Marko Kraljević - Zašto?

Čeprkao sam.....I sve u svemu, terija otpada...Bar ja tako mislim...

Ovako:

Pod prezimenom Mrnjavčević ova porodica poznata je od Mavra Orbina (17. vek). On dakle pominje da je rodonačelnik porodice bio neki osiromašeni vlastelin Mrnja ili Mrnjava iz Livna, koji se zatim preselio kod Blagaja na Neretvi. Odatle ga car Dušan poziva na dvor....To kaže Orbin...

U jednoj povelji izdatoj negde oko 1280. godine, u Trebinju pominje se kao kaznac kraljice Jelene Anžujske izvesni Mrnjan (lat. Mergnanus). S obzirom da se i despot Uglješa prvi put u izvorima pominje 1346. godine kao namesnik cara Dušana u Trebinju, najverovatnije je Mrnja kog pominje Orbini i onaj Mrnjan koji se pominje kao kaznac Jelene Anžujske isti čovek, tj. Uglješin otac, najverovatnije...mada nije isključeno da je možda deda...

S druge strane, poznato je da su Uroš I i Jelena Anžujska imali dete po imenu Brnča (Brnja?, Mrnja?). E sad, ako je poznato da su Uroš i Jelena brak sklopili oko 1250. godine, Brnča bi imao/la maksimalno 30 godina (a verovatno mnogo manje) u vreme izdavanja Jelenine povelje 1280. Tako da je vrlo teško da izmedju Mrnje i Vukašina u tom slučaju postoji još jedna generacija.....a malo mi je sumnjivo da član dinastije bude kaznac svoje majke....

Šta kažu ostali?
 
Vujadin:
Има записа да је Вукашин убио Уроша 1366 године 2 Децембра, али није наследио царство због тога што се Урошев стриц прогласио царем наследником 1366 године.

Bi:
Ne izgleda logično da je mrtav čovek ubio živog. To nikako.

Vujadin:
Добро си запазила, ако је Вукашн погинуо 1363...

Ej, ajde se dogovorite ko je koga ubio, mrtav živog, živ mrtvog... Marička bitka bila je u petak, 26. septembra 1371. godine!!!
 
lj_950:
Vujadin:
Има записа да је Вукашин убио Уроша 1366 године 2 Децембра, али није наследио царство због тога што се Урошев стриц прогласио царем наследником 1366 године.

Bi:
Ne izgleda logično da je mrtav čovek ubio živog. To nikako.

Vujadin:
Добро си запазила, ако је Вукашн погинуо 1363...

Ej, ajde se dogovorite ko je koga ubio, mrtav živog, živ mrtvog... Marička bitka bila je u petak, 26. septembra 1371. godine!!!
E, meni se sad toliko pava da nemam pojma ni ja kako se zovem, a kamoli ko je Urošev stric. Koje to?Siniša?
Vukašin je poginuo u septembru, Uroš ubijen u decembru. Neko vrlo živahan je mogao ubiti Uroša, nikako Vukašin, jel tako?
Što se tiče pominjanja te 1363.g. i 1371.g. negde ovde vam je to lepo objasnio Pirke.
 
lj_950:
Vujadin:
Има записа да је Вукашин убио Уроша 1366 године 2 Децембра, али није наследио царство због тога што се Урошев стриц прогласио царем наследником 1366 године.

Bi:
Ne izgleda logično da je mrtav čovek ubio živog. To nikako.

Vujadin:
Добро си запазила, ако је Вукашн погинуо 1363...

Ej, ajde se dogovorite ko je koga ubio, mrtav živog, živ mrtvog... Marička bitka bila je u petak, 26. septembra 1371. godine!!!

Како знаш, ево о чему се још можеш смијати, Турци никад не нападају петком а и друго 26 Септембар 1371 није био петак
 
vujadin:
Како знаш, ево о чему се још можеш смијати, Турци никад не нападају петком а и друго 26 Септембар 1371 није био петак

Tačno...U Kuranu stoji da se nikad ne počinje nikakav posao petkom, zbog toga što je dan 16.7. 622. bio petak...a Turci su o tome strašni vodili računa...
 
vujadin:
Како знаш, ево о чему се још можеш смијати, Турци никад не нападају петком а и друго 26 Септембар 1371 није био петак
Konstantin Jireček, Istorija Srba, prva knjiga do 1537. godine (politička istorija), Bgd 1952, str. 251;
http://www.google.com/search?hl=en&q=petak,+26.+septembar+1371&btnG=Google+Search
http://www.rastko.org.yu/istorija/loza_nemanjica/fajfric-svloza_5.html

Pad Carigrada (1453.)
Izjutra u petak 20. aprila, pred gradom su se iznenada iz Mramornog mora pojavila tri đenovljanska i jedan veliki grčki teretni brod, kojim je upravljao kapetan Flantanelas, koji su nosili namirnice opsađenom gradu. Baldoglu je odmah pokrenuo flotu i 4 hrišćanska broda su brzo bila opkoljena manjim otomanskim galijama. Otpočela je borba u kojoj su posade 4 broda pokušale da se grčkom vatrom i bacanjem na Turke svega što su mogli (kamenje, koplja…) odbrane i probiju do Zlatnog roga. Stanovništvo grada pohrlilo je na bedeme da posmatra bitku, kao i sam sultan, koji je od silnog uzbuđenja i zanesenosti izdavanjem naređenja ujahao u more.
http://sr.wikipedia.org/sr-el/Пад_Цариграда_(1453.)
 
lj_950:
Konstantin Jireček, Istorija Srba, prva knjiga do 1537. godine (politička istorija), Bgd 1952, str. 251;
http://www.google.com/search?hl=en&q=petak,+26.+septembar+1371&btnG=Google+Search
http://www.rastko.org.yu/istorija/loza_nemanjica/fajfric-svloza_5.html

Pad Carigrada (1453.)
Izjutra u petak 20. aprila, pred gradom su se iznenada iz Mramornog mora pojavila tri đenovljanska i jedan veliki grčki teretni brod, kojim je upravljao kapetan Flantanelas, koji su nosili namirnice opsađenom gradu. Baldoglu je odmah pokrenuo flotu i 4 hrišćanska broda su brzo bila opkoljena manjim otomanskim galijama. Otpočela je borba u kojoj su posade 4 broda pokušale da se grčkom vatrom i bacanjem na Turke svega što su mogli (kamenje, koplja…) odbrane i probiju do Zlatnog roga. Stanovništvo grada pohrlilo je na bedeme da posmatra bitku, kao i sam sultan, koji je od silnog uzbuđenja i zanesenosti izdavanjem naređenja ujahao u more.
http://sr.wikipedia.org/sr-el/Пад_Цариграда_(1453.)

Da li ovaj citat govori o četiri broda koja su nosila hranu već opsednutom gradu izjutra u petak ?
 
Još se ne može sa pouzdanošću utvrditi kako je došlo do srpskog pohoda protiv Turaka u jesen 1371. god. Da se taj pohod nije spremao iz ranije najbolji je dokaz u tom, što je kralj Vukašin sa sinom Markom, juna meseca, došao s vojskom pod Skadar, da odatle, s drugim saveznicima, deluje protiv Nikole Altomanovića. Ma kako kratak taj bi pohod, s povratkom u Maćedoniju, imao trajati najmanje do kraja leta. Ali, s druge strane, jedan naš pisar iz tog vremena, monah Isaija, piše izrično, da su Vukašin i Uglješa krenuli "na izgnanje Turaka". Da je ofanziva preduzeta od Srba vidi se jasno i po tom, što je bojište bilo van srpske granice. Najverovatnija će biti pretpostavka, da je despot Uglješa bio obavešten o nekim dotle nenadanim turskim pripremama ili o nekoj veoma povoljnoj prilici za napadaj, pa da se rešio da Srbi njih preduhitre ili da iskoriste priliku. Tako se može objasniti nagli Vukašinov povratak i srpska ofanziva. Izgleda da je Uglješa hteo da napane Turke u samom Jedrenu, za vreme otsutsva cara Murata u Maloj Aziji. Srbi su doista prodrli do blizu Jedrena, u šumoviti kraj Črnomena (sada Čirmena), na Marici. Ali tu ih 26. septembra 1371. snađe strahovit poraz. On je došao kao posledica jednog noćnog prepada, u kome su Srbi potpuno izgubili glavu.
(V. Ćorović, Istorija srpskog naroda)

Ne znam zašto je Jireček naveo petak. Ćorović ne pominje. Mrzi me da računam da li je 26. IX 1371. bio petak. A moguće i da je bio, jer prepad je bio noćni, a valjda je poznato da kod muslimana kanonske obaveze važe od sunca do sunca. I usred ramazanskog posta jedu kad sunce zađe...

Dakle, marička izgibija neka je bila u petak, 26. septembra 1371. pred zoru... ako se slažete...
Ako se ne slažete, prihvatam sva drugačija mišljenja i činjenice i odustajem od dalje rasprave o petku.

Dok sam bio mlađi, za mene je petak bio dan zna se za šta... A šta počinju i da li uopšte nešto muslimani počinju toga dana, e baš me briga!
 
Јирећек и Ћоровић нису извори, него аналитичари, а за изворе су узели Орбина и Филозова и неке Грке и Турке као и Дубровчане. Нећу да кажем да нису тачни, али не одговарају истини према другим податцима. Према некима у тој борби је учествовао и Јанко Хуњади или Сибињанин и он је једини од бољара који се спасио и у повратку се заљубио у неку девојку и одвео је кући и са њоме имао сина који се такођер зва Јанко, онај што је био на Косову. А у име захвалности подигао је једну цркву у Угарској којој је дао име Марица, али у том опису се битка десила 1363. А и онај Турчин што је победио је такођер нешто подигао код Једрена у захвалност победе, међутим он је отровао оног војводу који је извршио напад у његово име. Према тим наводима би се могла наћи стварна битка, а искод је описан приближно једнако код свих.
 
vujadin:
Јирећек и Ћоровић нису извори, него аналитичари, а за изворе су узели Орбина и Филозова и неке Грке и Турке као и Дубровчане. Нећу да кажем да нису тачни, али не одговарају истини према другим податцима. Према некима у тој борби је учествовао и Јанко Хуњади или Сибињанин и он је једини од бољара који се спасио и у повратку се заљубио у неку девојку и одвео је кући и са њоме имао сина који се такођер зва Јанко, онај што је био на Косову. А у име захвалности подигао је једну цркву у Угарској којој је дао име Марица, али у том опису се битка десила 1363. А и онај Турчин што је победио је такођер нешто подигао код Једрена у захвалност победе, међутим он је отровао оног војводу који је извршио напад у његово име. Према тим наводима би се могла наћи стварна битка, а искод је описан приближно једнако код свих.
Pa, Vujadine, složio bih se s tim da Jireček i Ćorović nisu izvori, ali istoričari jesu. I njihovi izvori su sa imenom i prezimenom i naslovom spisa, objavljenog ili arhivskog, a tvoji su samo други податци. To što nećeš da kažeš da nisu tačni, ali da ne odgovaraju istini prema tim tvojim podacima, požeš da okačiš na ono što je онај Турчин што је победио ... подигао код Једрена у захвалност победе.

Mada, ja imam neke izvore da je on to podigao još u šumovitom kraju Črnomena (sada Čirmena), na Marici. Iako je Turčin, veruj mi na reč, nije mogao čak do Jedrena podignutog da ga nosi.

Vujadine, raspravljamo o istorijskim činjenicama, nemoj da žvrndamo!
 
А онда знаш да се то место зове " српска погибиј " на турском језику тобоже и данас, а за Хунадијеву цркву, имаш ли неки податак, и немој све примати к срцу,ја наводим ствари ради претресања а не ради умаловажавања или вређања, верујем да то није ни твоја намера.
 
Vule,
Odosmo van teme u vražju mater. Ima na netu ono što se zove Google. Evo ti adresa:
http://www.google.com/

E, kad ti se otvori strana, ima jedan pravougaonik, u kojem ukucaš Janoš Hunjadi. Pa birkaš...
Evo, za njega je, recimo, najopširnije na ovoj adresi:
http://sr.wikipedia.org/sr-el/Сибињанин_Јанко
Tu piše i da je sin despota Stefana!??

Ima i lepu sliku:
janoshunjadivebss1.jpg


A ima i o nekoj katoličkoj crkvi Marici, ali neme veze sa Sibinjanin Jankom:
Crkva sv. Ilije u Parčićima, smjestila se pod krošnjom hrasta, kraj vode u narodu poznate kao "Marica". Ta tipična romanička građevina, koja se nekad zvala sv. Margarita izgrađena je u 12. stoljeću. Nad nadvratnikom crkve nalazi se reljefni krug u većoj kružnici, a izvana, kao i iznutra vidljiva je polukružna apsida. Oko crkve nalazi se tridesetak stećaka, od kojih je jedan ispisan glagoljicom. U blizini sv. Ilije nekoć je bio benediktinski samostan. Nakon doseljenja pravoslavnih vjernika u selu je izbio spor oko crkve. Bilo je pokušaja da se crkva pretvori u pravoslavnu, što nije uspjelo.
http://www.benkovac-bastina.net/parcici-svilija.htm

Eto, ako nisi guglao, sad guglaj pa traži... Imaš i francusko-srpskih rečnika koliko ti duša želi:
http://www.google.com/search?hl=en&q=francusko-srpski+rečnik&btnG=Google+Search
 
lj_950:
Vule,
Odosmo van teme u vražju mater. Ima na netu ono što se zove Google. Evo ti adresa:
http://www.google.com/

E, kad ti se otvori strana, ima jedan pravougaonik, u kojem ukucaš Janoš Hunjadi. Pa birkaš...
Evo, za njega je, recimo, najopširnije na ovoj adresi:
http://sr.wikipedia.org/sr-el/Сибињанин_Јанко
Tu piše i da je sin despota Stefana!??


Jeste, sin je despota Stefana. Govorila ja to još prošle godine, samo mi neko nije verovao..:roll:
 
Dobro, hajdemo celu priču:

Prema srpskim i južnoslovenskim narodnim predanjima, poznatim u zapisima od 17. veka pa nadalje (Savinski letopis, bugarštica iz prve polovine 18. veka, Srpski rječnik Vuka Stefanovića Karadžića itd.), Janko je bio sin despota Stefana Lazarevića, u tradiciji Visokog Stefana (1377-1427). Naime, u različitim varijantama, budimska, sibinjska odnosno grčka gospoda, zadivljena plemenitim izgledom despotovim, poželela su od njega poroda, i kao gostu mu podvela svoje kćeri.

Tako su rođeni Janko i Jana, ili Janko i Rude, u drugoj varijanti. Jana ili Rude su majke Jankovog epskog sestrića Sekule, istorijskog Janoša Sekelja, bana Slavonije, koji je poginuo u drugom boju na Kosovu 1448. godine.

Arhaičan običaj gostinske obljube, koji je u osnovi ove teme, poslužio je da se izvede legendarna veza između srpske dinastije Nemanjića, ugarske krune i Brankovića:

Nemanjići - knez Lazar (preko Milice, potomkinje kneza Vratka) - Visoki Stefan - Janko Sibinjanin - kralj Matijaš - Zmaj Ognjeni Vuk (tj. despot Vuk Grgurević, unuk Đurđa Brankovića).
 

Back
Top