Koje mesto zauzima Bog u vašem životu?

Gedeon

Elita
Poruka
17.482
Koliko je za vas stvarno postojanje Boga?

Koliko se i na koji način stvarnost Božjeg postojanja odražava u vašem ponašanju i delovanju?

Koje mesto Bog zauzima u vašem životu?

Da li živite po Božjoj ili po svojoj volji?

Da li vam je Bog blizak onoliko koliko mislite je potrebno?

Koliko mu stvarno pripadate?

Koliko pažnje i vremena posvećujete Bogu?

Koje i kakve su prepreke između Boga i vas?

Koliko često se molite Bogu?

Da li u svojim molitvama samo tražite nešto, ili mu i zahvaljujem za primljena dobročinstva?

Da li se molite samo za sebe ili i za druge?

Koliko stvarno volite Boga, a koliko ga se samo bojim?
 
U svakodnevnom životu mi je Bog što je malom detetu otac i majka. Kad god imam prilike koje me zbunjuju ili plaše, prvo na mene utešno deluje činjenica da postoji Um nad umovima kojem je sve na ovom našem svetu jasno i logično, a onda da molitvom, smirenjem, i čitanjem Svetog Pisma kao i knjiga svetih otaca, i sama mogu doći do ispravnih zaključaka, ili makar izbeći što više neispravnih.
Iako sam kao mala naučila napamet Oče naš jer mi je tako savetovao pop, što sam starija, to je izgovaram ili mislim sa više pažnje na svaku reč i svaki red.
Tako mala i kratka "recitacija", a tako je svega velikog i dubokog tu.

Nekako se ustalilo da mi u svim trenucima čekanja, neizvesnosti, pa i dosade, kao moralna podrška pravi društvo Nad-osoba tj. Bog. Nije to neko naročito osećanje kao da imam super-moći, da se razumemo! To je razmišljanje o postupcima i rečima, posebno Isusovim, o kojima imamo zapise a na osnovu kojih se kod mene formirala ličnost Boga. Mnogo razmišljam šta bi Bogočovek u mojoj situaciji mislio i radio.
Ne komuniciram, ali uporno tražim analogije i preslikavanja iz svega što već znam.

Nisam sigurna koliko mnogo ne živim po Božijoj volji, ali razmišljam aktivno o svojim rečima i postupcima i iskreno se nadam da moje mane ne vode vođstvo nad mojim vrlinama. Mane su stečene u samo mojoj slobodnoj volji, a vrline su mi dar od Boga.
Koje i kakve su prepreke između Boga i vas?
Uh... o ovome zaista nisam razmišljala... mada imam neke instant ideje koje su ipak suviše intimne.

Molim se, definitivno se molim svakodnevno, ali najčešće svojim rečima.
U molitvama ne tražim da mi se nešto konkretno da ili makne iz života, već da budem dovoljno mudra i strpljiva.
Često na sva usta hvalim Boga za milost i darove, kako u svom životu, tako i u životima svojih bližnjih, a i onih sa kojima makar i na kratko razgovaram.
Ipak, tajno se molim da nešto što nije još dobro-bude uskoro bolje, kako u svom životu, tako i u životima svojih bližnjih, a i onih sa kojima makar i na kratko razgovaram.
Boga nemam nijedan razlog da se bojim. Ukoliko su ljubav i strah u kontrastu, što i nije baš pravilna postavka stvari, onda Boga volim, a bojim se sebe.
 
U svakodnevnom životu mi je Bog što je malom detetu otac i majka. Kad god imam prilike koje me zbunjuju ili plaše, prvo na mene utešno deluje činjenica da postoji Um nad umovima kojem je sve na ovom našem svetu jasno i logično, a onda da molitvom, smirenjem, i čitanjem Svetog Pisma kao i knjiga svetih otaca, i sama mogu doći do ispravnih zaključaka, ili makar izbeći što više neispravnih.
Iako sam kao mala naučila napamet Oče naš jer mi je tako savetovao pop, što sam starija, to je izgovaram ili mislim sa više pažnje na svaku reč i svaki red.
Tako mala i kratka "recitacija", a tako je svega velikog i dubokog tu.

Nekako se ustalilo da mi u svim trenucima čekanja, neizvesnosti, pa i dosade, kao moralna podrška pravi društvo Nad-osoba tj. Bog. Nije to neko naročito osećanje kao da imam super-moći, da se razumemo! To je razmišljanje o postupcima i rečima, posebno Isusovim, o kojima imamo zapise a na osnovu kojih se kod mene formirala ličnost Boga. Mnogo razmišljam šta bi Bogočovek u mojoj situaciji mislio i radio.
Ne komuniciram, ali uporno tražim analogije i preslikavanja iz svega što već znam.

Nisam sigurna koliko mnogo ne živim po Božijoj volji, ali razmišljam aktivno o svojim rečima i postupcima i iskreno se nadam da moje mane ne vode vođstvo nad mojim vrlinama. Mane su stečene u samo mojoj slobodnoj volji, a vrline su mi dar od Boga.

Uh... o ovome zaista nisam razmišljala... mada imam neke instant ideje koje su ipak suviše intimne.

Molim se, definitivno se molim svakodnevno, ali najčešće svojim rečima.
U molitvama ne tražim da mi se nešto konkretno da ili makne iz života, već da budem dovoljno mudra i strpljiva.
Često na sva usta hvalim Boga za milost i darove, kako u svom životu, tako i u životima svojih bližnjih, a i onih sa kojima makar i na kratko razgovaram.
Ipak, tajno se molim da nešto što nije još dobro-bude uskoro bolje, kako u svom životu, tako i u životima svojih bližnjih, a i onih sa kojima makar i na kratko razgovaram.
Boga nemam nijedan razlog da se bojim. Ukoliko su ljubav i strah u kontrastu, što i nije baš pravilna postavka stvari, onda Boga volim, a bojim se sebe.
Kao da si izrazila i moje misli. Potpisujem.
 
Čuo sam jedan dobar savet, a to je da uveče pre spavanja treba razmisliti o svojim gresima, greškama i propustima iz tog dana. I to mi je puno pomoglo da se popravim, da vidim kako itekako grešim prema drugima (a znam reći ili pomisliti o ljudima oko sebe: ovaj je ovakav, ovaj je onakav..., a kad promislim ispadam gori sto puta). Onda se sutradan trudim da se popravim, da ispravim ono što sam pogrešio prema drugima, ako sam koga povredio oštrim rečima ili komentarima da se izvinim, učinim neko dobro delo. Naravno uz molitvu Bogu da me prosvetli i da mi pomogne.
 
Kao da si izrazila i moje misli. Potpisujem.
Drago mi je!
Nikad mi razmišljanje o Isusu Hristu nije donelo neku glupu i naopaku ideju na um. Sačuvalo me je od mnogih neprijatnosti.
Zato mi je često na pameti:"Kako bi ovde Isus Hrist?".
Oh, samo ime rasteruje odvratne ideje.
Apsolutno mislim da je najviše pomoći i podrške potrebno ljudima koji se pitaju konstantno:"A, što, meni, Bože???"
Oni veruju, ali osećaju da ih je Bog prevideo, oštetio, ponizio. To mi je najteže da slušam i doživljavam kao vernik.
 
Zdrave zube ne treba lečiti.
Priča o Isusu Hristu bi trebalo da je takla sve duše, ali neke su u veri samo po denominaciji. Nikad nisu u full-u spoznali figuru Isusa Hrista koji je centar naše religije.
Nije početak, ali je centar.
Isusom Hristom se nazivaju dani Nove Ere, a Stara Era ostaje iza-ne uopšte manje važna!
Okupili smo se oko Hrista, Bogočoveka.
Sina Božijeg.
Uz Duh Sveti.
To sve treba plasirati ljudima koji imaju pitanja:"A zašto baš meni, Bože?"
Oni veruju u Boga, pitaju se... ali ne znaju dovoljno o Tom svom Bogu!
 
Zdrave zube ne treba lečiti.
Priča o Isusu Hristu bi trebalo da je takla sve duše, ali neke su u veri samo po denominaciji. Nikad nisu u full-u spoznali figuru Isusa Hrista koji je centar naše religije.
Nije početak, ali je centar.
Isusom Hristom se nazivaju dani Nove Ere, a Stara Era ostaje iza-ne uopšte manje važna!
Okupili smo se oko Hrista, Bogočoveka.
Sina Božijeg.
Uz Duh Sveti.
To sve treba plasirati ljudima koji imaju pitanja:"A zašto baš meni, Bože?"
Oni veruju u Boga, pitaju se... ali ne znaju dovoljno o Tom svom Bogu!
Da, veliko je nepoznavanje Boga i smisla života. Smisao života je da živimo srećno u večnosti u Božjoj svetlosti.
 

Back
Top