Pumpaj Dinstanović
Zaslužan član
- Poruka
- 102.962
Da sad ne citiramo preopširno Budimira iz Živa Antika (1951), evo citata iz magistarske teze Miroslave Majhner, koja je uredno sažela i kritički osvežila većinu zaključaka paleobalknskih istraživanja Milana Budimira: https://www.academia.edu/30607976/Paleobalkanistička_istraživanja_Milana_Budimira
Segment u kojem je obrađeno ovo naše koplje, sibina/sigun:
Među mnoštvom geografskih odredišta koja su u nekom smislu obeležena homofonim imenima Taurisci, Epidauros, Taurini, Taurunum, Tauromenium, Teurnia, Tauriana, Tauresium, Taurasia, Tauri, Ταῦροι i sl., Budimir je na dva međusobno udaljena mesta pronašao potvrdu o prisustvu naroda Sigina. Osim što je prostorna (Taurunum u ilirskoj oblasti – Ταῦροι u pontskoj), ova udaljenost je i vremenska (Herodotovi podaci – Strabonovi).
U imenima Σιγύννης Σίγυν(ν)ος Budimir vidi nazalnu geminatu ekspresivne prirode koja potvrđuje dužinu srednjeg sloga. Istu dužinu pokazuje i sinonim σιβύνη, kao i toponim Taurunum i naziv pontskih Ταῦροι, čijim su naseljima na svom putovanju ka Panoniji Sigini prošli. Dobar deo istraživanja o Siginima Budimir posvećuje njihovom poreklu267. Budimirovi prethodnici identifikovali su Sigine sa Ciganima, zbog sazvučnosti dvaju imena i bavljenja kovačkim zanatom. Kao polaznu tačku za vezivanje značenja njihovog imena sa ilirskom metalurgijom halštatskog perioda, Budimir uzima neobjašnjenu grčku tuđicu σίδηρος (pojava bakra, bronze i srebra starija je od pojave železa). Pokušao je da opravda pretpostavku da je pitanju pojam iz kulturnog rečnika indoevropskih Pelasta, na sledeći način: (1) dobro je dokumentovana promena n/r u sufiksalnim elementima (σιβύνη σιγύνη prema dor. σίδᾱρος), (2) ispred nazalnog infiksa postoji vokalska promena au/u (ako grčko σίδᾱρος izvodimo od starijeg σίδαυρος (up. litv. sidãbras „srebro“) sa poznatim ilirskim sufiksom -auro koji je najčešće služio za oznaku boja268) – tzv. ilirska monoftongizacija, dokumentovana kod baltskih i apeninskih Ilira. (3) fonetsku paralelu za promene β/γ/δ u σιβύνη σιγύνη σίδηρος pružaju grčke tuđice γέφυρα, βέφυρα δέφυρα δίφουρα (Šantren pomišlja na labiovelarni inicijal i zaključuje sa „obscur“; Budimir se pita da li je u pitanju prosta a ne kombinatorna promena konsonanata a uzima u obzir i uticaj paretimoloških kombinacija koje su kod preuzimanja aloglotskog materijala gotovo redovna pojava). (4) Tuđice σιγύννη/σιγύννα i σίγγυνος označavaju koplje sa gvozdenim šiljkom i trgovca takvim oružjem, odnosno narod koji se bavi tom metalurgijom i takvom trgovinom (Budimir upućuje na identifikaciju grčkog naziva za čelik χάλυψ sa imenom pontskih Χάλυβες).
267 Prema Apolonijevim podacima Sigini iz oblasti Taurunuma postojali su tu pre Kelta, ali ne i pre Ilira, a njihovo je poreklo, sudeći po nošnji, verovatno medsko, odnosno persijsko. Budimir ovo objašnjava njihovim dolaskom na zapad dunavskim putem iz krajeva koji su krajem VI i početkom V veka st.e. pripadali persijskom carstvu. U saglasju s tim je i podatak koji nudi Strabon (Geogr. 520), premda puna četiri veka posle Herodotovog obaveštenja, da Sigini, koji se nalaze istočno od Ponta, u svemu oponašaju Persijance.
268 Budimir upućuje na ilirska lična imena Pisaurus, Pisaurum, Metaurus, Medaurus, Galaurus, Massaurus kod Kraea u Lexicon altillyrischer PN 147.
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Cigani.
