Kako je nastala generacija Z?

Ja mislim da je rešenje da se tim mladim ljudima da plata sa kojom će moći normalno da žive, da jednoga dana mogu i nekretninu sebi da prijušte, a ne samo da mogu o njoj da maštaju, zatim da mogu jednom godišnje da sebi uplate more i da mogu prosečnu potrošačku korpu da prijušte.
Zatim, da mogu da se edukuju kroz to radno mesto.
Zatim da se mladi ljudi pravilno i postepeno integrišu u poslovanje a ne da se očekuje od njih da kao početnici sve znaju i sve umeju.
Da im se pošteno plati svaki prekovremeni rad. Uz to da menadzment obrati pažnju na to da obim posla mora biti srazmeran broju zaposlenih, a ne da jedna osoba radi posao za 2-3 ljudi a da bude plaćena kao jedna a na ovu stavku retko ko obraća pažnju i dovodi radnike do stanja preopterećenosti i pucanja i potrebno je da se pristupi na mnogo ozbiljniji način ovom.problemu.
I mora da postoji naravno uzajamno poštovanje.
Ukoliko se ovakvi uslovi ispune, a opet dodje neki dzabalebaroš, pozdraviš ga i vrlo brzo ćeš naići na mladu osobu koja će znati ove uslove da ceni. Ako ovi uslovi nisu ispunjeni, niko nema ni šta da ceni ni čemu da bude veran.
Bumerska spika " ima posla ko hoce da radi" nas je i dovela do robovlasničkog društvenog poretka i ja joj ni pet para ne dajem.
 
Kad sam tek pocela raditi bila sam srecna sto su me uopste primili na posao u firmu koja je dobra i u koju nije tako lako upasti.
Tri godine sam radila na odredjeno,sa platom manjom u odnosu na obrazovanje koje imam.
Radila sam sve sto mi kazu sefovi ,ostajala prekovremeno i kad mi nije bilo do toga,kuvala kafu,radila godinama bez svjetla i vazduha,tj.prozora.(Ne,nisam bila u zatvoru.😂)
Ali plata je bila dobra,nije nikad kasnila,radna atmosfera je bila dobra.
Posle je slijedilo i poboljsanje statusa.Ali proslo je vrijeme i trebalo je istrpjeti te lise stvari.
A slusam jednog kolegu koji je skoro primljen,i koji,iako fakultetski obrazovan je do tada nalazio samo nikakve li lose placene poslove,kako kuka da nije dovoljno placen i da to nije radno mjesto koje njemu odgovara jer on bi bar neko sefovsko,iako do tada nije imao nikakvo,i tako dalje i tako blize.
Znaci,nezadovoljan je u startu,iako jos nikakvo umijece ni rad nije pokazao, i misli da zasluzuje vise,iako nije uopste malo ni ono sto dobija.
Umjesto da bude zahvalan u danasnje vrijeme sto uopste ima posao,sa redovnom i prilicno visokom platom u odnosu na prosjek,dobrim radnim uslovima...on bi odmah da bude sef ili direktor ako moze,bez dana staza i da je plata ona koju je on zamislio.
Da sam ja privatnik i da takvog zaposljavam,odmah bi dobio sut kartu.
Ја када сам се први пут запослио, пешачио сам 10 км до радног места, кроз сметове високе 2 метра...
 
nemas pojma
ne mogu..primanja su poslovna tajna.
cak i da znaju ne mogu ti nista.
koeficijenti se razlikuju po raznim osnovana od strucne spreme do ocene kvaliteta rada.
u ozbiljnim firmama direktori ocenjuju zaposlene i od toga im zavisi i moguca povisica ili cak smanjenje plate..
dva radnika sa istim kvalifikacijama koji rade isti posao i sede jedan do drugog mogu da imaju razliku u plati i po 20..30 hiljada.
To je samo u teoriji.
I kod nas se ocjenjuje,ali mi zbog dobrih ocjena nikad plata nije bila veca ni za dinar.
A i to ocjenjivanje je diskutabilno.
 
E vala neka su takvi kakvi jesu prema poslodavcima, došla vam konacno generacija koja moze da vam stane na crtu po bahatosti. Kad se ne cene dobri radnici, samo napred klinci! E tako. Milina mi je da slušam kukumavčenje poslodavaca.
Ide se iz krajnosti u krajnost.
Niti su svi poslodavci bahati,niti su svi radnici "radnici".
Niti svako moze biti poslodavac.Budi ti poslodavac,osnuj firmu,pa da vidimo da li je i to lako biti.
Ja sam uvijek za fer i korektan odnos izmedju radnika i poslodavca.Nisam za izrabljivanje,radnik treba da bude zadovoljan i platom i ostalim uslovima,a sa druge strane i on treba da radi,a ne da bude neodgovoran ili da ne zna posao.
 
Ja mislim da je rešenje da se tim mladim ljudima da plata sa kojom će moći normalno da žive, da jednoga dana mogu i nekretninu sebi da prijušte, a ne samo da mogu o njoj da maštaju, zatim da mogu jednom godišnje da sebi uplate more i da mogu prosečnu potrošačku korpu da prijušte.
Zatim, da mogu da se edukuju kroz to radno mesto.
Zatim da se mladi ljudi pravilno i postepeno integrišu u poslovanje a ne da se očekuje od njih da kao početnici sve znaju i sve umeju.
Da im se pošteno plati svaki prekovremeni rad. Uz to da menadzment obrati pažnju na to da obim posla mora biti srazmeran broju zaposlenih, a ne da jedna osoba radi posao za 2-3 ljudi a da bude plaćena kao jedna a na ovu stavku retko ko obraća pažnju i dovodi radnike do stanja preopterećenosti i pucanja i potrebno je da se pristupi na mnogo ozbiljniji način ovom.problemu.
I mora da postoji naravno uzajamno poštovanje.
Ukoliko se ovakvi uslovi ispune, a opet dodje neki dzabalebaroš, pozdraviš ga i vrlo brzo ćeš naići na mladu osobu koja će znati ove uslove da ceni. Ako ovi uslovi nisu ispunjeni, niko nema ni šta da ceni ni čemu da bude veran.
Bumerska spika " ima posla ko hoce da radi" nas je i dovela do robovlasničkog društvenog poretka i ja joj ni pet para ne dajem.
Radim 26 godina u dobroj firmi i jos takve idealne uslove nisam dostigla.
 
Ja mislim da je rešenje da se tim mladim ljudima da plata sa kojom će moći normalno da žive, da jednoga dana mogu i nekretninu sebi da prijušte, a ne samo da mogu o njoj da maštaju, zatim da mogu jednom godišnje da sebi uplate more i da mogu prosečnu potrošačku korpu da prijušte.
Zatim, da mogu da se edukuju kroz to radno mesto.
Zatim da se mladi ljudi pravilno i postepeno integrišu u poslovanje a ne da se očekuje od njih da kao početnici sve znaju i sve umeju.
Da im se pošteno plati svaki prekovremeni rad. Uz to da menadzment obrati pažnju na to da obim posla mora biti srazmeran broju zaposlenih, a ne da jedna osoba radi posao za 2-3 ljudi a da bude plaćena kao jedna a na ovu stavku retko ko obraća pažnju i dovodi radnike do stanja preopterećenosti i pucanja i potrebno je da se pristupi na mnogo ozbiljniji način ovom.problemu.
I mora da postoji naravno uzajamno poštovanje.
Ukoliko se ovakvi uslovi ispune, a opet dodje neki dzabalebaroš, pozdraviš ga i vrlo brzo ćeš naići na mladu osobu koja će znati ove uslove da ceni. Ako ovi uslovi nisu ispunjeni, niko nema ni šta da ceni ni čemu da bude veran.
Bumerska spika " ima posla ko hoce da radi" nas je i dovela do robovlasničkog društvenog poretka i ja joj ni pet para ne dajem.


Plate i plate za obuku su takođe regulisane

Mlada osoba mora da nauči kako da rukuje novcem da nauči kako da rukuje novcem mnogi to nisu naučili a ovo je obaveza roditelja

Svi, pa i mladi, moraju da ispunjavaju svoje želje i da rade za njih i da štede , čisto da ih zarade trudom

Svaka kompanija ima uvodne koncepte i fazu uvođenja

Mlada osoba svakog dana mora da dolazi na posao na vreme i tu počinje tragedija
 
Izvini,...nije ni tema o tome, možda je neumesam komentar, jer nisam upućena u tvoj život. Izvinjavam se!
Samo hocu reci da toliko idealno nigdje ne postoji ili rijetko gdje.
Treba ponekad biti i realan,spustiti se na zrmlju,pogledati oko sebe,kako i drugi ljudi zive i koliko se muce da zarade.
Lijepo je imati ambicije,ali sa pokricem.
Kod mene u firmi,najvece galamdzije i buntovnici i oni koji kukaju da nisu dovoljno placeni,su najveci neradnici,koji nisu zasluzili ni tu platu sto dobiju.
Kad ih slusas,pomislio bi strucnjaci vrijedni milione.
A realno,cak i da si najbolji,mora postojati period da se dokazes i pokazes...a ne hop,hocu odmah platu tu i tu...
Najveca greska i ono sto se kod nas treba iskorijeniti je zaposljavanje preko politike i kupovina diploma.
Kad vidis da ti je sef duduk bez dana skole i mrve znanja,onda zaista nemas motiva za rad.
 
Bas sam nedavno srela poznanicu koja zivi na Zapadu i pita me gdje radim i koliko.
Kad sam joj rekla da 26 godina radim u istoj firmi,ona je bila zacudjena kao sto ne promijenim?
Kako da promijenim,kad u mom mjestu nema bolje.Mogu samo da nadjem gore.
A seliti se ne mogu.
Plata je redovna i veca od prosjeka,okruzenje ok,radnik se postuje,sefovi su ok.
To sto nemam idealnu kancelariju ili sto ne mogu napredovati ili sto nemam platu da bas zivim na visokoj nozi je manje vazno.
Svjesna sam da su neki ljudi ambiciozni,da neko stigne i do Njujorka,Londona...ali sam i svjesna da ja nisam taj kapacitet.
A danasnji mladi covjek(ne svi,da se razumijemo)bi odmah sve,a da se ne pomuci nista.
I da,prije ovog radnog mjesta sam radila na malo placenim poslovima,bez ikakvih uslova i vrlo sam svjesna razlike.
 
Pa okej, ali ovde se postavljacica teme zali na ljude koji zele i mogu da menjaju.

Ne razumem sta je lose u tome sto neko ko zeli i moze, menja posao. To je jedino pitanje koje postavljam.
Nista.Ko misli i zna da moze bolje,treba uvijek da ide dalje.
Ali meni se cini da je ona govorila o onim koji nece da rade ni to za sta su placeni.
Inace,u poslu ne mozemo bas uvijek tjerati mak na konac.
Nije se meni uvijek radilo kad je trebalo ostati prekovremeno,niti me je ko mogao natjerati na to,ali ako su sefovi i kolege korektni prema tebi i ako neki posao treba zavrsiti,naravno da ces ostati.
 
Svaki poslodavac treba biti svjestan da dobar i kvalitetan radnik vrijedi mnogo,ali isto tako potencijalni radnik mora biti svjestan dobrog poslodavca.
Ako ti neko nudi korektne uslove,i po tim uslovima rade i drugi radnici,ti ne trebas traziti preko hljeba pogace i biti nezahvalan.
Ovo vazi za pocetnike.Poslije kad se stekne znanje i iskustvo,onda tek mozes birati uslove.
A ne ti,tek dosao u firmu,i trazis platu ili mjesto sefa.Po cemu ti to zasluzujes,a ne neko ko tu radi godinama?
Na stranu to sto kod nas to ne vrijedi i zna se kako se zaposljava,ali govorimo o tome kako bi trebalo.
 
meni je CV bitan jer upravo u njemu vidim da li je hopper,
ti hoperi unose dosta nemira i iritacija u team

a sto se placanja tiche sestra bez zusatzqualif. 23,50 sa dodatnim kvalifikacijama 25,5
weihnachtsgeld, sommerbonus, votje, pitje, kafa, caj, sladoled standart sve im je na dohvat ruke

kad je stres faza, pizza essen ili im neshto skuvam ili zajednichki brunch koji ja spremam

bozic vodim u restoran a ljeti spremim sommerfest

Znas kako, promenio se zivot, mladi (pa i za mene vazi a nisam bas mlada) ne zele pizza essen i sladoled, nece u restorane i da proslavljaju nesto skupa sa kolegama koji im nisu prijatelji, vec zele platu i slobodno vreme.

Zaista ih razumem.

Recimo, ja sada radim od kuce (daj boze da tako i ostane) ali dok sam isla svakodnevno na posao uvek ali UVEK sam nosila svoju hranu.
Nisam koristila nista od firme, ni popuste, ni kozmeticke tretmane cak ni prevoz do posla.
Placala sam sama taxi jer sam procenjivala da dobijem oko sat vremena za sebe, u dva pravca to je dva sata.

Poslodavac treba da plati jer za platu radimo a ne da poslodavcu bude dobro.
 
Svaki poslodavac treba biti svjestan da dobar i kvalitetan radnik vrijedi mnogo,ali isto tako potencijalni radnik mora biti svjestan dobrog poslodavca.
Ako ti neko nudi korektne uslove,i po tim uslovima rade i drugi radnici,ti ne trebas traziti preko hljeba pogace i biti nezahvalan.
Ovo vazi za pocetnike.Poslije kad se stekne znanje i iskustvo,onda tek mozes birati uslove.
A ne ti,tek dosao u firmu,i trazis platu ili mjesto sefa.Po cemu ti to zasluzujes,a ne neko ko tu radi godinama?
Na stranu to sto kod nas to ne vrijedi i zna se kako se zaposljava,ali govorimo o tome kako bi trebalo.
Лимуне, другачија је ствар код нас и у Немачкој.
Код нас баш и нема много избора, мало је добрих послова и отуда и такво наше размишљање.
Ми смо овде и иначе седелачки народ, не волимо баш селидбе, па у свом окружењу гледамо да прођемо најбоље што можемо.
Тамо млади имају више прилика, самосталнији су, није им проблем ни да се преселе...
И најбитније, а то сви заборављамо, млади су, живот је пред њима и имају све време овог света да биркају и да се фемкају.
 
Jutros sam se iznervirala, iskreno recheno oko nove Generacije Z stalno se nerviram i mogu reci da nemam vise zivaca!

Ušla sam u sobu instruktora za učenike i vidim da jedan učenik lezi na kauču u ruci flasica vode i mobilni a cipele je izuo, pitam ga da li je sve ok kazuje “yes”

Odem do kuhinje i pitam “zašto dečko leži” kazuje mi instruktor nemoj se nervirati sutra hvala Bogu odlaze


Realno tri mjeseca su bili ovde i nemam pojma odakle da počnem spisak bi bio dugačak


Uglavnom u udruženju sam poslodavaca iz iste branše pa delimo i mišljenje o Generaciji Z pa i o apliciranjem za posao

CV uglavnom katastrofa za katastrofom i ako pozoveš na razgovor “zamišljam platu 4500 bruto na 50% rada, vikend ne želim raditi kao ni svecanim danima , samo prvu smenu drugu ne, auto na privatno raspolaganje “

Pitam a šta donosite meni kao poslodavcu sem diplome …. Kazuje “dolaziti ću na posao”

Tu većinom i prekidam “hvala sto ste dosli na razgovor javiti ću se “


Čim izadje sjednem za kompjuter i otvorim word doc promenim datum print , CV i pismo u kovertu markica na kovertu i cao



Ko je kriv ? Gde su radne navike? Gde je snaga i volja ? Respekt? Lep odgoj ? Komunikacija ?
To što tebi treba je istočno i to malo dalje. Tebi treba rob a ne neko sa diplomom i znanjem. Tražiš mlađe da tegle i ne idu na bolovanje, obrazovane da ti završe još tri radna mesta PA PLATI!
 

Back
Top