jeste to je ta dijeta ... samo da proverim sad tu krvnu sliku da im dokažem ( doktorima ) da nisam malokrvna , pa startujem sa dijetom . Ja sam ceo život do pre šest godina bila mršava , čak su me u školi zvali " podgrejani leš " , od te mršavosti mi i kičma otišla u opsajd . Čak se nisam ni u trudnoćama ugojila , drugi put samo 4 kg što kad se oduzme dete i voda znači da sam i izmršavila . Slatko sam uvek konzumirala neumereno i znam da je to osnovni i jedini problem mog gojenja . Ali ja ne mogu to postepeno smanjivati . To je kao sa cigarama . dok sam pušila , bila je kutija dnevno . Da sam ikad mogla da se iskontrolišem , bilo bi pet cigara na dan i super . A pošto ja to tako ne znam , prestala sam pre deset godina i od tad nijedna . Tako i sa kilama . Dok nisam pod režimom , ja sam bahata . Zato mi i treba neka " strogoća " .
U svakom slučaju , bićete u toku
I ja sam od te sorte. Ili - ili. Između ne postoji. I to nije samo sa visokokaloričnom (i nepoželjnom) hranom (u mom slučaju znači testo, tek mnogo iza su slatkiši) i sličnim stvarima već uopšte sam takva...Kad nešto radim - ne ostavljam dok ne završim ono što sam predvidela, kad ne radim - onda baš ne radim... Da ne pričam o tome da kad nekog volim - volim ... ali kad ne - sačuvaj Bože. Vidi se iz aviona

(moja draga komšinica je to zvala: "Kog' voljem - voljem, kog' ne voljem - koljem" sindrom

)
Elem... da se vratim na dijetu.
Ja čitav život vučem neki višak (da sad ne širimo temu na to odakle i zašto), sa manjim ili većim odstupanjima, ali sam prvi put u životu bila na dijeti pre (ako se ne varam) tri godine nakon nekoliko godina baš, baš nagomilavanja (trčanje sa jednog na drugi ili treći posao, a sve statični, nedostatak vremena i konstan stres što na poslovnom i finansijskom što na ličnom planu i koješta drugo - uzeli su svoj danak) i saznanja da sam totalno van kondicije, da me sve češće bole leđa, kolena i još koješta.
Razvrstavanje i kombinovanje namirnica nije mi bilo novo niti nepoznato, a kako ništa posebno ne volim da jedem (osim pomenutog testa) i skoro pa sve jedem, kod mene je ta tkz. UN dijeta imala najviše smisla. I donela skroz zadovoljavajuće rezultate. U suštini to je i jedina meni poznata dijeta (ili režim ishrane) koje ja mogu da se pridržavam jer nisam spremna ni jedne namirnice da se u potpunosti odreknem.
Osnovno je da se namirnice razvrstaju po vrstama: proteini, skrob i ugljeni hidrati (i ako su ova dva poslednja isto - ovde su razdvojeni) i tkz. neutralne namirnice + voće.
Sve pravila se mogu naći na internetu po raznim mestima i forumima za podršku dijeti, ali ono što bi bio moj savet je da to nije "sveto pismo" i da treba upotrebljavati sopstvenu logiku i zdrav razum.
Više od dve godine sam se sa vrlo malim odstupanjima hranila tako i rezultati su bili skroz zadovoljavajući.
Do odstupanja je došlo usled nekih drugih (životnih) turbulencija, ali to je već neka druga priča...
Lično mislim da svaka dijeta kakva god da je, nekom odgovara, ali da nije sve za svakog i totalno mi je suludo da neko ko npr. ne voli voće, ima iluzija kako će uspeti da reguliše težinu pomoću UN dijete. Ona nije ni za ljude koji teško mogu da zamisle dan bez mesa, kao ni za one koji su navikli da obilno doručkuju.
Meni izuzetno prija to razvrstavanje namirnica i stvarno retko "pomešam" skrob i protein u istom obroku, ali kad to uradim (kao danas za ručak npr

) onda mi baš bude "teško" u stomaku.
Opet mislim da je i to individualno i da stvarno ne treba sebe prisiljavati na nešto što je u suprotnosti sa navikama i onim što nam prija.
Dobra dijeta je ona koja ne stvara osećaj gladi i može da se drži bez nekih problema.