Ljubomora, e pa sta?

Kanalisanje ljubomore i samokontrola je drugo pitanje.

Ja sam recimo celog zivota bio izuzetno ljubomoran ali to se veoma slabo primecivalo jer se umem uvek zauzdati.

Ok...ovo je vec spooky...dovoljno je molim te inace cu pomisliti da si moj bivsiz:mrgreen:...on je bio u stanju da cuti i da cuti i ne slutis sta misli pa gledaj cudo kada eksplodira, meni deluje bez ikakvog razloga, a on ti sroci u besu gde si sve izgresila u poslednjih pola godine...pocne samo da grmi i seva a ja mogu samo da cutim jer i ne znam sta je uzrokovalo doticni napad, ljubomora nevidjena samo vri u sebi kao vulkan a spolja se ne vidi nista, cak se i ne nazire...naslutila sam ovo zato sam ti i kazala:zimag:
 
A kako bi se osecala da ti se lepotan ne smeska nego da se smeska nekoj drugoj cica mici, bila bi srecna sto je on nasmejan?

aaaaaaaaaaaa! pa sve vreme to i pricam........qq...
smeskao se drugoj ,ne meni.

sto bi bila ljubomorna da se meni smeskao?

da, bila sam srecna,jer je nasmejan i zadovoljan:P
i nije nikakva zrtva u pitanju i sl. gluposti.jednostavno spoznaja da bi volela da je moj,ali da na to ne mogu da ga teram.:P
a i kako da se ne divim,kad padaju pred njim cice kao pokosene...:P

el,sad jasno?z:p
 
Aman, citas li ti uopste sta pises?
Kako mozes biti ljubomoran na nekoga ko ima veci nos od tebe, ruzniju facu, losiji auto (npr)?

A zasto ne bi mogao biti ljubomoran?

Ja sam u zivotu imao zene ciji su muzevi naspram mene bili pravi filmski glumci!

I sam sam se cudio zasto su te zene bile sa mnom pored takvih muskih Apolona kod vlastite kuce!

Zene su jako komplikovana pojava. z:p
 
aaaaaaaaaaaa! pa sve vreme to i pricam........qq...
smeskao se drugoj ,ne meni.

sto bi bila ljubomorna da se meni smeskao?

da, bila sam srecna,jer je nasmejan i zadovoljan:P
i nije nikakva zrtva u pitanju i sl. gluposti.jednostavno spoznaja da bi volela da je moj,ali da na to ne mogu da ga teram.:P
a i kako da se ne divim,kad padaju pred njim cice kao pokosene...:P

el,sad jasno?z:p

Imas kompleks nize vrednosti.

Lose, lose....
 
Malko ljubomore,nije na odmet,cisto da se zna ,sta je cije....Salu na stranu,ako je u nekim malim dozama,u smislu,da je kao "zacin",da u nekim razumnim granicama,das na znanje da ti je do nekoga stalo...Ali ne mozes biti ljubomoran i na nesto sto nije tvoje..S toga,smatram da samo odmaze vise,nego sto pomaze u vezi.Neka mala doza nije na odmet,opet kazem,ali kada to prelazi u patologiju licnosti,onda gusi.
 
Ok...ovo je vec spooky...dovoljno je molim te inace cu pomisliti da si moj bivsiz:mrgreen:...on je bio u stanju da cuti i da cuti i ne slutis sta misli pa gledaj cudo kada eksplodira, meni deluje bez ikakvog razloga, a on ti sroci u besu gde si sve izgresila u poslednjih pola godine...pocne samo da grmi i seva a ja mogu samo da cutim jer i ne znam sta je uzrokovalo doticni napad, ljubomora nevidjena samo vri u sebi kao vulkan a spolja se ne vidi nista, cak se i ne nazire...naslutila sam ovo zato sam ti i kazala:zimag:

Tvoj bivsi nisam, ali buduci...ko zna? z:plez:
 
Не знам шта значи ''савршени одговори''. Ја говорим о истинитим одговорима, а не о ''пожељним''.z:(

Ја сам на форуму признала толике интимне ствари, толико се отворила, признала своје страхове, мане, слабости, грехове .... Морам ли да причам и оно што не мислим и не осећам само да се неко на једној јединој теми не би осетио инфериорно (мада не знам зашто би).

Kapiram ja sve, ali mi je bilo smeshno...mozda bi i tebi, da chitash nekog drugog da nabraja pomenute odgovore na teme, ,,boolne teme''...samo sam htela da opravdam, shta je mozda motiv ljudi da reaguju na takve stvari burno...

shto se tiche teme...Ljubomora je opasna, opasna, vatra, žar na srcu...ali misim da je ima hiljadu vrsta i stotine motiva i nachina ispoljavanja i neispoljavanja...ali nasha nesavrshenost kao ljudskog bica nam daje privilegiju, da krupnim ochima sagledavamo druge, do najsitnijih detalja kojih nisu svesni, a zamagljenim pogledom tranziramo sami sebe...te nam sitnice promichu razblazene...dok ih drugi jasno vide i osecaju kod nas...

Teshko je biti ziv chovjek i nemati sva osjecanja svojstvena obichnom smrtniku...ali nije isto imati 13, 15, 20, 30, 50, 100 godina zivota....nije ti isto stalo do necheg, do nekog da se borish...niko nikom ne pripada, ali ponekad se neko ili neshto silno zeli, da prelazi granice ledene samokontrole osecanja...Ljubomora je uzasna i niko normalan to ne bi trpio na svojoj kozi...ali da moze da se nikad ne oseti ljubomora, bar klica, zrnce sitno...i da se ne zna kakvo je to osecanje...to je meni fantastichno chuti...drugo je biti zreo, prezreo i iskusiti velike amplitude osecanja u svim pravcima, pa onda znati shta je ok, shta nije...eto, u nekim ranijim radovima zivota, desila mi se da mi se zavrti u glavi od napada ljubomore (naravno neispoljene, ali ti sam osecash da je to gdja.ljubomora), koja te podstakne, bash da se borish za neshto shto silno zelish i vishe nego shto si mislio da mozesh ikada...a posle ti je smeshno sve, sa godinama se chovjek fantastichno mijenja i to je prirodno ...sada mi se chini da je to bila neka druga osoba, a ne ja...sve je to faza odrastanja, ja to tako gledam i treba je biti svestan...kad se prekalish i postanesh sav samo svoj, onda se i takve stvari gube, jer te nije strah izgubiti nikog i nishta...ljubomora nije lepo osecanje, i bolje je biti sam, nego ljubomorom muchen, sludjen i nenormalan, zagorcati zivot nekome i sebi...a ochevici smo kakvih jada moze da napravi ljubomorna osoba, kad se otme kontroli...radije cu priznati sebi ako je osetim, da je tu, i da treba da je shvatim i eliminishem, nego da je negiram...

 
Svi smo ljubomorni.

Samo neki to mogu da kriju i kontrolisu, a neki ne mogu.

Kad neko kaze: "Ja nisam ljubomoran/a" on svakako - laze.

To je kao da kaze: "Jos nikada ne mogu da budem ljut" (svako je po nekad ljut)

Ljubomora je jedno sasvim NORMALNO osecanje, validno kao ljubav, tuga, sreca, potistenost i td.

Ne postoji osoba koja nije ljubomorna.

Nekada je ljubomora ne izaziva gotovo nikakve vidljive reakcije, a nekada je smrtonosna.

Ljubomora je kao vetar: nekada blagi povetrac koji osvezava monotoniju ljubavi, a nekad pobesnela oluja koja rusi sve pred sobom....
i.... otvaraces po temu za svaki copy paste lancanog pisma koje ti se svidi? :kafa:
 
E vidis, "losije" od sebe ne dozivljavam kao konkurenciju, pa samim tim ne mogu biti ljubomorna na iste. z;)

Ja i bolje od sebe ne dozivljavam kao konkurenciju :lol:
To je prednost mog horoskopskog znaka, jer smo ubedjeni da od nas nema boljih i da su za zaljenje oni koji bi da nas zamene nekim drugim :mrgreen:

No dobro, naravno da sam bio ljubomoran u nekim situacijama, ali sam to brzo prevazilazio zbog gore pomenute crte u karakteru.
Sa godinama pak, to vise nema tu formu, vec prelazi u: "ko ce da se smara sa ljubomorom, ima toliko boljih i produktivnijih stvari. Ko resi da me napusti, uradice to svakako"
 
Не знам стварно, оно што сам ја имала прилике да видим (и осетим) као љубомору то је изгледало овако:
''Зашто носиш мини сукње, хоћеш да заводиш мушкарце, а???!!!''
''Хммм...признај, зашто те онако гледа она плавуша преко пута???!!!''
''Касниш 10 минута, с ким си био???!''
''Намирисао се кад је кренуо на посао - сигурно мува неку колегиницу!''
'''Не желим да те колега вози кући с посла.''
''За кога си се тако дотерала??!!!''
''С ким си причао телефоном? Од кога је смс?''
''Кад си дошла с посла? Којим путем си ишла од посла до куће?''
''Видела сам како си се смешио док си причао са Цицом. Набацује ти се, а? Креснуо би је?''
''Удата жена нема шта да тражи на кафи са другарицама!''

Зашто наводим ове баналне примере? Зато што је, колико видим, љубомора у ствари једна врста СТРАХА УНАПРЕД. Страха да ће можда, евентуално доћи до ситуације да ће нас неко оставити и преварити.....

Када се то већ деси - онда су друга осећања у питању, онда реагујемо бесом, тугом, огорчењем, пакошћу, мржњом, очајањем.... Ја бих некако љубомору дефинисала као страх од нечега што би могло да се деси, а не као реакцију на нешто што се већ десило.
 
Ja i bolje od sebe ne dozivljavam kao konkurenciju :lol:
To je prednost mog horoskopskog znaka, jer smo ubedjeni da od nas nema boljih i da su za zaljenje oni koji bi da nas zamene nekim drugim :mrgreen:

No dobro, naravno da sam bio ljubomoran u nekim situacijama, ali sam to brzo prevazilazio zbog gore pomenute crte u karakteru.
Sa godinama pak, to vise nema tu formu, vec prelazi u: "ko ce da se smara sa ljubomorom, ima toliko boljih i produktivnijih stvari. Ko resi da me napusti, uradice to svakako"

p'ja...vidi se da si udat muskarac....:P

statika....:P
 
Зашто наводим ове баналне примере? Зато што је, колико видим, љубомора у ствари једна врста СТРАХА УНАПРЕД. Страха да ће можда, евентуално доћи до ситуације да ће нас неко оставити и преварити.....

Када се то већ деси - онда су друга осећања у питању, онда реагујемо бесом, тугом, огорчењем, пакошћу, мржњом, очајањем.... Ја бих некако љубомору дефинисала као страх од нечега што би могло да се деси, а не као реакцију на нешто што се већ десило.

Pa, kao sto si sama zakljucila ima i jednog i drugog: i straha unapred i besa posle...

Ali, sustina svega je da je SVE TO NORMALNO, PRIRODNO i da nije normalno kada neko izjavljuje da nije uopste ljubomoran.

Kao sto pas zarezi kada neko hoce da mu uzme posudicu sa hranom, tako i covek reaguje kada neko eventualno hoce da uzme nesto na sta on polaze pravo....

Prirodni osecaj, refleks samoodbrane...
 

Back
Top