Zašto se više ne uči o istoriji srednjevekovne Bosne?

Harvat · 10.12.2025. u 00:38

mirrko:
pismo franjevca Nikole Brajkovića, provincijala Bosne Srebrene, upućenom Kongregaciji za širenje vjere (Propaganda Fide) u Rimu, 1626.

nitustrissijmi et Reverendissimi Sig[no]ri Sig[no]ri et P[ad]-
roni Col[endiissi]mi
Con q[uest]a n[ost]ra faciamo humi[lissi]ma riverenza: con che
eanno le Sig[ino]irie V[ost]re benissimo qualmente] da q[ue]l principio
q[ua]n[do] venne la Relig[io]ne Francis[ca]na in q[uest]e parti
di Bosna che fu Afinino] 1439. e ridusse molti Fatarmi, et altre sorte
d'Heretici al Grembo della S(ant]a Chiesa, et si multiplicĂ˛ il culito
divino in q[uest]o Regno:Noi da cotesta S[ant]a Sede Apo[sto]lica
fossimo posti alla cura di a[n]i[rn]e, et col divin favore, et gra[tia]
concessa a noi dalli Vicarij di Xpo habbiamo mantenuto fin' hora
Nome Katolico, et la sintilla della fede: et t[ut]te le cose passavano
con la quiefte] senza scandalo, ancor che moltĂŹ, et varij disagi
habbiamo pati[to] dalli Heretici, Sisniatici, et infidelli noi con li
Xpni: pur con tfutto] ciĂ˛ erano loro, e noi sempre unanimi in laudare
Dio, et sopportato] t[uit]to in Patiantia, la qual cosa risultava in
edificat[io]ne et bo[n] [esetn]pio di tutti prefati. Hora ci dole molto, che
tutto va Top [...] e noi giĂ piĂš volte habbiamo humilm[ente] avisa'to
con scriver [e] oraculo vive vocis che Ill[ustrissi]me Sig[no]rie
V[ost]re provedessero: ma n[on] vediamo tal provisione: anzi l'anuchi
delle miserie n[ost]re (que[ste] non hanno provate ancora: essendo
venuti di fresco) hanno tutte le gr[ati]e dell'Apo[sto]lica Sede: m'Ă
noi non si concedono gr[ati]e nuove; anzi le giĂ concesse si revocano;
ancor ch'hora sia bisogno quanto q[ue]lla volta, e maggiore.
La onde stupirne non sapendo chi tanto ci avilisse in conspeotu
Sfanc!tĂŹssi]mae Sedis. Pur pensiamo t[ut]to ÂŤprocede dalle false
informat[io]ni che si danno d'alcuni ambitiosi emuli n[ost]ri. Sappiano
dunq[ue] Vfostre] S[ignori]e Ill[ustrissi]me et R[everendissim]
me che si bene con divin aiuto in q[uest]o Regno sono moltiplicati
li fratti, et Katholici, non mancano e credo per acrescer
maggiorai[en]te la patienza n[ost]ra multipMcarM gionnalm[ente] li
travagli, et l'Avania d[e]lli Governatori del Paese: vendendo spessi[
ssi]me siate li n[ost]ri Monasterij, e Chiese, le quali riscatamo
con le n[ost]re mendicat[ioni] [et] ellemosine; altre incredibili
extorsioni p[er]cusiioni, [...] e custelate, con le Prigionie, con quasi
infiniti altri insulti; et ciĂ˛ t[ut]to allegrami [ente] soportamo p[er]
amor d'Iddio, attesoch' si inimdcus meus maledixisset michi justinvissem
utique. Ma q [uĂ¨] Ilo che ci viene fatto da q[ue]lli che professanno
d'esser amici, e divengono domestici inimici pigliando le
n[ost]re fatiche con le quali habbiamo mantenuto li n[ost]ri Monasteri,
Chiese, et questi Popoli rispondendo alle imposture tiraniche
delli RetJtori del Paese; et anco ci strapazzano, e (mettono in cosĂŹ
mal creditto apresso le V[ost]re Sig[no]rie H.l[ustriÂŽsi]me. Q[uest]o
si che piĂš soportar non lo possiamo nĂŠ noi nĂŠ q[ues]ti Populi; in
particolar da certi mercantuci Ragusei, con loro Vescovi frat' Al-
ĐĐžĐşŃĐźĐľĐ˝ŃĐ¸ 69
berfco R[everendissi]mo di Samandria, et Dominico Stefanense,
quali non sappendo dove sono questi loro tituli; li dui titullari
Bosnense, et Macai-mense non desistono a p[er]turbare con t[ut]ta
Povera Provincia, et q[ues]ti Populi Xpiani, a quali non sono utili
simili p[er]turbationi ne di Vescovi moltiplicat[k>]ni potendo questi
sodisfare abbastanza; et q[ues]ti dui non mancaremo noi nelli Xpiani
al possibile mantenere, servire, e diffendere come finhora fatto
habbiamo. PerĂ˛ V[ostre] Signorie] Ill[iusitrissa|me prevedano, che
fra di loro non reguiti nĂŠ litti nĂŠ questioni, p[er]chĂ¨ noi, et M Xpiani
lassiaremo la cura circa ciĂ˛ si che non starĂ bene niuno nonchĂŠ
tanti. PerĂ˛ non prĂ˛ vedendo V[ostra] Signoria] nĂŠ mettendo giusti
termini a t[ut]to seguiteranno gran inconvenienti, maggiori che
fin' ho>ra, et reguendo non siano imputati a Chi non si deveve, come
si Ă¨ fatto fin'hora. Et per esser enauditi come speriamo benignamente]
mandaino R[everen]do Pie frat'Andrea difficile pregandole
Sig[no]rie V[ost]re sii degnino gratamente] scollarlo, et benignamfente]
gratificarlo, atio il mio ricorso sia utile. Con qual fine le
prego dal Sig[no]re felicissimo fine.
Dal mio hospitio di Bagna Luca li 4 di 8bre 1626.
Di Vfostre] Signorie] Ill[ustrissi]me et
Rfeverendiissijme
Hum[ilisei]mo S[ervito]re fra Nicolo
Braicovich
Ministro Provinciale di Bosna.
SOCG, voi. 56, f. 290rv.

DOSLOVAN PRIJEVOD (HR/SR/BS)

„Najuzvišenijim i najprečasnijim Gospodarima, Gospodarima i najpoštovanijim Zaštitnicima,

Ovim našim (pismom) činimo najponizniju počast. Jer Vaše Gospodstvo vrlo dobro zna da je od onog početka kada je franjevački red došao u ove krajeve Bosne — a to je bilo godine Gospodnje 1439 — i kada je vratio mnoge patarene i druge vrste heretika u krilo svete Crkve, te se božanski kult u ovom Kraljevstvu umnožio: nas je ta Sveta Apostolska Stolica postavila na skrb duša; i božanskom pomoći i milošću datom nam od Kristovih vikara održali smo do sada katoličko ime i iskru vjere.

I sve se odvijalo u miru, bez sablazni, iako smo mi i kršćani podnosili mnoge i različite nevolje od heretika, šizmaticima (pravoslavnih), i nevjernika (muslimana). Ipak smo mi i oni u svemu bili složni u slavljenju Boga i sve smo podnosili u strpljenju, što je davalo korist i dobar primjer svima navedenima.

Sada nas veoma boli što sve ide naglavce; i mi smo već mnogo puta ponizno obavijestili (Rim), bilo pisanim putem bilo usmenim riječima, da bi Vaše Uzvišeno Gospodstvo trebalo poduzeti mjere; ali ne vidimo nikakvu takvu mjeru. Naprotiv, stranci koji su tek došli, i još nisu iskusili naše nevolje, imaju sve milosti Apostolske Stolice; a nama se ne odobravaju nove milosti, pa čak se i već odobrene opozivaju; premda su nam potrebne sada jednako kao onda, i još više.

Stoga se čudimo i ne znamo tko nas to tako ponižava pred Presvetom Stolicom. Mislimo da sve to dolazi od lažnih informacija koje daju neki naši ambiciozni protivnici.

Neka dakle Vaša Uzvišena Gospodstva znaju da, premda su se uz Božju pomoć u ovom Kraljevstvu umnožili fratri i katolici, ne nedostaju nam muke da bi se uvećalo naše strpljenje: svakodnevno se umnožavaju naši jadi i nevolje, i nasilja od strane upravitelja zemlje.

Jer vrlo često budu prodavani naši samostani i crkve, koje moramo otkupljivati našim milostinjama i prosjačenjem; druga nevjerovatna iznuđivanja, tuče, i udarci noževima, zatvaranja i gotovo beskrajna druga vrijeđanja — sve to mi radosno podnosimo poradi ljubavi Božje, jer ako bi moj neprijatelj meni psovao, ja bih to mogao podnijeti.

Ali ono što nam čine oni koji tvrde da su naši prijatelji, a postaju naši domaći neprijatelji — uzimajući naše zasluge kojima smo uzdržavali naše samostane, crkve i ove kršćanske narode, odgovarajući na tiranske namete vladara zemlje — a osim toga nas vrijeđaju i stavljaju na tako loš glas pred Vašim Uzvišenim Gospodstvom. To više ne možemo trpjeti, ni mi ni ovi kršćanski narodi.

Posebno (to dolazi) od nekih sitnih trgovčića Raguzina (Dubrovčana), sa svojim biskupima, bratom Albertom, preuzvišenim biskupom samandrijskim, i Dominikom stefanenskim, za koje se ne zna gdje se nalaze njihovi biskupski naslovi. Onaj bosanski i onaj makarsko(?) nisu prestali uznemiravati cijelu našu siromašnu provinciju i ove kršćanske narode, kojima takve uznemiravanja ni mnoštvo biskupa nisu od koristi, jer ovi postojeći mogu dovoljno obaviti.

I ova dvojica neće izostati od uznemiravanja kršćana u svemu koliko mogu — a mi ćemo ove kršćane nastaviti uzdržavati, služiti i braniti, kao što smo činili do sada.

Zato neka Vaša Uzvišena Gospodstva predvide da među njima ne bude ni sporova ni prepirki, jer ćemo mi i ovi kršćani napustiti brigu o tome, i neće dobro ispasti ni za koga, a kamoli za toliku mnogobrojnost.

I stoga, ako Vaše Gospodstvo ne poduzme i ne postavi pravedne granice svemu ovome, iz toga će slijediti veliki problemi, veći nego do sada, i da se za njih ne optuže oni koji ne trebaju biti optuženi — kao što je bilo do sada.

I da bismo bili saslušani, kao što se nadamo, šaljemo prečasnog brata Andriju kao poslanika, moleći Vaše Uzvišene Gospodarstvo da ga dostojno primi i ljubazno sasluša, kako bi moj zahtjev bio od koristi.

S tim završavam, moleći Gospodina za Vaš najsretniji kraj.

Iz moga boravišta u Banjoj Luci, 4. oktobra 1626.

Od Vaših Uzvišenih i Prečasnih Gospodstava,
najponizniji sluga, fra Nikola Brajković,
provincijal Bosne.“

--------------------------------------------------
Srbin=pravoslavac=sizmatik=jeretik

Kaos u glavi.

Shizmatik nije heretik.
Patarena nije ni bilo.

Ovi jedan · 10.12.2025. u 01:48

mirrko:
Što nam je Evlija Čelebija napisao o Zagrebu u svom putopisu možete vidjeti od 224. do 226. str. Dva odabrana citata na 224. str.

Ne mislim s tobom ulazit u rasprave jer si razina Povijesti, al ismijavat našu metropolu u kontekstu Osmanlija, koja koliko mi poznato nikad nije pala u njihove ruke, dok imaš to šta imaš doma je zbilja otužno. Da ne govorim kako su Hrvati branili vaš (a i naš) Biograd na Dunavu da ga Osmanlije ne osvoje i mislim da su Turci dobrano polomili zube prilikom opsade.

A ti nastavi tražit pravoslavne crkve po Bosni prije njihova dolaska i prije nego su vam dopustili da uz džamije podižete i svoje sakralne objekte po toj zemlji.

mirrko · 10.12.2025. u 02:44

Harvat:
Klasić je dripac, moji prijatelji ga znaju. Narcisoidni histerik.

e, ako ga tvoji prijatelji znaju, a ti nam to prenosis, onda je sigurno tako.
evo vjerovacu ti na rijec

:lol:

Njegov profesor povijesti ga je sreo na Jelčićevu trgu i pitao što to piše i govori, a ovaj je rekao da mora od nečeg živjeti, a tako su mu rekli na katedri (Koren, Budak i ostali).
".

e ako nam ti kazes da je to tako, onda je sigurno tako......
cuj sreo ga neki profesor na trgu, a ovaj reko nesto, a onaj nesto.....a tako su neki rekli na katedri,,,,,

sve u svemu, rekla kazala, bapske price.....a ja bih ti treb'o vjerovata na casnu pijonirsku?
:hahaha:

Prelistao od njega dvije knjige, o 1971. u Sisku, druga o njegovu rođaku Miki Špiljku- posve bezvrijedno, upravo komično. Jednostavno loše, čak ni u filmskoj kategoriji "toliko loše da je zapravo dobro"

bravo, prelistao si knjige, i to je nesto...

mirrko · 10.12.2025. u 02:46

Harvat:
Kaos u glavi.

Shizmatik nije heretik.
Patarena nije ni bilo.

bas tako, kaos u glavi.

:mazi:

oce to kad ti je otac nacije sizofrenicar.

mirrko · 10.12.2025. u 02:48

Ovi jedan:
Ne mislim s tobom ulazit u rasprave jer si razina Povijesti, al ismijavat našu metropolu u kontekstu Osmanlija, koja koliko mi poznato nikad nije pala u njihove ruke,

sta sad ja omalovazavan? tako je pisa evlija celebija, a kojeg si ti naveo ka ozbiljan izvor.

obrati se njemu!

Mrkalj · 10.12.2025. u 08:10

Ovi jedan:
Pravoslavna Bosna s dvi pravoslavne crkve u ciloj toj zemlji u 16.st.

Nego jel ovo isto neka naša mitomanija i krivotvorina ili je ovo regularno jer zasad ne mogu doć do prijevoda Safveta-bega Bašagića ili izvornika

Povjestnik Aali i putopisac Evlija Čelebija

Osmanskoturski povjestnik Aali (1542.-1599.), rodom iz Galipolja, trideset je godina živio u Bosni na dvoru bosanskih valija (namjestnika). On je prvi u turskoj povijesti bosansko-hercegovačke Muslimane nazvao Hrvatima. U svomu djelu Tarihi Aali on piše (prijevod dr. Safvet-bega Bašagića):

"Što se tiče plemena Hrvata, koji se pripisuje rijeci Bosni, njihov se značaj odrazuje u veseloj naravi; oni su po Bosni poznati i po tekućoj rijeci prozvati. Duša im je čista, a lice svijetlo; većinom su stasiti i prostodušni; njihovi likovi kao značajevi naginju pravednosti. Golobradi mladići i lijepi momci poznati su (na daleko) po pokrajinama radi naočitosti i ponositosti, a daroviti spisatelji kao umni i misaoni ljudi. Uzrok je ovo, što je Bog - koji se uzvisuje i uzdiže - u osmanlijskoj državi podigao vrijednost tomu hvaljenom narodu dostojanstvom i čast njihove sreće uzvisio kao visoki uzrast i poletnu dušu, jer se među njima nasilnika malo nalazi.

Većina onih, koji su došli do visokih položaja (u državi) odlikuje se velikodušjem to jest čašću i ponosom; malo ih je, koji su tjesnogrudni, zavidni i pohlepni. Neustrašivi su u boju i na mejdanu, a u društvu, gdje se uživa i pije, prostudušni. Obično su prijazni, dobroćudni i ljubazni. Osobito se odlikuje ovo odlično pleme vanrednom ljepotom i iznimnim uzrastom... Bez sumnje Bošnjaci, koji se pribrajaju hrvatskom narodu, odlikuju se kao prosti vojnici dobrotom i pobožnosti, kao age i zapovjednici obrazovanošću i vrlinom; ako dođu do časti velikih vezira u upravi su dobroćudni, ponosni i pravedni, da ih velikaši hvale i odlični umnici slave" (Krunoslav Draganović - O. Dominik Mandić, Herceg-Bosna i Hrvatska, Laus, Split, 1991.).

Odavno objašnjeno. Da Hroboatos iole zna koje su granice "Bosne" u vreme Alije Galipoljca shvatio bi da mu je citat bezvredan. No - šta je tu je (mislim na Hroboatosovo neznanje). Alija Mustafa Galipoljac (Gelibolulu Mustafa Âlî, 1541-1599) u knjizi Künhü'l-Ahbar (Univerzitetska biblioteka Istambul - IÜMK - Istanbul Üniversitesi Merkez Kütüphanesi, Turski rukopisi (TY) br. 5959.), delu koje se pominje i kao Hronika Otomanskog carstva - Târîhi âli Otoman (Tarihi, a ne "Tahiri" na Turskom znači hronika) kaže ovo (ispravan prevod):

"Što se tiče Hrvata koji su po reci Bosni izabrali ime naroda kojem pripadaju, ..."

Ne ulazeći u vrednovanje procene jednog stranca, Turčina, objašnjenje je dala dr Snježana Buzov (Hrvatica) u radu Ottoman perceptions of Bosnia as reflected in the works of Ottoman authors who visited or lived in Bosnia, International journal of Turkish studies, Vol. 10, Nos. 1 & 2, IJTS / University of Wisconsin, 2004. pp. 83-92. - str. 86

Snežana Buzov (hrvatska povjesnikinja):
http://nelc.osu.edu/people/person.cfm?ID=2533

"Alijevo izjednačavanje Bošnjaka sa Hrvatima nije ni najmanje iznenađujuće s obzirom da je većinu vremena proveo u Bosni na granici, u Kliškom sandžaku čiji se deo zvao vilayet-i Hirvat (hrvatski vilajet). U njegovo doba, ovo područje imalo je mešovito stanovništvo sastavljeno od lokalnih i doseljenih Vlaha, lokalnih i doseljenih Muslimana, te drugih hrišćana, takođe kako lokalnih tako i doseljenih. Štaviše, bilo bi iznenađujuće da je on, kao pridošlica, mogao ili čak hteo napraviti razliku."

"And as regards the Croats who have chosen name of river Bosna as the name of people to which they belong, ..."

"Ali's equating Croats with Bosniacs is not the least surprising given that he spent most of his time in Bosnia on the frontier, in the Klis sancak, part of which was called vilayet-i Hirvat. In his time, this area had a mixed population of locals and immigrant Vlachs, local and immigrant Muslims, and other Christians, again both local and immigrant. It would in fact be surprising if he, as an incomer, could even wanted to make the distinction."

Dakle, tu je nešto drugo važnije, a to je da Ali ne svedoči o tome kako ljudi sa vode Bosne sebe nazivaju Hrvatima, nego suprotno, implicite svedoči da sebe nazivaju Bosancima, a pri tome ih arbitražno proglašava Hrvatima koji su sebe nazvali po vodi Bosni. Kako objašnjava dr. Buzov - za njega su oni stanovnici u Hrvatskom vijaletu oko Klisa svi automatski predstavljali Hrvate, pa ove oko vode Bosne identifikuje sa njima - najverovatnije po istom jeziku.

I još je važno da Buzovljeva nije prosrpski orjentisana, već umesto Srba navodi "lokalne i doseljene Vlahe" i "druge kršćane".

Savet - kada citiraš Dominika Mandića zapitaj se zašto ga afirmativno ne citiraju istoričari koji nisu duševno oboleli, nego samo teško oboleli.

Mrkalj · 10.12.2025. u 08:26

To je to jadno kroatističko hvatanje za slamku slično kako su se Krasić i Grčević grčevito uhvatili za slovačkog jezuitu Kristeka koji predlaže Karilju da Akvavivi predloži "lingua croatica". Kristek jasno objašnjava da je to jezik glagoljičkih rukopisa koji definitivno nije izabran za baroknu standardizaciju srpskog jezika od strane jezuitske Kongregacije za propagandu vere. Veoma je očigledno da Teofil Kristek pod hrvatskim jezikom misli na arhaičnu čakavicu u kojoj se piše slonce umesto sunce, vstok umesto istok, nad vsem umesto nad svim i da njegov predlog hrvatskog jezika, odnosno "glagoljice", kako ga još naziva, general Akvaviva u Konregaciji nije prihvatio jer je iz prakse očigledno da je prema Temperičinom savetu prihvaćen srpski jezik (istok, sunce, nad svim) za ilirski standardni jezik kojim će se prodreti na istok radi katoličenja pravoslavaca.

Ovi jedan · 10.12.2025. u 09:53

Mrkalj:
Odavno objašnjeno. Da Hroboatos iole zna koje su granice "Bosne" u vreme Alije Galipoljca shvatio bi da mu je citat bezvredan. No - šta je tu je (mislim na Hroboatosovo neznanje). Alija Mustafa Galipoljac (Gelibolulu Mustafa Âlî, 1541-1599) u knjizi Künhü'l-Ahbar (Univerzitetska biblioteka Istambul - IÜMK - Istanbul Üniversitesi Merkez Kütüphanesi, Turski rukopisi (TY) br. 5959.), delu koje se pominje i kao Hronika Otomanskog carstva - Târîhi âli Otoman (Tarihi, a ne "Tahiri" na Turskom znači hronika) kaže ovo (ispravan prevod):

"Što se tiče Hrvata koji su po reci Bosni izabrali ime naroda kojem pripadaju, ..."

Ne ulazeći u vrednovanje procene jednog stranca, Turčina, objašnjenje je dala dr Snježana Buzov (Hrvatica) u radu Ottoman perceptions of Bosnia as reflected in the works of Ottoman authors who visited or lived in Bosnia, International journal of Turkish studies, Vol. 10, Nos. 1 & 2, IJTS / University of Wisconsin, 2004. pp. 83-92. - str. 86

Snežana Buzov (hrvatska povjesnikinja):
http://nelc.osu.edu/people/person.cfm?ID=2533

"Alijevo izjednačavanje Bošnjaka sa Hrvatima nije ni najmanje iznenađujuće s obzirom da je većinu vremena proveo u Bosni na granici, u Kliškom sandžaku čiji se deo zvao vilayet-i Hirvat (hrvatski vilajet). U njegovo doba, ovo područje imalo je mešovito stanovništvo sastavljeno od lokalnih i doseljenih Vlaha, lokalnih i doseljenih Muslimana, te drugih hrišćana, takođe kako lokalnih tako i doseljenih. Štaviše, bilo bi iznenađujuće da je on, kao pridošlica, mogao ili čak hteo napraviti razliku."

"And as regards the Croats who have chosen name of river Bosna as the name of people to which they belong, ..."
"Ali's equating Croats with Bosniacs is not the least surprising given that he spent most of his time in Bosnia on the frontier, in the Klis sancak, part of which was called vilayet-i Hirvat. In his time, this area had a mixed population of locals and immigrant Vlachs, local and immigrant Muslims, and other Christians, again both local and immigrant. It would in fact be surprising if he, as an incomer, could even wanted to make the distinction."

Dakle, tu je nešto drugo važnije, a to je da Ali ne svedoči o tome kako ljudi sa vode Bosne sebe nazivaju Hrvatima, nego suprotno, implicite svedoči da sebe nazivaju Bosancima, a pri tome ih arbitražno proglašava Hrvatima koji su sebe nazvali po vodi Bosni. Kako objašnjava dr. Buzov - za njega su oni stanovnici u Hrvatskom vijaletu oko Klisa svi automatski predstavljali Hrvate, pa ove oko vode Bosne identifikuje sa njima - najverovatnije po istom jeziku.

I još je važno da Buzovljeva nije prosrpski orjentisana, već umesto Srba navodi "lokalne i doseljene Vlahe" i "druge kršćane".

Savet - kada citiraš Dominika Mandića zapitaj se zašto ga afirmativno ne citiraju istoričari koji nisu duševno oboleli, nego samo teško oboleli.

Za početak pozva sam se na Safveta-bega Bašagića do čijeg prijevoda u PDF-u nažalost ne mogu doć iako vidim da je sama knjiga dostupna za prodaju pa ću valjda uspit šta iskopat.

Drugo, Aali nije jedini osmanlijski putopisac već je i Elvija Čelebija donia slična zapažanja u svezi naroda BiH koje je okarakterizira ka Hrvate, a ima bit da je taj zna razliku među nama jer je provea dugi niz godina putovajući ovim krajevima. A isto ka i Ibrahim Pečevija koji je rođen u Pečuhu poznava je razlike među jezicima jer obojica za bosanski govore da je hrvatski ili sličan njemu dok srpski jezik ne spominju u tom kontekstu već samo ka jezik Srba, a oni po njima mahom žive u Srbiji.

Mrkalj · 10.12.2025. u 09:59

Ovi jedan:
Za početak pozva sam se na Safveta-bega Bašagića do čijeg prijevoda u PDF-u nažalost ne mogu doć iako vidim da je sama knjiga dostupna za prodaju pa ću valjda uspit šta iskopat.

Drugo, Aali nije jedini osmanlijski putopisac već je i Elvija Čelebija donia slična zapažanja u svezi naroda BiH koje je okarakterizira ka Hrvate, a ima bit da je taj zna razliku među nama jer je provea dugi niz godina putovajući ovim krajevima. A isto ka i Ibrahim Pečevija koji je rođen u Pečuhu poznava je razlike među jezicima jer obojica za bosanski govore da je hrvatski ili sličan njemu dok srpski jezik ne spominju u tom kontekstu već samo ka jezik Srba, a oni po njima mahom žive u Srbiji.

https://www.facebook.com/odstoljeca...-16-stoljeca-podatci-i-cinje/462210497312358/

Ovi jedan · 10.12.2025. u 13:03

Gpt, facebook, tik tok.. šta je iduće pitam se :roll:

Harvat · 10.12.2025. u 13:32

Mrkalj:
Odavno objašnjeno. Da Hroboatos iole zna koje su granice "Bosne" u vreme Alije Galipoljca shvatio bi da mu je citat bezvredan. No - šta je tu je (mislim na Hroboatosovo neznanje). Alija Mustafa Galipoljac (Gelibolulu Mustafa Âlî, 1541-1599) u knjizi Künhü'l-Ahbar (Univerzitetska biblioteka Istambul - IÜMK - Istanbul Üniversitesi Merkez Kütüphanesi, Turski rukopisi (TY) br. 5959.), delu koje se pominje i kao Hronika Otomanskog carstva - Târîhi âli Otoman (Tarihi, a ne "Tahiri" na Turskom znači hronika) kaže ovo (ispravan prevod):

"Što se tiče Hrvata koji su po reci Bosni izabrali ime naroda kojem pripadaju, ..."

Ne ulazeći u vrednovanje procene jednog stranca, Turčina, objašnjenje je dala dr Snježana Buzov (Hrvatica) u radu Ottoman perceptions of Bosnia as reflected in the works of Ottoman authors who visited or lived in Bosnia, International journal of Turkish studies, Vol. 10, Nos. 1 & 2, IJTS / University of Wisconsin, 2004. pp. 83-92. - str. 86

Snežana Buzov (hrvatska povjesnikinja):
http://nelc.osu.edu/people/person.cfm?ID=2533

"Alijevo izjednačavanje Bošnjaka sa Hrvatima nije ni najmanje iznenađujuće s obzirom da je većinu vremena proveo u Bosni na granici, u Kliškom sandžaku čiji se deo zvao vilayet-i Hirvat (hrvatski vilajet). U njegovo doba, ovo područje imalo je mešovito stanovništvo sastavljeno od lokalnih i doseljenih Vlaha, lokalnih i doseljenih Muslimana, te drugih hrišćana, takođe kako lokalnih tako i doseljenih. Štaviše, bilo bi iznenađujuće da je on, kao pridošlica, mogao ili čak hteo napraviti razliku."

"And as regards the Croats who have chosen name of river Bosna as the name of people to which they belong, ..."
"Ali's equating Croats with Bosniacs is not the least surprising given that he spent most of his time in Bosnia on the frontier, in the Klis sancak, part of which was called vilayet-i Hirvat. In his time, this area had a mixed population of locals and immigrant Vlachs, local and immigrant Muslims, and other Christians, again both local and immigrant. It would in fact be surprising if he, as an incomer, could even wanted to make the distinction."

Dakle, tu je nešto drugo važnije, a to je da Ali ne svedoči o tome kako ljudi sa vode Bosne sebe nazivaju Hrvatima, nego suprotno, implicite svedoči da sebe nazivaju Bosancima, a pri tome ih arbitražno proglašava Hrvatima koji su sebe nazvali po vodi Bosni. Kako objašnjava dr. Buzov - za njega su oni stanovnici u Hrvatskom vijaletu oko Klisa svi automatski predstavljali Hrvate, pa ove oko vode Bosne identifikuje sa njima - najverovatnije po istom jeziku.

I još je važno da Buzovljeva nije prosrpski orjentisana, već umesto Srba navodi "lokalne i doseljene Vlahe" i "druge kršćane".

Savet - kada citiraš Dominika Mandića zapitaj se zašto ga afirmativno ne citiraju istoričari koji nisu duševno oboleli, nego samo teško oboleli.

Buzov je politička povjesničarka postmodernog tipa, iako kvalificirana.

Radi ono što joj kažu, i njezine su teze - o ovom predmetu- slabo utemljene, kad ih se prouči. Jednostavno, djela na koja se poziva postoje u više prijepisa i tumačena su na praktički isti način. Ona je izašla s novom tezom- što je legitimno- no ta nije izdržala argumente kritike.

Kao ni ona, o drugim pitanjima, povjesnika Pavuške Vežića.

Harvat · 10.12.2025. u 13:34

Ovi jedan:
Gpt, facebook, tik tok.. šta je iduće pitam se

Mrki daje podatke iz FB koji u biti potvrđuju tvoje navode. Samo to nije shvatio.

mirrko · 10.12.2025. u 17:02

evo mali kopi-pejst sa malo ozbiljnijih izvora:

(izvori : Lazo Kostic, Franjo Miklosich, KOnstantin Jirecek,Ljubomir
Stojanovic, razni srpski, bosnjacko-muslimanski i hrvatski izvori)

BOSNA, DEO « SRBIJE » (IX-XII v)

 Bosna predstavlja centar rimske provincije Dalmacije. Franacki
hronicar Einhard (VIII v) , koji ne spominje Hrvata, kaze da se veli da
poseduje veliki deo Dalmacije, koja se sterala od jadranskog mora do
Zapadne Srbije i do Panonije : “ … ad Sorabos, quae natio magnam
Dalmatiae partem obtinere dicitur, fugiendo se contulit”.

 “Ta Horion Basona” kod Konstantina Porfirogeneta (X v) je samo zapadni
deo “Srbije” (Konstantin Porfirogenet. Porfirogenet kaze da ta Bosna
poseduje specificni politicki sistem (verovatno “banovina”) i obicaji
(verovatno narocito jako pagansko nasledje). Porfirogenet razlikuje
takodje Srba Zagoraca i Srba Primoraca. Ali Porfirogenet absolutno ne
kaze da “Bosanci” formiraju posebnu narodnost.

 Pop Dukljanin (XII v) kaze da Bosna je zapadni deo „Surbije“ ili
“Zagorja” od Drine do Gorskog Kotora (Mons Pini jpredstavlja Gorski
Kotar. U tekstu, “usque ad montem Pini”). Etnicki identitet Bosne Popa
Dukljanina je vise nego jasna.

RIMOKATOLICKA CRKVA SPOMINJE « BOSNU » KAO « SRPSKA DRZAVA » (KRAJ XII v
- POCETAK XIII v)

 God 1187, pismo pape (Urban III) spominje Bosnu kao srpska drzava :
« regnum Serviliae, quod est Bosna » (Th. Smiciklas. Codex
diplomaticus).

« God. 1188 salje papa [nb : Klement II] dubrovackom arhibiskupu plast i
potvrdjuje stara prava dubrovacke crkve ; U pismu se spominje i
« srspka drzava t.j Bosna (« regnum Servilie, quod est Bosna »)

(I.Kukuljevic Sakcinski. Codex Diplom II, 148).

Izgleda da ovaj isti izraz se moze naci i kod pape Grgur IX, na pocetku
XIII veka (1227 i 1238).

BOSANSKI BAN NAZIVA SVOJE PODANIKE « SRBI » (XIII v) I GOVORE « SRPSKI
JEZIK » (XIV v)

 Bosanski Ban Matej Ninoslav naziva svoje podanike Srbima, a Dubrovcane
Vlasima : « Ako vjeruje Srbljin Vlaha, da se pri pred knezem ; ako
vjeruje Vlah Srbljina, da se pri pred banom ».

(F. Miklosich. Monumenta Serbica. 24,25. 1858. Bec)

Jos u dvama takovim pismima naziva on svoje Bosance Srbima, a Dubrovcane
Vlasima (22.03.1240 i 1249).

 Bosanski Ban Stjepan Kotromanic u povelji pisana «pod gradom pod
Srebrenikom » (15.03.1333) naziva svoj jezik srpskim : « i zato stavlju
ja gospodin ban Stefan svoju zlatu pecat, da je verovano svaki da
znaiet i vidi istinu. A tomu su d povelle (iednake) dvije latinsci a
dvije srpscie, a sve su pecakene zlatiemi pecati »

(F. Miklosich. Monumenta Serbica. 105-109. 1858. Bec).

mirrko · 10.12.2025. u 17:03

ISTOCNI BOSANCI - « SRBI » (XV v)

 Jedan Srebrenicanin, Pirko Bolesalic, pise iz Srebrenice (20.02.1438)
pismo sudu dubrovackom, u kojemu se tuzi, da su ga dvojica Dubrovcana
zajedno sa nekim Srebrenicanima uhvatili i na pravdi stavili u okove. U
toj tuzbi naziva on i Srebrenicane i Dubrovcane Srbima, a to se vidi iz
ovih njegovih reci : « Ia Pirko govorah / kao imate sa mnome pravdu ali
krivinu, da me veete, Serbli, bezakono ».

(K.Jirecek. Spomenici srpski. 80. Beograd. 1892).

KATOLICI IZ ZAPADNE I CENTRALNE BOSNE KAO I KATOLICI IZ HERCEGOVINE-
“SRBI” (XV v)

 Napisao je u Kresevu (12.08.1434) jedno pismo katolicki vojvoda Juraj
Vojsalic « Mi voevoda Jurai, milost'ju boziom' voevoda Dolnih' krai i
vece » : « i u vsem’u zemih zastamo, u dr’zan’ju ili Sr’blinu ili
Vlahu ». Rec je u Juznoj Hercegovini, ali ovaj gospodar je Bosanac. On
spominje « svete cr'kve katolicke vire rim'ske, redo svetoga
Fran'ciska ». Njegovi vasali (« nasi dobri ljude »), potpisnici, su iz
Huma, Zemlanika, Sane i Plive (Donji Kraji, Zapadna Bosna).

(F. Miklosich. Monumenta Serbica. 377-379. 1858. Bec).

KRALJEVI « SRBLJEM » I « SRPSKI DOHODAK » (XIV-XV v)

 Bosanski Ban Stipan Tvrtko Kotromanic je krusnisan (Monastir Milesevo,
1377, Mitrovdan) « Kralj Srbljem i Bosne i Primoriju i Zapadnim stranam
». U pismu Dubrovniku (10.04.1378), on spominje njegovih praroditelja
(Nemanjici) « gospode srpske ». U drugom pismu Dubrovniku (2.12.1382),
Stipan Tvrtko koristi isti izrazi : « blagodat od Gospoda Boga i
udostojen bih vijenca i časti i skiptra carskoga mojih roditelja svetih,
ranijih gospodara srpskih, kraljeva i careva » … « Razumjevši ugovore
ranije što su Dubrovčani imali s gospodarima raškim da se nigdje u
Primorju ne može postaviti trg soli, osim na uobičajena mjesta –
kraljevstvo mi ne htjede izmijeniti ugovore stare grada Dubrovnika što
su imali s gospodarima raškim, nego još jače potvrdih ranije ugovore
koje su imali s gospodarima ranijim ».

Kad njegova drzva ukljucuje hrvatske zemlje, on nije vise samo Kralj
Srba, nego « Stjepan Tvrtko, Bozjom milosti kralj Raske, Bosne,
Dalmacije, Hrvatske i Primorja. » (Sime Ljubic, Listine IV, p 221).

 U pismu Dubrovniku (20.09.1398), Kralj Stipan Ostoja Kotromanic je
« as Stipan ostoje po milosti g(ospo)d bo)ga blago vjerni Kralj srbljem
bosni primoriju humsci zemli zapadnim stranam donim kraem usori soli
podrinnju i k tomu ». (Ljubomir Stojanovic, Staresrpske povelje i pisma,
428).

 U pismu Dubrovniku (5.02.1399), Kralj Stipan Ostoja spominje srpski
dohodak :

« I vlastela i poklisari grada Dubrovnika primise i obavezase se
kraljevstvu mi davati

od grada Dubrovnika i od opstine srpski dohodak dvije hiljade perper
dinara dubrovackih,

svake godine na Mitrovdan, po zakonu i uvjetu kako su davali nasem bratu
svetopocivsi mu

gospodinu kralju Stepanu Tvrtku... »

 U pismu Dubrovniku (2.3.1433), Kralj Stefan Tvrtko Tvrtkovic je «
Milostiju boziom mi g(ospodi)n stefan tvrtko tvrtkovic kralj srbljem
bosni primoriju humsci zemli i k tomu ».

 U pismu Dubrovniku (18.12.1451), Kralj Stefan Tomas je « V ime oca i
sina i duha svetoga Amen Milostiju Boziom Mi G(ospodin) Stefan Tomas
Kralj srbljem bosni primoriju humsci zemli donim kraem usori soli
podrinju zapadnim stranam »

mirrko · 10.12.2025. u 17:04

« BOSANSKO IME » – REGIONALNO I DRZAVNO IME BOSANSKIH SREDNJEVEKOVNIH
SRBA

 Kao u slucaju Crne Gore Petrovica (XVIII-XX v –maltene istovetni
fenomen razvoja jakog drzavnog – a ne jos nacionalnog - identita), gde
pored bezbrojnih upotreba srpskog imena, Crnogorci su vrlo cesto
koristili njihov regionalno i drzavano ime « Crnogoraca », Srbi Bosanci
su cesto upotrebljavali ime « Bosanci, Bosnjani ». Oni su tako mogli
razlikovati od ostalih « Srba », « Rasana ».

 Ban Matej Ninoslav, gospodar Srba iz Bosna, je bio u isto vreme ban
bosanski.

 Stjepan Kotromanic (1322) je bio « po milosti boziei gospodin vsem
zemlam bosinskim, i Soli, i Usore, i Dolnim kraem i Humske zemle » i
naziva i svoje podanike « dobri Bosnjane ».

 U pismu Dubrovniku (13.08.1332), Ban Stjepan Kotromanic kaze « A kto
Dubrovcanin ubije ali posjece u Bosni ili Bosnjanin Dubrovcana - taj
pravda da je pred gospodinom banom, a osud da grede banu na njih. ».

 Ostali primeri … :

Pismo Vladislava Stepanovica (oko 1353) : « dobri Bosnjani ». Isti izraz
u pismu Jelene Kotromanica (1354). U pismu kralja Srbljem Stefan
Tvrtko Tvrtkovic (24.06.1405) : izraz « bosanscimi ljudmi » (tj podanici
bosanskog drzava). U pismu Kralja Srbljem Stjepana Tomasa (22.08.1446),
izrazi « Crkvom bosanskom i dobrimi Bosnjani ». U pismu Kralja Srbljem
Stjepana Tomasevica (1461), izraz « Bosnjani » … (razni bosanski
izvori).

Mozemo da uporedimo taj fenomen i fenomen etnickog srpstva i drzavnog
crnogorstva u Crnoj Gori u dobu Petrovica-Njegosa.

N.B : pre XVI v i silne propagande « latinske Crkve », nikad se ne
spominje Hrvate u celoj Bosni (osim u slucaju sukoba sa hrvatskim
velikasima). Jedini primer je jedan poznati glagoliticki vlastelinski
natpis u Bihackom kraju (- takozvana « Turska Hrvatska » u okolini
Cazina i Bihaca) od strane jednog hrvatskog gospodara.

mirrko · 10.12.2025. u 17:05

SRPSTVO SREDNJEVEKOVNE HERCEGOVINE- NEKI PRIMERI

(izvori : Lazo Kostic, Franjo Miklosich ... razni srpski,
bosnjacko-muslimanski i hrvatski izvori)

PAGANIJA, ZAHUMLJE, KONAVLJE MEDJU SRPSKIM ZEMLJAMA (IX-XII v)

 Vizantijski Car Konstantin Porfirogenet (IX v) jasno pokazuje da sva
tri izvorna srpska plemena Hercegovine u sirokom smislu su srspkog
porekla.

« Oi de nun ekeise oikoutes Zahloumoi Serbloi tugkanousin“. « A
Zahumljani, koji sada tamo zive, upravo su Srbi ».(K.Porfirogenet. De
Administrando Imperio. Cap 32. P 153. Editio Bonnoniensis. Racki.
Documenta. P 274).

« He ton Terbouniaton kai Kanaliton hora mia uparhei apo de ton
abaptiston Serblon oi ekeise katagontai. » « Trebinjani i Konavljani
imaju jednu zemlju ; a stanovnici su porijeklom od nekrstenijeh Srba ».
(K.Porfirogenet. De Administrando Imperio. Cap 34. P 161. Documenta P
408).

« Oi de autoi Paganoi apo ton abaptiston Serblon katagontai. Paganoi de
kalountai dia to me katadedzantai autous to tate kairo baptistenai ote
kai pantes oi Serbloi ebapti-stesan ». « A isti su Pogani (Neretljani)
poreklom od nekrstenih Srba. A zovu se Paganima s toga, sto nisu primili
krstenja u ono vreme, kada i svi Srbi bise krsteni ». (K. Porfirogenet
…Cap 36. P 163. Documenta P 409).

 "Takozvani" Pop Dukljanin (XII v ; izvorni srpski hronicar, a ne
pokvareni kasniji « crvenohrvatski » letopisac …) kaze da Primorije od
Splita do Draca je srpska zemlja :

“Od Dalme do Valdemina prozva Hrvate Bile, sto su Dalmatini Nizni. I jos
od mista Dalme do Bandalona grada, ca se sada zove Drac, dotle prozva
Donju Dalmaciju i to /li/ koje Surbiju, ca jest Zagorje”.

(Dr Vladimir Mosin. Ljetopis popa Dukljanina. 1950. najstariji prepis iz
1510 na starohrvatski jezik).

mirrko · 10.12.2025. u 17:06

HERCEGOVINA, SRPSKA DEDOVINA NEMANJICA I « SVETOSAVSKA ZEMLJA » (do
1322)

Mnogi istoricari tvrde da Hercegovina je zemlja predaka Stefana Nemanja.
Nemanjici bi bili poreklom sa tih krajeva.

 U pismu Splitu (1190 ili 1192) , Stefan Nemanja, « sabiratelj svih
srpskih zemalja », kaze : « Ja veliki zupan Nemanja dozvoljam Splicanima
da slobodno izlaze u moju zemlju, i sina mi Rastka u Humsku zemlju, i
sina mi Vukana u Zetu, i da slobodno trguju, i da im se nikakva nepravda
ne dogodi ».

 Hercegovina je vazni deo drzave Nemanjica (XIII-XIV, do 1322). Na
primer : neke latinske i srpske transkricije …(Ivan Vukovic/Lazo
M.Kostic. Cija je Bosna. Str 18. Dobrica Knjiga. Novi Sad. 1999).

Kralj Stefan Prvovencani je “Stefan kralj i s bogom samodrzc srpski” ili
“Stefan kralj srpski”

(Franjo Miklosich. Monumenta Serbica. 16-17).

Kralj Radoslav. « Stephano Radoslavo … re de Servia e de Marina ».

Kralj Vladislav. « Stephanus Vladislavus … rex totius terre de Rasse,
Dioclitie, Dalmatie, Tribunie, Zachulmie » je takodje « Stefan Vladislav
pomokiu boziov kralj srpski » (Franjo Miklosich. Monumenta Serbica.
27).

Kralj Stefan Uros. « Ego Stephanus Uros dei gratia rex totius terre
Rasse et Marine » i takodje « Stefan Uros Kralj sve srpske zemlje »
(Franjo Miklosich. Monumenta Serbica. 50) , « Stefan Uros kralj srpski »
(Franjo Miklosich. Monumenta Serbica. 53), i « Stefan Ouros ;;; kralj
vsjeh srpskie zemlje » (Franjo Miklosich. Monumenta Serbica. 76).

HERCEGOVINA U SASTAVU BOSANSKE KRALJEVINE – HERCEGOVSKI VLADARI I
PODANICI SU « SRBI » (XV v) I NAZIVAJU SVOJE JEZIK « SRPSKI JEZIK »

 Zahumski Vlastelin Pribislav Pohvalic naziva svoj jezik « srspki » u
raznim pismima.

U jednom pismu (4.05.1406) : « … s drugim listom srpscim koi ie za ovim
listom » i dalje « a drugi list, koi za ovim ide srpski iest pisan ».

U drugom svom pismu (9.01.1407) : « … ovi list srpski » … «… u drugom
listu srpskom… » … « u prvom listu srpskom ».

(Medo Pucic. Spomenici srpski. Knjiga druga. Str 51, 53, 54. Beograd.
1862).

Isti Pribisav jos jedanput u pismu od 15.03.1409 naziva svoj jezik
srpskim te veli : « ovi list srpski blizu ovogai moga pisan … ».

 Herceg Stjepan Vukcic Kosaca, Herceg Svetog Save, u jednom svom
ugovoru, sto ga je sklopio s Dubrovcanima u Herceg Novom 10.04.1454 god.
Veli na jednom mestu, nazivajuci svoje podanike « Srbima » : “takodje
tko se god ugovori dubrovcanin ali trgovac dubrovacki za ponesenje
karvana ali koga god ponosa, da ga nie volian svrci drugi ni Vlah ni
Srbin do mesta, dokla se oni bude na miô. »

(Franjo Miklosich. Monumenta Serbica. P 465-469).

Od 1449, Herceg Stefan, cuvar groba Svetog Save u Milesevu, se sebe
nazivao « milostiju boziom herceg od svetog Save, gospodar humski i
primorski, veliki voevoda rusaga bosanskoga, knez drinski i k tomu ».

 Hercegov sin Vladislav Hercegovic, naziva takodje svoje podanike
Srbima (i takodje Vlasima – Vlasi su naravno, kako to znamo, takodje
srpske narodnosti) u pismo Dubrovcanima (15.08.1451) :

« I joste zapisuju hocu i trvdju, da – dopustiv meni Gospod Bog
gospoctva – da nisam voljan, ni da mogu, nikada zabraniti ni zaustaviti
ni jedne moje ljude, ni Vlahe ni Srblje, slobodno hoditi u Dubrovnik,
trgovati tako soli kako ine trge i vse ine svoje posle slobodno
opraljati ; pace, ni ine gospod eljudi da nisam voljan preko nasega
kotara ustaviti, ni braniti hoditi slobodno svojimi trzi i s nimi
opravami u Dubrovnik.

Obituju i zapisuju (...) da nisam voljan, ni da mogu uiiniti gabelu od
prodaje soli nigdie u vsem nasemu kotaru, razma od onih gde su naredila
gospoda stara prva, bosanska i srpska , a toj jest: jedno u Drivih, a
drugo u Dubrovniku, tretje u Kotoru, cetvrto u Zeti, u svetoga Srdja na
Bojani»

(Franjo Miklosich. Monumenta Serbica. P 444-447).

mirrko · 10.12.2025. u 17:07

SRPSTO BOSNE I HERCEGOVINE OD XVI v

SRBI U BOSNI I HERCEGOVINI (XVI v)

 Slovenacki putopisac Benedikt Kuripesic (1530) je naso u Bosni izmedju
reke Une i Novog Pazara Srba (“Surffen”), Katolickih Bosanaca
(“Wossner” - na pocetku procesa denacionalizacije-) i Turaka.

(Benedikt Kuripesic. Putopis kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku i Rumeliju.
1530. od nemqckog jezika ; Svijetlost Sarajevo 1950 i Cigoja Stampa.
Beograd. 2001.)

 Beglerbeg Mehmed Pasa Sokolovic (docnije veliki Vezir) pise 1551 god.
Komandantu Temisvara Andreji Batoriju na srpskom jeziku : « i sto mi
posilas listova i sve mi srbskim jezikom posilaj, a ne fruski ».

(Aleksa Ivic. In Arhiv für slawische Philologie. Jahrgang 30, 1909, str
211).

 U Statutu Dubrovnika, Frano Gundulic (+ 1589) ubraja Bosnu i
Hercegovinu (Hum° medju srpskim zemljama (tkzv „Sclavonia“ sa Zetom i
Raskom° : « Sclavonia continetur in se, inter alias regiones Bosinam,
Rasciam, comitatus Chelmi et Gentae». Poznati Srbin Katolik i pravnik
Valtazar Bogisic jasno pokazuje da Sclavonia kod Dubrovnicana znaci uvek
isto kao Srbija, srpska zemlja. « Sclavonia. Le statut n’emploie ce mot
que dans un sens restreint, dénommant ainsi le royaume de Serbie, ainsi
que les pays qui en dépendent ou qui sont habités par la race serbe ».
« Sclavus : Même restriction, même observation ».

(Valtazar Boghisich (Bogisic). Le Statut de Raguse. Codification inédite
du XIIIe s. Paris, 1894. p 44, n°2 …Bosko I.Bojovic. Raguse (Dubrovnik)
et l’Empire ottoman (1430-1520). Les actes impériaux ottomans en vieux
serbe de Murad II à Selim Ier. Association Pierre Belon. Paris 1998.)

 Za vreme turske okupacije, narod Bosne i Hercegovine je priznat kao
"srb milet"(tj. srpski narod)

(Proto Svetislav Davidovic. Srpska Pravoslavna Crkva u Bosni I
Hercegovini od 960 do 1930 godine. Dobrica Knjiga. Novi Sad. 1998).

SRBI U BOSNI I HERCEGOVINI (XVII v)

 Muslimanski pisac i pesnik Muhamed Hevaju Uskufi iz Tuzle, rodjen 1601
god., je napisao dela Ilasi bezebani srb ou Veran davati iman be
zebani srb.

(Serbocroatische Dichtungen bosnischer Moslims aus dem XVII, XVIII, und
XIX Jahrh. Sarajevo).

 Bosanski Franciskanac Matija Divkovic je stampao 1616 god. Svoj mali
Nauk karstijanski, u kome ima dodataka “ispisavsi sarpski” (« koje verse
ispisavsi sarpski »).

(Vas. Djeric. O srpskom imenu po zapadnijem krajevima nasega naroda. 2
izdanje. str 163. Beograd. 1914

Dj.S.Djordjevic. Glas Srpske Kr.Akademije Nauka, 52, 1896, str 67-71).

 Hercegovacki katolici, na Neretvi, u Popovu i Zazablju vele u Molbi od
1.08.1629, da se potpisuju « ilirskim ili srpskim pismenima », « in
carattere illirico overo serviano »

(Eusebius Fermendzin, Acta Bosnae potissimum ecclesiastica, Zagabriae,
1892).

 Sokci i Bunjevci koji su doselili u Backu 1687, su dosli kao
« Katolicki Raci » (« catholische Rätzen », « catholische Räzen »,
« Rasciani catholici » …)

(Aleksa Ivic. Istorija Srba u Ugarskoj do 1690. Zagreb. 1914. str 270 i
dalje)

(Lazo M.Kostic. Srpska Vojvodina i Njene Manjine. Dobrica Knjiga. Novi
Sad. 1999. Str 62).

Predpostavljeno da jedan deo (ako ne svi) tih Sokca i Bunjevaca bili
poreklom iz Bosne i Hercegovine (postoji druge interpretacije o
proslosti tih grupa…) ili da su imali iste korene sa srodnim grupama u
Bosni I Hercegovini.

Svi Bosanci i Hercegovci koji su doselili u danasnoj Vojvodinu u XVII,
XVIII, XIX v, su se deklarisali kao “Srbi” (cesto nazivani “Iliri”
i“Raci”od strane Austrijanaca i Madjara).

PRAVOSLAVCI I KATOLICI U BOSNI (XVIII v)

 Daskal srpskog patrijarha Mojseja Rajića (1712-1725. g.) šalje njegove
stihove sarajevskoj crkvenoj opštini hvaleći te "Sloven Srbe", koji pod
tamnom noći Agarjana ipak visoko drže sv. hrišćansku vjeru.

(Proto Svetislav Davidovic. Srpska Pravoslavna Crkva u Bosni I
Hercegovini od 960 do 1930 godine. Dobrica Knjiga. Novi Sad. 1998).

 Bilo je slučajeva, da su bosansko-hercegovacki “franjevci sami tražili
pomoći od pravoslavnih Srba naročito u borbi za pravo na bosanske župe
(parohije) protiv ugarskih i slavonskih biskupa. Na pr. redodržavnik
franjevačkog reda Franjo Ivanović preporučuje franjevcima 1746. g., "da
uzimaju svedočanstva i od Vlaha, jer će po tome kraljica ([Marija
Terezija] poznati, da istim Vlahom mi fratri provincije bosanske jesmo
adicti i da mnogo možemo kod istih Vlaha za kuću austrijsku... jer ako
su Vlasi u zakonu od naših odiliti, ništa ne manje nisu odiliti u
narodu, nego istoga naroda iliričkog kao i mi". Ujedno Ivanović veli, da
će pakrački vladika dati franjevcima svjedodžbu kao pomoć, a on će se
još ",obratiti i vladikama i patrijarhu". Vidi se, da je tada kod
franjevaca bila dosta jaka svijest o narodnom jedinstvu.”

(Proto Svetislav Davidovic. Srpska Pravoslavna Crkva u Bosni I
Hercegovini od 960 do 1930 godine. Dobrica Knjiga. Novi Sad. 1998).

SLAVONCI SRPSKOG POREKLA I SRPSKI IDENTITET BOSNE I HERCEGOVINE

 Slavonski pesnik Antun Reljkovic objqsni u « Satir-u » (1762) da
preci stokavskih Slavonaca (vecina od njih je bila iz Bosne-Hercegovine)
su koristili srpsko pismo i srpski jezik :

« O Slavonce ! Ti se verlo varas,

Kojigod mi tako odgovaras ;

Vasi stari jesu knjigu znali,

Serbski stili a serbski pisali ! »

(Lazo Kostic. Cirilica i Srpstvo. Str 68. Dobrica Knjiga. Novi Sad.
1999).

 Slavonski pisac Matija Petar Katancic ubraja Bosance medju Srbima (tj
“Iliri i Trasi”) :

“Nostris profecto Illyriis adeo id familiare est us Srblos passim se
compellent, non Serviam incolentes modo, sed universum pene Illyricum,
ac Daciam quoque, in primis qui Graecam sequuntur ecclesiam, qui per hoc
maxime se ab ceteris distingui putant quod Srbli, Srblyani
nuncupantur.”

“Ono je zaista kod nasih Ilira tako uobicajeno, da se svuda Srbljima
(“Srblos”) zovu, ne samo oni koji nastanjuju Srbiju, vec ceo Ilirik pa
cak i Dakiju, narocito oni koji sleduju grcku veru; Oni smatraju da ce
se najvise od drugih razlikovati kad sebe Srbli i Srblyani
zovu.”(M.P.Katancsics. De Istro eiusque adcolis commentatio.1798).

Ostale izjave Kantacica :

« Hrvati – ovo pricam po svoi znanju – nas Trace [« Race »] i Ilire,
koji se od njih u dijalektu znatno razlikujemo, zovu sve Vlasima »

(M.P Katancsic. De Istro eiusques adcolis commentatio, 1798, str 227).

« Perfecto et hodie Croates ab Dalmatis et patria et loquendi ratione
distinctos bene novimus. »

(M.P.Katancsics. De Istro eiusque adcolis commentatio.1798, str 107).

Katancic je napisao prvi « slavonski » stampani prevod Svetog Pisma « u
jezik slavno-iliricki izgovora bosanskog prinoseno »

(Delo izaslo u Budimu, 1831, posle njegove smrti

.

Ima zanimjivih podataka u pismu Srba Dalmatinaca Duzdu Venecije (1759
god.), gde se spominje Srba iz Bosne : “Nas je slaveno-srpski narod
svagda naklonjeniji I vjerniji bio hriscanskoj vladi negoli otomanskom
tirjanstvu, I radi te vijernosti I nebrojeni Sloveno-Srbi iz mnogih
pokrajina, a najvise iz Bosne I Hercegovine I iz svega Ilirika, koji su
se nalazili pod vlascu otomanskom, dobrovoljno ostavise … sva svoja
dobra I uzivanja, koja su im stekli bili njihovi stari, I predjose pod
krilo prejasne Vase republike, a neki pod vlast Carskoga Velicanstva”.

(Nikodim Milas. Documenta Spectantia Historiam Orthodoxae Dioceseos
Dalmatiae et Istriae a XV usque ad XIX saeculum. Jaderae. 1899/Spisi o
Istoriji Pravoslavne Crkve u Dalmatinsko-Istarskom Vladicanstvu od XV do
XIX veka. Knjiga I. Zadar. 1899. Sabrao i uredio E.N.M. str 368).

 Poznata srpska licnost Sava Tekelija ubraja Bosance medju Srbima :

“Serbii i Bosnenses, quos Hungari Rascianos a Rasciae Regno appelant,
nunquam se in propria lingua Rascianos vocant, se Serbios (Szerblyi),
neque usquam linguam suam, aut nationem, Rascianam nuncupant, sed
Serbicam aut Slavicam, Szerbszky, Szlavenski Narod”.

“Srbi i Bosanci, koje Madjari zovu Racima prema Raskoj Drzavi, nikada se
u svom jeziku ne zovu Racima, nego Srbljima, niti ma gde svoj jezik ili
narod nazivaju raskim, nego srpskim i slovenskim …”.

(Dissertatio Brevis ac Sincera Hungaris Auctoris de Gente Serbica
perperam Rasciana dicta, ejusque meritis et fatis in Hungaria, 1790).

mirrko · 10.12.2025. u 17:08

"TVORAC" BOSANSKE NACIJE O BOSANSO-HERCEGOVACKIM SRBIMA

 Benjamin Kallay, istoricar i kasniji madjarski Guverner Bosne i
Hercegovine, pise da u Bosni I Hercegovini zivi jedini Srspki Narod
troje vere (Pravoslavci, Katolici, Muslimani).

(Benjamin von Kallay. Geschichte der Serben von der ältesten Zeiten bis
1815. Edit. 1878. Nemacka Verzija. Str 170-173.)

mirrko · 10.12.2025. u 17:13

KATOLICKI SRBI BOSNE I HERCEGOVINE (XIX v)

 U Bosni i Hercegovini, osim izuzetaka, od pada srednjevekovne Bosne do
austro-ugarske okupacije tih pokrajina, bivsi Srbi Katolici su pretezno
izgubilini nacionalnu svest. Pritisak klerikalnih hrvatskih krugova je
bio toliko jak da izgleda (bilo je isti fenomen u Dalmaciji) da retki
svestenici ili monasi su koristili izraz « hrvatski jezik », « hrvatsko
pismo » samo od XVI veka, pored koriscenja izraza « srpski jezik »,
« srpsko pismo ». Ali katolicka elita (ogromna vecina stanovnista je
bila nepismena) je uglavnom ostala verna srpskom identitetu , pre nego
sto neki od njih ( !) u roku od 20-30 god. su promenili identitet i
postali ( !) najveci hrvatski nacionalisti.

(Lazo M.Kostic. Katolicki Srbi. Dobrica Knjiga. Novi Sad. 2000. str
18-21).

- Toma Kovacevic, Srbin Katolik, i Projekat srpkog ustanka (20.02.1862) :

“U Bosni ima 130 hiljada, a u Ercegovini 30 do 40 hiljada katolika. Njih
sasvm drze pod svojom vlascu bosanski frateri-kaludjeri, medju kojima
ima dobrih rodoljuba, a ima I takvih koji bi presli na pravoslavlje, ali
za to sad nije vreme.”

“Hrvati, kao sto se iz govora clanova sabora njinog videlo, traze
Krajinu bosansku. U ovoj Krajini ima sto hiljada zitelja, ali nijednog
Hrvata. Zato ne treba ovo gubiti iz vida, vec obavestavati treba onaj
narod da na Bosnu spada. U isto vreme treba znati da bi slavoljubivost
Hrvata za svom Bosnom polakomila se u slucaju opsteg ustanka. Zato treba
razmisliti ukoliko I kakova pomoc da se trazi od hrvatskih rodoljuba …”

Toma Kovacevic, koji i sebe predstavlja kao “Bosnjak”, se predstavlja
isto tako kao “Srbin” :

“Svi zitelji bosanski, izuzimajuci malo Osmanlija, Civuta i Cigana,
spadaju u cislo juznih Slovena srpskog ogranka I to bez razlike
vjeroispovjedanija, jer I oni Srbi koji su vjeroispovjedanjie
muhamedansko primili, po krvi I jeziku ipak ostaju Srbi …”

(Tomo Kovacevic. Opis Bosne i Hercegovine. Beograd. 1865. str 17).

Fra Grga Skaric, Franciskanac, je osnovao "Drustvo omladine
rimokatolicke u Hercegovini". On je autor jednog Plana (1869) da se
narod "probudi iz mrtvila tudjeg ropstva i da se pripremui za opcenito
ujedinjenje svih Srba ...".

U trecoj tacki stoji da je potrebno buditi sto jace duh narodnosti
srpske i uveravati katolike “da se sloboda i nezavisnost mogu postici
jedino unistenjem pomenute mrznje i ujedinjenjem svih rasparcanih
srpskih ogranaka”.

U jednom “Memorandum-u” srpskom kraljevskom namesniku Jovanu Risticu,
Fra Grga Skaric pocinje ovim recima : “Narod ercegovacki vas, to je
narod srpski, brez da ikakva drugoga u istom umjesana ima, I to sami oni
isti priznaju is svojih obicaja, iz svoga naricija I iz pridanja od
nepamtivjeka svoji pradjedova ; na to ih uvjeravaju razvaline stari
gradova I zavoda starog srpskog naroda, njiovi pradjedah sto je
vavarstvo azijatsko porazilo I unistilo ; stavise, nadgrobni kamen I
crtanja po istom svjedoce da tu pociva prah Srba pradjedova njiovi, koji
su zrtvom pali za slobodu roda I domovine svoje …”

Fra Grga Martic objavluje (1842) u srpskom narodnom listu "Opis
Hercegovine" : "Jezik je Hercegovaca narjecje naseg srpskog jezika". On
se obratio Drustvu srpske slovesnosti (1858) da mu stampe neki recnik :

« Imajuci prigotovljen jedan rjecnik turskoga jezika nasim bosanskim
iliti srbskim izgovorom po osnovima drugih rjecnika istolmacen i za
sluzbu kako ucevnijem tako i prostom redu naroda udesen, a oskudjevajuci
za izdanje potrebitim sredstvima uzimam cast s pristojnim pocitanjem
vama visokopocitana i blagorodna gospodo upravitelji Slavnog Drustva
Srbske Slovesnosti prijaviti se i ponuditi receni rjecnik na
raspolozenie tome Slavnome Drustvu ».

- Jedan od vojvoda Hercegovackog Ustanka protiv Turaka na kraju XIX
veka, je bio Dum Ivan Music. Knez Nikola Petrovic Njegos je obrazovao u
to vreme 12 bataljona od hercegovackih dobrovoljaca. Poslednjem je dao
naziv “Bataljon Hercegovaca rimskog zakona”

(General Uros Tesanovic. Velika Osamdesetogodisnjica, “Sloboda”,
25.01.1956). Knez Nikola je naravno vise puta nazivao « Hercegovca »
raznih vera « Srbima ».

 - Predstavnici banjaluckih Srba godine 1881 u predstavci ministru
finansija Slaviju podsjecaju da su turske vlasti u ranijim vremenima
znale za to da je « Bosanskohercegovacko stanovnistvo narodnosti
srpske »

(ABH, ZV, 4693 / 1882).

-U Sarajevu je 1871 stampan udzbenik za katolicke skole iz geografije, u
kojem se navodi da u BiH zive samo Srbi.

- Slicno je i sa konstatacijom u udzbeniku iz geografije za srednje
skole u Austro-Ugarskoj, stampanom u Becu 1886 god. gde se smatra da su
stanovnici BiH po nacionalnosti Srni podijeljeni u tri konfesije.

- Za vreme austro-ugarske vlasti u Bosni i Hercegovini, clan Komisije za
pregled udzbenika Nikola Kasikovic 1885 god. Ostro kritikovao nasilnu
kroatizaciju jezika u skolama u Bih :

« Svakom je pozanto da nas trojevjerni narod u ovijem krajevima govori
cistim srpskim jezikom, u kome je umijesao malo turcizma. ( …) Pa taj
srpski jezik pocese nam neki kvariti, sa nekakvim cudnovatim, smijesnim i
za nas nerazumljivim izrazima i rijecima hrvatskim … Takvim za ovdasnju
djecu nerazumljivim jezikom hrvatskim napisana je i « druga
citanka » ! »

 U Livnu 1892 god. je sacinjen zahtjev za otvaranje srpske citaonice. U
nacrtu pravila citaonice istaknuto je : « Srbi gradjeni Ljevanski bez
razlike vjere osnivaju drusto koje ce se zvati Srpska narodna citaonica u
Lijevnu ! – Drustveni jezik i pravopis bice srpski i cirilica … Clan
drustva mora biti Srbin i Srpkinja ma koje vjere bili ».

(Svetozar Borak. Srbi Katolici. Novi Sad. 1998. “Zavicaj”. Str 95-96).

 Hrvat Ante Radic je smatrao (1899) da « na dosta mjesta dovoljno i
nehotice uvjerio, da je ime hrvastko po Bosni i Hercegovini seoskome
svjetu posve nepoznato » (Jugoslovenska Akademija znanosti i
umjetnosti. Zbornik za narodni zivot i obicaje Juznih Slovena. IV/1899. p
308.)

 Postoji dosta dokumenata o rodoljublju Srba iz Bosanske Krajine,
Semberije, Istocne Bosne i Hercegovine za vreme turske vlasti i posle
toga (XVI-XIX v.).

 Primeri srpsko-muslimanskog rodoljublja tipa « Husein-Pasa
Gradascevic » se moze naci u knjizi o Znamenitim srpskim Muslimanima.

 Omer-beg Sulejmanpasic stampa u Sarajevu (1898) Srpske narodne
pripovjetke. Smail-Aga Djemalovic je vlasnik i urednik « Srpske
Omladine ». Avdo Salih Karabegovic, Ali Riza Dautovic, Osman Djikic su
ugledni clanovi udruzenja « Gajret ».

(Kolektiv. Nova Istorija Srpskog Naroda. 2000. Beograd).

 Godine 1894 neki jezuit je nazivao Bosnasko-hercegovacke muslimane
« Hrvati Muslimani » u jednom dopisu « Obzoru » iz Travnik. Protiv ovog
izamisljenog imena ustaju sa ogorcenjem najugledniji Muslimani iz BiH,
uputivsi protestnu ispravku « Obzoru ». Posto « Obzor » nije hteo
objaviti ovu ispravku to su travnicke age i begove zamolili zagrebacki
« Srbobran » da to ucini, sto je ovaj i objavio u svome 72 broju za 1894
god. :

« … Mi do u najnovije doba nijesmo znali ni za kakve Hrvate, a od nekog
vakta pocese se nekakva bezbeli naucena djeca zvati Hrvatima. Pa da je
to, ni po jada, nego hoce evo da i nas stare nazovu tim nama nepoznatim
imenom ; Mi ih to molimo, neka nas puste na miru i prodju se lazi i
klevetanja jer cemo inace okrenuti deblji kraj. A sada zavrsamo rijacima
predjasnje izjave, da ne samo sto necemo imati sa Hrvatima i tamo
njihovim jezuitima nikakve zajednice, nego smatramo svakog onog
muslimana, koji se uhvtai u njihovo kolo, izdajicom svoga roda, vjere i
plemena …». (24.08.1894. Travnik. Potpisnici : Adem Beg Hafizalic, Islam
Ef Kajmakovic, Djemsi Beg Gluhbegovic, Ahmed Beg Kulenovic, Becir Beg
Sulejmanpasic, Veli Beg Hasanpasisc, Alisefki Ef Junusefendic, Dervis
Beg Hadjipalic, Ahmed Beg Gluhbegovic, Mehmed Beg Bihcevic, Abdulkadir
Hadjisulejmanovic, Omer Beg Hadijalic, Sikir Ef Arnautovic, Abdula Ef
Becirovic, Sulejman Ef Kajmakovic, Omer Ef Arnautovic, Mahmud Ef
Arnautovic, Mehmed Beg Krehic.)

(Lazo M.Kostic. Nauka utvrdjuje narodnost B-H Muslimana. Str 95-97.
Dobrica Knjiga. Novi Sad. 2000).

 Kao katolicko stanovnistvo, masa muslimanskog naroda BiH ja bila bez
nacionalne svesti. A Elita uglavnom se smatrala srpskog porekla do XX
veka.

 Svi pisci iz Inostranstva (do XX veka) vrlo jasno kazu da Bosanci i
Hercegovci su Srbi (Dobrovsky, Safarik, Tommaseo, Pittard, Von Ranke,
Cyprien Robert, Vater, Kohl, Miklosich, Kopitar, Ami Boue, Jacob Grimm,
A.Dozon, G Lejean, E Denis …).

mirrko · 10.12.2025. u 17:14

SRBI U KRAJINI U SREDNJEM VEKU
- Mi znamo pricu franackog hronicara Einharda o bekstvu Ljudevita (822) kod Srba (verovatno na sirokom prostoru "hrvatske" ili "bosanske krajine").
- Ni samo culi o tajanstvenom narodu "Urborum", "Urbi" iz Zapadne Bosne koji su bili prisutni na Splitskom Saboru (925).
- Mi znamo takodje pricu Popa Dukljanina o Srbima izmedju danasnje Krajine i Drinu, u zapadnom delu "Surbije".
- Ali manje poznato je slucaj francuske zanimljive licnosti iz XIV veka. Anonimski Francuski Kaludjer, Redovnik Papske Kurije, je putovao na pocetku XIV veka u istocne pravoslavne zemlje (Trakiju, Rasku, Srbiju, Bugarsku, Rumeliju, Georgiju-Gruziju) o cemu je objavio spis na latinskom jeziku 1308 god (Ovaj spis je objavila akademija nauke Poljske 1916 u Krakovu, a 1923 je bio preveden na bugarski, u Gosisnjaku universiteta Filoz fak XIX, 4 ; prema V.Glusac : Rad "Problemi Bogumilstva").
U posebnoj glavi govori se o "Srpskoj Kraljevini", koja se deli na : "Rasku" i "Srbiju".
Rasku sacinjavaju provincije "Hum", "Duklja", i "Primorje".
Srbiju provincije-oblasti "Bosna", "Macva" i "Marcia" (tj Krajina).
Da li je rec o Krajini, imamo drugo svedocenje.
- Krajina je opet "Marcia" kad Kralj Tvrtko II, u spisu od 24 avgusta 1435, vikaru Jakovu de Marchia (tj Jakovu de Krajine) "da ne izgoni fratre iz Tvrdjave Jajce".(E.Fermendzin. Acta bosnae potissimus ecclesiastica. 1892. str 146 / Borislav Vlajic-Zemljanicki. Istorija Ratkova i krajiskih zupa Banjice i Zemljanika. str 31-32. 2001. Beograd).
- Zanimljivo je da Madjari i drugi "Latini" koji govore o Zapadnoj Bosni za vreme srednjeg veka uvek spominje "Sizmatika", tj "arhaicni Pravoslavci". Srbi koji dolaze u severnoj Dalmaciji (od kraja XIII veka) su u dobrom delu poreklom iz Zapadne Bosne i su takodje "Sizmatici", tj "Pravoslavci" ili "arhaicni Pravoslavci".
- U nekim delovima Bosanske Krajine, starosedelecka tradicija je vrlo razvijena. Na primer, na prostoru Zemljanika, mnogi Srbi kazu da su potomci bivsih srednjevekovnih vladara tog kraja i postuju prastare tradicije.
(B Vlajic-Zemljanicki. op cit).

Ovi jedan · 10.12.2025. u 18:03

Sve šta se triba znat o "srpskoj" Bosni je da u njoj do provale Osmanlija postoje doslovno samo dvi pravoslavne crkve dok na tom istom prostoru imaš nekih petstotinjak katoličkih. S tim da je tamošnji narod i bez te religijske poveznice kulturno uvik bia bliže Hrvatskoj i Hrvatima nego Serbiji i Serbima ma kako se tamošnja država zvala u pojedinom trenutku od 7.-15.st. Jer arheološki nalazi(ali i neki drugi) nedvojbeno govore kako prostor Srbije i Bosne nemaju gotovo nikakvih značajnijih dodirnih točaka za razliku od (rano)srednjovjekovne Bosne i Hrvatske.

A narod se postaje kad diliš zajedničku kulturu, a ne (samo) zajedničke granice.

mirrko · 10.12.2025. u 18:08

Ovi jedan:
Sve šta se triba znat o "srpskoj" Bosni je da u njoj bla, bla, truc, truc....

ma nek si ti nama reka sta ti mislis da triba znat il neznat.....

FDDD · 10.12.2025. u 18:26

Ovi jedan:
Sve šta se triba znat o "srpskoj" Bosni je da u njoj do provale Osmanlija postoje doslovno samo dvi pravoslavne crkve dok na tom istom prostoru imaš nekih petstotinjak katoličkih. S tim da je tamošnji narod i bez te religijske poveznice kulturno uvik bia bliže Hrvatskoj i Hrvatima nego Serbiji i Serbima ma kako se tamošnja država zvala u pojedinom trenutku od 7.-15.st. Jer arheološki nalazi(ali i neki drugi) nedvojbeno govore kako prostor Srbije i Bosne nemaju gotovo nikakvih značajnijih dodirnih točaka za razliku od (rano)srednjovjekovne Bosne i Hrvatske.

A narod se postaje kad diliš zajedničku kulturu, a ne (samo) zajedničke granice.

Konvertitu, nauči konačno - verska pripadnost nije = etničko poreklo.
Ako ti je to glavni adut da su u Bosni živeli Hrvati, onda :hahaha:

Ovi jedan · 10.12.2025. u 18:46

FDDD:
Konvertitu, nauči konačno - verska pripadnost nije = etničko poreklo.
Ako ti je to glavni adut da su u Bosni živeli Hrvati, onda

Naravno da nije zato i spomenuh arheološke nalaze u koje spada razni nakit, posuđe, oružje, pa grobove ili stare crkve koji su usporedivi na prostoru Hrvatske i BiH za razliku od Bosne i Serbije. A dodaj tu i vezu u lingvistici, toponomistici, etnologiji, antropologiji koji nedvojbeno sugeriraju da je u Bosni i Hrvatskoj živia isti ili srodan narod, a to nam je danas potvrdila i genetska slika ta dva naroda. Vi osim genetske povezanosti i nemate baš dodirnih točaka s njima i tim prostorom sve do kraja srednjeg vijeka

Zašto se više ne uči o istoriji srednjevekovne Bosne?

Ističe se

DOSLOVAN PRIJEVOD (HR/SR/BS)​

Domaćin

Primećen član

Primećen član

Primećen član

Buduća legenda

Buduća legenda

Domaćin

Buduća legenda

Domaćin

Ističe se

Ističe se

Primećen član

Primećen član

Primećen član

Primećen član

Primećen član

Primećen član

Primećen član

Primećen član

Primećen član

Domaćin

Primećen član

Veoma poznat

Domaćin

Slične teme

DOSLOVAN PRIJEVOD (HR/SR/BS)