Veče cure.Ja u pauzi između tortica i pakovanja kolača.Čitam prethodno,u svakoj priči se nađem....što se tiče rođendana,Manuelov je prošao planirano radno,figurice ranije pripremljene,tortica uz ostale za prodaju,pred gostima skidam kapu i kecelju ijedva čekam da odu da nastavim dalje,aAnđelin,sve sam kao pripremila na tenane,da bih pred okupljanje dječice primila 6 kremastih kolača sa sutra dan,za Sv.Mitra,opet jedva čekaj da se raziđu da krenem peći..............Što se tiče mušterija i odnosa s njima,uh,imala sam prije par dana situaciju vezano za onu "famoznu" petospratnicu s 10 dvospratnica u srebrno-bijeloj varijanti od prija 14 dana..........u zadnji čas ih primim,a imam već pun vikend,noću pravi cvjetove itd,naime dok smo dogovarali kako će izgledati mlada se dopisivala s nekim,a meni samo klimala glavom,sve joj je odgovaralo što sam predložila,jedino je sama birala dekoraciju na torti,cijenu dogovorili,sve O.K.2 dana poslije svadbe oni krenu u Austriju,a po nekoj rođaki pošalju novac za tortu,i to 2/3 od dogovorene cijene,ova žena kao ništa ne zna,toliko su joj ostavili.Kad sam pitala jesu li zadovoljni,kaže da nisu očekivali su da će biti veća.Nevjerovatno,tad shvatim da ona pola te moje priče taj dan nije čula,kao što Princeza jednom reče ,upisujem časove za vidovitost,da bih znala kakvu je ko tortu zamislio u svojoj glavi.Imaju pravo da budu nezadovoljni,ali ta bahatost,pa valjda je ljudski nazvati,pa reći šta nije bilo u redu,ako nije.......nego nisam zadovoljan,pa ti ostavim para koliko ja mislim da treba,pazi molim te.Te se pitam,da li ja ne znam prihvatiti neg. kritiku,pa krenem analizirati sve one koji prodaju kojekakve torte(i po izgledu i okusu),kako se oni nose svakodnevno s tim "nisam zadovoljan",pa skontam ,i ne ulože ni sebe ,ni novac,ni vrijeme koliko je potrebno.......da se vratim na moju priču,valjda previše sebe dam,pa nikako da sažvaćem te "nezadovoljne"..............nije kraj priče,mladenci treba da dođu sl.vikend,čekam ih s nestrpljenjemda čujem njihovu priču
