Kvalitativna množina

Ја не желим да побегнем од своје душе, уопште. Ја своју душу заправо обожавам, и жао ми је што је заробљена у овом свету материје велике густоће. Ево, рецимо, она би сад волела да може да одлети на оближње брдо и одатле оде плутати са лабудовима по површини језера у Финској, без икакве утрошње енергије или протека времена. Али не може! И ти то зовеш "пуноћом живљења"? Пре бих рекла да је то пуноћа смрти.
Ја немам проблем са собом, већ имам проблем са правилима и основним законима овога света који све незадрживо вуку ка доле, ка пропадању, распадању, смрти, сну, насумичности, хаосу, несвести.

Duša...niti voli, niti misli, niti želi...duša jeste namjera Tebe-bića-koje-jesi za iskustvom Sebe. Duša je program, plan rada, te pomisliti da duša ima osjećanje je isto kao što je reći da plan rada ima osjećanje. 'Punoća življenja' je kada se duša realizuje, dakle kada plan rada radi po planu. Stoga, ne postoji duša koja osjeća išta, postoji biće (postojanje), onaj-koji-osjeća i ta činjenica se nikada ne mijenja. Znači postoji onaj (ono)-koji (koje)-osjeća dušu, kao sopstvenu namjeru za iskustvom Sebe u Sebi. Kada je osjeti doživi sjećanje na harmoniju i pomisli 'kako bi bilo kad bi duša bila manifestovana', dakle slobodna.

Duša stoga, ne bi mogla voljeti da pluta sa labudovima ali biće bi. Zato, kada kažemo da je neko ko duša blag, mi se uistinu naglašavamo činjenicu da postoji doživljaj blagosti u nama a taj doživljaj se uzdiže jedino kada se 'plan rada'-duša, realizuje. to je ono što vidimo i u drugima. Jedino kada se vibracija namjere izjednači sa vibracijom manifestujuće akcije uzdiže se radost življenja a zmeđu ostalog i doživljaj blagosti. Zašto blagosti? Zato što je duša načinjena iz Svijesti (od Znanja-o-Sebi postavljenih u skupove, u odnose) te pošto je stvorena iz Svijesti (iz dijela BOGA) u Svijesti je i nastala (u BOGU) te kao takva po Sebi jeste djelo Tvorca koji je sam po Sebi harmonija, LJUBAV, bezuslovno davanje koje jedino svojom manifestacijom oživljava svoju 'sjenku na zidu' (projekciju) kroz čiji opažaj stvara i doživljaj iskustva blagosti.


А што то "ја" поистовећујеш са мном као индивидуом? Када то урадиш, све добија болесну, солипсистичку ноту.

Svako Ja je Centar kroz koji se biće doživljava ili apsolutom (BOGOM) ili individuom. JA JESAM...ono-što-jesam. A šta jesam? JESAM POSTOJANJE. JESAM je potvrda mog prisustva u datom aspektu postojanja. Stoga, kada zaključim da JA JESAM ja potvrđujem svoje prisustvo u tom aspektu. Ja sam pri tom biće-koje-jesam...apsolutno jesam. Zašto sam Ja-biće apsolut? Zato što bez mene nema postojanja (ja jesam postojanje) niti bez mene postoji doživljaj (ja sam onaj koji doživljava doživljaje). Dakle, apsolutno sam nepromjenjivo biće...Ja jesam ISTO JEDNO apsolutno biće u svemu. Moji izrazi nisu isti ali Ja sam u njima ISTO.
 
Poslednja izmena:
Nasdaq.....ti si neka bas mastovita dusica........:D Nasdaq el mozes da mi kazes sta bi za tebe bila punoca zivljenja?El postoji nesto u tvom zivotu sto tvoju dusu cini ispunjenom?

Немој ми, молим те, прилепљивати те етикете "маштовита, емотивна, бла", то су празне форме које свако може да напуни произвољним садржајем. Што је теби машта, фикција, фантазија, за мене је духовна реалност.

Одговор на питање: да. Пуноћа би била слобода од било каквих хтења, морања, чињења, трагања, итд.

Duša...niti voli, niti misli, niti želi...duša jeste namjera Tebe-bića-koje-jesi za iskustvom Sebe
Уопште ме не занима твоја терминологија, потпуно је ирелевантна за мене и моју срећу, та глупава техничка одређења.
Свеједно је, можда оно што ти зовеш душа, ја зовем "клавикула".
 
Уопште ме не занима твоја терминологија, потпуно је ирелевантна за мене и моју срећу, та глупава техничка одређења.
Свеједно је, можда оно што ти зовеш душа, ја зовем "клавикула".


Naravno da je svejedno...do momenta kad nije. Koristiti 'terminologiju' ne znači ništa ukoliko ta terminologija ne ukazuje na ono-što-jeste. A naravno da termonologija nešto znači pri razmjeni...jer ako te pitam da mi dodaš klin a ti mi dodaš ploču...nećemo postići sporazum niti ćemo ostvariti željeno iskustvo onako kako to namjeravamo.

Te, dok smo na toj istoj liniji razmišljanja, zanima onda zašto uopšte razmjenjujemo komentare???
 
Немој ми, молим те, прилепљивати те етикете "маштовита, емотивна, бла", то су празне форме које свако може да напуни произвољним садржајем. Што је теби машта, фикција, фантазија, за мене је духовна реалност.
Одговор на питање: да. Пуноћа би била слобода од било каквих хтења, морања, чињења, трагања, итд.
.

Pa nisu to prazne forme....to su tvoje forme....samo ih izgleda nisi svesna ili ne zelis da ih vidis ....valjda ti je tako lakse da se suocis sa prolaznoscu.....
Znaci ovako,za tebe bi punoca zivljenja bila ne zelim nista,ne cinim nista,ne tragam ni za cim, ne moram nista.....jednom recju smrt.......:confused:
 
Pa nisu to prazne forme....to su tvoje forme....samo ih izgleda nisi svesna ili ne zelis da ih vidis ....valjda ti je tako lakse da se suocis sa prolaznoscu.....
Znaci ovako,za tebe bi punoca zivljenja bila ne zelim nista,ne cinim nista,ne tragam ni za cim, ne moram nista.....jednom recju smrt.......:confused:

Ma idi Neo...Aj s kladimo da bi da joj daš hiljadarku jevreja i kažeš joj "Idi malo u šoping" bilo ono
"...Sreća sreća radost,sreća uživancija...!"...
Sve su žene iste i svi muškarci su isti -u pogledu nekih "stvari"...:mrgreen::hahaha:
 
Moze se, dakle, zamisliti neraščlanjena uzastopnost (sans distinction), kao uzajamno prožimanje, solidarnost, prisna organizacija elemenata od kojih se svaki, reprezentativan za celinu, od nje razlikuje i izdvaja samo za mišljenje sposobno da apstrahuje.
Бергсон

Ако имамо на уму знање о квалитативној множини, опис из Бхагават Гите јесте управо то, симболична представа квалитативне множине. Коју су древни мистици познавали инутицијом a филозофи до исте дошли знањем: Мноштво у потенцији које само по себи садржи све, стопљено у јединство једне мелодије. Цео универзум је мелодија. Мноштво ту постоји али не мноштво објеката поређаних један до другог него квалитативно мноштво.

Ardžuna:
„Tvojom miilošću ispričao si mi ovu najvišu mističku priču o najvišem Atmanu i time je moja umna zaslepljenost rasturena. Tako, kako si Sebe ocrtao, o najviši Gospode, ja želim da posmatram tvoj najviši oblik. Ako misliš da ga ja mogu sagledati, onda mi pokaži tvoju nepromenljivu suštinu".

Krišna:
„Pogledaj, o Parta, moj stostruki i hiljadostruki oblik, svaki različit i božanski, svaki različite boje i forme.Pogledaj sada celu vasionu, pokretnu i nepokretnu, kako stoji u mome telu i sve ostalo što želiš da vidiš. No pošto me ne možeš svojim sopstvenim očima videti, ja ti darivam božansko oko; pogledaj moju božansku silu!"

„Tako govoreći Krišna je pokazao sinu Pritinom svoje najviše božansko obličje: s mnogobrojnim ustima i očima, s mnogobrojnim čudnim izgledima, s mnogo božanskog nakita, s raznovrsnim podignutim nebeskim oružjem, noseći na sebi nebeske vence i odela, pomazan božanskim mirom, sva čudesa pokazujući, beskrajni bog, čija lica gledaju na sve strane. Ako bi se na nebu pokazao sjaj hiljadu sunaca, taj sjaj bio bi sličan sjaju ovog moćnog Bića. Tamo je Ardžuna sagledao u telu ovog boga nad bogovima celu vasionu u njenim mnogostrukim delovima. "

Krishna displays his Vishvarupa (Universal Form) to Arjuna on the battlefield of Kurukshetra,
Avatars_of_Vishnu.jpg
 
Ако имамо на уму знање о квалитативној множини, опис из Бхагават Гите јесте управо то, симболична представа квалитативне множине. Коју су древни мистици познавали инутицијом a филозофи до исте дошли знањем: Мноштво у потенцији које само по себи садржи све, стопљено у јединство једне мелодије. Цео универзум је мелодија. Мноштво ту постоји али не мноштво објеката поређаних један до другог него квалитативно мноштво.

Ardžuna:
„Tvojom miilošću ispričao si mi ovu najvišu mističku priču o najvišem Atmanu i time je moja umna zaslepljenost rasturena. Tako, kako si Sebe ocrtao, o najviši Gospode, ja želim da posmatram tvoj najviši oblik. Ako misliš da ga ja mogu sagledati, onda mi pokaži tvoju nepromenljivu suštinu".

Krišna:
„Pogledaj, o Parta, moj stostruki i hiljadostruki oblik, svaki različit i božanski, svaki različite boje i forme.Pogledaj sada celu vasionu, pokretnu i nepokretnu, kako stoji u mome telu i sve ostalo što želiš da vidiš. No pošto me ne možeš svojim sopstvenim očima videti, ja ti darivam božansko oko; pogledaj moju božansku silu!"

„Tako govoreći Krišna je pokazao sinu Pritinom svoje najviše božansko obličje: s mnogobrojnim ustima i očima, s mnogobrojnim čudnim izgledima, s mnogo božanskog nakita, s raznovrsnim podignutim nebeskim oružjem, noseći na sebi nebeske vence i odela, pomazan božanskim mirom, sva čudesa pokazujući, beskrajni bog, čija lica gledaju na sve strane. Ako bi se na nebu pokazao sjaj hiljadu sunaca, taj sjaj bio bi sličan sjaju ovog moćnog Bića. Tamo je Ardžuna sagledao u telu ovog boga nad bogovima celu vasionu u njenim mnogostrukim delovima. "

Krishna displays his Vishvarupa (Universal Form) to Arjuna on the battlefield of Kurukshetra,
Avatars_of_Vishnu.jpg

Jel istina da i u hinduizmu postoji sveta trojica?
 
Oziman, mozes li da pojasnis "Monogram ciste uobrazilje a priori"?

Ta sredina izmedju cistog secanja i percepcije mi je maglovita. Jer ne mogu reci ni da je pojava ni da je stvar po sebi..odnosno jeste pojava na mom misaonom platnu ali mi nije identicna sa pojavom kako mi je cula predstavljaju dok gledam.
Dakle deluje mi kao pomesanost inteligibilnog i empirijskog a nekako se tu inteligibilno gubi (mada se ono ni ne moze analizirati) i onda ostaje opet pojava (u nasoj analizi).A znamo da nije ni cista percepcija ni misao sama po sebi jer sam razmisljajuci vec uneo kauzalni lanac. Moracu da pogledam temu percepcija i memorija.

Слика сећање јесте магловита јер је увелико прожета оним што досежемо интуицијом а не сазнањем. То је онај Шопенхауров "чвор света" где се субјкат и објекат преклапају а што је он назвао "чудом".

Код Бергсона је то управо "слика сећање".

xbergson1.jpg.pagespeed.ic.R3EQiO_C6e.webp


Морамо знати да је цео овај "пут" од чистог сећања до перцепције континуитет, и то на начин квалитативне множине.На начин правог трајања. Ту нема прекида. Нити има икакве линије.Време није линија. Линија је ту само симбол.

"Симболишући ова три стања сегментима AB, BC, CD, на једној правој линији AD, може се рећи да наша мисао описује ову линију континуелним покретом који иде од A до D и да је немогуће тачно рећи где једно од ових стања завршава а друго отпочиње."
Бергсон Материја и меморија
 
Слика сећање јесте магловита јер је увелико прожета оним што досежемо интуицијом а не сазнањем. То је онај Шопенхауров "чвор света" где се субјкат и објекат преклапају а што је он назвао "чудом".

Код Бергсона је то управо "слика сећање".

xbergson1.jpg.pagespeed.ic.R3EQiO_C6e.webp


Морамо знати да је цео овај "пут" од чистог сећања до перцепције континуитет, и то на начин квалитативне множине.На начин правог трајања. Ту нема прекида. Нити има икакве линије.Време није линија. Линија је ту само симбол.
S tako oskudnim znanjem matematike,Bergson nije ni mogao bolje predstaviti misao! ! !
Međutim,danas se misao predstavlja kao HOLOGRAM i to dinamički da bi imao i červrtu
dimenziju! U pitanju je zapreminski "misaoni prostor"koji se pomera i menja pod dejstvima dešavanja...
Naravno da je u pitanju "bombardovanje"kvantnim skupovima...Ovo se ne može predstavljati
drukčije nego dvojnim integralom "tela u pokretu"...Previše za filozofiju...
Siromašan je taj dijagram Bergsona za još tri dimenzije-najmanje! ! !
 
S tako oskudnim znanjem matematike,Bergson nije ni mogao bolje predstaviti misao! ! !
Međutim,danas se misao predstavlja kao HOLOGRAM i to dinamički da bi imao i červrtu
dimenziju! U pitanju je zapreminski "misaoni prostor"koji se pomera i menja pod dejstvima dešavanja...
Naravno da je u pitanju "bombardovanje"kvantnim skupovima...Ovo se ne može predstavljati
drukčije nego dvojnim integralom "tela u pokretu"...Previše za filozofiju...
Siromašan je taj dijagram Bergsona za još tri dimenzije-najmanje! ! !

Ma nemoj tebi je misao nesto sto cemo da objasnimo epruvetama, jos samo da mi nacrtas misao i pozoves Hokinga da obrazlozi sa formulama. Matematika nema nikakve veze sa tim. Umesto tih praskova, dimenzija i neurona bolje pocni da mislis.
 
Jos nesto, palo mi na pamet kad si spomenuo radost.

Da li je to sopstvo kome bi se eventualno vratili nesto blisko (ne i identicno) osecanju srece i radosti koju osecamo kao svesna bica ili je to nesto nepoznato toliko razlicito od svega sto poznajemo da ni ova bleda osecanja koja su samo odraz nemaju bas nikakve veze sa tim?

Не можемо рећи да је ствар по себи непознато x kao што је било у Кантово време. После њега филозофија воље тј филозофија интуиције показала нам је пут како да ствар по себи ако не дефинтивно откријемо бар наслутимо.
Оно што налазимо у себи и зовемо воља и трајање, или квалитативна множина јесте како је то говорио Бергсон "магловита реса". Која се шири око опажаја слика које ствара интелект и које су наша представа. Јер те слике настале су својеврсним "згушњавањем" ставри по себи , при чему квалитативна множина која се тако уобличила још увек носи одраз своје природе коју достижемо интуицијом.

Rekao si da izvor sazaljenja nije osecanje koje stoji tek tako za sebe vec da je to transcedentno nesto sto tek naknadno u nama stvara osecaj sazaljenja al zanima me kod ljudi koji su doziveli klinicku smrt oni su opisivali neki osecaj neizmerne lepote (kolko su mogli bar priblizno) u Moody-evoj knjizi. Tamo spominje Swedenborga, Platona, tibetansku knjigu mrtvih.

Свака пертурбација поремећај "принципа индивидуације" тј оне моћи која ствара представу и држи нас одвојене од ствари по себи, сваким својим ремећењем открива исту. То је као неки вео који нам заклања ствар по себи, и свако ремећење тог вела чини да се оно што он заклања делимично открије.

Такви описи постоје и то је само на језик интелекта преведено нешто што је изван сваког описа , што они који су то доживели и наглашавају по правилу.
 
кад сте већ код NDE, тачно је да људи који су имали то искуство, увек наглашавају да су речи недовољне и бедан покушај да се опише њихово искуство.

У складу са темом, ја сам читала једно такво искуство у коме се то стање описује као PLURAL UNITY, што мислим да је одличан синоним са квалитативном множином.
 
Ček, znači granica prostora je dokle doseže naš pogled? Jer je objekat predstava subjekta (tj.nas) ili..? Kako već ide...

I ček, koja je onda suština našeg bivstovovanja, mislim ti si uvideo sva ta znanja...Kako se onda takav čovek odnosi prema subjektima koji ga okružuju, po smislu života uopšte, razumiješ već šta hoću da kažem..

Не окружују те никакви субјекти. У свом искуству имаш посла једино са објектима. Твоје тело је објекат, као и сва остала тела око тебе јесу објекти у твојој представи. Субјекат није међу њима. Он није у појавном свету. Субјекат је оно што сазнаје појавни свет а што само не може бити сазнато. Зашто?
Зато што сазнање сазнаје објекте а субјекат не може постати објекат сазнања.

Субјекат је метафизичка егзистенција до које долазимо непосредним исксутвом и у којој не важе категорије које важе само у појавном, објективном свету.

Нема дакле ту "других субјеката". Јер појам једно или мноштво важи за објекте, за појавни свет не и за егзистенцију у којој пребива субјекат а која не познаје нити једност нити мноштво у смислу поређаности тела једно до другог.

Егзистенцију субјекта можеш приближити себи ако схватиш шта је квалитативна множина.

http://forum.krstarica.com/showthread.php/273076-Kvalitativna-množina
 
tema 1). Da ne bi bilo predrasuada: note mogu biti odsvirane i odjednom, naravno, sve zavisi od broja i mogucnosti ljudskih ruku. Najprostiji primjer: drzis kaziprst na 3. prag jedne zice, a mali prst na 5. sledece koja je prva manja po debljini, i sa kaziprstom i srednjim prstom desne ruke istovremeno trznes obije zice. 2). TEMA (vezano za primjer o notama) - skup nota koje nailaze jedna poslije druge jeste mnozina u vremenu, i ono sto se opaza kao "to je takva melodija" je proporcija izmedju frekvencije ("visine tona") i trajanja ("duzine") i jos mnogo stvari svake sledece note sa svakom proslom notom, pauzom, ili mrtvom notom (posto u muzici postoji i to - mrtva nota) ili ovim pod 1). Dakle, mi ne opazamo "melodiju" nego proporcije izmedju nota, tj. namjeru onoga ko je pisao note (a ne ko svira) koje obicno izgleda ni on sam nije svjestan. Muzika je slusanje "namjera" a ne nota. I to nema nikakve veze sa onim opazenjem kucanja sata.
 
tema 1). Da ne bi bilo predrasuada: note mogu biti odsvirane i odjednom, naravno, sve zavisi od broja i mogucnosti ljudskih ruku. Najprostiji primjer: drzis kaziprst na 3. prag jedne zice, a mali prst na 5. sledece koja je prva manja po debljini, i sa kaziprstom i srednjim prstom desne ruke istovremeno trznes obije zice. 2). TEMA (vezano za primjer o notama) - skup nota koje nailaze jedna poslije druge jeste mnozina u vremenu, i ono sto se opaza kao "to je takva melodija" je proporcija izmedju frekvencije ("visine tona") i trajanja ("duzine") i jos mnogo stvari svake sledece note sa svakom proslom notom, pauzom, ili mrtvom notom (posto u muzici postoji i to - mrtva nota) ili ovim pod 1). Dakle, mi ne opazamo "melodiju" nego proporcije izmedju nota, tj. namjeru onoga ko je pisao note (a ne ko svira) koje obicno izgleda ni on sam nije svjestan. Muzika je slusanje "namjera" a ne nota. I to nema nikakve veze sa onim opazenjem kucanja sata.

Када слушаш неку композицију.. у садашњности , у спољашњем простору, имаш посла само са једним јединим тоном. Тај тон није мелодија. Он нестаје, смењује га неки други тон, а овај претходни постоји једино у сећању. И тако у свести ми имамо мелодију!

Па шта је та мелодија? Да ли је она скуп овог садашњег тона и оног тона сећања?

Није, јер би такав скуп био акорд... тј какофонија звукова у којој сви тонови звуче у исто време. То је као када би притиснули на инструменту све дирке истовремено.

Као што видиш, мелодија није скуп тонова поређаних један до другог.Нити је мелодија скуп тонова који звуче сви у исто време. Мелодија не познаје никакве тонове. Тонови су у њој само потенцијално, већ је она нешто својеврсно. Ту тонови постоје на начин прожимања. Мелодија дакле садржи све тонове.. баш као што наш живот, оно што зовемо "трајање","воља" садржи потнецијално СВЕ што се може испољити у појави али не на начин поређаности једно до другог него на начин квалитативне множине.
 

Back
Top