Kutak za trudnice

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
E sad sam se setila da vas pitam da li već sada mažete bradavice nečim i čime? I da li ih treba trljati peškirom? Ne razumem to, mažeš ih da omekšaju a trljaš ih da bi bile grublje i spremne za bebu. Šta od toga treba raditi.
A za vas koje ste rodile jedno pitanje: da li ste noslile posle porođaja steznik za stomak i koji je bolji, gaćice ili samo pojas, i od kog proizvođača, koliko košta? Da li ste posle porođaja mazale stomak nekom kremom kako bi se vratio kakav je i bio?
 
E sad sam se setila da vas pitam da li već sada mažete bradavice nečim i čime? I da li ih treba trljati peškirom? Ne razumem to, mažeš ih da omekšaju a trljaš ih da bi bile grublje i spremne za bebu. Šta od toga treba raditi.
A za vas koje ste rodile jedno pitanje: da li ste noslile posle porođaja steznik za stomak i koji je bolji, gaćice ili samo pojas, i od kog proizvođača, koliko košta? Da li ste posle porođaja mazale stomak nekom kremom kako bi se vratio kakav je i bio?

Niti sam ih pre trudnoce mazala da budu mekse necim niti ih trljala peskirom da bi bile grublje ....ahhahahaa....pusti to...doca ti pregleda grudi...vidi kakve su ti bradavice...skrene paznju da su DoBrE ili problematicne...i sve sto trebas da radis sa grudima radices kada nadodje mleko. A steznik sam kupila za dva tri evra onaj kao gacice i nosila sam ga par puta i bilo mi je neudobno i manula sam ga se. ne secam se proizvodjaca.
A posle porodjaja sam nastavila da mazem kremom protiv strija (kao sto se i preporucuje) jedno dva meseca konstantno, a kasnije kada se setim. I trebalo mi je puno rada da bih ga vratila u formu... opuste se misici...rastegne se koza.. i trebalo mi je dobrih sest meseci da povratim trbusnjake
 
Trebalo bi oboje, ne mažu se uljanim AD kapima da omekšaju već da postanu otpornije (koža bradavice) na promenu sredine, jer podoj će trajati u početku kratko, ali kasnije i po 20 min.(recimo, to je sad već individualno) po dojci. u svakom slučaju AD kapi su potpuno prirodne i ne mogu da štete, meni su pomogle, ali kažem ponovo, ta priprema bradavica traje tri do četiri meseca, svaki dan, pred porođaj, ja ih nisam mazala ničim nakon porođaja, akomprese su za slučaj kada već imate problem
 
Tamara i ja sam depresivna,nisi jedina,sve mi smeta,stalno se osecam usamljeno,imam strah od svega sto me ceka,a cini mi se da moj dragi bas ne razume kako se ja osecam,cim pocnem da pricam kako se plasim porodjaja on kaze da su sve to gluposti,znam i ja da jesu ali to ne mogu da kontrolisem,kao da mi je potrebno mnogo vise paznje i razumevanja nego sto od njega dobijam...::( Kao da sam u svemu ovome sama:(
 
Tamara i ja sam depresivna,nisi jedina,sve mi smeta,stalno se osecam usamljeno,imam strah od svega sto me ceka,a cini mi se da moj dragi bas ne razume kako se ja osecam,cim pocnem da pricam kako se plasim porodjaja on kaze da su sve to gluposti,znam i ja da jesu ali to ne mogu da kontrolisem,kao da mi je potrebno mnogo vise paznje i razumevanja nego sto od njega dobijam...::( Kao da sam u svemu ovome sama:(

Joj, kako bre gluposti... :( Ne mogu da verujem...
Pa opet, jasno mi je kroz sta prolazite. Moj muz je najbolji na svetu, ali svekog meseca provede 2 do 3 nedelje u inostranstvu, zbog posla. Kad je kod kuce, ne razdvajamo se i ja se osecam fantasticno, ali kad sam sama pocinju problemi... Sto je najgore, drugi ljudi koji bi sad bili uz mene (mama, svekrva, kuma, drugarice...) mi vise smetaju nego sto mi prija njihovo drustvo, imam utisak da ugrozavaju moj mir. To nije bas opravdano, ali ja sam osobenjak, sta da radim. A uskoro vise necu moci da budem sama. Ali proci ce i to...
 
Tamara i ja sam depresivna,nisi jedina,sve mi smeta,stalno se osecam usamljeno,imam strah od svega sto me ceka,a cini mi se da moj dragi bas ne razume kako se ja osecam,cim pocnem da pricam kako se plasim porodjaja on kaze da su sve to gluposti,znam i ja da jesu ali to ne mogu da kontrolisem,kao da mi je potrebno mnogo vise paznje i razumevanja nego sto od njega dobijam...::( Kao da sam u svemu ovome sama:(

Sad kad kažeš da se i ti tako osećaš na neki način mi je lakše, jer sam razmišljala o tome da sam možda suviše razmažena. I upravo se i ja tako osećam i pokušala sam da razgovaram sa njim o tome. Ne bih volela da kroz sve prolazim sama, ni sada ni kad se rodi beba. Evidentno je da nikad nećemo moći isto da osećamo i doživljavamo jer ipak je to biće koje se razvija u nama dok oni nemaju nikakav osećaj o tome. Posebno mi teško padaju njegovi odlasci na službeni put.
 
Nedavno mi je rekao da ne moze 24 sata da bude pored mene, i da treba vise da se druzim sa drugaricama i da sa njima o tome pricam, a ja kazem da ne mogu nekog da opterecujem porodjajem,svojim strahovima i da je on taj koji treba samnom da razgovara i pomogne mi kada je tesko, ne cekam dete sa drugaricama nego sa njim:(
 
Pre neki dan mi je rekao da ne citam kako se druge trudnice ponasaju,osecaju pa da onda i ja pocnem tako samo zato sto sam cula da to tako bude u trudnoci:cry: nisam mogla da verujem:(:( Bas mislim da nisam razmazena ni ovako ni kao trudnica,nista mi posebno ni ne treba osim da me nekad zagrli i porazgovara samnom o tome kako se osecam,retko kada se i seti da me lepo zagrli,a sada mi je najvise potreban:(
 
Pa izgleda da se trudnoća i porođaj ipak više prolaze sa drugaricama i to onim koje su već to prošle ili trenutno prolaze, jer ove druge nemaju razumevanja za naše stalne priče o tome da li se beba pomerila, koliko je porasla i ostalo. Tu bar imam drugaricu koja je trenutno pred porođajem pa sa njom mogu da pričam mada ona nije baš neki emotivni tip kao ja.
 
Ja sam bas tuzna kad citam sve ovo sto pisete :( :( Prosto se osjecam krivom, jer je moj muz u tom pogledu potpuno drugaciji i stalno je uz mene, tjesi me da ce sve biti dobro, da ce nam biti jos ljepse sa bebicom, da ce sve da mi pomaze.... Ja sam nekako bas radosna u trudnoci i znam da je to zbog njegovog ponasanja, jer mi ne dopusta da budem zabrinuta i neraspolozena. Ne volim da stajem na muku, ali rekoh, da napisem ovo, cisto da znate da njihovo ponasanje nije "normalno", a vi razmazene. Zelim vam puno srece u rjesavanju istog tog problema. Mozda bi trebalo da ih cesce pitate kako bi njima bilo da moraju da prodju kroz porodjaj, da ostaju sami po cijeli dan u kuci, i da im se odjednom na ledja svali tolika odgovornost. Jer, gajenje i vaspitavanje djeteta je mnooooogo veca odgovornost od sjedenja na sastancima i vodjenja biznisa (iako i to moze da bude veoma tesko), bar je moje misljenje takvo. Jos jednom :-(
 
Baš sam komentarisala kako li je tek jednoj devojci iz mog kraja koja ima samo 19 godina i pred porođajem je. Kaže da svaki da plače dok joj je muž na poslu. Ne zove se to džabe drugo stanje samo to treba da shvate i oni oko nas.
 
Pre neki dan mi je rekao da ne citam kako se druge trudnice ponasaju,osecaju pa da onda i ja pocnem tako samo zato sto sam cula da to tako bude u trudnoci:cry: nisam mogla da verujem:(:( Bas mislim da nisam razmazena ni ovako ni kao trudnica,nista mi posebno ni ne treba osim da me nekad zagrli i porazgovara samnom o tome kako se osecam,retko kada se i seti da me lepo zagrli,a sada mi je najvise potreban:(

ala sam postala stalan posetilac vaseg coska... ali ne mogu da odolim a da ne kazem nesto... daklem, ja sam bila skroz razmazena... hvala hormonima...hm...i svaka malo grublja rec me je dovodila do placa...a i malo ti je u pravu muz da ne citas kako se druge trudnice ponasaju...nadji literaturu...idi na vezbe disanja...citaj sta te interesuje...mnogo bolje prodje nego kada citas teme kao sto su koliko porodjaj boli, kada citas koje analize rade druge zene i razloge za to...pa ti sve to probudi hiljadu sumnja da li je beba ok, da li je zdrava, da li ce biti zdrava, da li ovo da li ono...ili citas tudja iskustva u porodjaju... dobro je cuti dva tri i toliko... ostala iskustva bolje je da nikada ne procitas...zato sto u trenutku kada ste toliko ranjive i nezne ne bi trebalo da se opterecujete horor pricama o nekim horor porodjajima i nekim horor dozivljajima porodjaja drugih zena...svaka nova trudnica ima strah od nepoznatog..jel'te kao svi mi...a jos od bolova i celog procesa koji trajee...i ja sam cituckala za vreme trudnoce forum i uf bilo je gadno... citam postove a kao da ih ja prozivljavam...mislim da sam samo navukla strah od nekih jezivih prica, za bzvz.... i onda kada rodis onda ti postane neka normalna prica, deo tebe, deo tebe kao zene, deo tebe kao jedno iskustvo jednostavno i tada shvatis da je priroda odradila svoje i da te ista ta priroda sacuvala i tebe i bebu... posto jel te, ipak je porodjaj jako rizican po zivot... ali rodjenje kompenzuje i strah i bol i rizik i vise nego kompenzuje....
raspisah se ja
 
Ne kažem ja da je moj muž toliko loš, ali me i male stvari sada toliko povređuju. Pre neki dan sam mu dala da čita Šta da očekujete dok čekate bebu - deo za tate i on je spustio knjigu i rekao jel mogu to neki drugi put da čitam sada mi se spava. Naravno drugog puta nije ni bilo.
A to oko pomaganja oko bebe kad se rodi meni moj kaže: Pa biće ti tu tvoja mama jer zna da hoće.
Rosarium blago tebi kad imaš takvu podršku, jer je to sada najvažnije. Uživaj sa svojim mužem.
 
molly ovo je sjajno! samo meni uopste nije jasno ovo racunanje nedelja, te sam u 7-oj pa u 6-oj pa u 4-oj..
jer zna neko to da mi kaze? i da li se stvarno porodimo na termin? mislim, ja sam tek shvatila da sam trudna tako da treba prvo da dodjem to 4tog meseca pa tek onda mogu da se bas bas veselim :)
 
Ne kažem ja da je moj muž toliko loš, ali me i male stvari sada toliko povređuju. Pre neki dan sam mu dala da čita Šta da očekujete dok čekate bebu - deo za tate i on je spustio knjigu i rekao jel mogu to neki drugi put da čitam sada mi se spava. Naravno drugog puta nije ni bilo.
A to oko pomaganja oko bebe kad se rodi meni moj kaže: Pa biće ti tu tvoja mama jer zna da hoće.
Rosarium blago tebi kad imaš takvu podršku, jer je to sada najvažnije. Uživaj sa svojim mužem.

Drage moje izgleda da svi imamo isti problem sa muževima. I mene moj nerazume, zapravo mi se ponekad čini kao da je potpuno nezainteresovan za novonastalu situaciju. Nisam sigurna da li je problem u njemu ili u mojim hormonima koji trenutno luduju.

hormoni hormoni hormoni zene
 
Cao, devojke evo mene posle duzeg vremena, citam ove vase porukice i shvatam koliko sam ja srecna, s obzirom da je moj muz predivan, doduse i iskusan (ima dvoje dece iz prethodnog braka), a ja sam takav idiot da je to strasno. Evo danas sam nacisto tuzna i stalno se nerviram zbog necega, a on uporno pokusava da mi objasni da je moj jedini problem sada da brinem o bebi, a on ce o svemu ostalom... Inace idem na vezbe pa me to malo opusti...a da imam pitanje za februarske mame, jel znate gde cete se poradjati, jer ja svaki dan menjam misljenje:?::confused:
 
Hormoni su čudo, a i oni ne umeju da se snađu i većina njih je uplašena i sam porođaj im je čudan, razmišljaju i oni (ne baš svi) kako sada to i gde beba može da stane u vaš stomak, kako će izaći, moj sin se rodio sa 4kg i moj dragi je reko "gde li si stao i kako si izašao, bolje da ne znam". E sada kako će koji odreagovati, to je individualno...ali dobar deo glumi nezinteesovanost a u stvari su i oni uplašeni, ne kao mi ali im nije svejedno, pa se trude i da ne misle o tome
 
Hormoni su čudo, a i oni ne umeju da se snađu i većina njih je uplašena i sam porođaj im je čudan, razmišljaju i oni (ne baš svi) kako sada to i gde beba može da stane u vaš stomak, kako će izaći, moj sin se rodio sa 4kg i moj dragi je reko "gde li si stao i kako si izašao, bolje da ne znam". E sada kako će koji odreagovati, to je individualno...ali dobar deo glumi nezinteesovanost a u stvari su i oni uplašeni, ne kao mi ali im nije svejedno, pa se trude i da ne misle o tome

ahahaahaha ludo ahahhaah
 
ljupce, to si u pravu da su uplaseni, ovaj moj je poludeo kada mi je krenuo pesak, a posto su prvo mislili da je slepo crevo, to je tek bila katastrofa, a ja se smejem (od muke) sta cu ako histerisem bice mi gore, a on jadnicak nije mogao da se smiri. A kada odem kod doktora to je tek uzas, non stop salje poruke, zove..i sladak mi je tako kada ga vidim zabrinutog..:lol:
 
E, kada je meni pukao vodenjak u prvoj trudnoći, odnosno samo naprso, crkala mi je po malo plodova voda sa vremena na vreme, bilo je 3 ujutru, i ja sam znala šta je pošto sam išla na pripreme, i odem ja po veš pošto su nam rekli da menjamo na 15 min. i ako curka plodova voda da se spremamo za porodilište. I otvorim ja polako orman, ali ne leži vraže probudi se moj dragi, i ja mu lepo kažem polako, biće tek sutra beba ne brini... Ma džaba, skako je oko mene pa jel te boli jel hoćeš nešto, pa šta da radimo... Rezultat je bio da sam zvala taxi nakon 2 sata njegovog skutanja oko mene i otišla sama do porodilišta, ala me je unervozio nemate pojma:lol:, sada se smejemo kada se setimo, a dama koja se rodila 22 sata nakon naprsnića vodenjaka ide u školu i uči pisana slova :-D
 
Mene je spašavala školica za trudnjače. Tamo nikog ne opterećuješ, sve ste na istome, možete da pričate od jutra do sutra iako se vidite prvi put u životu. A od muževa ni ne treba mnogo razumevanja očekivati da ne bi bilo razočarenja.
Mnogo gore s muževima je ono što dolazi posle porođaja jer su vam onda potrebni i fizički; odnosno njihova pomoć.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top