JA KOJI JESAM
Poznat
- Poruka
- 7.799
Ја не желим да побегнем од своје душе, уопште. Ја своју душу заправо обожавам, и жао ми је што је заробљена у овом свету материје велике густоће. Ево, рецимо, она би сад волела да може да одлети на оближње брдо и одатле оде плутати са лабудовима по површини језера у Финској, без икакве утрошње енергије или протека времена. Али не може! И ти то зовеш "пуноћом живљења"? Пре бих рекла да је то пуноћа смрти.
Ја немам проблем са собом, већ имам проблем са правилима и основним законима овога света који све незадрживо вуку ка доле, ка пропадању, распадању, смрти, сну, насумичности, хаосу, несвести.
Duša...niti voli, niti misli, niti želi...duša jeste namjera Tebe-bića-koje-jesi za iskustvom Sebe. Duša je program, plan rada, te pomisliti da duša ima osjećanje je isto kao što je reći da plan rada ima osjećanje. 'Punoća življenja' je kada se duša realizuje, dakle kada plan rada radi po planu. Stoga, ne postoji duša koja osjeća išta, postoji biće (postojanje), onaj-koji-osjeća i ta činjenica se nikada ne mijenja. Znači postoji onaj (ono)-koji (koje)-osjeća dušu, kao sopstvenu namjeru za iskustvom Sebe u Sebi. Kada je osjeti doživi sjećanje na harmoniju i pomisli 'kako bi bilo kad bi duša bila manifestovana', dakle slobodna.
Duša stoga, ne bi mogla voljeti da pluta sa labudovima ali biće bi. Zato, kada kažemo da je neko ko duša blag, mi se uistinu naglašavamo činjenicu da postoji doživljaj blagosti u nama a taj doživljaj se uzdiže jedino kada se 'plan rada'-duša, realizuje. to je ono što vidimo i u drugima. Jedino kada se vibracija namjere izjednači sa vibracijom manifestujuće akcije uzdiže se radost življenja a zmeđu ostalog i doživljaj blagosti. Zašto blagosti? Zato što je duša načinjena iz Svijesti (od Znanja-o-Sebi postavljenih u skupove, u odnose) te pošto je stvorena iz Svijesti (iz dijela BOGA) u Svijesti je i nastala (u BOGU) te kao takva po Sebi jeste djelo Tvorca koji je sam po Sebi harmonija, LJUBAV, bezuslovno davanje koje jedino svojom manifestacijom oživljava svoju 'sjenku na zidu' (projekciju) kroz čiji opažaj stvara i doživljaj iskustva blagosti.
А што то "ја" поистовећујеш са мном као индивидуом? Када то урадиш, све добија болесну, солипсистичку ноту.
Svako Ja je Centar kroz koji se biće doživljava ili apsolutom (BOGOM) ili individuom. JA JESAM...ono-što-jesam. A šta jesam? JESAM POSTOJANJE. JESAM je potvrda mog prisustva u datom aspektu postojanja. Stoga, kada zaključim da JA JESAM ja potvrđujem svoje prisustvo u tom aspektu. Ja sam pri tom biće-koje-jesam...apsolutno jesam. Zašto sam Ja-biće apsolut? Zato što bez mene nema postojanja (ja jesam postojanje) niti bez mene postoji doživljaj (ja sam onaj koji doživljava doživljaje). Dakle, apsolutno sam nepromjenjivo biće...Ja jesam ISTO JEDNO apsolutno biće u svemu. Moji izrazi nisu isti ali Ja sam u njima ISTO.
Poslednja izmena:




