na parenje? Mislim, svesno žele da rode mladunce, dobiju potomstvo, pa zato imaju nagon za parenjem?

I da li onda, analogno, i čovek ima potrebu da postane roditelj, samo zato što mu se javio seksualni nagon..... što počinje već u pubertetu, uzgred..?
 
I moja majka je pričala da je neponovljiv onaj trenutak kada ti, nakon porođaja, stave bebu na grudi ... da se tada desi neki "klik" koji te natera da se zaljubiš u svoje dete. Verovala sam da je tako.
Ali, ja sam imala dugotrajan i mučan porođaj, i prvo što sam osetila kada sam se porodila, bilo je olakšanje što su bolovi prošli ... a zatim i neku - ajd da je tako nazovem - neopisivu sreću. Taj trenutak sreće doživela sam samo još jedanput - nakon drugog porođaja.
Posle sam razmišljala zbog čega sam prvo osetila olakšanje, i strašno me je grizla savest ... kakva sam ja to majka kada mi prvo nije palo na pamet da li su bebi svi prstići na broju, koliko je teška, dugačka itd.itd, da li sam sebična ili nešto nije u redu sa mnom.

Naravno, tokom cele trudnoće se postepeno razvija vezanost za dete, ali je ona još uvek više nestrpljivo iščekivanje dolaska bebe na svet, neka projekcija budućnosti za koju se spremamo od trenutka kad ukapiramo život, nego što je zaista ljubav.
E, kada dete donesu na prvi podoj, stvari počinju ubrzano da se menjaju: nestrpljivo očekuješ kada će ti ga opet doneti ... hoće li ono u medjuvremenu doživeti još neku vidljivu promenu ... i vežeš se toliko, da su ti sopstveno zdravlje i život bitni najpre zato što si mu potrebna.

Drugo dete su mi zamuvali u porodilištu pod nekim čudnim okolnostima (dan danas sam ubeđena da je neko hteo da ga mazne) i napravila sam haos ... koji ni u jednoj drugoj prilici ne bih napravila.
 
Da li misliš da i životinje žele da postanu majke, pa zato idu na parenje? Mislim, svesno žele da rode mladunce, dobiju potomstvo, pa zato imaju nagon za parenjem?

I da li onda, analogno, i čovek ima potrebu da postane roditelj, samo zato što mu se javio seksualni nagon..... što počinje već u pubertetu, uzgred..?

Ne, vec rekoh da ne bih o zivotinjama jer one idu za nagonom i tu je kraj.

Onda bi se samo covekov nagon mogao posmatrati u analogiji sa zivotinjskim

mislim da je nesporno da svaka vrsta tezi sopstvenom odrzanju samo da covek ima "aparat" za kontrolu pa i racionalizaciju nagona pa onda ponekad gordo mislimo da je se i nagoni mogu podvesti pod socijalno uslovljene radnje


vec rekoh na drugom mestu da se ja nisam osecala isto sa 23 i 33, u medjuvremenu su se smenjivali periodi nepostojanja nagona/instinkta, postojanja nagona i njegova racionalizacija (samo jos nesto da obavim, nije mi sad zgodno i sl.) i definitivno ostvaren nagon na kraju balade
 
Ako ćemo iskreno, nisam sigurna u postojanje instikta, iako sam majka :confused: Odluka da imamo dete je svesno doneta, znači dete je planirano, želeli smo da imamo dete pre nego što se izgubimo u poslovnim obavezama koje su počele da se multipliciraju. Bez instikta, surovo realno, planski.

Borac je lepo opisala tok trudnoće i porođajno magnovenje, nekako, beba je još uvek imaginarna jer si pod utiskom porođaja, a i nije stalno pored već ste u bolnici, tek kod kuće čovek može da se "osvesti" da ima dete.

A već kada je tu, pored toga što se dete voli, dolazi i POTREBA da se uradi SVE što je neophodno detetu, pa i više od toga. Možda je to instikt, ja sam ga onda doživela kao potrebu za činjenjem.
 
Poslednja izmena:
Evo sta kaze "Prirucnik za seksualno i reproduktivno zdravlje" na temu materinskog instinkta:

Medju naucnicima postoje razlicita misljenja o tome da li covek uopste ima instinkte, pa tako i da li postoji materinski instinkt. Autorki ovog teksta bliska su shvatanja po kojima je takozvani materinski instinkt nesto sto ne postoji kod ljudi. Zene najcesce ne radjaju decu vodjene instinktom, vec raznim licnim i drustvenim motivima (Psihologija roditeljstva, Nila Kapor Stanulovic). Uz to, ako bismo tvrdili da postoji materinski instinkt, onda bi moralo postojati i nesto sto bismo nazvali instinkt ocinstva. Medjutim, patrijahalno vaspitano drustvo forsira konstrukciju da zene prirodno i iznad svega zele da imaju decu, dok muskarci taj instinkt nemaju; oni navodno zele samo seks, ili pak zele decu, ali samo radi socijalnog statusa. Tako se pod plastom "prirodnog" (a protiv prirode se ne moze) lako plasira neistina. Na osnovu ovakvih postavki konstruise se niz pravila i ubedjenja koja diriguju ljudskim odnosima, sto ne bi trebalo da se dogadja. Kod velikog broja ljudi oba pola postoji potreba za roditeljstvom, potreba da se bude roditelj, koja pre podrazumeva brigu o potomstvu nego opstu teznju ka radjanju. Ova je teznja, medjutim, kod nekih veoma jaka i te osobe je osecaju kao najvazniji zadatak, pa i smisao svog zivota. Potreba za roditeljstvom je drustveno, a ne bioloski motivisana. Dokazi za to su brojni. Recimo: da je roditeljski nagon urodjen, ljudi bi upraznjavali seks iskljucivo sa ciljem da se dodje do trudnoce i radjanja potomstva; svi bi imali seksualne odnose i ne bi bilo razlike u intenzitetu seksualnog nagona; ne bi postojale pauze izmedju dve trudnoce; ne bi se koristila kontracepcija; ne bi bilo planiranja porodice, niti ogranicavanja na odredjeni broj dece; ogranicenja ne bi bilo ni u pogledu godina kada pocinje i kada se zavrsava period reprodukcije; ne bi se vrsili abortusi; ne bi bilo favorizovanja odredjeno pola deteta; niko ne bi napustao svoju decu, niti ih zlostavljao, zapostavljao, tukao, silovao, ubijao; ne bi ih cak ni slali u vrtica...Dakle, moze se jedino reci da kod velikog broja ljud postoji drustveno uslovljena zelja da se, kako se to obicno kaze, ostvare kao roditelji. Ljudi postaju roditelji ponajvise zato sto se to od njih ocekuje i zato sto trpe permanentan pritisak a da toga nisu ni svesni (otkad se devojcica rodi kupuju joj se lutke-bebe, da ih "nuna" i hrani; kasnije decu oba pola neprestano zasipamo pitanjima kad ce se vec jednom ozeniti ("pa da i ja setam unucice"); zatim, veliko sazaljenje koje izazivaju bracni parovi koji nemaju decu i pritsak na njih da se razvedu ne bi li sa drugim partnerima ostvarili roditeljski motiv....

Lock :)
 
Poslednja izmena:
Daklem, da zaključimo: do trudnoće je želja, od trudnoće instikt

znaci dok nisi trudna ne mozes da imas materinski instinkt :) hvala helen i ostalim majkama :D

ipak mislim da nije samo zelja (soc.potreba) za bebom u pitanju (pre trudnoce naravno) mislim da je to instinkt da brines o mladuncetu i hormoni i svasta nesto, nisu dzaba bebe "napravljene" da se ljudi raznjanjave kad ih vide...

ima sve to veze koliko god kod ljudi deluje da smo se odaljili od nagona, instinkta... da bi se vozila na nekoj vratolomiji u luna parku ti moras da prevladas normalan osecaj straha koji je pririodan, tu je da te zastiti, javi opasnost i podsvestan je, jer je daleko od normalnog da skaces sa litice ili propadas i sl. tu radi svest, kod nekog vise kod nekog manje, pa se onda lomatas na enterprajzu i sl. ali vecina taj instinkt dobro kontrolise u svrhu ciste zabave i navale adrenalina.

i sa tim osecajem za bebe je po meni ista stvar. kod nekog jeste drustvena uslovljenost u kombinaciji sa prirodnim nagonom... kod nekog je ko zna sta... cinjenica da je svesna odluka presudna isto kao i u luna parku. mislim da ti ipak "telo" salje poruku, da se isto gnezdimo ko ptice i uparujemo i sl. e sad kad se kod nas ljudi sve to istumbas sa raznim drugim uslovljavanjima dobijas papazjaniju iz koje tesko a ces razmrsiti neke konce...

recite vi meni kako one kornjace znaju gde treba da idu da poloze jaja a nikad ranije nisu isle i niko im nije pokazao eto idi tamo :) i kakve veze ima sto su muzjaci kod nekih ptica sareni pa su kao bolji frajeri od drugih :lol:? i zasto se kit ubica u onom filmu svetio :mrgreen:?
 
Evo sta kaze "Prirucnik za seksualno i reproduktino zdravlje" na temu materinskog instinkta:

Medju naucnicima postoje razlicita misljenja o tome da li covek uopste ima instinkte, pa tako i da li postoji materinski instinkt. Autorki ovog teksta bliska su shvatanja po kojima je takozvani materinski instinkt nesto sto ne postoji kod ljudi. Zene najcesce ne radjaju decu vodjene instinktom, vec raznim licnim i drustvenim motivima (Psihologija roditeljstva, Nila Kapor Stanulovic). Uz to, ako bismo tvrdili da postoji materinski instinkt, onda bi moralo postojati i nesto sto bismo nazvali instinkt ocinstva. Medjutim, patrijahalno vaspitano drustvo forsira konstrukciju da zene prirodno i iznad svega zele da imaju decu, dok muskarci taj instinkt nemaju; oni navodno zele samo seks, ili pak zele decu, ali samo radi socijalnog statusa. Tako se pod plastom "prirodnog" (a protiv prirode se ne moze) lako plasira neistina. Na osnovu ovakvih postavki konstruise se niz pravila i ubedjenja koja diriguju ljudskim odnosima, sto ne bi trebalo da se dogadja. Kod velikog broja ljudi oba pola postoji potreba za roditeljstvom, potreba da se bude roditelj, koja pre podrazumeva brigu o potomstvu nego opstu teznju ka radjanju. Ova je teznja, medjutim, kod nekih veoma jaka i te osobe je osecaju kao najvazniji zadatak, pa i smisao svog zivota. Potreba za roditeljstvom je drustveno, a ne bioloski motivisana. Dokazi za to su brojni. Recimo: da je roditeljski nagon urodjen, ljudi bi upraznjavali seks iskljucivo sa ciljem da se dodje do trudnoce i radjanja potomstva; svi bi imali seksualne odnose i ne bi bilo razlike u intenzitetu seksualnog nagona; ne bi postojale pauze izmedju dve trudnoce; ne bi se koristila kontracepcija; ne bi bilo planiranja porodice, niti ogranicavanja na odredjeni broj dece; ogranicenja ne bi bilo ni u pogledu godina kada pocinje i kada se zavrsava period reprodukcije; ne bi se vrsili abortusi; ne bi bilo favorizovanja odredjeno pola deteta; niko ne bi napustao svoju decu, niti ih zlostavljao, zapostavljao, tukao, silovao, ubijao; ne bi ih cak ni slali u vrtica...Dakle, moze se jedino reci da kod velikog broja ljud postoji drustveno uslovljena zelja da se, kako se to obicno kaze, ostvare kao roditelji. Ljudi postaju roditelji ponajvise zato sto se to od njih ocekuje i zato sto trpe permanentan pritisak a da toga nisu ni svesni (otkad se devojcica rodi kupuju joj se lutke-bebe, da ih "nuna" i hrani; kasnije decu oba pola neprestano zasipamo pitanjima kad ce se vec jednom ozeniti ("pa da i ja setam unucice"); zatim, veliko sazaljenje koje izazivaju bracni parovi koji nemaju decu i pritsak na njih da se razvedu ne bi li sa drugim partnerima ostvarili roditeljski motiv....

Lock :)

Meni malo manjkava ova teorija, sta mislite?
 
Poslednja izmena:
pa valjda je instinkt u tome - tezis da materijalizujes objekat

otkud znam

ne planiraju se svuda i oduvek porodice, nekada su porodice bile brojcanije - vise se dece radjalo, na sex se nije oduvek prvenstveno gledalo kao na zadovoljstvo, .... mislim malo mi je sve to ograniceno posmatrano - kamo one sredine gde su neudate devojcice od 15 baba devojke i sl....
 
Mislim da je ovo veoma bitno...

Da, sve mi nešto vrzma po glavi: a kako da u stereotip materinskog instikta "moram da rodim, to je jače od mene" (blago iskarikirano) uklopimo usvojenu decu i njihove nebiološke majke?
Jer verujem da žena prema svom usvojenom detetu može da oseća podjednaku ljubav kao i žena prema svom biološkom detetu. I ona se podjednako "ostvaruje kao majka" (e, ovaj izraz mi inače baš ide na živce).
 
Ja sam rodila blizance u 36 nedelji ,dakle prije vremena ,2 kilograma svako,jedino sto sam osjcala je neopisiv strah,rekli su ako prezive prva 24 sata imaju sanse ,jer je porodjaj bio pakao,razmisljala sam Bog je milostiv,ako umru ja to ne bih podnijela,previse je to za mene ,i stvarno je bio uz nas,moji palcici mic po mic i narastose veliki,imaju 9 godina.To je volsebno,biti nekom majka ,to je jedini pravi poziv za svaku zenu ,i svakom zelim da se ostvari kao majka,jer ti trenutci koje provedemo s nasom djecom su najdragocjeniji na svijetu!
Gledala sam na TV emisiju u kojoj govore porodice zatvorenika ,robijasa ,u jednom trenutku majka jednog od tih osudjenika kaze o svom sinu ubici,on je najbolji sin na svijetu,uvijek je bio dobar i posten!
E, to je prava majcinska ljubav ,ona je bezuslovna ,cak i kad dijete ode stranputicom jos uvijek ima majcinsku ljubav!
 
Ne, vec rekoh da ne bih o zivotinjama jer one idu za nagonom i tu je kraj.

Onda bi se samo covekov nagon mogao posmatrati u analogiji sa zivotinjskim

mislim da je nesporno da svaka vrsta tezi sopstvenom odrzanju samo da covek ima "aparat" za kontrolu pa i racionalizaciju nagona pa onda ponekad gordo mislimo da je se i nagoni mogu podvesti pod socijalno uslovljene radnje


vec rekoh na drugom mestu da se ja nisam osecala isto sa 23 i 33, u medjuvremenu su se smenjivali periodi nepostojanja nagona/instinkta, postojanja nagona i njegova racionalizacija (samo jos nesto da obavim, nije mi sad zgodno i sl.) i definitivno ostvaren nagon na kraju balade
Kako da ne pričamo o životinjama, kada je nagon upravo odraz životinjskog u nama? Već par vas je pokušalo da skrene pažnju na to da "ovde govorimo o ljudima, ne životinjama", iako je izraz nagon i dalje bio upotrebljavan, skoro isključivo. Ako nagon kod ljudi nije ono što je nagon kod životinja, onda to nije nagon. Dajmo mu drugo ime :neutral:

Pravite li razliku između nagona i instinkta? Sećate se teme o intuiciji...?
 
pa valjda je instinkt u tome - tezis da materijalizujes objekat

otkud znam

ne planiraju se svuda i oduvek porodice, nekada su porodice bile brojcanije - vise se dece radjalo, na sex se nije oduvek prvenstveno gledalo kao na zadovoljstvo, .... mislim malo mi je sve to ograniceno posmatrano - kamo one sredine gde su neudate devojcice od 15 baba devojke i sl....
Pa jest, ovo po meni ispade nagon..... instinkt je korisna alatka, nagon je nešto što u teoriji ne možemo da kontrolišemo i tera (nagoni) na akciju, dok je instinkt samo alatka za održanje. Sebe ili deteta. Primer je strah (alal).....
Tako da majčinski instinkt zaista može biti samo alatka za zaštitu deteta, po definiciji (to jest ako sam u pravu) dok je ovo o čemu bih da govorimo zaista majčinski nagon.

:neutral:

I sad, koliko je takav jedan nagon odvojiv od seksualnog, i da li uopšte postoji razlika? Ili su to ljudi malko hteli da romantizuju, zato što je seks poslednjih godina banalizovan do bolesti..?
 
Da, sve mi nešto vrzma po glavi: a kako da u stereotip materinskog instikta "moram da rodim, to je jače od mene" (blago iskarikirano) uklopimo usvojenu decu i njihove nebiološke majke?
Jer verujem da žena prema svom usvojenom detetu može da oseća podjednaku ljubav kao i žena prema svom biološkom detetu. I ona se podjednako "ostvaruje kao majka" (e, ovaj izraz mi inače baš ide na živce).
I meni :lol: al' koristimo ga, kad već može :))))

Za ovu boldovanu izjavu bi te mnoge razapele na krst. Al' stvarno. Prema onome što sam pročitala na forumu (koliko god on bio dobar uzorak) dosta je više onih koje smatraju da je rođeno dete - biološki potomak, nešto što se voli na specifično intenzivan način, ili drugačije, nisam baš sigurna šta su htele da kažu... i da se "usvojeno dete može voleti, ali ne kao svoje!"
Na komentare o tome kako onda u detetu jedino voliš sebe, te da je taj misteriozni deo ljubavi prema svom biološkom potomku ništa drugo nego nadgradnja na normalnu i nesebičnu ljubav prema detetu u vidu ljubavi prema samom sebi - obično ljutito slede odgovori koji su češće bili demagogija nego pravo pojašnjenje stvari.
 

Back
Top