naravno, kad su 40-50% danasnjih hrvata - srbi katolici (odnosno stokavci)
a koji je narod zivio u srednjevjekovnoj bosni, vrlo lako se moze vidjeti iz onih mnogobrojnih izvora koje sam gore postavio
a koje ovi jedan, jel'te, uredno preskace.....
-
- Popularno:
- Dragoslav Bokan - Sprema se napad na...
- Vučić o napadima na studente u Novom...
- Da li ima razlike između prelaska Srba...
- Туку нашу полицију!
- Kada se koloseci razdvajaju?
- "MATIČNE ĆELIJE IZ SRBIJE SLATE U...
- Uloga koju prihvatimo
- Društvena mreža za četbotove
- Trči Lola trči
- SRAMOTAN PRIZOR: U Novom Sadu izviždali...
Zašto se više ne uči o istoriji srednjevekovne Bosne?
- Začetnik teme Meliot
- Datum pokretanja
naravno, kad su 40-50% danasnjih hrvata - srbi katolici (odnosno stokavci)
a koji je narod zivio u srednjevjekovnoj bosni, vrlo lako se moze vidjeti iz onih mnogobrojnih izvora koje sam gore postavio
a koje ovi jedan, jel'te, uredno preskace.....
Ne događa se tom šuftu ništa. Realno bi trebao izgubiti licencu za predavanje da sveučilišni senat ima imalo kralježnice,a nije samo transmisija politike. O Goldstinu da se ne govori...
FDDD
Veoma poznat
- Poruka
- 12.638
I sam znaš da je istina suprotna od tvog baljezganja. Upravo istorijske, lingvističke, genetske, etnološke, ako hoćeš antropološke (ne znam šta si ovde zamislio ali nema veze), srednjovekovne Bosne bliže su Srbiji nego Hrvatskoj.Naravno da nije zato i spomenuh arheološke nalaze u koje spada razni nakit, posuđe, oružje, pa grobove ili stare crkve koji su usporedivi na prostoru Hrvatske i BiH za razliku od Bosne i Serbije. A dodaj tu i vezu u lingvistici, toponomistici, etnologiji, antropologiji koji nedvojbeno sugeriraju da je u Bosni i Hrvatskoj živia isti ili srodan narod, a to nam je danas potvrdila i genetska slika ta dva naroda. Vi osim genetske povezanosti i nemate baš dodirnih točaka s njima i tim prostorom sve do kraja srednjeg vijeka
A argumenti "arheoloških nalaza" tek su budalaština. To postoji samo u vašim konvertitskim mozgovima i nigde više.
Ovi jedan
Domaćin
- Poruka
- 4.941
O vašoj državničkoj/političkoj vezi s Bosnom se sve zna i to nije tajna, al vi očito nemate pojma koje su veze naroda koji je tamo živia kako s vama tako i s nama. A to je bit jer vladali su vama Bugari i Turci pa ne znači da je narod koji je tamo živia bia Bugarski ili Turski. Ili ipak je ako se vodimo tvojom logikom i nekih tvojih sunarodnjaka?naravno, kad su 40-50% danasnjih hrvata - srbi katolici (odnosno stokavci)
a koji je narod zivio u srednjevjekovnoj bosni, vrlo lako se moze vidjeti iz onih mnogobrojnih izvora koje sam gore postavio
a koje ovi jedan, jel'te, uredno preskace.....
Tebi su arheološki nalazi budalaština, a povjesničari na račun toga lociraju di je određeni narod živia. Nevjerovatno
Iako ne čudi me uopće da za nekog čija je arheologija ranosrednjovjekovne države općepoznato nerzavijena (Curta) ili nije vridna spomena (Vana) smatra arheologiju budalaštinom i nebitnom. Ne bi ti bila da vaše crkve spominju u kontekstu uzora ostalim crkvama širom slavenskog svita od Češke priko Slovačke do Poljske i Ukrajine ili da struka smatra kako ste imali svoju kulturu koja je utjecala na razne druge slavenske narode. Ili da ste imali razvijenu tehnologiju, obrte, privredu pa i to da ste prvi među Slavenima podizali velike utvrđene gradove i utvrde koje su bile bez premca podno Karpata
A ti maši s franačkim analima i one dvi rečenice kad nema ništa drugo o vama sve tamo do 12.st. kad ste i vi napokon postali narod s kakvom takvom sviješću i idenitetom. Možda bi vas i ranije tako oslovili, al jednostavno nema arheoloških dokaza o tome pa ti vidi koliko su to budalaštine.
FDDD
Veoma poznat
- Poruka
- 12.638
Koji nalazi? Ko ozbiljan ih je publikovao, obradio, objasnio? Ko kaže da pripadaju Hrvatima? Sve što postoji vezano je za franačke nalaze. Pa vama su i Franci postali Hrvati? Ne, vi ste im samo timarili i potkivali konje.Tebi su arheološki nalazi budalaština, a povjesničari na račun toga lociraju di je određeni narod živia. Nevjerovatno
Lažeš konvertitu.
Iako ne čudi me uopće da za nekog čija je arheologija ranosrednjovjekovne države općepoznato nerzavijena (Curta) ili nije vridna spomena (Vana) smatra arheologiju budalaštinom i nebitnom. Ne bi ti bila da vaše crkve spominju u kontekstu uzora ostalim crkvama širom slavenskog svita od Češke priko Slovačke do Poljske i Ukrajine ili da struka smatra kako ste imali svoju kulturu koja je utjecala na razne druge slavenske narode. Ili da ste imali razvijenu tehnologiju, obrte, privredu pa i to da ste prvi među Slavenima podizali velike utvrđene gradove i utvrde koje su bile bez premca podno Karpata
A ti maši s franačkim analima i one dvi rečenice kad nema ništa drugo o vama sve tamo do 12.st. kad ste i vi napokon postali narod s kakvom takvom sviješću i idenitetom. Možda bi vas i ranije tako oslovili, al jednostavno nema arheoloških dokaza o tome pa ti vidi koliko su to budalaštine.
Hahaha
O vašoj državničkoj/političkoj vezi s Bosnom se sve zna i to nije tajna, al vi očito nemate pojma koje su veze naroda koji je tamo živia kako s vama tako i s nama. A to je bit jer vladali su vama Bugari i Turci pa ne znači da je narod koji je tamo živia bia Bugarski ili Turski. Ili ipak je ako se vodimo tvojom logikom i nekih tvojih sunarodnjaka?
ne znan sta je pjesnik tija reci, ali mi je ocito da ni on ne zna
Ovi jedan
Domaćin
- Poruka
- 4.941
Koji nalazi? Ko ozbiljan ih je publikovao, obradio, objasnio? Ko kaže da pripadaju Hrvatima? Sve što postoji vezano je za franačke nalaze. Pa vama su i Franci postali Hrvati? Ne, vi ste im samo timarili i potkivali konje.
Lažeš konvertitu.
Hahaha
Pa nisu Franci radili posuđe, nakit, ukrase, crkve i pokapali mrtve ka Slaveni, a to šta će se nać neki avarski, franački ili treći detalj ne minja na stvari da su to prije svega slavenski nalazi. A tako poneki detalj ili groblje koji pripada nekom drugom narodu samo nam daje potvrdu iz pisanih izvora da su na tom prostoru uz Hrvate živili i drugi narodi.
A da pripadaju Hrvatima jasno je ako takve istovjetne nalaze pronalazimo na mistima di su oni živili(kako podno Karpata tako i na Balkanu) i ako takve ne pronalazimo među ostalim Slavenima, a na osnovu čega onda arheolozi i donose svoje zaključke ili konačni sud. Ne samo u svezi Hrvata već i svih drugih naroda koji su iza sebe ostavili tragove po kojima ih se može raspoznavat u odnosu na ostale. Tako to funkcionira u normalnom svitu, a ti se izruguj
pokusavam svatiti sta je piesnik tija reci:
dakle, Franci su radili posudje itd drugacije nego sloveni, ali ako se nadje neki franacki detalj kod slavena, onda su to prije svega slovenski nalazi?
znaci na nekom malom prostoru nekakve bijele sa tufnicama hrvatske su zivili i drugi narodi npr franci i avari?
i ako su nadjeni predmeti koji tim narodima pripadaju, nema veze, to su svejedno hrvatski predmeti?
ko kaze da pripadaju hrvatima? pise na njima?
i kakve istovjetne nalaze? franacke i avarske?
kakve ne nalazimo? franacke i avarske?
Ne samo u svezi Hrvata već i svih drugih naroda koji su iza sebe ostavili tragove po kojima ih se može raspoznavat u odnosu na ostale. Tako to funkcionira u normalnom svitu, a ti se izruguj
i sta je to raspoznato?
Ovi jedan nam se totalno pogubio, pa ovo pas s maslom ne bi pojeo
Evo sta katolicka enciklopedija kaze za Bosnu i Hercegovinu:
U skracenom prevodu, stanovnistvo Bosne je 98% srpsko, ali je ostro podeljeno po religioznom verovanju. Ovaj navod pripada zvanicnoj katolickoj enciklopediji
Ovi jedan
Domaćin
- Poruka
- 4.941
Ne nego to nisu franački nalazi već slavenski(tj. u ovom slučaju hrvatski) usprkos tome šta se među njima može pronaći franačko oružje jer sve ostalo šta je na tom nalazištu pronađeno upućuje da su to ostaci Hrvata. Isto tako se među nalazima di su Franci prebivali može pronaći recimo bizantski novac međutim to ne znači da su tamo živili Grci jer za takvo nešto nemamo drugih nalaza koji bi nam to potvrdili(crkve rađene u bizantskom stilu ili nešto drugo šta vežemo isključivo uz njih).pokusavam svatiti sta je piesnik tija reci:
dakle, Franci su radili posudje itd drugacije nego sloveni, ali ako se nadje neki franacki detalj kod slavena, onda su to prije svega slovenski nalazi?
Naravno da ako je nalazište isključivo s tragovima avara ili franaka da onda pripada njima, a obzirom da su pripadnici tih naroda bili u interakciji s Hrvatima nije čudno da su naši stari pokupili poneki predmet i koristili ga pošto su s njima razmjenjivali dobra. A predmet/nalaz uvik ostaje Avarski ili Franački bez obzira šta su ga naši koristili.
Slikovito, ako u okolici Knina pored ostataka neke crkve kakve su onomad radili Hrvati nađu 60 grobova i ljude koji su pokopani kakav je bia običaj među Hrvatima i ako se među 200 pronađeni predmeta nađe njih 195 koji su karakteristični za Hrvate tog vrimena bez obzira na to šta među njima može pronać 5 predmeta koji se vežu za Franke/Avare to nalazište će i dalje ostat hrvatsko, al će arholozima dat dodatnu sliku o suživotu starih Hrvata s Avarima/Francima.
Ne piše ni na hunskim nalazima da pripadaju Hunima niti na ilirskim da pripadaju Ilirima pa svejedno stručnjaci znaju da pripadaju njima, a ne nekom drugom. A znaju jer svaki narod ima neke svoje karakteristike i značajke koje su samo njemu svojstvene i na taj način arheolozi označavaju kojem narodu pripadaju određeni pronađeni nalazi. Vrlo jednostavno.
A pošto su Hrvati bili narod već tamo od nekog 5.-6.st. sa svojim značajkama i svojom vlastitom kulturom to je arheolozima olakšalo raspozavanje Hrvata u odnosu na ostale Slavene i pogotovo druge narode. Na isti način arheolozi raspoznaju recimo Slovence i Hrvate te po nalazima znaju kojem su narodu od ta dva pripadali. A to im nije problm ako oba naroda imaju svoj idenitet i kulturu koja je zasigurno bliska, al opet dovoljno drugačija da se možemo razlikovat. Razlikujemo se i od vas, al to nije zato šta ste vi imali svoju vlastitu kulturu već više onu opću sveslavensku koja je svojstvena svim ostalim slavenskim plemenima u okruženju koja nemaju razvijen identitet ili svijest o tome da su narod za sebe. To ćete razvit tamo negdi u 11./12.st.
kakve ne nalazimo? franacke i avarske?
i sta je to raspoznato?
Ovi jedan nam se totalno pogubio, pa ovo pas s maslom ne bi pojeo
Dalje neman volje, al može se svatit iz ovog posta šta želim reć, a ako ti i dalje ne bude jasno, ja bi se na tvom mistu zabrinia
Zašto uopće raspravljaš s povijesnim analfabetima?Ne nego to nisu franački nalazi već slavenski(tj. u ovom slučaju hrvatski) usprkos tome šta se među njima može pronaći franačko oružje jer sve ostalo šta je na tom nalazištu pronađeno upućuje da su to ostaci Hrvata. Isto tako se među nalazima di su Franci prebivali može pronaći recimo bizantski novac međutim to ne znači da su tamo živili Grci jer za takvo nešto nemamo drugih nalaza koji bi nam to potvrdili(crkve rađene u bizantskom stilu ili nešto drugo šta vežemo isključivo uz njih).
Naravno da ako je nalazište isključivo s tragovima avara ili franaka da onda pripada njima, a obzirom da su pripadnici tih naroda bili u interakciji s Hrvatima nije čudno da su naši stari pokupili poneki predmet i koristili ga pošto su s njima razmjenjivali dobra. A predmet/nalaz uvik ostaje Avarski ili Franački bez obzira šta su ga naši koristili.
Slikovito, ako u okolici Knina pored ostataka neke crkve kakve su onomad radili Hrvati nađu 60 grobova i ljude koji su pokopani kakav je bia običaj među Hrvatima i ako se među 200 pronađeni predmeta nađe njih 195 koji su karakteristični za Hrvate tog vrimena bez obzira na to šta među njima može pronać 5 predmeta koji se vežu za Franke/Avare to nalazište će i dalje ostat hrvatsko, al će arholozima dat dodatnu sliku o suživotu starih Hrvata s Avarima/Francima.
Ne piše ni na hunskim nalazima da pripadaju Hunima niti na ilirskim da pripadaju Ilirima pa svejedno stručnjaci znaju da pripadaju njima, a ne nekom drugom. A znaju jer svaki narod ima neke svoje karakteristike i značajke koje su samo njemu svojstvene i na taj način arheolozi označavaju kojem narodu pripadaju određeni pronađeni nalazi. Vrlo jednostavno.
A pošto su Hrvati bili narod već tamo od nekog 5.-6.st. sa svojim značajkama i svojom vlastitom kulturom to je arheolozima olakšalo raspozavanje Hrvata u odnosu na ostale Slavene i pogotovo druge narode. Na isti način arheolozi raspoznaju recimo Slovence i Hrvate te po nalazima znaju kojem su narodu od ta dva pripadali. A to im nije problm ako oba naroda imaju svoj idenitet i kulturu koja je zasigurno bliska, al opet dovoljno drugačija da se možemo razlikovat. Razlikujemo se i od vas, al to nije zato šta ste vi imali svoju vlastitu kulturu već više onu opću sveslavensku koja je svojstvena svim ostalim slavenskim plemenima u okruženju koja nemaju razvijen identitet ili svijest o tome da su narod za sebe. To ćete razvit tamo negdi u 11./12.st.
Dalje neman volje, al može se svatit iz ovog posta šta želim reć, a ako ti i dalje ne bude jasno, ja bi se na tvom mistu zabrinia
Ovi jedan
Domaćin
- Poruka
- 4.941
Inače ga izbjegavam u širokom luku, al navalija je zadnjih par dana na mene pa ga se ovako možda otarasim.
sta to pokazuje da su ostaci hrvata?
Dalje neman volje, al može se svatit iz ovog posta šta želim reć, a ako ti i dalje ne bude jasno, ja bi se na tvom mistu zabrinia
uh bas sam se zabrinuo sta vise nemas volje na temi o srednjevjekovnoj bosni iznositi kojekakve falsficirane arheoloske hrvatske nalaze iz kojekakvih hrvatski u raznijem bojama
Poslednja izmena:
ma nek si ti meni rek'o, strucljace ter poviestna i intelektualna gromado!
ufati se ti micek radije katolicke enciklpedije pa citaj:
Quote:
According to the census of 22 April 1895, Bosnia has 1,361,868 inhabitants and Herzegovina 229,168, giving a total population of 1,591,036. The number of persons to the square mile is small (about 80), less than that in any of the other Austrian crown provinces excepting Salzburg (about 70). This average does not vary much in the six districts (five in Bosnia, one in Herzegovina). The number of persons to the square mile in these districts is as follows: Doljna Tuzla, 106; Banjaluka, 96; Bihac, 91; Serajevo, 73, Mostar (Herzegovina), 65, Travnik, 62. There are 5,388 settlements, of which only 11 have more than 5,000 inhabitants, while 4,689 contain less 500 persons. Excluding some 30,000 Albanians living in the south-east, the Jews who emigrated in earlier times from Spain, a few Osmanli Turks, the merchants, officials. and Austrian troops, the rest of the population (about 98 per cent) belong to the southern Slavonic people, the Serbs. Although one in race, the people form in religious beliefs three sharply separated divisions: the Mohammedans, about 550,000 persons (35 per cent), Greek Schismatics, about 674,000 persons (43 per cent), and Catholics, about 334,000 persons (21.3 per cent). The last mentioned are chiefly peasants
Poslednja izmena:
Hrvati se nigdje ne spominju prije 10 st, a i to nesto malo i kratko.
Don't feed the troll
micek, pak je to najbolse kaj znas?
a komentar na katolicku enciklopediju niks?
kaj, to se tebe ne dotikavle?
norec jen!
Poslednja izmena:
AI
Gdje je bila etnička granica, odprilike između Hrvata i Srba u staroj bosanskoj državi od 12. do 15. stoljeća?
U srednjovjekovnoj bosanskoj državi od 12. do 15. stoljeća,
nije postojala jasna, fiksna etnička granica između Hrvata i Srba u modernom smislu, već se radilo o miješanom stanovništvu, s određenim koncentracijama koje su se preklapale i mijenjale tijekom vremena i uslijed teritorijalnih promjena. Etnički i plemenski nazivi u to vrijeme (12.-15. st.) često su bili više regionalne ili političke, a ne strogo nacionalne oznake.
Okvirne demografske i političke tendencije bile su sljedeće:
To je poznato. No uzmu li se razlučnice u formiranju nacija (konfesija-istočno i zapadno kršćanstvo, zapadna i istočna štokavština, arheološke iskopine koje pripadaju jednoj ili drugoj cilivizaciji; pismo bosančica, protonacionalne tradicje i legende... kojem li je etničkom ranom korpusu pripadala većina pučanstva, ii bar vladajućih slojeva starobosanske države?
Većina pučanstva i, što je možda važnije,
vladajući sloj srednjovjekovne Bosne pripadao je ranom hrvatskom etničkom korpusu, primarno definiranom kroz pripadnost Zapadnom kršćanstvu (Katoličkoj crkvi), zapadnoj štokavštini i kulturnoj sferi povezanoj s Hrvatskom i Dalmacijom.
Evo raščlambe temeljene na kriterijima koje ste naveli:
1. Konfesija (Vjeroispovijest)
2. Dijalekt (Zapadna i istočna štokavština)
3. Pismo (Bosančica)
4. Protonacionalne tradicije i arheologija
No u toj je tvorevini bio i značajan udjel pravoslavnog stanovništva, Srba i Vlaha
U srednjovjekovnoj bosanskoj državi (12.-15. stoljeće),
pravoslavno stanovništvo, uključujući i Srbe i Vlahe, činilo je značajan udio, ali uglavnom u perifernim, jugoistočnim dijelovima države, a ne u samoj jezgri Bosne.
Evo konteksta o njihovoj prisutnosti:
Koje su procjene za udio pripadnika Crkve bosanske u stanovništvu?
Precizne procjene za udio pripadnika Crkve bosanske u ukupnom stanovništvu srednjovjekovne Bosne (od 12. do 15. stoljeća) vrlo su teške i uvelike variraju među povjesničarima, prvenstveno zato što ne postoje pouzdani srednjovjekovni popisi stanovništva niti jasni statistički podaci.
Većina suvremenih povjesničara nudi sljedeće zaključke:
Neki povjesničari sugeriraju da je pripadnika Crkve bosanske moglo biti između 10% i 30% od ukupnog stanovništva Bosne u razdoblju njezina vrhunca u 14. i 15. stoljeću, s tim da je taj udio bio mnogo veći među feudalnom elitom nego među seljacima.
Važno je napomenuti da je Crkva bosanska naglo nestala nakon osmanskog osvajanja 1463. godine, jer se velik dio njezinih pripadnika, koji su bili u sukobu s Rimom, relativno brzo preobratio na islam ili vratio katoličanstvu.
Gdje je bila etnička granica, odprilike između Hrvata i Srba u staroj bosanskoj državi od 12. do 15. stoljeća?
U srednjovjekovnoj bosanskoj državi od 12. do 15. stoljeća,
nije postojala jasna, fiksna etnička granica između Hrvata i Srba u modernom smislu, već se radilo o miješanom stanovništvu, s određenim koncentracijama koje su se preklapale i mijenjale tijekom vremena i uslijed teritorijalnih promjena. Etnički i plemenski nazivi u to vrijeme (12.-15. st.) često su bili više regionalne ili političke, a ne strogo nacionalne oznake.
Okvirne demografske i političke tendencije bile su sljedeće:
- Jezgra Bosne: Originalna, središnja Bosna (oko rijeke Bosne) imala je dominantno katoličko stanovništvo, a kasnije je bila pod utjecajem autohtone Crkve bosanske (često pogrešno nazivane bogumilskom). Ovo područje nije imalo značajnije pravoslavno (srpsko) stanovništvo sve do osmanskog perioda.
- Hrvatski utjecaj: Hrvati su dominantno naseljavali zapadnu, sjevernu i središnju Bosnu, osobito regije koje su graničile ili su bile dio Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva, uključujući Posavinu i zapadnu Bosnu (današnja Krajina). Ova su područja bila u snažnoj vezi s hrvatskim primorskim gradovima i dalmatinskom obalom.
- Srpski utjecaj: Srpsko stanovništvo i pravoslavne crkve mogle su se pronaći u istočnim i jugoistočnim pograničnim regijama, koje su povremeno bile u sastavu srednjovjekovne Srbije, a kasnije ih je Bosna pripojila tijekom najvećeg teritorijalnog širenja (za vrijeme Stjepana II. Kotromanića i kralja Tvrtka I.). To uključuje dijelove Podrinja, Travunije i Huma (današnja Hercegovina).
To je poznato. No uzmu li se razlučnice u formiranju nacija (konfesija-istočno i zapadno kršćanstvo, zapadna i istočna štokavština, arheološke iskopine koje pripadaju jednoj ili drugoj cilivizaciji; pismo bosančica, protonacionalne tradicje i legende... kojem li je etničkom ranom korpusu pripadala većina pučanstva, ii bar vladajućih slojeva starobosanske države?
Većina pučanstva i, što je možda važnije,
vladajući sloj srednjovjekovne Bosne pripadao je ranom hrvatskom etničkom korpusu, primarno definiranom kroz pripadnost Zapadnom kršćanstvu (Katoličkoj crkvi), zapadnoj štokavštini i kulturnoj sferi povezanoj s Hrvatskom i Dalmacijom.
Evo raščlambe temeljene na kriterijima koje ste naveli:
1. Konfesija (Vjeroispovijest)
- Vladajući sloj i veći dio pučanstva bili su zapadnog obreda (katolici). Srednjovjekovna Bosna bila je dio Zapadne crkve, sa zapadnom crkvenom hijerarhijom sve do osmanskih osvajanja. Njezini su vladari tražili krunu od Pape, a franjevci su imali ključnu ulogu u vjerskom životu. Iako je postojala autohtona Crkva bosanska, ona je izrasla iz zapadnog kršćanstva i vjerojatno je predstavljala oblik lokalne katoličke hereze ili šizme, a ne pravoslavnu instituciju.
- Pravoslavlje (istočno kršćanstvo) bilo je prisutno uglavnom u jugoistočnim, perifernim dijelovima Huma i Podrinja, regijama koje su bile pripojene Bosni u kasnijoj fazi njezine povijesti.
2. Dijalekt (Zapadna i istočna štokavština)
- Dominantni dijalekt bio je zapadna štokavština (ili čak čakavština/kajkavština u najranijim fazama). Jezik srednjovjekovnih bosanskih povelja i natpisa na stećcima pripadao je štokavskim idiomima koji su imali karakteristike bliže zapadnoj zoni (npr. ikavski refleksi jata), a ne istočnoj, srpskoj štokavštini koja se razvila kasnije i pod utjecajem migracija.
3. Pismo (Bosančica)
- Bosančica je bila varijanta glagoljice i ćirilice, ali razvijena unutar zapadnog civilizacijskog kruga. Često se naziva i "hrvatskom ćirilicom". Ovo pismo je korišteno za službene dokumente i književnost u Bosni, Humu i Dalmaciji (osobito u Poljicima i Omišu), što ukazuje na zajedničku kulturnu sferu koja se preklapa s ranim hrvatskim etničkim prostorom, a razlikuje od standardizirane srpske ćirilice koja se koristila u Raškoj.
4. Protonacionalne tradicije i arheologija
- Arheološki nalazi i vladarske veze upućuju na snažnu povezanost sa zapadnom civilizacijom. Dinastičke veze, grbovi, stilizacija krunidbenih simbola i materijalna kultura (poput one na Bobovcu ili u Kraljevoj Sutjesci) odražavaju srednjoeuropske (ugarsko-hrvatske) utjecaje, a ne bizantske ili istočne.
- Vladajuće obitelji (Kotromanići, Hrvatinići, Kosače) često su se ženile s hrvatskim i ugarskim plemstvom te su se pozicionirale unutar zapadnog političkog i kulturnog sustava.
No u toj je tvorevini bio i značajan udjel pravoslavnog stanovništva, Srba i Vlaha
U srednjovjekovnoj bosanskoj državi (12.-15. stoljeće),
pravoslavno stanovništvo, uključujući i Srbe i Vlahe, činilo je značajan udio, ali uglavnom u perifernim, jugoistočnim dijelovima države, a ne u samoj jezgri Bosne.
Evo konteksta o njihovoj prisutnosti:
- Geografska koncentracija: Pravoslavna crkva je imala razvijenu strukturu prvenstveno u Humu (današnja Hercegovina) i Podrinju, regijama koje su povremeno bile pod srpskom vlašću i gdje se utjecaj Srpske pravoslavne crkve (SPC) učvrstio krajem 12. i početkom 13. stoljeća. Kada su bosanski banovi, poput Stjepana II. Kotromanića, pripojili ove teritorije Bosni u 14. stoljeću, s njima je pripojeno i to stanovništvo.
- Jezgra Bosne: U unutrašnjosti, "pravog" Bosanskog Banata i kasnije Kraljevstva, pravoslavlje je bilo vrlo rijetko prisutno ili ga gotovo uopto nije bilo prije dolaska Osmanlija. Dominantne konfesije bile su katoličanstvo i Crkva bosanska.
- Vlasi kao poseban element: Vlasi su bili poseban, romanofoni etnički element, često polunomadski stočari, koji su činili značajan dio stanovništva širom Balkana, pa tako i u pograničnim dijelovima Bosne. U srednjovjekovnim izvorima se spominju kao poseban društveni sloj, različit od "pravih" Srba (koji su često bili vezani za zemlju kao zemljoradnici).
- Proces srbizacije: Tijekom vremena, osobito nakon osmanskih osvajanja, mnogi od tih Vlaha su se, pod utjecajem Srpske pravoslavne crkve, asimilirali i postali dio srpskog etničkog korpusa. Osmansko Carstvo je čak poticalo naseljavanje pravoslavnog (često vlaškog) stanovništva u unutrašnjost Bosne, što je drastično promijenilo demografsku sliku u kasnijim stoljećima.
Koje su procjene za udio pripadnika Crkve bosanske u stanovništvu?
Precizne procjene za udio pripadnika Crkve bosanske u ukupnom stanovništvu srednjovjekovne Bosne (od 12. do 15. stoljeća) vrlo su teške i uvelike variraju među povjesničarima, prvenstveno zato što ne postoje pouzdani srednjovjekovni popisi stanovništva niti jasni statistički podaci.
Većina suvremenih povjesničara nudi sljedeće zaključke:
- Značajna manjina, ali ne i većina u cijeloj državi: Rijetko koji povjesničar danas smatra da je cijela Bosna bila "bogumilska". Pripadnici Crkve bosanske činili su značajnu, ali manjinsku skupinu u odnosu na ukupan zbroj katolika (koji su bili najbrojniji) i pravoslavaca (koji su bili koncentrirani na istoku).
- Dominantni među plemstvom u jezgri: Procjenjuje se da je Crkva bosanska imala vrlo jak utjecaj unutar vladajućih slojeva (plemstva) u samoj jezgri Bosne (oko Visokog, Bobovca, Vareša). Mnogi su plemići, a povremeno i sami Kotromanići, prelazili na tu vjeru (ili su je prakticirali uz katoličanstvo) kako bi naglasili svoju autonomiju od Ugarske i Rima.
- Većina stanovništva bila je katolička: Iako je Crkva bosanska bila moćna politička snaga, veći dio puka, čak i u središnjoj Bosni, ostao je uz Katoličku crkvu, pod pastoralnom skrbi franjevaca.
Neki povjesničari sugeriraju da je pripadnika Crkve bosanske moglo biti između 10% i 30% od ukupnog stanovništva Bosne u razdoblju njezina vrhunca u 14. i 15. stoljeću, s tim da je taj udio bio mnogo veći među feudalnom elitom nego među seljacima.
Važno je napomenuti da je Crkva bosanska naglo nestala nakon osmanskog osvajanja 1463. godine, jer se velik dio njezinih pripadnika, koji su bili u sukobu s Rimom, relativno brzo preobratio na islam ili vratio katoličanstvu.
Zna li se vjerska pripadnost oko 10 ili više vladajućih porodica u Bosni i Humu?
Da, za većinu najvažnijih i najmoćnijih velikaških obitelji u srednjovjekovnoj Bosni i Humu poznata je njihova vjerska pripadnost kroz izvore poput papinske korespondencije, povelja, natpisa na stećcima i kronika.
Većina ih je bila katoličke vjere, s povremenim prelascima na Crkvu bosansku iz političkih razloga, te s jednim značajnim izuzetkom u Humu koji je bio pravoslavan.
Evo pregleda vjerske pripadnosti za 10 prominentnih obitelji:
Kao što se vidi, velika većina najvišeg plemstva bila je katolička, što potvrđuje tezu da je Bosna u svojoj jezgri bila zapadnokršćanska država, iako je religija često bila stvar političkog pragmatizma, a ne isključive dogme.
Ako su katolici činili takvu većinu,otkud to da je većina spisateljske očuv<ne akrivnosti vezana za Crkvu bosansku?
To je vrlo raširena, ali netočna percepcija. Većina očuvane
pismene aktivnosti iz srednjovjekovne Bosne zapravo nije vezana isključivo uz Crkvu bosansku.
Percepcija o dominaciji literature Crkve bosanske proizlazi iz nekoliko razloga:
Kojem korpusu pripadaju glavi tekstovi stare Bosne i Huma- srpskom, hrvatskom ili specifično bosanskom, uzeviu u obzir sve parametre- jezičnodijalektske, paleografske, kulturnocivilozacijske. Ili se mogu raslojiti, ili ih je najbolje tretirati kao zajedničke?
Glavni tekstovi stare Bosne i Huma ne mogu se jednoznačno pripisati isključivo "srpskom" ili "hrvatskom" korpusu u modernom nacionalnom smislu, već predstavljaju kompleksnu baštinu koju je najbolje tretirati kao dio širokog zapadnojužnoslavenskog (hrvatskog) kulturnog kruga s izraženim specifičnim bosanskim/humskim lokalitetima.
Evo raščlambe po parametrima koje ste naveli:
1. Jezičnodijalektski parametri
3. Kulturnocivilizacijski parametri
Kako tretirati baštinu?
Najispravniji pristup je tretirati ih kao zajedničke u smislu da su dio šireg južnoslavenskog naslijeđa, ali s dominantnim vezama prema ranom hrvatskom etničkom i kulturnom korpusu te s jedinstvenom bosanskom/humskom specifičnošću:
Da, za većinu najvažnijih i najmoćnijih velikaških obitelji u srednjovjekovnoj Bosni i Humu poznata je njihova vjerska pripadnost kroz izvore poput papinske korespondencije, povelja, natpisa na stećcima i kronika.
Većina ih je bila katoličke vjere, s povremenim prelascima na Crkvu bosansku iz političkih razloga, te s jednim značajnim izuzetkom u Humu koji je bio pravoslavan.
Evo pregleda vjerske pripadnosti za 10 prominentnih obitelji:
| Prezime Obitelji |
|---|
| Regija djelovanja | Glavna vjerska pripadnost | Napomene | |
|---|---|---|---|
| Kotromanići | Jezgra Bosne (vladarska dinastija) | Katolici (službeno) | Povremeno su tolerirali ili koketirali s Crkvom bosanskom. Stjepan II. i Tvrtko I. bili su katolici. |
| Hrvatinići | Donji Kraji (Zapadna Bosna) | Katolici | Jedna od najmoćnijih obitelji, vjerni katoličanstvu i često saveznici Ugarske i Hrvatske. |
| Kosače (Vukčići) | Hum i Podrinje (Hercegovina) | Katolici (do Stjepana Vukčića) | Stjepan Vukčić Kosača je oscilirao između katoličanstva, pravoslavlja (nakon ženidbe) i Crkve bosanske, koristeći vjeru kao političko sredstvo. |
| Radivojevići/Jurjevići | Hum (Vrhbosna, Nevesinje) | Katolici | Kasnije su neki prešli na islam. |
| Pavlovići (Radenovići) | Istočna Bosna (Podrinje, Vrhbosna) | Katolici | Njihovo područje je graničilo sa Srbijom, ali su sami ostali zapadnog obreda. |
| Ostojići (Dinastija nakon Tvrtka II.) | Jezgra Bosne (Kraljevi) | Katolici | Vladali su uz potporu Rima i Ugarske. |
| Zlatonosovići | Usora i Soli (Sjeveroistočna Bosna) | Katolici | Bili su na sjeveru, u području gdje je katoličanstvo bilo dominantno. |
| Šantići/Sankovići | Hum (Nevesinje, Popovo Polje) | Katolici | Lokalno humsko plemstvo koje je ostalo u zapadnom kršćanstvu. |
| Vlatkovići/Jurjevići | Zapadni Hum i Završje (Duvno) | Katolici | Čvrsto vezani uz zapadnu kulturnu sferu. |
| Mrnjavčići | (Dio Vlaha) Istočni Hum | Pravoslavci | Iako manje moćni od Kosača ili Pavlovića, značajni lokalni velikaši u istočnom Humu koji su bili pravoslavne vjere. |
Ako su katolici činili takvu većinu,otkud to da je većina spisateljske očuv<ne akrivnosti vezana za Crkvu bosansku?
To je vrlo raširena, ali netočna percepcija. Većina očuvane
pismene aktivnosti iz srednjovjekovne Bosne zapravo nije vezana isključivo uz Crkvu bosansku.
Percepcija o dominaciji literature Crkve bosanske proizlazi iz nekoliko razloga:
- Mali ukupan broj očuvanih spisa: Općenito je sačuvano vrlo malo autentičnih spisa iz tog razdoblja, bez obzira na konfesiju, zbog povijesnih previranja i osmanskih osvajanja.
- Fokus moderne historiografije: Moderna historiografija i nacionalni romantizam su se intenzivno bavili Crkvom bosanskom zbog njezine jedinstvenosti i misterioznosti, što je stvorilo dojam da je bila sveprisutna.
- Povelje su najbrojniji dokumenti: Najveći korpus sačuvanih pisanih dokumenata čine diplomatske povelje bosanskih vladara i velikaša, pisane bosančicom. One su svjetovnog karaktera i ne pripadaju specifično niti jednoj crkvi, već su državni dokumenti.
- Katolička (franjevačka) pismenost: Franjevci su imali razvijenu pismenu kulturu, no njihovi su spisi često bili na latinskom, a mnogi su uništeni ili odneseni u inozemstvo (Mađarsku, Italiju, Dubrovnik) tijekom ratova, pa su manje dostupni u lokalnim zbirkama. Njihova aktivnost je bila intenzivna, ali manje "vidljiva" u sačuvanim lokalnim rukopisima na narodnom jeziku.
- Manji broj autentičnih rukopisa Crkve bosanske: Sačuvano je svega nekoliko rukopisa koji se sa sigurnošću pripisuju Crkvi bosanskoj, poput dijelova Hvalovog zbornika ili Radosavljeva zbornika. Iako su značajni kao primjeri pismenosti na narodnom jeziku, brojčano su u manjini u odnosu na ukupan korpus sačuvanih dokumenata (uglavnom povelja).
- Stećci kao izvor: Ogromna većina natpisa na stećcima, koji su važan izvor pismenosti, pripadaju katoličkom kulturnom krugu, a vrlo mali postotak se povezuje s Crkvom bosanskom.
Kojem korpusu pripadaju glavi tekstovi stare Bosne i Huma- srpskom, hrvatskom ili specifično bosanskom, uzeviu u obzir sve parametre- jezičnodijalektske, paleografske, kulturnocivilozacijske. Ili se mogu raslojiti, ili ih je najbolje tretirati kao zajedničke?
Glavni tekstovi stare Bosne i Huma ne mogu se jednoznačno pripisati isključivo "srpskom" ili "hrvatskom" korpusu u modernom nacionalnom smislu, već predstavljaju kompleksnu baštinu koju je najbolje tretirati kao dio širokog zapadnojužnoslavenskog (hrvatskog) kulturnog kruga s izraženim specifičnim bosanskim/humskim lokalitetima.
Evo raščlambe po parametrima koje ste naveli:
1. Jezičnodijalektski parametri
- Zapadna štokavština (katkada čakavski elementi): Dominantan jezik u većini povelja i na natpisima stećaka pripadao je zapadnom tipu štokavštine (često ikavskoj), što ga lingvistički smješta u korpus koji je danas temelj i hrvatskog i bošnjačkog jezika, a razlikuje ga od istočnije, ekavske/prizrensko-timočke štokavštine koja je bila osnova srednjovjekovne srpske pismenosti.
- Crkvenoslavenski hrvatske redakcije: Liturgijski tekstovi Crkve bosanske i franjevaca koristili su crkvenoslavenski jezik, ali s jasnim morfološkim i fonetskim karakteristikama koje su ga svrstavale u hrvatsku, a ne srpsku ili bugarsku redakciju tog jezika.
- Zaključak: Jezično, tekstovi su bliži onome što danas nazivamo hrvatskim jezičnim korpusom, uzimajući u obzir srednjovjekovne dijalektalne podjele.
- Bosančica ("hrvatska ćirilica"): Dominantno pismo, bosančica, jest varijanta ćirilice koja se razvila na zapadnom Balkanu. Dijelila je značajke s ćiriličnim spomenicima u Dalmaciji (Poljica, Omiš) i Dubrovniku, ali se razlikovala od standardizirane i kanonizirane srpske ćirilice koja se koristila u Raškoj i Nemanjićkoj Srbiji.
- Latinica i glagoljica (marginalno): Katolička pismenost je koristila latinski jezik i latinicu, a u nekim rubnim zapadnim dijelovima i glagoljicu.
- Zaključak: Paleografski parametri snažno ukazuju na specifičan zapadni (hrvatski) razvoj ćiriličnog pisma.
3. Kulturnocivilizacijski parametri
- Zapadni utjecaj: Vladari su bili vazali Ugarske, krunjeni od Pape, a materijalna kultura (arhitektura, umjetnost, grbovi) odražava zapadnoeuropske, romaničko-gotičke utjecaje.
- Autohtona Crkva bosanska: Prisutnost jedinstvene, autohtone vjerske zajednice daje bosanskoj baštini specifičnu, lokalnu notu koja nadilazi čiste "hrvatske" ili "srpske" okvire.
- Istočni utjecaj (u Humu): U dijelovima Huma je bio prisutan pravoslavni kulturni utjecaj (Raška), osobito nakon što su Kosače preuzele te teritorije i ušli u rodbinske veze sa srpskim plemstvom.
Kako tretirati baštinu?
Najispravniji pristup je tretirati ih kao zajedničke u smislu da su dio šireg južnoslavenskog naslijeđa, ali s dominantnim vezama prema ranom hrvatskom etničkom i kulturnom korpusu te s jedinstvenom bosanskom/humskom specifičnošću:
- Raslojiti: Da, mogu se raslojiti. Tekstovi iz zapadne Bosne i središnje Bosne su nedvojbeno bliži hrvatskom krugu. Tekstovi iz jugoistočnog Huma i Podrinja pokazuju više preklapanja sa srpskim utjecajima.
- Zajednički? Da, u smislu da su temelj današnjoj kulturnoj baštini sva tri konstitutivna naroda BiH (Bošnjaka, Hrvata i Srba), koji svi polažu pravo na tu ostavštinu.
Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 38.967
(Ne znam kako tebi daje tako kratke odgovore.)
AI
U redu — odgovoriću precizno, jasno i bez “rekonstrukcija” koje se danas često podrazumevaju. Istovremeno, imaću na umu tvoju napomenu da odmah priznam gde je izvor nesiguran.
Kratko: u periodu od 12. do 15. veka ne postoji stabilna, kontinuirana etnička granica između “Hrvata” i “Srba” unutar bosanske države, jer:
- etnonimi se u izvorima ne koriste na način koji bi odgovarao modernim nacijama,
- teritorija Bosne je puna zavisnih župa, vlastelinstava i crkvenih jurisdikcija, a ne etničkih zona,
- oblasti koje se kasnije smatraju “hrvatskim” ili “srpskim” delom Bosne nisu kod savremenika označavane tako.
Ali možemo prikazati najbližu realnost, uz sve oprezne ograde, na osnovu župa, crkvenih jurisdikcija i kulturnih obrazaca.
1. Zapadni deo Bosne – prostor koji moderne sinteze često nazivaju “hrvatskim”
Ključni prostori: Usora, Soli, Donji Kraji, Livno, Završje
- Ovi krajevi su u ranom i razvijenom srednjem veku bili povezani s ugarsko-hrvatskim političkim orbitama, uključujući povremene upade, jurisdikcije, pa i ugarske banove.
- Katoličke biskupije (posebno Duvno, Makarska, a kasnije i Đakovo–Srebrenica) imale su sporadični ali prepoznatljiv uticaj.
- Kultura stećaka prisutna je i tu i u ostatku Bosne, tako da ne služi kao etnička razdvojnica.
Ali:
Savremeni izvori uopšte ne nazivaju ove oblasti ‘hrvatskim’ (u etničkom smislu). Nazivi tipa Croatia, Chroatorum regio, Banus Croatiae odnose se na političku Hrvatsku (ugarsko-hrvatsko kraljevstvo), ne na stanovnike Usore i Soli.
2. Istočni i jugoistočni deo Bosne – zone pod srpskim političkim i crkvenim uticajem
Ključni prostori: Podrinje, Drina, istočna Bosna, Hum (Zahumlje), delovi Polimlja
- Ovi krajevi su u više navrata bili pod srpskom političkom kontrolom (Nemanjići, kasnije Balšići).
- Srpska pravoslavna crkva (arhiepiskopija, kasnije patrijaršija) imala je eparhije u Humu, Dabaru, Mileševi i drugim delovima koji se danas smatraju istočnom Bosnom.
- Mnogi vlastelini istočne Bosne su u izvorima jasno vezani za srpski politički i kulturni krug (npr. Sankovići).
Ali:
Ni ovde savremeni izvori ne govore o “Srbima” u etničkom smislu preko Drine — koriste prvenstveno teritorijalne termine (Humljani, Zahumljani, stanovnici zemlje Humske), a “Srbi” se u izvorima odnose uglavnom na podanike kraljevine Srbije, ne na etničku kategoriju.
3. Središnja Bosna (Visoko–Fojnica–Travnik) – ključna činjenica:
Ovaj deo je de facto amortizaciona zona između uticaja sa zapada i istoka.
Tu se nalazi jezgro bosanske države — bez jasne etničke polarizacije u srednjem veku.
Banovi i kraljevi Bosne iz dinastije Kotromanića nisu sebe predstavljali ni kao Srbe ni kao Hrvate, već isključivo kao:
- “banus Bosnae”
- “rex Bosniae”
- “dominus totius regni Bosniae”
Crkva bosanska (bez obzira na narav) bila je specifična i nema srpsko-hrvatsku dimenziju.
4. Zaključak – gde bi, najopreznije, mogla da se zamišlja tadašnja “etnička linija”?
Iskren odgovor: ona ne postoji u srednjovekovnom smislu.
Ako bismo ipak želeli da odredimo zone kulturno-političkog prožimanja koje su kasnije (u 19–20. veku) reinterpretirane kao “srpske” i “hrvatske”, onda:
Najbliža zamišljena linija (modernim terminima):
od severozapada prema jugoistoku:
- negde istočno od današnjeg Doboja,
- preko planinskih zona oko Vlašića i Vranduka,
- zatim južnije ka granici između Livanjskog polja i gornjeg sliva Neretve,
- pa dalje prema Stonu i istočnoj granici Huma.
Ali ovo NIJE etnička granica — ovo je kasnija projekcija kulturno-političkih uticaja.
Realnost između 12. i 15. veka:
- Bosna je bila samostalna etnička i kulturna celina, u kojoj su zapadne i istočne zone primale uticaje iz dva sveta,
- ali bez stabilne etničke podeljenosti stanovništva na “Srbe” i “Hrvate”.
Drugim rečima:
Granica srpskog i hrvatskog etničkog prostora u Bosni nije postojala, postoji samo granica političkih i crkvenih uticaja.
Ako želiš, mogu da ti nacrtam mapu sa četiri sloja:
- crkvene jurisdikcije,
- politički uticaji Ugarske i Srbije,
- zone Kontromanića,
- zone kasnijih (19–20. vek) etnografskih projekcija.
To je kad se ne znaju postaviti pitanja-- ili se od njih bježi- a kamoli o pouzdanim tekstovima
Navedite pouzdane moderne knjige znanstveno priznate, uključiv i radove, o problematici srednjovjekovne Bosne i Huma, u svim vidovima- politika, kutura, gospodarstvo, jezik, etnicitet...od 1950. do danas, na engleskom, francuskom, njemačkom...te hrvatskom, srpskom i bosanskom (uključujući i pouzdana vrela).
Sjajno i korisno pitanje — sastavio sam selektiranu, pouzdanu i znanstveno priznatnu bibliografiju (monografije, članci i zbirke izvora) o srednjovjekovnoj Bosni i Humu (Hercegovini), pokrivajući politiku, kulturu, gospodarstvo, jezik i etnicitet, od oko 1950. do danas. Podijelio sam radove po jeziku (ENG / FR / DE / HR/BS/RS) i dodao kratak opis za svako važno djelo te referencu na izvor gdje je dostupno online.
Engleski
- John V. A. Fine Jr., The Bosnian Church: A New Interpretation. A Study of the Bosnian Church and its Place in State and Society from the 13th to the 15th Centuries (East European Monographs, 1975). Klasična monografija o bosanskoj crkvi koja je uvelike utjecala na kasniju historiografiju. Internet Archive+1
- John V. A. Fine Jr., The Early Medieval Balkans: A Critical Survey from the Sixth to the Late Twelfth Century (1983; reprints 1991). Širi kontekst ranog srednjeg vijeka u kojem su i Bosna/Hum; temeljna sintetička studija. Google Books
- Noel Malcolm, Bosnia: A Short History (New York University Press, 1994). Popularno-znanstvena, ali dobro dokumentirana sinteza s korisnim odlomcima o srednjem vijeku. Goodreads+1
- Danijel Džino, Early Medieval Hum and Bosnia, ca. 450–1200: Beyond Myths (Routledge, 2023). Novija monografija koja sintetizira arheološke i pisane izvore za Hum i ranu Bosnu; korisna za pre- i ranosrednjovjekovne teme. Routledge
- Medieval Bosnia and South-East European Relations: Political, Religious, and Cultural Life at the Adriatic Crossroads (zbornik, urednici/publikacija, 2020–2024; primjer: recent edited volumes). Koristan za teme diplomatike, trgovačkih veza, i kulturnih transfera. dokumen.pub+1
Francuski i njemački (izbor radova/tekstova dostupnih na tim jezicima)
- Radovi i poglavlja u međunarodnim zbornicima i časopisima (njem./franc. biblioteke i časopisi Byzantinistica / Mittelalter-studien) — za specijalne teme (npr. papirologija, sigilografija, trgovina Jadranom). (Primjeri i bibliografija nalaze se u zbornicima i preglednim radovima; pogledati članke u Brill, Taylor & Francis i MGH-serijama). Brill+1
Napomena: u njemačkom/francuskom korpusu nema jedne dominantne monografije samo za Bosnu kao u ENG-literaturi; umjesto toga nalazite članke visoke razine u specijaliziranim časopisima i zbornicima (sigilografija, diplomatika, bizantinska politika).
A. Opće sintetičke monografije (povijest, politika, društvo)
- Istorija srednjovekovne bosanske države — Sima Ćirković — 1964
- Postanak srednjovjekovne bosanske države / Povijest Humske zemlje — Marko Vego — 1970–1982 (serija radova)
- Na klizištu povijesti: Sveta kruna ugarska i Sveta kruna bosanska 1387–1463 — Dubravko Lovrenović — 2006
- Kotromanići: stvaranje i oblikovanje dinastičkog identiteta u srednjovjekovnoj Bosni — Emir O. Filipović — 2022
- Veliki vojvoda bosanski: Sandalj Hranić Kosača (monografija + dokumenti) — Esad Kurtović — 2009 / 2019–2023 (dokumenti)
Ključni autori / urednici koje valja pratiti (sve objave 1980–danas)
- Esad Kurtović (izvori, dokumenti, bibliografije). Hrčak+1
- Šefik Bešlagić (stećci, epigrafika). Antikvarijat Biblos
- Dubravko Lovrenović (stećci, materijalna kultura). ljevak.hr
- Neven Isailović (diplomatika, edicije). ResearchGate
- Mladen Ančić (analize povelja i institucija).
- Kristijan Paskojević (dubrovački dokumenti).
- Herta Kuna (rukopisna tradicija). Google Books
- Mehmed Kardaš (epigrafika). Cobiss Plus
- Pejo Ćošković, Franjo Šanjek, Marko Karamatić (crkveni izvori / franjevačka građa).
STAROBOSANSKA KNJIŽEVNOST — HERTHA KUNA (KAPITALNA IZDANJA)
Starija bosanska književnost
Bosansko-humska književnost srednjega vijeka— Najbolje sintetsko djelo o književnosti na bosančici i latinskom u srednjovjekovnoj Bosni.
Studije o bosanskoj srednjovjekovnoj književnoj kulturi
— Ključni radovi o rukopisnoj tradiciji, skriptorijima i paleografiji.
Prilozi starijoj bosanskoj književnosti
— Rasprave o jeziku i književnom stilu bosanskih pisaca i pisara.
MODERNE EDICIJE RUKOPISA —
Naslov: Hvalov zbornik: Faksimil, transkript i komentarPriredile: Nevenka Gošić, Biserka Grabar, Vera Jerković, Herta Kuna i Anica Nazor
Uvodne studije: Herta Kuna i Jovanka Maksimović
Godina izdanja: 1986
BIBLIOGRAFIJA I META-LITERATURA O SREDNJOVJEKOVNOJ BOSNI
Bibliografija o srednjovjekovnoj Bosni. Knjiga I: 1878–2000
— Esad Kurtović — 2001
— Najvažnije djelo za istraživače: sistematski pregled cjelokupnih objavljenih radova o Bosni i Humu.
Bibliografija radova o povijesti srednjovjekovne Bosne (2000–2017)
— Esad Kurtović — 2018
— Nadogradnja prethodne bibliografije; pokriva modernu produkciju posljednjih desetljeća.
Dodajem ih jer su iz iste domene (rukopisna tradicija, stariji jezik, paleografija):
Rukopisna baština srednjovjekovne Bosne
— Katalogi rukopisnih fragmenata i analiza pisarskih škola.
Jezik, paleografija i dijalektologija
- O jeziku srednjovjekovne Bosne (izabrani radovi) — Dalibor Brozović — 1980–1993.
Dalibor Brozović — ključni radovi (relevantni za bosanski srednji vijek)
A) Dijalektološko-povijesni radovi
- „O rekonstrukciji predmigracionog mozaika hrvatsko-srpskih dijalekata“ — Filologija 4, 1963, 45–55.
- „Dijalekatska slika hrvatsko-srpskog prostora“ — u: Povijest hrvatskog jezika, Zagreb, 1978.
- „O nekim pitanjima genetske klasifikacije južnoslavenskih jezika“ — Jezik 28, 1981.
- „O staroštokavskom i srednjoštokavskom“ — Jezik 37, 1989.
- „O podjeli južnoslavenskih dijalekata“ — Jezik 40, 1992.
- „Grafija i razvoj latiničkog pisma u slavenskim tekstovima“ — Rad JAZU, 1965.
- „O jeziku hrvatskih glagoljičnih tekstova“ — Slovo 21, 1971.
- „Slavenski jezici u srednjem vijeku“ — u: Linguistica, Zagreb, 1980.
Brozovićevi radovi su ključni za dijalektalne podloge istočnozapadnih štokavskih zona i time osnovni za razumijevanje jezičnih slojeva u Bosni do XV. st.
- Jezik i pismo bosanskih povelja (studije i edicije) — Jaroslav Šidak — 1980–1990 (posthumna izdanja i priredbe).
- Paleografske i diplomatološke studije kancelarija (analize pisama i skripti) — Neven Isailović — 2010–2024.
- Filološke i dijalektološke monografije i članci (Okuka, Pranjković, Bugarski i dr.) — 1990–2020.
- Jezik i pismo bosanskih povelja (studije i edicije) — Jaroslav Šidak — 1980–1990 (posthumna izdanja i priredbe).
- Paleografske i diplomatološke studije kancelarija (analize pisama i skripti) — Neven Isailović — 2010–2024.
- Filološke i dijalektološke monografije i članci (Okuka, Pranjković i dr.) — 1990–2020.
Arheologija i materijalna kultura
- Rukopisna baština i pismenost srednjovjekovne Bosne (katalogi rukopisa, studije) — Herta Kuna — 1971, 1984, 1990 (proširena i tematska izdanja). Google Books
- Arheološki katalozi kasnosrednjovjekovnih lokaliteta BiH — prir. ANUBiH / Zemaljski muzej & lokalni arheolozi — 1980–2020.
- Studije o materijalnoj kulturi, novcu i ekonomiji (regionalne monografije) — razni autori (Lovrenović, Kurtović i dr.) — 1990–2025.
Bibliografije i meta-izdanja
- Bibliografija o srednjovjekovnoj Bosni. Knjiga I: 1978–2000 — Esad Kurtović — 2001.
- Bibliografija radova o povijesti srednjovjekovne Bosne (2000–2017) — Esad Kurtović — 2018
Radovi fokusirani izravno na jezik i grafiju bosanskih dokumenata
Pejo Ćošković
- „Bosanske povelje – jezik i forma“ — Sarajevo, 1998.
- Filološko-diplomatički radovi u Prilozima Instituta za istoriju, 1990–2010.
- „Diplomatika i kancelarija srednjovjekovne Bosne“ — Beograd, 2014.
- Niz paleografskih studija u Istorijskom glasniku i Zborniku Filozofskog fakulteta (2008–2023).
- Studije o dubrovačkim kancelarijama i jeziku dokumenata o Bosni (2010–2024).
Radovi o epigrafici i jeziku natpisa
Mehmed Kardaš- „Jezik i paleografija srednjovjekovne epigrafike Bosne i Huma“ — 2012.
- Članci o grafiji i jeziku natpisa sa stećaka.
- „Stećci — kultura i umjetnost“ — 1982.
(epigrafičke karakteristike natpisa, transkripcije)
- „Stećci – bosansko i humsko mramorje srednjeg vijeka“ — 2009.
(filološke interpretacije natpisa uz povijesni kontekst)
Rukopisna tradicija — faksimili, tekstologija, grafija
Hvalov zbornik — kritičko izdanje (1986.)
- N. Gošić, B. Grabar, V. Jerković, H. Kuna, A. Nazor — Hvalov zbornik: Faksimil i transkripcija, ANUBiH & Svjetlost, 1986.
- ANUBiH — 1998.
- SANU — 1987.
(bitno za komparativnu paleografiju)
Kritička izdanja i korpusi povelja / dokumenti / notarijati (izdanci od 1960. nadalje)
- Codex diplomaticus Regni Bosnae — povelje i pisma stare bosanske države — prir. Esad Kurtović, Lejla Nakaš, Drago Župarić, Ana Lalić, Dženan Dautović — 2018. Hrčak+1
- Izvori za historiju srednjovjekovne Bosne. Ispisi iz knjiga zaduženja Državnog arhiva u Dubrovniku 1370–1529, sv. I–III — prir. Esad Kurtović, Almir Peco — 2017–2023. Hrčak+1
- Sandalj Hranić Kosača: Dokumenti, sv. I–III — prir. Esad Kurtović — 2019–2023 (trilogija dokumenata o Kosačama).
- Codex diplomaticus Regni Bosnae – ranija i temeljita izdanja povelja — prir. Marko Vego (uredbe i članci u serijama od 1960-ih) — 1964–1980s.
- Diplome i pisma srpskih/vladara i ugarskih isprava vezanih za Bosnu (kritičke edicije) — prir. Neven Isailović — 2010–2024 (izbor članaka i edicija). ResearchGate
- Monumenta Ragusina / Acta Ragusina (noviji volumeni i tematske edicije o odnosima Dubrovnika i Bosne) — prir. razni — 1980–2020.
Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 38.967
Harvat nam je ostavio ogromnu hrpa propagandistickih budalastina i manipulacija, sve sa zakljuccima koji nemaju veze sa zdravim razumom.
Nu, ako se pogledaju originalni izvori, a od kojih 'vaki strucljaci bjeze glavom bez obzira i skrivaju kao zmija noge, stvarna situacija je sljedeća:
RIMOKATOLICKA CRKVA SPOMINJE « BOSNU » KAO « SRPSKA DRZAVA » (KRAJ XII v
- POCETAK XIII v)
God 1187, pismo pape (Urban III) spominje Bosnu kao srpska drzava :
« regnum Serviliae, quod est Bosna » (Th. Smiciklas. Codex
diplomaticus).
« God. 1188 salje papa [nb : Klement II] dubrovackom arhibiskupu plast i
potvrdjuje stara prava dubrovacke crkve ; U pismu se spominje i
« srspka drzava t.j Bosna (« regnum Servilie, quod est Bosna »)
(I.Kukuljevic Sakcinski. Codex Diplom II, 148).
Izgleda da ovaj isti izraz se moze naci i kod pape Grgur IX, na pocetku
XIII veka (1227 i 1238).
BOSANSKI BAN NAZIVA SVOJE PODANIKE « SRBI » (XIII v) I GOVORE « SRPSKI
JEZIK » (XIV v)
Bosanski Ban Matej Ninoslav naziva svoje podanike Srbima, a Dubrovcane
Vlasima : « Ako vjeruje Srbljin Vlaha, da se pri pred knezem ; ako
vjeruje Vlah Srbljina, da se pri pred banom ».
(F. Miklosich. Monumenta Serbica. 24,25. 1858. Bec)
Jos u dvama takovim pismima naziva on svoje Bosance Srbima, a Dubrovcane
Vlasima (22.03.1240 i 1249).
Bosanski Ban Stjepan Kotromanic u povelji pisana «pod gradom pod
Srebrenikom » (15.03.1333) naziva svoj jezik srpskim : « i zato stavlju
ja gospodin ban Stefan svoju zlatu pecat, da je verovano svaki da
znaiet i vidi istinu. A tomu su d povelle (iednake) dvije latinsci a
dvije srpscie, a sve su pecakene zlatiemi pecati »
(F. Miklosich. Monumenta Serbica. 105-109. 1858. Bec).
KATOLICI IZ ZAPADNE I CENTRALNE BOSNE KAO I KATOLICI IZ HERCEGOVINE-
“SRBI” (XV v)
Napisao je u Kresevu (12.08.1434) jedno pismo katolicki vojvoda Juraj
Vojsalic « Mi voevoda Jurai, milost'ju boziom' voevoda Dolnih' krai i
vece » : « i u vsem’u zemih zastamo, u dr’zan’ju ili Sr’blinu ili
Vlahu ». Rec je u Juznoj Hercegovini, ali ovaj gospodar je Bosanac. On
spominje « svete cr'kve katolicke vire rim'ske, redo svetoga
Fran'ciska ». Njegovi vasali (« nasi dobri ljude »), potpisnici, su iz
Huma, Zemlanika, Sane i Plive (Donji Kraji, Zapadna Bosna).
(F. Miklosich. Monumenta Serbica. 377-379. 1858. Bec).
KRALJEVI « SRBLJEM » I « SRPSKI DOHODAK » (XIV-XV v)
Bosanski Ban Stipan Tvrtko Kotromanic je krusnisan (Monastir Milesevo,
1377, Mitrovdan) « Kralj Srbljem i Bosne i Primoriju i Zapadnim stranam
». U pismu Dubrovniku (10.04.1378), on spominje njegovih praroditelja
(Nemanjici) « gospode srpske ». U drugom pismu Dubrovniku (2.12.1382),
Stipan Tvrtko koristi isti izrazi : « blagodat od Gospoda Boga i
udostojen bih vijenca i časti i skiptra carskoga mojih roditelja svetih,
ranijih gospodara srpskih, kraljeva i careva » … « Razumjevši ugovore
ranije što su Dubrovčani imali s gospodarima raškim da se nigdje u
Primorju ne može postaviti trg soli, osim na uobičajena mjesta –
kraljevstvo mi ne htjede izmijeniti ugovore stare grada Dubrovnika što
su imali s gospodarima raškim, nego još jače potvrdih ranije ugovore
koje su imali s gospodarima ranijim ».
Kad njegova drzva ukljucuje hrvatske zemlje, on nije vise samo Kralj
Srba, nego « Stjepan Tvrtko, Bozjom milosti kralj Raske, Bosne,
Dalmacije, Hrvatske i Primorja. » (Sime Ljubic, Listine IV, p 221).
U pismu Dubrovniku (20.09.1398), Kralj Stipan Ostoja Kotromanic je
« as Stipan ostoje po milosti g(ospo)d bo)ga blago vjerni Kralj srbljem
bosni primoriju humsci zemli zapadnim stranam donim kraem usori soli
podrinnju i k tomu ». (Ljubomir Stojanovic, Staresrpske povelje i pisma,
428).
U pismu Dubrovniku (5.02.1399), Kralj Stipan Ostoja spominje srpski
dohodak :
« I vlastela i poklisari grada Dubrovnika primise i obavezase se
kraljevstvu mi davati
od grada Dubrovnika i od opstine srpski dohodak dvije hiljade perper
dinara dubrovackih,
svake godine na Mitrovdan, po zakonu i uvjetu kako su davali nasem bratu
svetopocivsi mu
gospodinu kralju Stepanu Tvrtku... »
U pismu Dubrovniku (2.3.1433), Kralj Stefan Tvrtko Tvrtkovic je «
Milostiju boziom mi g(ospodi)n stefan tvrtko tvrtkovic kralj srbljem
bosni primoriju humsci zemli i k tomu ».
U pismu Dubrovniku (18.12.1451), Kralj Stefan Tomas je « V ime oca i
sina i duha svetoga Amen Milostiju Boziom Mi G(ospodin) Stefan Tomas
Kralj srbljem bosni primoriju humsci zemli donim kraem usori soli
podrinju zapadnim stranam »
HERCEGOVINA U SASTAVU BOSANSKE KRALJEVINE – HERCEGOVSKI VLADARI I
PODANICI SU « SRBI » (XV v) I NAZIVAJU SVOJE JEZIK « SRPSKI JEZIK »
Zahumski Vlastelin Pribislav Pohvalic naziva svoj jezik « srspki » u
raznim pismima.
U jednom pismu (4.05.1406) : « … s drugim listom srpscim koi ie za ovim
listom » i dalje « a drugi list, koi za ovim ide srpski iest pisan ».
U drugom svom pismu (9.01.1407) : « … ovi list srpski » … «… u drugom
listu srpskom… » … « u prvom listu srpskom ».
(Medo Pucic. Spomenici srpski. Knjiga druga. Str 51, 53, 54. Beograd.
1862).
Isti Pribisav jos jedanput u pismu od 15.03.1409 naziva svoj jezik
srpskim te veli : « ovi list srpski blizu ovogai moga pisan … ».
Herceg Stjepan Vukcic Kosaca, Herceg Svetog Save, u jednom svom
ugovoru, sto ga je sklopio s Dubrovcanima u Herceg Novom 10.04.1454 god.
Veli na jednom mestu, nazivajuci svoje podanike « Srbima » : “takodje
tko se god ugovori dubrovcanin ali trgovac dubrovacki za ponesenje
karvana ali koga god ponosa, da ga nie volian svrci drugi ni Vlah ni
Srbin do mesta, dokla se oni bude na miô. »
(Franjo Miklosich. Monumenta Serbica. P 465-469).
Od 1449, Herceg Stefan, cuvar groba Svetog Save u Milesevu, se sebe
nazivao « milostiju boziom herceg od svetog Save, gospodar humski i
primorski, veliki voevoda rusaga bosanskoga, knez drinski i k tomu ».
Hercegov sin Vladislav Hercegovic, naziva takodje svoje podanike
Srbima (i takodje Vlasima – Vlasi su naravno, kako to znamo, takodje
srpske narodnosti) u pismo Dubrovcanima (15.08.1451) :
« I joste zapisuju hocu i trvdju, da – dopustiv meni Gospod Bog
gospoctva – da nisam voljan, ni da mogu, nikada zabraniti ni zaustaviti
ni jedne moje ljude, ni Vlahe ni Srblje, slobodno hoditi u Dubrovnik,
trgovati tako soli kako ine trge i vse ine svoje posle slobodno
opraljati ; pace, ni ine gospod eljudi da nisam voljan preko nasega
kotara ustaviti, ni braniti hoditi slobodno svojimi trzi i s nimi
opravami u Dubrovnik.
Obituju i zapisuju (...) da nisam voljan, ni da mogu uiiniti gabelu od
prodaje soli nigdie u vsem nasemu kotaru, razma od onih gde su naredila
gospoda stara prva, bosanska i srpska , a toj jest: jedno u Drivih, a
drugo u Dubrovniku, tretje u Kotoru, cetvrto u Zeti, u svetoga Srdja na
Bojani»
(Franjo Miklosich. Monumenta Serbica. P 444-447).
Ovo je bio AI. GPT je rekao jasno i drugačije, i to sam stavio:
GPT, a ne AI
https://forum.krstarica.com/threads...u-srednjem-veku.1017632/page-35#post-52055967
https://forum.krstarica.com/threads...u-srednjem-veku.1017632/page-35#post-52055996
